Joj da je meni vlast… :-)

Piše: Zoran Oštrić

Prenosim ovo s jedne diskusije na kolaborativnom blogu pollitika.com. “Izazov” koji mi je uputio jedan sugovornik, u diskusiji o posve drugoj temi, gdje je energetika bila usput spomenuta. Iako je na brzinu “istreseno iz rukava”, pa molim da to imate na umu i ne budete prestrogi, vjerujem da može biti zanimljivo.

Da si na vlasti i da dobiješ od EU fondova pozamašnu multimilijonsku svotu da li bi prvih 6 mijeseci uložio u:
A) Nadoškolovavanje za mlade srednjoškolce i više struke u struci obnovljivih izvora
B) Otkupio prostore i sagradio pogone za proizvodnju elemenata obnovljivih izvora
C) Pokrenuo nešto treće

Jedini pošteni odgovor: ne znam. Ne mogu istresti odgovor iz rukava.

Ali evo, počeh nešto “trest iz rukava”, pa ako ti se da čitat…

Ozbiljno govoreći, da se nađem u toj situaciji, pa, prvo bih se konzultirao s kompetentnim ljudima raznih struka i upućenosti, napravio pregled situacije, za sebe samog (pretpostavka je da stvarno osobno imam mandat da sam donosim odluke), pa onda vidio. Ne da “snimam situaciju” natenane, u beskonačnost, kako to mi (s našim “mentalitetom”, vidi gore moju diskusiju s maramom) volimo, nego bih si odredio rok, mjesec dana ili tri mjeseca, i svojski se potrudio, da ga poštujem.

Sigurno ne bih sve bacio na jednu kartu. Što se tvojeg pitanja tiče, recimo, vjerojatno se ne bih bavio “otkupom prostora”, nije fundamentalan problem. Vjeronatno ne bih sam gradio pogone, ima tko to može, mogao bih pogledati, kako s novcem koji imam iz raspolaganja maksimalno dobro stimulirati ulagače, smišljeno uložiti nešto pa da privućem više…

Tko zna, ako pažljivo pregledam, možda bih recimo garantirane otkupne cijene za struju iz FN panela bitno smanjio u odnosu na dosadašnje – vrlo vjerojatno bi i to bilo dovoljno! A s druge strane ukinuo ili bitno povećao godišnju kvotu, pogotovo za manje FN sustave, ispod 100 kW, ispod 30 ili 10 kW.

Pozvao bih kod sebe predstavnike one dvije tvornice FN panela koje danas postoje u Hrvatskoj i pitao ih kakva im vrsta podrške može pomoći da
A. prežive slijedeće dvije godine (jer je tržište u potresu, većina malih proizvođača već je propala ili će propasti) te
B. nakon toga rastu (jer će svjetsko tržište sigurno rasti, proizvođači koji prežive, mogu bitno rasti – poznata pojava u ekonomiji, s novom industrijom u naglom rastu).

Predstavnike Končara (vjetroelektrana) i druge, koji bi mogli proizvoditi vjetroelektrane ili pojedine dijelove, da maksimiramo udio domaće industrije u gradnjih slijedećh godina u Hrvatskoj, i možda se pojavimo i u izvozu, makar kao kooperanti velikih (Vestas – evo taman od njih kupujemo turbine).

Pogledao bih kako stojimo s proizvodnjom parnih kotlova, imamo li mi proizvodnju kotlova sa sagorijevanjem u fluidiziranom sloju za biomasu (nekad smo imali, TPK je to radio), i drugo za tu tehnologiju, to je područje, koje će još znatno ekspandirati, gradnja kogeneracija na biomasu, i u Hrvatskoj i vani.

Možda bih uložio u industrijsku špijunažu.

Pozvao bih kod sebe Matu Rimca i direktora DOK-ING-a pitao ih kako bi Hrvatska mogla izvući maksimum od njihovog rada. Može li Hrvatska imati tvornicu električnih automobila? Možda bi vrijedlio probat. Možda ne sami, ali sudjelovat – svi predviđaju, to je segment koji će bitno rasti. (Kontaktirao bih kalifornijsku kompaniju “Tesla Motors”, porazmislio, može li se za našu propagandu sustavno koristiti činjenica da je Nikola Tesla iz Hrvatske) Sustavno bih se dao u potragu za drugim mogućim “Mate Rimcima” kojih kod nas možda ima.

Obrazovanje svakako, a također i znanost, sigurno bih pogledao, prvo kakvih sve kod nas ima znanstvenih ihstraživanja (neka znam naravno, sigurno ima nekih, koja ne znam). Istraživanje i razvoj, i poticaji proizvodnji, ne bih se vjerojatno bavio samom proizvodnjom niti gradnjom.

