Kako je to čudno: obnovljivci su danas establišment, a nuklearci – alternativci

Prije 20 godina, zastupnici obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije bili su “alternativci” u odnosu na zastupnike nuklearne energije: zastupali su nešto što je tek vizija, u odnosu na realizam koji se oslanja na zrelu, pouzdanu tehnologiju.

Danas je, gle čuda, obrnuto. Zastupnici nuklearne energije moraju priznati da ono što danas imamo ne zadovoljava ekološki, ali ni ekonomski. Govore o tehnologijama u razvoju, koje će možda biti raspoložive u bliskoj budućnosti. O tome niže.

SAD su prestale naručivati nove reaktore već negdje krajem 1970-ih. Slučajno se poklopilo s topljenjem jezgre reaktora na otoku Tri milje. Pravi razlog zašto se novi ne grade, tada je bio isti kao i danas: ekonomija.

Danas je u SAD veliki pokret, uglavnom političke desnice (desno krilo republikanaca), osobito je bio prošle godine i kao tema u predsjedničkim izborima, da se ukine savezna potpora, “produciton tax credit” za vjetroelektrane. Ona je omogućila, da se instalirana snaga VE u četiri godine više nego udvostruči. Zanemaruje se, da je ista potpora ponuđena i za nove NE, ali u praksi je nema, jer nema ni projekata nove gradnje. Preskupo.

Danas je glavni zamašnjak u američkoj energetici jeftini prirodni plin. On ipak nije smetao gradnji novih vjetroelektrana. U šest godina, 2006.-2012., sagrađeno je novih kapaciteta 48,5 GW. Ako uzmemo u obzir capacity factor (godišnja proizvodnja, izražena kao postotak maksimalno moguće, ako elektrana radi 100% vremena nazivnom snagom), koji je za NE u SAD izvanredno visok (preko 90%), ali i za VE je visok, oko 28%, instalirana nova snaga je ekvivalent kao 15 nuklearnih reaktora po 1 GW.

Očekuje se da će četiri nova nuklearna reaktora biti priključena na mrežu između 2016. i 2018., ali s druge strane, u prvoj polovici 2013. g. su četiri reaktora isključena! (Podatak sa world-nuclear.org)

U.S. Energy Information Administration (EIA): Electricity Generation – levelised costs

Američka EIA svake godine objavljuje procjenu za ujednačene cijene proizvodnje (levelised costs”), za elektrane koje su u gradnji. Radi se o proračunu, koliko će tijekom radnoga vijeka, uračunavajući sve troškove investicije, goriva, održavanja i drugo, prosječno koštati proizvedeni kilovatsat u raznim tipovima elektrana. Oni sami upozoravaju, da su levelised costs samo jedan od čimbenika u odlučivanju o investiranju, te da je procjena naravno vezana s mnogo nesigurnosti.

Za nove VE, ujednačeni troškovi su+ između 7,3 i 10 centi/kWh (uračunati su i »costs associated with transmission upgrades needed to access remote resources«) ovisno o regiji. a za nuklearne između 10,4 i 11,5, za ugljen više, za plin manje. Za solarne FN su sada između 11,2 i 22,4 dakle na najpovoljnijim lokacijama ravno nuklearnoj energiji i povoljnije od ugljena. S time, da postoji značajna tendencija pada u odnosu na prethodne godine.

Sad o nadama u nove tehnologije, koje bi mogle dovesti do ponovog procvata nuklearne energije.

Pandora & Nuclear Energy | Robert Stone and Michael Shellenberger | The Energy Collective

U kinima u SAD u lipnju se počeo prikazivati dokumentarac “Pandorino obećanje”. Posvećen je mogućoj ulozi nuklearne energije u borbi protiv klimatskih promjena, osiguranju energije potrebne da se milijarde ljudi izdignu iz siromaštva i drugim energetskim izazovima 21. stoljeća.

Film je fokusiran na osobne priče petorice dugogodišnjih ekologista (environmentalists) koji su isprva bili anti-nuklearni ili nuklearni skeptici, da bi onda počeli preispitivati svoj stav. Redatelj Robert Stone prešao je isti put: godine 1988. osvojio je Oskara za svoj dokumentarac “Radio Bikini” o razornim posljedicama nuklearnih testova na taj pacifički atol.

U filmu se nastoji osporiti neke od uobičajenih razloga zbog kojih nuklearna energija izaziva strah i otpor. Pritom ne upadaju u zamku, da sve koji osjećaju taj strah i otpor jednostavno proglase neznalicama, zatucanim i iracionalnim. Priznaju da razloga za strah i otpor ima, te smatraju nuklearna energija treba znatna poboljšanja. Smatraju da novi reaktori sa sustavima pasivne sigurnosti daju zadovoljavajući odgovor, a postoje i druge nove tehnologije koje se istražuju.

