O subvencijama u energetici: slobodno tržište radi u korist obnovljivih

Protivnici obnovljivih izvora i danas često tvrde kako nije u redu da vlade financijski potiču razvoj i širenje tehnologija korištenja obnovljivih energija, jer je to narušavanje načela slobodne tržišne konkurencije. Činjenice su međutim drugačije: u svim zemljama svijeta energetika u cjelini obilno je subvencionirana od strane vlada. Feed-in tarife i druge potpore obnovljivima čine samo mali dio ukupne sume.

Global Energy Subsidies 2008

Bombshell IMF Study: United States Is World’s Number One Fossil Fuel Subsidizer

Studija Međunarodnog monetarnog fonda, objavljena u ožujku o.g., ruši još jedno pogrešno vjerovanje: da su najveće subvencije u zemljama u razvoju, koje iz socijalnih razloga drže cijene energije za stanovništvo nižim od tržišnih. Uračunavajući sve poticaje i neuračunate troškove, koji se prebacuju na društvo, ukupne subvencije za fosilna goriva u svijetu su 1.900 milijardi dolara, od toga na SAD otpada više od četvrtine. Više od polovice otpada na neuračunavanje “eksternih troškova”.

Druge studije, uračunavajući samo direktne subvencije u svim njihovim vidovima, daju manje brojke, ali odnos ostaje isti. O tome su i vlade najmoćnijih država svijeta iz skupina G-8 i G-20 nekoliko puta razgovarale (vidjeti npr. OECD Environment Directorate – Fossil Fuel Subsidies; zajednički izvještaj Međunarodne energetske agencije, OPEC-a, OECD-a i Svjetske banke iz listopada 2011.).

Fossil Fuel Subsidies Are Public Enemy Number One, Says IEA

U ovom članku komentiran je nedavno govor glavnog ekonomista Međunarodne energetske agencije (IEA), vrlo stručne, ali i prilično konzervativne organizacije, koju su osnovale zemlje OECD-a kao stručnu podršku svojim interesima, u početku u sukobu sa zemljama izvoznicama nafte (OPEC), a tek postepeno i šire. Uz članak je i nekoliko korisnih poveznica na druge članke s dopunskim informacijama. Ovo je nastavak intenzivne kampanje na tu temu, koji je IEA započela prije nekoliko godina (vidi tekst iz 2010.: We subsidize our own destruction.

Jedan komentar na mrežnom sjedištu cleantehnica.com na istu temu, s daljim poveznicama na informacije o fosilnim subvencijama: Energy Subsidy Nonsense — Energy Subsidy Narrow-mindedness Gets Old

Komentar u njemačkom časopisu “Spiegel” donosi dodatne podatke. A Mere Breeze: Era of Fast Growth Ends for Wind Energy in Europe. Globalne subvencije za fosilna goriva u svijetu procjenjena su na 523 milijarde USD, a za obnovljive 88 milijardi. Industriju vjetra, međutim, pritišće i globalna ekonomska kriza, zbog koje se krešu sve nove investicije.

Zastupnici slobodnoga tržišta često spominju Singapur kao uzor. Singapurski ministar za okoliš i vodne resurse govorio je o subvencijama u energetici prošle godine: Energy subsidies ‘not the right thing to do’.  »Singapurski ministar za okoliš i vodne resruse, dr. Vivian Balakrishnan, pozvao je vlade da uklone subvencije za fosilna goriva, rekavši da takve subvencije uvode distorizije u ekonomiju i u potrošnju energiju. (…) Istakao je da je u posljednja dva stoljeća problem bio da je svijet ostvarivao ekonomski rast bez plaćanja troškova za okoliš (…)«

Ne uživaju samo fosilna goriva znatne subvencije.

Retired Duke reactor may signal more U.S. nuclear shutdowns

Za nuklearnu industriju u svijetu, vijesti su i dalje uglavnom nepovoljne. Jedan oštećeni reaktor u SAD zatvara se, jer su vlasnici zaključili da se ne isplati ulagati u popravak. Ključni problem je porast ponude jeftinog prirodnog plina (omogućen korištenjem tehnike frackinga). Ekonomska nepovoljnost nuklearne energije osobito dolazi do izražaja u onim državama SAD, gdje je električna energija potpuno prepuštena tržišnim mehanizmima. Moguće je da će se trend nastaviti. Novi reaktori se i dalje ne grade, iako postoje neki planovi i iako postoji obećana federalna subvencija, “production tax credit” od 1,8 centi po proizvedenom kilovatsatu, slično kao za obnovljive izvore.

I dalje vrijedi ono što je postalo transparentno prije 30-ak godina, kad su SAD i Velika Britanija uvodili neoliberalne reforme: nuklearna energija, zbog golemosti i složenosti postrojenja, uvijek je ovisila o snažnoj državnoj potpori. S vremenom, nije došlo do očekivanog pada cijena: naprotiv, one i dalje rastu, a nakon Černobila dogodila se i Fukušima. Izvještaj američke Citibank iz 2010. nosi jasan naslov: New Nuclear – The Economics Say No.

