Kako dugoročno održivo hraniti devet milijardi ljudi?

Svjetska poljoprivreda doživjela je spektakularan napredak u posljednjih stotinjak godina. Godine 1900. svjetska proizvodnja žitarica bila je oko 400 milijuna tona, a 2000. oko 1,9 milijardi tona (podatak iz dolje spomenutog članka L. R. Browna). Tzv. “zelena revolucija” uvela je širom svijeta metode intenzivne poljoprivrede, uz širenje natapanja, korištenje mineralnih gnojiva, pesticida i mehanizacije, te bitno povećala urod i smanjila glad. U razdoblju 1950.-1998. svjetska potrošnja mineralnih gnojiva porasla je s 14 na 130 milijuna tona. Znatno je poraslo i ribarstvo: ulov je porastao gotovo peterostruko u istom razdoblju. Međutim, tijekom 1990-ih, svijet je uvidio da su nesumnjivi uspjesi praćeni i ozbiljnim limitima i manama, ekološkim i socijalnim. Vrlo važan bio je Svjetski sastanak na vrhu o prehrani  u Rimu 1996..

Velik problem bila je i populacijska eksplozija, tako da npr. u Indiji proizvodnja žitarica po stanovniku nije porasla (ali u Kini jeste, pa je glad iskorijenjena). Danas su ipak stope rasta bitno opale u većini zemalja, pa se po projekcijama očekuje da bi svjetska populacija mogla dostići plafon od oko devet milijardi do 2050. godine. To olakšava da se razmišlja o dugoročnoj održivosti svjetske poljoprivrede. Potrebna je “održiva intenzifikacija” (vidi dolje).

Godine 1999. u izvještaju instituta Worldwatch “State of the World 1999.” bio je objavljen članak “Feeding Nine Bilion” Lestera R. Browna. (Izvještaj je dostupan na Svemrežju kao pdf.) Dao je globalni uvid u problematiku za nestručnjake. Prošle godine objavio je knjigu “Full Planet – Empty Plates” na istu temu (na Svemrežju je dostupna prezentacija uz knjigu).

Članak objavljen u časopisu Nature 2002. godine Agricultural sustainability and intensive production practices zahtjevniji je za čitanje; daje pregled raznih problema uz obilje podataka i referenci. Predviđa se neminovno dalje intenziviranje poljoprivredne proizvodnje, uz povećanje korištenja mineralnih gnojiva i pesticita, ali i neminovnost korištenja raznih tehnika (koje ćesto potiču iz ekološke/organske poljoprivrede) da se očuva kvaliteta tla i smanji potreba za njima. Nekoliko citata iz tog članka:

»Individual farms, watersheds and regional planning can take advantage of services provided by adjacent natural, semi-natural or restored ecosystems.«

»Crop rotation, reduced tillage, cover crops, fallow periods, manuring and balanced fertilizer application can help maintain and restore soil fertility.«

»But the need to breed for new disease resistance and to discover new pesticides can be reduced by crop rotation and the use of spatial or temporal crop diversity.«

Jedan noviji pregled teme: Feeding nine billion: the challenge to sustainable crop production.

U nastavku prenosimo nekoliko kraćih članaka koje smo o ovoj temi od kraja prošle godine objavili na facebook stranici “Ekološka ekonomija”, uz neke popravke i dopune. U zagradi uz poveznicu je datum kad smo tekst objavili (što je obično dan ili nekoliko dana nakon što se tekst pojavio na Svemrežju).

(Ovdje ne govorimo o GMO, što je marginalna tema sa stajališta potrebe za “održivom intezifikacijom”. Nameće se u javnosti jer biotehnološke kompanije, koje ubiru profite od “patenata na život” i nadaju se još mnogo većim, ulažu golema sredstva u propagandu.)

The Green Revolution is wilting (19. prosinca 2012.)

