Vjetroelektrane u Europi danas i predviđanja za 2020. i 2030. g.

European Wind Energy Association – EWEA: EU reaches 100 GW wind power milestone

Rast instaliranih kapaciteta vjetroagregata u Europi 1995.-2011.Europski savez na energiju vjetra (EWEA) objavio je da su instalirani kapaciteti vjetroelektrana u Europskoj uniji premašili međaš od 100 gigavatta. Trebalo je 20 godina da porastu od nula do 10 GW, a 13 godina da se od 10 dođe na 100. Polovica trenutnih kapaciteta bila je instalirana tijekom zadnjih šest godina.

Da pokriju današnju potrošnju vjetroelektrana, u TE na ugljen bilo bi potrebno 72 milijuna tona kamenog ugljena. Vlakovi, koji bi taj ugljen prevozili, bili bi ukupne duljine 11.500 kilometara. U TE na plin, bilo bi potrebno 42 milijarde prostornih metara prirodnog plina. Cijena ugljena bila bi 5,0 milijardi eura, a plina 7,5 milijardi.

Tijekom 2011., po Wind in power: 2011 European statistics, na mrežu je bilo uključeno 9.616 MW (ali je i isključeno 216 MW). To je jednako kao i prethodne godine, a manje nego 2009., kad je bilo priključeno rekordnih 10,5 GW. Krajem 2011,  bilo je ukupno 93.957 MW instaliranih kapaciteta.  To je 10,5 posto kapaciteta svih elektrana u EU.  U prosječno vjetrovitoj godini, VE mogu proizvesti 204 TWh (milijardi kilowattsati) i pokriti 6,3 posto ukupne potrošnje električne energije; s ovogodišnjim povećanjem, to će biti oko 7%.

Više od polovice svih kapaciteta nalazi se u Njemačkoj i Španjolskoj (29,1 i 21,7 GW). Slijede Francuska, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo s između 6,5 i 6,8 GW, a zatim Portugal (4,1) i Danska (3,9). Jedino Slovenija i Malta su na nuli. Gledajući prosječnu godišnju proizvodnju VE u odnosu na potrošnju, na prvom je mjestu Danska Danska sa 25,9%, slijede Španjolska (15,9), Portugal (15,6), Irska (12,0) i Njemačka (10,6%).

Godine 2008., prvi put je među novoinstaliranim energetskim kapacitetima vjetar bio na prvom mjestu, sa 35 posto. Slijedili su plin i sunce. Godine 2011., vjetar je na trećem mjestu sa 21,4 posto, za vlas iza plinskih elektrana koje su imale 21,6 posto. Daleko na prvom mjestu bili su fotonaponski sustavi sa 46,7 posto (21 GW). Obnovljivi su ukupno činili 71,3 posto.

U termoelektranama na ugljen instalirano je 2011. godine 2.147 MW (4,8%), a isključeno 840 MW. Ovo je druga godina zaredom da je saldo za TE na ugljen pozitivan.  (Pstoji i tehnički napredak kod novih elektrana na ugljen. Postoje naznake da će u slijedećim godinama doći do djelomične renesanse termoelektrana na ugljen, ne na račun obnovljivih, nego plina. To se u Europi odnosi na zemlje koje imaju domaći ugljen. Vjerojatno ukupni kapaciteti neće biti bitno povećani, nego se nadomještaju starija postrojenja, ali su nove elektrane učinkovitije i čišće, a također i fleksibilnije, što je inače prednost plinskih.)

U nuklearnim elektranama, 331 MW je priključeno, a 6.263 MW isključeno (prvenstveno u Njemačkoj nakon nesreće u NE Fukušima Daići).

Ukupno je u 11 godina, 2000.-2011., u Europsko uniji (sumirajući podatke za 27 sadašnjih članica)  instalirano 302,6 GW novih kapaciteta. Od toga je plin 43 posto, vjetar 28,2 posto, ostali obnovljivi 19,6 posto. U tih je 11 godina isključeno s mreže više kapaciteta nego što je priključeno termoelektrana na ugljen (-10,3 GW), naftu (-14,2 GW) i nuklearnih (-13,5 GW).

