Joseph Stiglitz: svijetu treba manje Amerike, a više Europe

Njemački “Spiegel” objavljuje intervju s nobelovcem za ekonomiju Josephom Stiglitzom, koji je radio za predsjednika SAD i za Svjetsku banku, pa onda postao neka vrsta “zviždača”. Nedavno je objavio knjigu “The Price of Inequality : How Today’s Divided Society Endangers Our Future” (Cijena nejednakosti : Kako današnje podijeljeno društvo ugrožava našu budućnost), koja je došla na listu bestselera New York Timesa.

Joseph StiglitzKao i drugi nobelovac, Paul Krugman, on govori o tome kako je socijalna nejednakost porasla u SAD u zadnja četiri desetljeća. [Bitni događaj bilo je ukidanje zlatne podloge dolara.] Financijski sektor (koji bi trebao biti servis) nadvladao je nad realnim (koji proizvodi dobra i usluge od kojih ljudi imaju neku realnu korist). Novčarstvo isisava sve više novca, koji kao prihod odlazi bogatašima (gornjih jedan posto, koji su udvostručili svoj udio u posljednjih 30 godina – a gornjih 0,1% utrostručili).

Nasuprot mitu o “američkom snu”, da je “svatko kovač svoje sreće”, vertikalna društvena mobilnost u SAD manja je nego u svim drugim razvijenim zemljama: ako ste rođeni siromašni, imate manje šanse popraviti svoj položaj. Kao suvremeni primjer da je trend moguće obrnuti osmišljenom strategijom, Stiglitz ističe Brazil u posljednjih 20-ak godina.

Nije problem ako netko tko je izmislio tranzistor ili na drugi način svima donio korist zaradi velik novac; zaslužio ga je. Ali mnogi od onih koji su se obogatili u financijskom sektoru to su postigli manipulacijama, prevarama, antitržišnim postupcima i lihvarenjem na račun siromašnih i neinformiranih. Politike, koje u cijelom svijetu promoviraju ekonomisti “Čikaške škole”, “Vašingtonski konsenzus”, US Treasury i međunarodne financijske institucije, pozivajući se na svetost slobodnoga tržišta, dovode do rasta nejednakosti, produbljenih kriza i radikalno antitržišnih mjera da se sustav održi.

Svakom “financijskom balonu” nakon par godina slijedi novi. [Neki sad izražavaju bojazan, da bi “trgovanje emisijama”, kao tržišni mehanizam za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, moglo izazvati rast novog balona.] A kad nas globalni financijski sustav uvali u nevolju, kad vlade u svijetu potroše tisuće milijardi dolara da ga održe, slijedi surovost  (“austerity”) za 99%. [Parola: “socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne.] Takve mjere ekonomske politike produbljuju problem:: kad ljudi imaju manje novca, manje troše, propadaju proizvođači, otpuštaju ljude, oni imaju manje novca… Nastaje negativna spirala. .

Stiglitz jasno kaže i Nijemcima da nije problem Europe u tome da lijeni južnjaci izrabljuju njih koji vrijedno rade. (Stiglitz daje potporu zahtjevima za jačom ulogom Europske središnje banke i uvođenjem euroobveznica, čemu se Njemačka protivi.) Europska kriza nije uzrokovana pretjeranim dugovima i deficitima, nego rezanjem u vladinoj potrošnji. Recesija je stvorila deficit, ne obrnuto. Prije krize Španjolska i Irska imale su proračunske viškove. Nikad se ekonomija nije oporavila sa silazne putanje kroz stegu. Problem nije ponuda nego potražnja. Odgovornost je monetarne i fiskalne politike da održavaju privredu na punoj zaposlenosti.

O Europi i aktualnoj krizi: suočeni smo s alternativom: “više Europe” ili “bez Europe”. Ostati na pola puta je neodrživo. Obje strategije znače troškove, ali sve zemlje Europe “više Europe” koštati će manje. Europa treba zajednički bankovni sustav i zajedničku financijsku politiku. Zajedno, Europa može imati pristup kreditima čak i povoljnije nego SAD.

Stieglitz je u svojim ranijim knjigama, kao što je “Freefall: America, Free Markets, and the Sinking of the World Economy” (2010.) upozoravao da neregulirano slobodno tržište dovodi do teških neravnoteža, koje su i dalje obilježje globalne ekonomije. Potrebna je nova ravnoteža između tržišta i države, individue i zajednice, takmičenja i solidarnosti, kakvu je u SAD 1930-ih ponudio “New Deal”.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, financije. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Joseph Stiglitz: svijetu treba manje Amerike, a više Europe

  1. b16a2 napisao:

    Stiglitz neprestano krivi slobodno tržište kao uzrok problema, a nikako da pokaže gdje to famozno slobodno tržište postoji. Financijski sektor je iznimno reguliran, a najveći problem su stvorile državne garancije svojim bailout politikama i jeftinim kreditima, koje su dovele do potpunog moralnog hazarda. Ukoliko posao uspije, financijske kompanije uzimaju profit. Ukoliko ne uspije, gubitci se socijaliziraju. To dovoditi u vezu sa slobodnim tržištem zaista je smiješno.
    Također nikako da nauči da bogatstvo nije kolač fiksne veličine i da ekonomija nije zero sum game.

  2. Zoran Oštrić napisao:

    Ako želiš da kritika bude iole ozbiljna, a ne na način “Kriv je jer ne vjeruje u Boga” (Slobodno Tržište), možda bi mogao promisliti o ideji da stvarno pročitaš nešto od onoga, što Stiglitz piše. Vidljivo je da to nikad nisi učinio. Primjedba o tome što je bogatstvo fakat je arogantan pokušaj da se docira nobelovcu (kladim se da si u najboljem slučaju student, i to vjerojatno ne ekonomije).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s