Nuclear Has Scaled Far More Rapidly Than Renewables — The Clean Energy Transition Needs the Atom

Jedan od protagonista filma je Michael Shellenberger, predsjednik “Breakthrough Institute”, koji je “nezavisni, progresivni trust mozgova” [“progresivni” označava ljevičare u američkom političkom žagonu]. Institut zastupa da tranzicija ka čistim energijama [ono što bi Nijemci rekli “Energiewende”] treba Atom, i polemiziraju protiv “apostola obnovljivih izvora”. Autor gornjeg prikaza radio je u istom Institutu. Ne smatraju nemogućim njemački plan da do 2050. g. dobivaju 80% elektrike iz obnovljivih, ali smatraju da je to presporo za sukobljavanje sa klimatskim promjenama, te da bi gradnja novih nuklearki otvarila slično puno brže. [Ali suprutnim putem idu ne samo Nijemci, nego i Francuska, koja planira bitno smanjiti udio NE u proizvodnji.]

To da jedan broj enviromentalista (što na hrvatski, prema kod nas više ukorijuenjenoj terminologiji, prevodimo sa “ekologist”) mijenja stav i prihvaća nuklearnu energiju, potaknuti ponajviše strahom od klimatskih promjena, nije nešto novo, to se događa zadnjih desetak godina.
S druge strane, prije desetak godina je još izgledalo nerealno da bi obnovljivi, u nekom razumnom roku (do recimo 2050) stvarno mogli činiti temelj elektroenergetskog sustava. Sada to izgleda dostižno, ne samo zbog razvoja u visokorazvijenim zemljama tijekom tih desetak godina, nego i promjene u Kini, koja očito više neće spektakularno povećavati korištenje ugljena, a već u 11. petogodišnjem planu su napisali da efikasnost postaje fokus energetske politike, u tekućem 12. je, uz obnovljive, i znatno više istaknuta. Po najnovijem izvještaju International Energy Agency, u slijedećih pet godina Kina će biti svjetski lider u investicijama u obnovljive izvore.

Rocky Mountain Institute Launches Reinventing Fire: China

Grupa američkih i kineskih institucija počela je zajednički rad na studiji o energetskom razvoju Kine do 2050. godine, s fokusom na obnovljive izvore i učinkovitost. Studija bi trebala biti dovršena za dvije godine.

»Želimo imati prekrasnu Kinu i trebamo se probiti kroz postojeća energetska ograničenja. Zato je ovaj projekt tako važan”, rekako je Žao Điarong, zamjenik glavnog tajnika Nacinalne komisije za razvoj i reforme, šef savjetodavnog panela inicijative.

»Kina prolazi kroz kritički period transformacije. Susrećemo se s mnogim izazovima: okoliš i klimatske promjene, ekonomski razvoj i raspoloživost resursa. ‘Reinventing Fire’ je uzbudljiva vizija za Kinu da ide ka rješenju tih problema«, rekao je Jang Hongvej, direktor Centra za energetsku učinkovitost u kineskom Institutu za energetska istraživanja.

Da se vratimo na nade u napredne nuklearne reaktore. Najnovija vijest:

The Breakthrough Institute

Ljudi iz Breaktrough Institute smatraju da su napredni nuklearni reaktori nužni za američku ekonomsku konkurentnost i kvalitetu okoliša. Zabrinuti su jer su SAD bile globalni lider u razvoju sigurnijih i potencijalno mnogo jeftinijih nuklearnh tehnologija do ranih 1990-ih, a sada su Kina, Rusija i Indija preuzele vodstvo u razvoju reaktora “četvrte generacije” koji koriste sigurnije tehnologije hlađenja, kao otopljene soli, tekući natrij i helij. Smatraju pogrešnim današnji uski fokus istraživanja koje vodi američki Department of Energy na manje promjene tehnologije reaktora hlađenih običnom vodom.

Najvljuju izvještaj “How to Make Nuclear Cheap” u kojem procjenjuju razne napredne nuklearne tehnologije i predlažu okvir politika (policy framework) za transformaciju nuklearne industrije iz sektora koji se povjesno opirao promjeni u sektor u kojem su moguće brze inovacije. Grupa nezavisnih eksperata predočit će izvještaj i njegove osnovne ideje 9. srpnja u Senatu u Washingtonu.

Tehnologije obnovljivih izvora su danas u fazi ekspanzije i svi očekuju da će se to nastaviti. Postojeća nuklearna tehnologija, iako novih gradnji ima u raznim zemljama, uglavnom van OECD, u krizi je, više se reaktora gasi nego priključuje na mrežu novih. Napredne nuklearne tehnologije? Možda, vidjet ćemo za desetak godina. One će se morati nametnuti u svijetu, u kojem će obnovljivi biti njihov glavni konkurent, a ne fosilna goriva.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u nuklearna energija, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s