Mit o skupoći solarne energije nažalost još dominira o Hrvatskoj

Piše: Zoran Oštrić

Objavljeno kao komentar uz članak Koliko bi plaćali za otkup energije iz 100.000 solarnih elektrana? na portalu croenergu.eu, koji je prenesen iz “Poslovnog djevnika” (nije objavljen na njihovom portalu).

Uvaženi stručnjak Marijan Kalea (čija dva priručnika su mi stalno pri ruci!), nažalost, uporno nastupa kao zadrti konzervativac kad se radi o obnovljivima. Ovdje on naravno direktno odogovara na jednu zamisao, 100.000 krovnih sustava po 10 KW u Hrvatskoj, koja se sad razrađuje kao način, da se Hrvatska uključi u energetski zaokret (Energiewende) i ispuni ono, što je Europska unija kao cilj prihvatila (prekjučer je bila prezentacija “Okvir za strategiju niskougljičnog razvoja“). EU o tome misli sasvim ozbiljno, ako se želimo uklopiti, trebali bismo 2050.. imati, kao i Njemačka, 80% proizvodnje električne energije iz obnovljivih. Naravno, to znači da moramo intenzivno raditi svih slijedećih 37 godina, ne vrtiti palčevima do 2049., kako smo navikli.

Da, naravno, za to treba ulagati novac. Izgleda savršeno razumno uvijek se pozivati na to “ali mi novca nemamo!”, pa ajmo mirno i dalje graditi termoelektrane na ugljen isl.. Međutim, ako govorimo o subvencijama u energetici, danas se slažu i IEA, i IMF i vlade G-8 idr., da su glavni problem goleme subvencije za fosilna goriva, a ne ove za obnovljive.

Za vjetroelektrane, imamo cilj zapisan u važećoj strategiji, 1.200 MW instalirano do 2020., a garantirana otkupna cijena je 73 lipe po kWh, i to samo za 14 godina, a to je cijena manja nego što je današnja cijena proizvodnje u termoelektranama Sisak i Rijeka, zato i ne rade već četiri godine (trenutno jeftino uvozimo struju, zahvaljujući tome, što u međunarodnoj trgovini električnom energijom na europskom tržištu cijenu određuju marginalni, a ne prosječni troškovi proizvodnje). To je jeftino, i bit će još jeftinije, samo se eto to posebno iskazuje na računu za struju, a za druge izvore nije.

Za fotonaponske panele u Njemačkoj navodi stariju garantiranu cijenu, i to za najmanja postrojejnja. Od 1. svibnja ona je 15,07 c/kWh za postrojenja do 10 kW, za postrojenja od 1 do 10 MW je 10,44 centa, a za veće nema ništa. A Nijemci imaju instalirano u ovom trenutku oko pet tisuća puta više kapaciteta FN nego Hrvatska

Garantirane cijene ulaganje su u razvoj tehnologije: industrijska politika s računicom da će se nova tehnologija širiti puno brže nego bez toga, pa će pasti cijene; i to besprijekorno uspijeva, i u Njemačkoj, i u SAD, i u Kini i drugdje. Kad mi dođemo do 100.000 sustava (ništa nerealno, Nijemci ih imaju danas preko milijun, Taijani preko 300.000, Australija milijun), naravno, garantirana otkupna cijena će biti manja, pa izraćun na osnovu cijene od 2,5 kn/kWh ne vrijedi. Danas još nema ni sto instaliranih sustava.

A nakon isteka 14 godina, zbog nultih marginalnih troškova, imat ćemo već totalno drugačiji elektroenergetski sustav. To se već događa u SAD, pada prosječna cijena za potrošače. Slijedeća etapa, u koju su sad zakoračili u Japanu i u Njemačkoj, jest masovno postavljanje baterija, u domaćinstvima (vezano uz FN sustave), na nivou mikro-mreže ili lokalne distributivne mreže; Njemačka je za njih od 1. svibnja uvela poticaje.

HEP će možda propasti, jer više jednostavno neće biti potreban. Elektroprivredne organizacije u SAD danas se boje takve perspektive.

Sve je to dramatična promjena, i meni je shvatljivo da se stručnjak, koji izvrsno pozna sadašnji sustav, baziran na centraliziranoj proizvodnji u velikim elektranama, teško prihvaća da se to revolucionarno mijenja. Ali to se upravo događa, svuda oko nas. Slijedimo ono što rade najuspješnije privrede u svijetu, nemojmo zadrto ostajati kod naizgled logičnog načela “pleti kotac kao otac”, tj. slijediti samo tradicionalna, “dobro provjerena” tehnička i poslovna rješenja.

