Obnovljivi izvori, komprimirani zrak i demokracija

Automobilski pogon na komprimirani zrakBrzi rast instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz sunca i vjetra, izvora koji su nestalni i neupravljivi, stvara problem raskoraka između proizvodnje i potražnje. U nekim satima, proizvodnja može biti veća od trenutne potražnje. Zato su potrebna skladišta energije. Jedna od tehnologija koje su u razvoju je komprimirani zrak. Zasad postoje ozbiljna tehnološka i komercijalna ograničenja, ali to se s vremenom može promijeniti. (Jedna upotreba je za pogon automobila, hibridno s drugim pogonom. Druga može biti kombinacija s vjetrenjačama, koje ne proizvode električnu energiju nego direktno stlačuju zrak.)

U članku Entire Cities Could Run on Compressed Air, treba obratiti pažnju na riječi direktora kompanije koja radi na razvoju te tehnologije na nivou prijenosne mreže (utility scale) o društvenom i političkom, a ne samo ekonomskom aspektu.

“Mi želimo demokratizirati energiju – omogućiti da obnovljivi izvori priskrbljuju energiju po lokalnim potrebama, po nižim cijenama nego centralizirani sustavi zasnovani na fosilnim gorivima.” To je dio koji nedostaje u slagalici oko fosilnih ogriva: sposobnost demokratski organiziranih zajednica da donose odluke o svojim primarnim izvorima energije, baš kao što donose odluke o cestama, prostornim planovima, školama, javnoj sigurnosti i ostalim pitanjima koja su od bitnog značaja za kvalitetu života.

U Hrvatskoj, ne postoji navika ni zahtjev za istinskom demokratskom organizacijom na lokalnom nivou. Ljudi na lokalne izbore izlaze u znatno manjem broju nego na nacionalne – ne osjećaju da ih se to tiče. Struktura moći u gradovima i općinama je redovno hijerarhijska, možemo reći “patrijarhalna”, svuda postoji jedan ili nekoliko lokalnih “šerifa” koji koncentriraju moć i kontroliraju vlast stvaranjem klijentelističkih i koruptivnim mreža (“kumovi”).  Obični puk to prihvaća kao prirodno stanje.  Zadovoljenje svojih interesa tražit će svatko za sebe, preko “veza i poznanstava”, a ne javnom artikulacijom interesa, udruživanjem i stvaranjem autonomne društvene snage (“civilnoga društva”).

Hijerarhije moći na nacionalnom nivou prirodno se nadograđuju na lokalnu, ali zbog daleko veće složenosti ipak ima više disperzije, raznih centara moći. Zato je kod nas projekte na lokalnom nivou još teže provesti nego na nacionalnom. Današnji moćnici shvaćaju, bilo svjesno bilo nagonski, da ih obnovljivi izvori i distribuirana proizvodnja ugrožavaju.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u Društvo, ekonomija, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s