Svakako bih uložio u informiranje, propagandu, sustav savjetovanja. Tu kao novinar, specijalist za određena iskustva, imam i neko ekspertsko znanje, znatno se može unaprijediti ta suradnja znanstvenika, novinara, savjetnika, da običan građani i običan poduzetnik dobiju jasne, precizne informacije i upute. To je važno pitanje stila, da stručnjak surađuje s novinarom.

Neka propagandna kampanja, organiziranje dolaska ljudi u Hrvatsku ljudi iz Danske i Njemačke, raznih profila, aktivista, stručnjaka, ljudi iz vladinih institucija, da raznim segmentima javnosti u Hrvatskoj pričaju što rade, što su napravili i što još planiraju. Danska jer je mala a ipak među svjetskim liderima u niz područja energetike (ne samo vjetar) i zaštite okoliša, Njemačka jer je “Energiewende” danas pojam oko kojeg postoji nacionalni konsezus (a nekad je bila parola antinuklearnih freakova!).

Nijemci su sada počeli, uz FN sustave (kojih ima instaliranih 1,2 milijuna – a mi još nemamo niti 0,01% od toga), stimulirati i ugradnju baterija na nivou domaćinstava (od 1. svibnja). To je revolucionarna promjena, kao što su napravili spektakularni preokret s FN sustavima od 2006., danas ima 8 MW baterija instalirano – planiraju 5.000 do kraja 2017.. Mi možda to još ne trebamo stimulirati, ali treba jako dobro pratiti – dobro bih se upoznao s temom – naravno, ne osobno, nego bih našao 2-3 mlada eksperta koji još imaju nešto entuzijazma (ne prof.dr.sc. akademik… kojem je to još jedna tezga), da snime situaciju i podnesu mi izvještaj, sa onim “summary for policy makers”, što ja kao policy maker mogu skužit. Ima li naša industrija potencijala da svlada te tehnologije i da uđemo na tržište koje se otvara?

Dakle, uvijek bih imao u vidu taj element, ekonomski, ne samo ekologistički, imamo puno ulaganja u obnovljive, netko će na tome zaradit, pa ajde da što više od toga budu Hrvati. Pisao sam o tome na fb stranici i blogu “Ekološka ekonomija” kako danas tržište radi u korist obnovljivih! Ali ne naprosto ajmo svi u slobodnu konkurenciju pa masakr i tko preživi taj je pravi hadžija, nego osmišljena državna industrijska politika. SVAKA zemlja u svijetu to ima, koliko god pričala o slobodnoj trgovini, pomaže ovako ili onako svojim tvrtkama (a povremeno se kefaju pred WTO o tome koje su metode poticaja prihvatljive, a koje ne).

Energetska obnova zgrada – ogromna tema! Znam da je potencijal golem, jer je stanje loše, konkretnu situaciju kod nas ne znam, opet bi našao nekog tko kuži, a ipak nije totalno umočen u sve klijentelističko-korupcijske mreže, da mi napravi izvještaj. Vjerojatno bih zanemario naše građevinske mastadonte, naprosto su previše navikli, KJMV*, na klasični način rada, puno obima, puno materijala, puno polukvalificirane radne snage… A ovdje treba ulagat prvenstveno u znanje. Tu naročito ono što rekoh gore o propagandi, informiranju, konzultiranju… “Energetski savjetnici” recimo, da idu okolo i gledaju tko ima sagrađenu kuću a nema ni žbuku, pa mu pozvone i kažu, gledajte, sigurno trošite puno na grijanje, možemo vam napraviti projekt (pa bih uveo da država plati dio projekta isl.) što treba napraviti, ugraditi stiropor na zidove, ostakliti južnu fasadu, puno tih mjera da se stvori “niskoenergetska kuća”, ulaganje se kroz smanjene troškove grijanja vraća za par godina, a evo mi ćemo vam osigurat pogodan kredit, tako da vam rata kredita bude u najgorem slučaju jednaka smanjenom iznosu računa odnosno troška za gorivo, recimo na 8 godina, a nakon toga čista dobit za vas.

Pozvao bih ljude iz HEP-Operatera prijenosnog sustava da mi referiraju, što su napravili dosad na promjeni dizajna mreže u Dalmaciji i Hrvatskoj općenito, za prihvat veće proizvodnje iz VE, jer će to postati ključno usko grlo već negdje za godinu i pol, kad dođemo do razine od 400 MW instaliranih (a planirano je 1.200 do 2020., što bez ulaganja u mrežu ne ide). Što nisu napravili i zašto nisu? Da ne duljim sad, tu je cijeli set problema.

