Rast potrošnje, obnovljivi i načela ekologizma

Piše: Zoran Oštrić

Iz jedne diskusije na forum.hr, forum “Prirodne znanosti”. Jedan diskustant je napisao:

Porast standarda prati i rast potrošnje energije

pa sam napisao komentar u vezi s tim; slike dodane naknadno.

Exponential GrowthDo nekog nivoa, svakako, ali nakon toga stagnira pa može i opasti. U visokorazvijem zemljama Europe više uglavnom ne raste, stagnira ili pada, a planovi uključuju bitno smanjivanje potrošnje primarne energije u slijedećih 20-40 godina (godina 2050. je danas normalni horizont planiranja), uz umjereni rast električne energije, čak iako se predviđa prelazak cestovnoga prometa dominantno na elektriku.

Kad sam se počeo baviti tim stvarima, prije 30 godina, u svijetu su već shvatili da se rast korištenja energije i ostalih resursa s vremenom mora usporiti i u najboljem slučaju je u obliku slova “S”. Kod nas, mirno se predviđao eksponencijalni rast do 2020., a jedan vrhunski znanstvenik, danas akademik, projecirao je rast potrošnje električne energije tadašnje Jugoslavije do 2050. i mirno predviđao potrošnju od 30.000 kilovatsati po stanovniku godišnje, pa razmatrao kako bismo to mogli proizvesti. Ja sam mislio da se zeza, stvarno. Bilo je očito da je stvar besmislena, da postoje niz elementarnih prostornih ograničenja. Ne vjerujem da bi danas i najžešći zastupnik nuklearne energije zastupao da bi Hrvatska jednom trebala imati 30 nuklearnih reaktora i svakih osam mjeseci graditi jedan novi (što je iz tog grafikona rasta do 2050. izlazilo).

Vidimo, samo par zemalja danas ima iznad 10.000 , druge, makar visoko razvijene, ne pokazuju trend rasta da bi došle do toga.

Kina je s tri desetljeća vrlo brzog rasta došla danas do potrošnje primarne enegije po stanovniku kao Hrvatska, električne nešto manje, troše pola svjetske potrošnje ugljena. I sad je i njima jasno, da ulaze u fazu smanjenoga rasta, pa potiču obnovljive, štednju energije i također i zaštitu prirode i okoliša, koji su dosad nemilosrdno “raubovali”.

solow growth modelKad računamo da će potrošnja energije rasti svake godine, i stalno tako, pa se udvostručiti za relativno malo godina, pa opet udvostručiti… Onda pričat, kako vjetroelektrane mogu dati u jednom trenutku 2 ili 5% trenutne potrošnje, ili kako štedne svjetiljke mogu uštedjeti 2% isl, izgleda deplasirano. Jedino što se može je marljivo graditi nove i nove velike objekte, ispod stotina megawata ni ne pričamo. Ako pak planiramo otprilike stagnaciju, ili rast ali po padajućim stopama do nekog plafona, svaki postotak je značajan. Danas imamo potrošnju recimo električne 20 TWh/god, uz stagnaciju pa i pad zadnjih par godina, mogli bismo računati u nekom periodu da dođemo možda do 30 i tu je neki plafon, to je otprilike po stanovniku nivo visokorazvijenih zemalja Europe.

Ja sam zbog takvih računica 1980-ih postao ekologist. Imamo ograničenja za SVE izvore energije, naravno, “free enegy” ne postoji (može biti marketinška parola privremeno). Zato treba razmišljati o tim granicama rasta, jednostavno, biosfera (tijelo Geje) je ograničena i u njoj nema neograničenog rasta. A onda, razmišljajući o nama kao ljudskim bićima, suočavamo se sa činjenicom da je besmisleno stalno težiti daljem rastu materijalnih dobara. Ljudsko biće ima potrebu za osobnim rastom, koja je najviša u hijerarhiji potreba (psiholog Abraham Maslow). Na podlozi jednom solidno zadovoljenih materijalnih potreba, jednoga dana, moći ćemo se nadam se okrenuti drugim potrebama i dugoročnim projektima bez svakodnevne jurnjave i stresova.

Ne zamjerite, uklapa se u temu KJTV iako nije baš “čista znanost” (nego recimo širi okvir, u kojem žudnja za čistim znanjem ima samostalnu vrijednost, ali u interakciji s drugim žudnjama; možemo zvati to “filozofijom”, ja sve zajedno zovem “mudroljublje”), prenosim “Načela ekologizma” kako sam ih jednom prije par godina formulirao (pa stoje na mom osobnom blogu:

NAČELA EKOLOGIZMA

  1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
  2. ”Eko-logija”, kao znanost koja proučava temeljnu “logiku” djelovanja biosfere, nadređena je ”eko-nomiji”, koja je posebna vještina.
  3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
  4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
  5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
  6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Poveznica | Ovaj unos je objavljen u ekologija, energetika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s