Klimatske promjene u prethodnih 11.000 i slijedećih 100 godina

Temperaturne promjene u posljednih 11.300 godina i projekcija do kraja ovog stoljeća

Bombshell: Recent Warming Is ‘Amazing And Atypical’ And Poised To Destroy Stable Climate That Enabled Civilization

Prikaz članka u ožujskom broju časopisu “Science”, naslovljenog “Rekonstrukcija regionalnih i globalne temperature u posljednjih 11.300 godina”, o kretanju temperature i predviđanjima do kraja stoljeća. Dajemo prevod sažetka rada s mrežnog sjedišta sciencemagazine.org:

Rekonstrukcija temperature površine u posljednjih 1500 godina sugerira da je recentno zagrijavanje bez presedana u tom razdoblju. Ovdje dajemo širu pespektivu rekonsturkcijom regionalnih i globalnih temperaturnih anomalija za posljednjih 11.300 godina iz 73 široko poznatih izvora podataka. [Riječ je o bušotinama u ledu i sedimentima stijena, pojašnjava se u priopćenu za javnost.] Zagrijavanju u ranom halocenu (prije 10.000 do 5.000 godina) slijedilo je hlađenje za oko 0,7 °C kroz srednji i kasni halocen (u posljednjih 5.000 godina), kulminirajući najhladnijim temperaturama u halocenju tijekom Malog ledenog doba, prije oko 200 godina. To hlađenje je snažno povezano s promjenom od oko 2 °C u Sjevernom Atlantiku. Trenutne globalne temperature u posljednjem desetljeću nisu još premašile vršne međuledenjačke vrijednosti, ali su više nego tijekom 75% halocena. Projekcije Međunarodnog panela za klimatske promjene za 2100. g. premašuju sve halocenske temperature za sve plauzibilne scenarije emisija stakleničkih plinova.

Činjenično, znanstvenički suzdržano, za laike suhoparno. U pratećem priopćenu za javnost se objašnjava što to zapravo znači. Osim samog zagrijavanja, drastična razlika je brzina promjene. U posljednjih sto godina, površina Zemlje ugrijala se onoliko, koliko se u prethodnih 5.000 godina ohladila; brzina promjene 50× veća. Uzrok su ljudske emisije stakleničkih plinova. Ali to je tek početak: do kraja stoljeća, moguće povišenje srednje globalne temperature je oko 4 do 6 °C, tj. brzine promjene još 5× veća.

U drugoj polovici ovog stoljeća bit će oko 9 milijardi ljudi, od kojih će veliki dio živjeti na područjima koja ih više jednostavno neće moći podržati – jer su pretopla ili presušna, zemlja više nije obradiva, rijeke koje snabdjevaju ledenjaci su presušile ili je nivo mora previše narastao.

U ranijoj povijesti Zemlje, bilo je i znatno toplijih razdoblja. Trenutne temperature još nisu više nego u razdoblju prije oko 10.000-5.000 godina. U tom razdoblju su ljudi u mnogim pogodnim područjima prešli s lova i prikupljanja plodova na poljodjelstvo i stočarstvo, što omogućava stostruko povećanje gustoće stanovništva. A prije oko 5.000 godina nastaju prve civilizacije, zasnovane na poljoprivredi organiziranoj na velikim područjima, čime se omogućava još približno deseterostruko povećanje gustoće stanovništva; u dolini Nila moglo je živjeti otprilike toliko ljudi, kao 5000 godina ranije na cijelom svijetu; a danas ih u Egiptu ima još oko 10 puta više. Ali, po trendovima, te će vrijednosti brzo biti premašene. Ključni problem je brzina promjene, koja može premašiti naše sposobnosti prilagodbe. I treba biti jasno da nas naša visoka tehnologija neće zaštiti od teških poremećaja.

Potvrđen je zaključak koji već znamo:

Možemo zadržati promjene blizu dva stupnja celzijusta, i time izbjeći najgore posljedice, ali samo neodložnom akcijom.

U svijetu međutim postoje znažni kratkoročni ekonomski interesi da se ništa ne poduzima, a neki to pretvaraju u ideologiju. Klimatski negatori (denials) i u Hrvatskoj se svako malo javljaju u javnosti, na Svemrežju i u masovnim medijima. Jedan ekspertski prikaz metodoloških problema s njihovim pristupom izboru i interpretaciji podataka. Cherrypicking to Deny Continued Ocean and Global Warming.

