Vjetroelektrane snizuju cijenu električne energije

piše: Zoran Oštrić

Jedan od standardnih prigovora na obnovljive izvore energije jest da su preskupi. Ali to pitanje nije tako jednostavno, kako izgleda. “Ekonomičnost” sama po sebi ne znači ništa; pitanje je, ekonomično za koga?

U SAD se vodi intenzivni politički rat o produljenju federalnih potpora energiji vjetra; značajno je pitanje i u aktualnoj predsjedničkoj izbornoj kampanji. Potpora je u obliku “produciton tax credit”, izraz koji je teško prevesti na hrvatski. Vlada isplaćuje svakom proizvođaču električne energije (elektrike) iz vjetra 2,2 centa po proizvedenom kilovatsatu. Populistički je lako to proglasiti nepotrebnim troškom za porezne obveznike.

Međutim, članak Richarda W. Capertona How Wind Power Helps Lower Electricity Prices uvjerljivo pokazuje gdje je poanta i koji su interesi u igri. Vladina ulaganja vode do pada cijena elektrike na tržištu. (Govorimo o SAD, gdje su i najveće električne “utility” na tržištu, to su kompanije koje vode velike sustave, u Europi većinom nacionalne, kao HEP). To je naravno dobro za potrošače, ali padaju profiti kompanija koje se bave proizvodnjom

Utjecaj vjetroelektana na graničnu cijenu

Ako ste bezrezervni pristaša slobodnoga tržišta, smatrate a priori da se “država ne smije miješati u tržišne odnose”. Ali mora biti transparentno i da to znači biti bezrezervni pristaša kapitalizma, vladavine interesa kapitala nad drugim interesima: ne smijemo dozvoliti da profiti (prihod kapitala) padaju, makar većina ljudi od toga imala neposrednu korist.

Taj “problem” da padaju profiti velikih kompanija koje upravljaju sustavima, primjećen je i u Njemačkoj, kad su zahvaljujući feed-in tarifama (koje je uvela i Hrvatska) počeli rasti instalirani kapaciteti vjetroelektrana (a zatim u znatnoj mjeri i solarnih). U Njemačkoj je električna energija znatno više na tržištu, nego recimo u Francuskoj ili Velikoj Britaniji. “Slobodno tržište”, neočekivano, počinje raditi u korist obnovljivih. Vlada doduše intervenira na tržištu, ali tradicionalno u rigidno centraliziranom sustavu kao što je Electricite de France ili HEP, nikakvog tržišta ni nema. A postaju transparentni i kapitalistički odnosi interesa i moći. Prevodimo osnovne teze članka.

Bitno je imati na umu bazičnu motivaciju kompanije Exelon. Oni su u u biznisu prodavanja elektrike, pa žele da ona bude skupa. Studije pokazuju da energija vjetra smanjuje cijene na tržištu u cjelini, pa je posve racionalno što se Exelon energiji vjetra protivi. (…) Većinu elektrike Exelon prodaje na takmičarskom tržištu, koje omogućava proizvođačima (kao Exelon) da prodaju lokalnim distributivnim poduzećima, koja pak tu elektriku prodaju poduzećima i vlasnicima kuća.

Takmičarska tržišta rade na bazi ravnotežne cijene (cijena zatvaranja, “clearing price”), što znači da se sve proizvedeno plaća po istoj cijeni, bez obzira koliko je koštala proizvodnja. Metoda aukcije osigurava da svaki proizvodni pogon radi uz najnižu cijenu koju je spreman prihvatiti. Dok su detalji ekstremno komplicirani – pravila za tržište koja vrijede u srednje-Atlantskom području npr. imaju više od 2.000 stranica – osnove su vrlo jednostavne. Svaki proizvođač kaže operateru tržišta koliko je elektrike voljan dostaviti i po kojoj cijeni. U isto vrijeme, svako distributivno poduzeće kaže operateru tržišta koliko energije treba kupiti. Operater tržišta zatim posloži proizvođače od najniže do najviše ponuđene cijene.

Zatim, počevši od najniže ponude, operater tržišta dodaje ponuđeno, sve dok ne dostigne dovoljnu snagu da zadovolji zahtjeve distributera. Zadnja prihvaćena ponuda postaje “ravnotežna cijena”: cijena koju distribucijska poduzeća plaćaju za svu elektriku, i cijena koju svaki proizvođač prihvaća.

Ono što se događa na tržištu je slijedeće: svaka elektrana nudi elektriku onda, kad je kadra proizvoditi, po marginalnoj cijeni proizvodnje. Te su cijene vrlo različite za razna postrojenja. Za vjetroelektrane (kao i za solarne) je marginalna cijena nula: kad god mogu proizvoditi, one će prihvatiti bilo koju cijenu, jer su troškovi isti, stoji li ili radi. Kad postoje samo mali kapaciteti VE, to ne igra ulogu. Međutim, kad kapaciteti rastu, najskuplji ponuđači ispadaju iz igre i ravnotežna cijena pada.

Nedavna studija Nezavisnog sistemskog operatora Srednjeg Zapada (Midwest Independent System Operator) pokazala je da velika prisutnost vjetra može uštedjeti potrošačima 200 USD godišnje. Dok su koristi za potrošače jasne, postojeći proizvođači gube dio profita.

Tehnološki, najveći je problem za vlasnike nuklearnih elektrana, koje su najmanje fleksibilne: proces isključivanja i ponovnog uključivanja je vrlo dug i skup. Zato se kompanija Exelon, koja upravlja s više nuklearnih elektrana, bori protiv produljenja važenja production tax credit za vjetroelektrane. Ironija je u tome, da vlada od 2005. nudi i novim nuklearnim elektranama 1,8 centa po kilovatsatu; dosad, međutim, nijedna NE tu mogućnost ne koristi, jer se nove NE ne grade. K tome, federalne subvencije nuklearnoj industriji od 1947. iznosile su najmanje 185 milijardi USD.

Production tax credit je priča o uspjehu državnih ulaganja. Od njegovog uvođenja, energija vjetra se eksplozivno razvija a cijene su opale za zaprepašćujućih 90%. Stabilnim uvjetima za investiranje stvorenim dogoročnim produljenjem 2009. g, količina energije vjetra korištena u SAD udvostručila se u posljednje četiri godine. To je omogućilo uzlet sektora proizvodnje vjetroagregata, pa je više od 60% vrijednosti agregata proizvedeno u SAD.

Ukidanje production tax credit značilo bi ukidanje 37.000 radnih mjesta i više cijene električne energije.

Kao što smo gore spomenuli, slična je priča u Europi, gdje države daju potporu obnovljivima u obliku garantirane otkupne cijene na određeni broj godina (feed-in tarifa). U Hrvatskoj se pak događa da HEP-Trgovina, koja upravlja sustavom, gotovo uopće ne uključuje termoelektrane u Sisku i Rijeci, jer je jeftinije nabavljati struju iz uvoza.  Uvoz nije velik zato jer nemamo domaćih kapaciteta, nego zato, jer je tako jeftinije.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Vjetroelektrane snizuju cijenu električne energije

  1. Treset napisao:

    Mislim da smo globalno jos daleko od savremene, ciste, proizvodnje el energije.
    Citao sam da je potrebno dosta novca da bi se ispostovali visoki standardi.

    • Zoran Oštrić napisao:

      Nisam siguran na što točno misliš sa “savremena i čista”. Naravno, današnji standardi zaštite okoliš,a znatno stroži od onih prije 20-30 go0dina, iziskusju troškove. Ne samo u energetici.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s