Situacija je ironična, s obzirom na prevladavajuće vrednote sukobljenih snaga. Još od 1970-ih godina, zagovornici nuklearne energije obično su skloni veličanju slobodnoga tržišta, a njeni protivnici jačim državnim intervencijama za zaštitu općeg interesa i razvoj novih tehnologija (a nerijetko su i eksplicitni protivnici kapitalizma). I danas neoliberali (u SAD konzervativci) vode bijesnu kampanju protiv državnih potpora za razvoj obnovljivih.

Vrijeme je međutim pokazalo da je aktivna industrijska politika bila uspješna: mnoge tehnologije korištenja obnovljivih izvora energije su prešli iz faze razvoja i oglednih projekata (development & demonstration) u stadij širenja (deployment) znatno brže nego što bi to na slobodnom tržištu bio slučaj. Cijene su pale, a uvjeti na tržištu bitno se promijenili. Neke su tehnologije danas na pragu zrelosti, gdje državni poticaji više neće biti potrebni.

Danas, sve više, mehanizmi slobodnoga tržišta rade u korist obnovljivih. Nema sumnje da će njihova primjena i dalje rasti, dok je budućnost nuklearne energije neizvjesna. To je “školski” primjer kako tržišni mehanizmi i državna intervencija djeluju u sinergiji, a ne kao protivnici.

Razvoj uz konkurenciju na globalnom tržištu međutim nikad se ne odvija pravocrtno. U industriji fotonaponskih panela došlo je u posljednjih godina do naglog uzleta, ali i žestokih potresa.

Beijing Delivers Tough Solar Medicine

Visoke garantirane cijene otkupa za elektriku iz FN panela u desetak zemalja potakle su, od 2008. godine, proizvođače panela i polikristaličnog silicija, širom svijeta, da investiraju u brzo povećanje proizvodnih kapaciteta. Zbog tehnoloških poboljšanja i ekonomije obima, cijene proizvodnje su pale. Ali ponuda na svjetskom tržištu brzo je postala veća od potražnje, pa je došlo do još većeg pada cijena. Brojne tvrtke propadaju, tržište se “čisti”, opstat će samo najbolji.

To je prirodan proces, koji se mnogo puta ponavljao u tržišnoj privredi; državne intervnecije su ga ubrzale. Često se spominje usporedba s automobilskom industrijom: prije stotinu godina bilo je na svijetu više proizvođača automobila nego danas (a neki su proizvodili samo po nekoliko primjeraka godišnje).

Gornji članak daje rijetki uvid u tome što se događa na golemom, državno reguliranom tržištu Kine. Mjere njihove vlade također su usmjerene na to da ubrzaju ono, što bi se na tržištu ionako dogodilo: da opstane desetak krepkih tvrtki.

Kako tehnologije brzo sazrijevaju, tržišni akteri moraju se pripremati za vrijeme kad državnih potpora više neće biti. Njemačka iz mjeseca u mjesec smanjuje garantirane cijene otkupa za elektriku iz FN elektrana (German PV drops to 15 cents max, 2. svibnja 2013.), nastojeći zadržati mjesečni instalirani kapacitet unutar poželjnih parametara; prenagli rast doveo je i do određenih poremećaja u mreži, koja se mora prilagođavati brže nego što je to bilo predviđeno. (Pritom, poželjni tempo je  instalirati svakog radnoga dana onoliko FN panela, koliko Hrvatska planira za cijelu ovu godinu.)

First Large-scale Solar Plants Without Subsidies Seen in Spain

Španjolske tvrtke nastoje izgraditi prvu veliku solarnu fotonaponsku elektranu u Europi bez subvencija, koja bi prodavala elektriku po tržnim cijenama, tj. oko 5,5 do 6 eurocenta po kilovatsatu. Prije samo pet godina, solarne elektrane su kroz garantirane cijene otkupa (FiT) dobivale čak devet puta više nego termoelektrane na fosilna goriva. Početkom ove godine to je ukinuto. Trenutno je u Španjolskoj instalirano 4,2 gigavata solarnih elektrana, koje pokrivaju 2,7% potrošnje.

Kada se pak govori o cijenama i o ekonomičnosti, treba imati na umu da postoje različite “cijene” i različite “ekonomičnosti”, ovisno o tome čiji interes stavljamo na prvo mjesto: proizvođača, prodavača, potrošača, države, lokalne zajednice… U članku Vjetroelektrane snizuju cijenu električne energije govorili smo o iskustvima u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su i najveća elektroprivredna poduzeća (utilities) izvrgnuta tržnoj konkurenciji. Stvar je u tome, da vjetroelektrane imaju nulti “marginalni trošak”, pa kad se jednom isplate troškovi investicije njihovi vlasnici isporučuju energiju mreži uz minimalnu naknadu, izbacujući iz igre skuplje elektrane. Isti trend primjećuje se u Njemačkoj: Rast obnovljivih ugrožava klasične termoelektrane.