Čak i ako postoji mala mogućnost da svi svjetski klimatolozi griješe (“klimatski konsezus”, koji iskazuju i izvještaji IPCC, da postoji globalno zagrijavanje i da je čovjek glavni uzročnik, u znanosti posotji zadnja oko tri desetljeća), za nas, kao čovječanstvo, ali i kao pojedine nacije, bilo bi posve neodgovorno ne činiti ništa, oslanjajući se (nasuprot uobičajenom povjerenju i očitoj korisnosti znanosti i tehnologije u našim životima), na nadu da ćemo negativne posljedice naših neodgovornih djela ipak nekako izbjeći. Politička je odluka (a ne znanstvena ni stručna) hoćemo li djelovati na osnovu načela predostrožnosti (treba poduzeti preventivne mjere ako je neka opasnost samo moguća, a ne i sigurna – što redovno činimo kad je u pogledu moguća ugroza našeg zdravlja ili imovine) ili inzistirati na apsolutnom dokazu (ne samo 99% nego 100% sigurnosti) prije nego nešto poduzmemo.

Slijedeća gorka karikatura, iako pretjerana kad je riječ os 2032., ilustrira tu dilemu: What Will Be the Biggest Political Story of 2032?

What Will Be the Biggest Political Story of 2032?

Treba pak imati na umu, da se mi u Hrvatskoj ne možemo zadovoljiti time da osuđujemo neodgovorno ponašanje pohleplnih Amera, bezobzirnih Kineza isl., jer da smo mi eto mali, ne pravimo mnogo štete i ništa o nama ne ovisi. U svjetskim relacijama, po načinu kako živimo, materijalnim dobrima u kojima uživamo, standardu koji smatramo normalnim, te u našem utjecaju na okoliš mjerljiv “ekološkim otiskom” i potrošnjom energije, spadamo u bogataše i rasipnike. . Ono sarkastično s kraja: “Ha-ha, pa zar ti jebivjetri ne znaju da postoje realni problemi kojima se trebamo baviti!?” [slobodan prijevod], vrijedi i za nas!

Kako god bilo, svijet nešto poduzima. Kina je, nakon tri desetljeća spektakularnoga rasta (po stanovniku, potrošnja energije trostručena, elektrike udeseterostručena, urod žitarica povećan više od 50%, potrošnja mesa četverostruko) uz ogromne ekološke probleme i pritisak na svjetske resurse (na Kinu danas otpada više od polovice svjetske potrošnje kamenog ugljena). Danas se nalazi u “području infleksije”, kad je očito da takve stope rasta više fizički nisu moguće (krivulja rasta u obliku slova S, a ne kesponencijalna, što je vidljivo u razvijenijim zemljama). I oni to uviđaju i predviđaju znatnija ulaganja u zaštitu okoliša, povećanje dohodovne učinkovitosti potrošnje energije i razvoj obnovljivih izvora: China Recommits to Energy, Emissions Goals.

U još uvijek najmoćnijoj svjetskoj sili, SAD, traju žestoke društvene borbe o odnosu prema energetici i klimatskim promjenama. Primat u ozbiljnom shvaćanju problema i nužnosti zaokreta danas ima Europska unija, a među zemljama G-8 Njemačka (“Energiewende”). Grupa znanstvenika iz Center for American Progress predlaže da 17 najvećih svjetskih ekonomija (Major Economies Forum), okupljenih od 2009. na inicijativu predsjednika SAD, na koje otpada 80% svjetskih emisija stakleničkih plinova, prihvate cilj da proizvode 40% elektrike iz ugljično neutralnih izvora do 2035. g.: 40×35: A Zero-Carbon Energy Target for the World’s Largest Economies

U Hrvatskoj, možda ćemo do 2032. dočekati da se pojavi predsjednik Vlade svjestan da su klimatske promjene jedna od ključnih tema svjetske politike danas i da se i Hrvatska tu mora uključiti, zbog svih mogućih razloga, uključivo posve sebične, ekonomske.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u energetika, klimatske promjene. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s