U izvještaju Pure Power: Wind Energy Targets fo 2020.  and 2030., EWEA analizira nacionalne akcijske planove 27 zemalja članice EU, sačinjene 2010. g., u skladu s direktivom koja je svakoj članici propisala obvezujući cilj za udio obnovljivih izvora energije 2020. g., tako da 20% ukupne energije i 34% električne energije u EU bude iz obnovljivih izvora. Ukupno, po istaknutim ciljevima, za 2020. g. planirano je 213 GW instalirane snage u vjetroelektranama što bi pokrilo 14% potrošnje. Vjetar bi time pretekao hidroelektrane po proizvodnji. HE bi pokrile 10,5%, biomasa 6,7, solarni FN sustavi 2,4 i ostali obnovljivi 1,0%. Europska komisija, po procjeni prihvaćenoj 2009., predviđa 222 GW, a EWEA 230 GW.

Komisija je ranije redovno znatno podcjenjivala mogućnosti vjetra. Prvi put kad je uzet u obzir, 1996., procjena je bila da će u EU (s tadašnjih 15 članica) biti instalirano 8 GW 2010. g., a to je ostvareno već 1999.. Nakon toga prihvaćene su poticajne mjere za vjetar i procjenjivalo se da će one dovesti do kapaciteta od 40 GW 2010.. Zatim su procjene šest puta povećavane. Jednako je bilo s procjenama koje je pravila Međunarodna energetska agencija (IEA).

Za 2030. g, EWEA predviđa ukupno instalirane kapacitete vjetroelektrana od 400 GW, koje će pokriti 28,5% potrošnje električne energije u Europi. Očekuju da će nakon 2020. g. opadati gradnja novih VE na kopnu, a znatno rasti gradnja pučinskih VE. (Trenutno su u zakašnjenju neki projekti pučinskih VE u njemačkom priobalju na Baltiku, jer kasni gradnja visokonaposnke prijenosne mreže prema kopnu.) Potonje su danas još u razvoju i gradnja je bitno skuplja, ali je godišnja proizvodnja po jedinici instalirane snage (capacity factor)  znatno veća; očekuje se da će prosječni capacity factor porasti i za kopnene VE zahvaljujući tehničkim poboljšanjima, a također i gradnji na novim povoljnim pozicijama u zemljama koje tek počinju razvijati vjetroenergetiku.  Očekuje se da će godišnja proizvodnja po jedinici instalirane snage biti ekvivalent od oko 3.750 sati rada punim instaliranim kapacitetom za pučinske, a 2.360 za kopnene VE (danas je za kopnene oko 2.150,  a u Njemačkoj samo oko 1.700, jer su zbog velikih poticaja građene i na manje povoljnim mjestima, a ima već i starijih koje su manje učinkovite).

Jedno poglavlje navedenog izvještaja EWA posvećuju danas još vrlo nesigurnim procjenama  budućnosti električnih cestovnih vozila. Električni motor znatno je učinkovitiji od motora s unutrašnjim sagorijevanjem, a koliko je ukupno “čist” ovisi naravno o tome, na koji se način proizvodi elektrika koju troši. Uz konzervativnu pretpostavku da će prosječni električni automobil trošiti 20 kWh na 100 km (prodviđa se da bi se to moglo smanjiti na 11 tehničkim poboljšanjima) i prelaziti 10.000 km godišnje (koliko prelazi današnji prosječni automobil), proizvodnja VE 2020. bila bi dovoljna za 290, a 2030. g. za 577 milijuna automobila. (Godine 2009. u EU-27 bilo je ukupno 236 milijuna automobila. Njemačka predviđa 6 milijuna električnih automobila 2030. g.)

EWEA smatra izvodljivim i poželjnim da EU godine 2050. sve potrebe za električnom energijom (oko 5.000 TWh/g – danas oko 3.100) zadovoljava iz obnovljivih izvora, od čega bi vjetar davao 50%.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s