DODATAK: Neke novije vijesti o fotonaponskoj elektrici

Intervju sa SOLVIS d.o.o

Na blogu “Solarni biznis” objavljen je intervju s Jasminom Novak, projekt menadžerom kompanije “Solvis” iz Varaždina, proizvođačem fotonaponskih panela. Na ovoj stranici više smo puta prenosili vijesti o bespoštednom trgovinskom ratu koji se u proizvodnji FN panela odigrava na svjetskom tržištu. Solvis je mali igrač, ali se dobro drži. Osnovani su 2009. s kapacitetom od 20 MW vrpne snage godišnje, danas proizvode 50. Sada imaju 80 zaposlenih, nadaju se daljnjem rastu. Veliku većinu proizvodnje izvoze na tržište EU, tek 2012. su nešto počeli prodavati i u Hrvatskoj. Našli su svoju “nišu” na tržištu: »Nadamo se povećanju izvoza u dijelu specijalnih proizvoda, custom made modula, jedan od tri smo proizvođača u EU koji to mogu napraviti a za kojim postoji potražnja.«

12.2 GW Of New Solar Approved Until February In Japan

4. svibnja objavili smo [na fb stranici “Ekološka ekonomija”] poveznicu na članak objavljen na renewableenergyworld.com, gdje se iznosi procjena da su do kraja prošle godine u Japanu prijavljeni projekti gradnje solarnih elektrana snage 6,7 GW. Autor, iako je promotor obnovljivih, upozorava da prebrzi rast ne mora biti dobra stvar.

U ovom članku navode se objavljeni podaci o projektima prijavljenim do kraja veljače, koje je nadležno ministarstvo odobrilo za feed-in ugovor. Ukupna snaga porasla je na 12,2 GW. Vjetroelektrane su još daleko iza, čemu je možda bar djelomično uzrok da za VE treba znatno dulja procedura razrade projekta.

Odd Twist: US Solar Company Sells Solar Panels To China

Za one koji prate ovu industriju, i trgovački rat SAD i EU protiv Kine, prodavati solarne panele Kinezima zvuči kao prodavati pijesak Arapima. 🙂

Solar Panels as Inexpensive as Paint?

Spektakularni pad cijena fotonaponskih panela u posljednjih pet godina može se usporediti s padom cijena računala i mobitela. U Njemačkoju, ukupna cijena krovnog sustava do 10 kW vršne snage (s instalacijom i svim troškovima) je sada 1.700 €/kW. Prekjučer smo pisali o novom smanjenju garantiranih otkupnih cijena za takve sustave u Njemačkoj na 15 centi/kWH, a u Grčkoj na 12,5.

U ovom članku govori se o instraživanja potpuno novih materijala, koji bi mogli dovesti do FN ćelija manje učinkovitosti (10% je potrebno za kompetetivnost), ali mnogo jeftinijih i jednostavnijih za upotrebu. (Naravno, treba imati na umu da se tu još radi o istraživanju.) »”Compared with their inorganic counterparts, organic photovoltaics can be fabricated over large areas on rigid or flexible substrates potentially becoming as inexpensive as paint,” Gan said. The reference to paint does not include a price point but rather the idea that photovoltaic cells could one day be applied to surfaces as easily as paint is to walls, he said.«

Rooftop solar owners vs utilities – the battle begins

Već smo spominjali nedavni izvještaj američkog Edison Electric Institute (EEI), koji izražava zabrinutost da rast decentraliziranih obnovljivih izvora energije može ugroziti cijelo stoljeće građeni sustav i prihode elektroprivrednih tvrtki (Solar panels could destroy U.S. utilities, according to U.S. utilities). Fotonaponski paneli na krovovima, baterijski spremnici i programi energetske učinkovitosti mogu sniziti cijene za korisnike, učiniti ih nezavisnim i »direktno ugroziti centalizirani elektroprivredni model« te nanijeti »nepopravljive štete perspektivama za prihode i rast« elektroprivrednih tvrtki. Zato vode političku bitku za održanje svojih pozicija.

»One can imagine a day when battery storage technology or micro turbines could allow customers to be electric grid independent. To put this into perspective, who would have believed 10 years ago that traditional wire line telephone customers could economically “cut the cord?”«

To piše u izvještaju Edison Electric Institute, grupe elektroprivrednih poduzeća iz SAD, ne nekih zelenih fantasta.

To se događa i u Australiji. Nasuprot kompanijama, vlasnici solarnih sustava, da bi zaštitili svoje interese i prava kao investitori, osnovali su udrugu “Solar Citizens”. Danas 2,5 milijuna Australijanaca živi ispod solarnih krovova (milijun FN sustava), u koje su investirali osam milijardi dolara. Neki predviđaju da će se te brojke utrostručiti do 2020..

German PV drops to 15 cents max

Njemačka je, visokim garantiranim cijenama otkupa iz fotonaponskih elektrana (feed-in tarife), najodgovornija za svjetsku “eksploziju” FN industrije od 2007. godine. Kako su instalirani kapaciteti u Njemačkoj prevazišli planirano, vlada sada svakog mjeseca snizuje tarife. Sada one iznose svega 15,07 centi po kilovatsatu za sustave do 10 kW (uglavnom krovne), što je znatno manje od cijene koju privatni potrošaći plaćaju za utrošenu elektriku, a 10,44 centa za elektrane snage između jednog i 10 MW. Cilj je da do kraja ove godine bude izgrađeno ne više od 3,5 GW. [To znači: svakog radnog dana izgraditi onoliko, koliko Hrvatska planira ukupno ove godine.]

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s