USA Federal Energy Subsidies 2002-2008

Slijedeći tekst o političkoj bitci oko subvencija za vjetroelektrane, koja je bjesnila u SAD prošle godine.

PennFuture Energy Center: Note to Exelon: you can’t have it both ways

Tijekom 2012., kompanija Exelon vodila je kampanju da se ne produlji važenje federalne subvencije za vjetroagregate (produciton tax credit, PTC), koja je omogućila da se instalirani kapaciteti VE u SAD u četiri godine udvostruče. Ugovoreni rok važenja subvencije isticao je krajem 2012.; to je postalo i vrlo značajno pitanje u kampanji na predsjedničkim izborima. (Kongres je na samu Novu godinu produljio važenje PTC do kraja 2013.)

Exelon međutim upravlja većim brojem nuklearnih elektrana, a ne spominje da je PTC ponuđen i novim NE; one se ne grade, jer su, za razliku od vjetroelektrana, i uz tu potporu ipak preskupe. SAD su, kao i druge visoko razvijene zemlje, desetljećima mnogo ulagale u razvoj nuklearne energetike. U današnjoj vrijednosti, subvencije od 1947. godine iznosile su 160 milijardi dolara, tj. oko 1,5 milijardi za svaki danas postojeći reaktor.

U.S. Coal Exports On Pace To Hit All-Time High

SAD su značajnan izvoznik kamenog ugljena. Nakon što je izvoz dugo padao, od 2003. je ponovo u rastu i 2009.-2012. se udvostručio. To je omogućeno rastom korištenja prirodnoga plina i vjetroelektrana. Sada se međutim za ekonomiju SAD postavlja problem da kompanije koje kopaju ugljen i dalje uživaju brojne subvencije, a izvoze po tržišnim cijenama, koje rastu zbog porasta potražnje u istočnoj Aziji.

How Decades Of Federal Support Spurred The Natural Gas Boom: ‘Most Companies Would Have Given Up’

Rast potrošnje i pad cijena prirodnog plina u SAD omogućen je uvođenjem tehnologija horizontalnog bušenja i hidrauličkog frakturiranja (fracking), čime se eksploataciji privodi dotad nedostupan plin iz škrijevaca (shale gas). Ljudi koji ne vole obnovljive često tvrde da se na njih neopravdano troši nvac od državnih subvencija, dok je ovo navodno uspjeh privatnoga poduzetništva. Ali to nije točno: država (federacija u SAD) desetljećima je na razne načine subvencionirala istraživanja i razvoj.

Koliki su ukupni troškovi proizvodnje elektrike za društvo, kad se uzme u obzir ono što ekonomisti nazivaju “eksternalije” – troškovi zbog utjecaja na zdravlje i okoliš? K tome, kad se uzmu u obzir razne “skrivene” subvencije, koje nisu tako transparentne kao feed-in tarife? Njemačka studija procjenjuje troškove za razne izvore, svedeno na proizvedeni kilovatsat (levelised costs). Uračunat je i utjecaj koji nastaje prilikom proizvodnje samih postrojenja.

Calculating the true cost of electricity

Daleko najjeftiniji izvor električne energije je vjetar, uz prosječnu cijenu od sedam eurocenti po kilovatsatu. Za fotonaponske sustave prosjek je oko 14 (za veće elektrane u južnoj Europi oko 10), a za termoelektrane na ugljen otprilike jednako. Teško je predvidjeti prosjek za nuklearne elektrane. Rijetke, ali goleme nesreće poput Černobilja i Fukušime proizvode stotine milijardi eura štete. Procjena je da su ukupni troškovi za nove NE između 31 i 54 eurocenti po kWh.

Još jedan članak o subvencijama u energetici u SAD, gdje je javna debata i dalje najžešća:

What Free Market? Subsidies Have Always Been a Big Part of Energy Industry, New Report Shows

Fosilna goriva i nuklearna u SAD kumulativno su do danas primili 630 milijardi dolara subvencija, a obnovljivi 50 milijardi. Današnji veliki rast u crpljenju prirodnog plina iz škriljevaca metodom hidrauličkog krekiranja ne bi bio moguć bez desetljeća vladine potpore. Usprkos tome, glasni pobornici slobodnoga tržišta kad je riječ o obnovljivima istovremeno žestoko zastupaju interese industrije ugljena.

Iz svega rečenog, očito je spočitavati tehnologijama korištenja obnovljivih izvora vladine poticaje (“trošenje novca poreznih obveznika”) potpuno deplasirano. Nasuprot brojnim gore navedenim studijama, izvještajima i preporukama, lako je vidjeti kako lobisti fosilnih i nuklearnih goriva koriste samo mali dio podataka, odbacujući one koji im ne idu u prilog. Npr. u člancima New Study Debunks Myths about Energy Subsidies na mrežnom sjedištu promotora ugljena u SAD, te Energy Subsidies vs. Energy Sense: What Have We Learned in the Past 3 Years? na “Free Market Energy Blog”. U oba slučaja, uračunavaju se samo aktualne direktne subvencije američke federalne vlade.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, energetika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s