Ekološki pokret u pitanjima energetike zablokirao se u tome da gubi 99% vremena u kampanje protiv pojedinih nepopularnih objekata, ne sagledava cjelinu… Baš pišem o eko-pokretu u Hrv 1990-ih, tada je bila velika nacionalna kampanja protiv TE Lukovo Šugarje, 1997.-1998., to je bilo super. Sad su međutim i oni, KJTV*, učahurili u isti način rada, protiv Omble i TE Plomin 3. Pogledat, može li se uzdići to na viši nivo, da se strateški razmišlja (kao što spomenuh, “Energiewende” – od parole freakova, do nacionalnog konsezusa!).

Klimatske promjene: priča se o tome, ali političari i vrhovi uprave to ozbiljno ne shvaćaju. Propaganda prema Vladi isl., da stvarno prihvate i počnu gobvoriti o tome kako se i Hrvatska mora boriti protiv klimatskih promjena, da predjsenik vlade mora o tome govoriti i time se baviti, ne da je to gnjavaža kojom se zbog glupe EU birokracije moramo baviti, pa se time bavi jedan odsjek jednog nevažnog ministarstva. Ne znam kako bih ih prosvijetlo, stvarno, da se isčupaju iz kolotečine onoga što smatraju “ozbiljnom politikom”. Možda bih neke potplatio, *ebi ga, može i to bit korisno ulaganje…. 😦

Propagirao bih i stimulirao zadruge, energetske, kao i obrtničke i poljoprivredne idr. koje ulažu i u energetiku. To je jedna od ključnih stvari i u Energiewende, većina tih sagrađenih VE, SE i biomase je u vlasništvu građana! To je jedna od najtežih, najkopleksnijih stvari, sukobljavamo se s tim našim nesretnim “mentalitetom”, naime, da ljudi jedni drugim naprosto ne vjeruju. Zato su osuđeni bit kmetovi. Može se to ipak mijenjat, ne preko noći, mentalitet se mijenja tijekom desetljeća.

Ovo je nabacano, ima još toga što bih mogao ovako istrest kao mogućnosti. Dakle, recimo, ako sasvim ozbiljno shvatim tvoje pitanje kao da je realno: dao bih si rok od tri mjeseca, uz proračun koji smijem potrošiti na konzultante i druge troškove u tom periodu, našao hrpu ljudi koji će istraživat detalje a meni ostaje strateški posao sklapanja toga u cjelinu, pa se onda, to je strateška analiza, u strukturi uoče čvorišne točke i trendovima uska grla, i razrade mjere, da se neki novac i druge mogućnosti optimalno iskoriste, gdje ne najveći potencijalni rezultat, kako se ono kaže u ekonomiji… multiplikativni faktor mislim (ne puka mikroekonomska dobit, naravno, nego s gledišta strateških interesa, kako mojih uvjerenja kao ekologista, tako i Hrvatske kao države i njenih građana).

Ima stvari na kojima se radi, naravno, nešto se i napravi, ima recimo tečajeva za montere solarnih instalacija i za energetsku obnovu kuća isl, ima subvencija i promotivnih kampanja koješta, ali uglavnom, to vladajući političari i birokacija s mrzovoljom prihvaćaju, jednostavno ne kuže da svijet stvarno prolazi kroz kvalitativne promjene, da je ono što su nekad vikali freakovi danas jedna od stožernih osi svjetske politike i gospodarstva, nije tu naprosto “ajmo privuć strane investicije”, pa uvodimo recimo feed-in tarifu jer nas gnjave ovi iz Europe kak je to super i trebamo, pa onda kaže tadašnji PPVRH da su to po njegovom veleumnom mišljenju “pseudoinvesticije”, on to naprosto ne kuži, ne samo da ne zna konkretno tu industry i taj market, ne mora znati, nego je to jedan drugačji mentalitet, samo veliko je lijepo, tko će se zajebavati sa “100.000 solarnh krovova”. S druge strane, neki entuzijasti nešto pokušavaju progurat, pa onda s godinama izgube entuzijazam i samo otaljavaju nekakav posao, kao stručnjaci ili u državnoj administraciji ili NVO-ima, na kojem nešto ipak zarade od nekih honorara, ako od toga nema rezultata jer se suočava sa blokadama onih koji vladaju/upravljaju i koji to jednostavno ne kuže, hja, tko će se s rogatim bosti… Kaj ja znam, možda bih uložio prvo u psihijatre. 😛
__________________
* KJMV = Koliko Ja Mogu Vidjeti
*KJTV = Kako Ja To Vidim

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s