Ekonomičnost obnovljivih izvora: vijesti iz Europe, SAD i Indije

Prije deset dana, objavili smo tekst Aktualnosti o ekonomici i ekonomiji obnovljivih izvora. Evo sada nekoliko novosti o globalnim kretanjima.

Kao što smo i ranije spominjali, cijene fotopanela na svjetskom tržištu naglo su padale tijekom proteklih nekoliko godina, zahvaljujući proizvođačima iz Kine. Krajem prošle godine cijene su pale ispod jednog dolara po watu vršne snage, a padaju i dalje.  Kineski proizvođači su u posljednjih pet godina, polazeći od zanemarivog postotka, preuzeli 80 posto rastućeg europskoga tržišta. Sada su europske i američke tvrtke pokrenule postupak, optužujući ih za damping. Kinezi su odmah uzvratili optužujući Europsku uniju za protekcionizam.

Kao što smo ranije pisali, Njemačka je smanjila garantiranu otkupnu cijenu (feed-in tarifa) za fotonaponska postrojenja. To slijede i druge zemlje (Češka, Bugarska idr.). To nije rezultat uviđanja da su pogriješili, nego upravo suprotno – rezultat uspjeha. Njemačka predviđa da će garantirane otkupne cijene i dalje padati, kako bude rasla snaga instaliranih sustava, te konačno biti posve ukinute kad ona dosegne 52 gigawata (tisuća megawata – danas je na 26).

Došlo je do propasti nekih tvrtki u SAD i Europi
, što su protivnici solarne energije tumačili kao pokazatelj neuspjeha cijele privredne grane. Međutim, upravo u industrijama koje brzo rastu ima mnogo propasti tvrtki – prije 100 godina na svijetu je bilo više tvornica automobila nego danas. Kao što smo prije pisali, ekonomisti kažu da je rast bio prebrz i sad dolazi do “korekcija”.

Odluka o investiciji u ovaj ili onaj izvor energije (ili recimo u smanjivanje potreba za energijom – ono što se naziva negawat) ovisi o mnogo čimbenika. Pojam “ekonomičnosti” može se gledati s raznih strana i nije nimalo jednostavan. Za grubu orijentaciju,  koristan podatak je “levelized costs“, ujednačena cijena proizvodnje u određenom tipu postrojenja. Načelo je jednostavno: svi troškovi u životnom vijeku postrojenja podijeljeni s ukupnom količinom proizvedene energije. Rezultat je izražen u dolarima po megawatsatu (kad se podijeli s 10, dobiva se vrijednost u centima po kilowatsatu).

Izračun ujednačene cijene, za vijek postrojenja od oko 30 godina, ovisi o nizu nesigurnoih pretpostavki: kako će se kretati cijene goriva u budućnosti, koje su cijene kapitala danas i kakve će biti u budućnosti, postoji li porez na emisiju ugljičnog dioksida isl.. Europska unija ne oslanja se na takve proračune, jer ovise i o različitim uvjetima u raznim zemljama. S druge strane, US Energy Information Administration u svojim godišnjim energetskim pregledima daje procjenu Levelized Cost of New Generation Resources. Izračunavaju, ujednačivši pretpostavke za sve vrste elektrana, kolika će biti ujednačena cijena za postrojenje koje će biti pušteno u pogon kroz pet godina (računajući period projektiranja i gradnje), u tijeku slijedećih 30 godina. I oni upozoravaju na nesigurnost izračuna te da to nikako nije dovoljno za odluku o investiciji.

Najnoviji izvještaj, Annual Energy Outlook 2012., objavljen je 25. lipnja. Za solarne fotonaponske sustave navodi cjenu od 158 dolara po megawatsatu (96 lipa po kilowatsatu), dok je prošle godine bila 211! Za napredne termoelektrane na ugljen sa uređajem za spremanje ugljičnog dioksida (koji će s vremenom vjerojatno postati obvezan) cijena je 139 $/MWh, a bez toga 98 do 111.  Najjeftiniji je plin (između 66 i 90), nuklearna je 111, a vjetar 96, geotermalna 98 i biomasa 115.  Za solarne termoelektrane cijena je 242 $/MWh.

Razlika je naravno u odnosu raznih vrsta troškova. Ako usporedimo vjetar s konvencionalnom TE na ugljen, za što je ujednačena cijena po tablici gotovo jednaka, za vjetar cijena kapitala iznosi 86%,  a za ugljen 66%. Pitanje je koliko je kapital dostupan. to je posljednjih ogdina prednost Njemačke; kako su globalna ekonomija i niz nacionalnih ekonomija u EU uzdrmane krizama, kapital odlazi u ekonomiju koja slovi za vrlo stabilnu. Generalno, to je za obnovljive nepovoljno i zato postoji potrea za poticajnim ekonomskim mjerama.

Iz Indije međutim ovih dana dolazi vijest, da su neke vjetroelektrane postale jeftinije od termoelektrana: In Parts of India, Wind Energy Proving Cheaper Than Coal

Predsjednik kompanije Greenko Groop, sa sjedištem na otoku Man, kaže da su naprednije turbine koje rade pri manjim brzinama vjetra i rast cijene ugljena uzrok ove promjene, koja može dovesti do toga da novi vjetroparkovi mogu funkcionirati i bez državnih subvencija.

Nedavne procjene Bloomberg New Energy Finance (BNEF), objavljene 3. lipnja, procijenile su da je prosječna cijena proizvodnje (levelized cost) novih postrojenja u Indiji za vjetar između 2,7 i 4,4 rupija po kilowatsatu, a za ugljen između 1,9 i 4,8 rupija (rupija je 1,8 američkih centi).

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, elektrika, energetika, fosilni izvori, nuklearna energija, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s