“Zelena revolucija”, uvođenje metoda intenzivne industrijalizirane poljoprivrede u zemljama Trećeg svijeta, u razdoblju od 1960. dovela je do značajnog rasta uroda žitarica. [Kritičari kao Vandana Shiva su isticali negativan utjecan monokulture i ovisnosti od tržišta, koja često dovodi do ukupnog pogoršanja kvalitete života malih farmera.] Ova studija konastira da se taj polet u svijetu iscrpio: urod stagnira, a u mnogim područjima i opada. Veće je opadanje za rižu i pšenicu, koji uglavnom direktno služe za ljudsku hranu, nego za kukuruz i soju, koji služe pretežno za ishranu životinja i proizvodnju biogoriva.

World Bank rejects call to halt land deals (9. listopada 2012.)

Svjetska banka objavila je da će nastaviti financirati velike projekte kupovine poljoprivrednog zemljišta, usprkos snažnom pritisku koji je uslijedio nakon izvještaja udruge Oxfam o negativnim učincima koje međunarodne spekulacije zemljištem imaju na zemlje u razvoju.

Mnoge udruge, lokalne zajednice i međuvladine agencije optužuju “predatorsku” jagmu za zemljištem da pridonosi nesigurnosti i rastu cijena hrane. Oxfamov izvještaj zaključuje da je 2000.-2010. dvije trećine svih investicija u poljoprivredu zemalja u razvoju bilo isključivo za izvoz, a na novim površinama veliki investitori uzgajaju usjeve za proizvodnju biogoriva. Nakon velikog skoka cijena hrane 2008., utrostručena su globalna ulaganja u trgovinu poljoprivrednim zemljištem. Investitori ulažu zbog zarade, dakle računaju da će cijene ostati visoke.

Svjetska banka kaže da uvažava Oxfamovu zabrinutost, ali da, financirajući velike investitore koji kupuju zemljište, pomaže razvoju intenzivne poljoprivrede, koja će se razviti na tim područjima, povećati proizvodnju, smanjiti cijene i svima donijeti dobrobit. SB je utrostručila svoja ulaganja u poljoprivredu u posljednjih desetak godina.

The Balancing Act of Producing More Food Sustainably (7. srpnja 2013)

Još jedan znanstveni rad o globalnoj poljoprivredi, sa stajališta nužde da se poveća proizvodnja hrane, a spriječi velika devastacija prirode. Pritom su mogućnosti osvajanja novih poljoprirednih površina ograničene, pa treba povećati proizvodnju na postojećima. To međutim ne smije biti jedina briga. Potrebni kompleksni pristup nazivaju “održiva intenzifikacija”. Ali potrebne su i promjene u navikama prehrane tako da ljudi jedu manje mesa i bacaju manje hrane, te promjene u propisima da se poboljša učinkovitost i prilagodljivost sustava prehrane. Povećanje produktivnosti ne znači uvijek korištenje više mineralnih gnojiva i agrokemikalija koje često izazivaju neprihvatljive troškove za okoliš. Može se koristiti niz tehnika, starih i novih.

To feed the future, we must mine the wealth of the world’s seed banks today, experts argue (7. srpnja 2013)

Genetska raznolikost prirode danas se nedovoljno koristi za znanstvena istraživanja u poboljšanju poljoprivredne proizvodnje, smatraju autori ove studije. Potencijali su veliki, za što daju neke primjere. Npr, pregledajući više od 6.000 sorti iz banki sjemenja, oplemenjivači su izdvojili i križali jednu vrstu divlje riže, Oryza rivara. Rezultat je sorta koja je zaštićena protiv jednog virusa koji je napadao skoro sve sorte tropske riže u Aziji u posljednjih 36 godina. Slično, od 1997, vrijednost korištenja divljih srodnika usjeva kao izvora prilagodljivosti i otpornosti na štetnike i bolesti dovela je do procijenjene koristi od 115 milijardi USD godišnje za svjetsku ekonomiju.

[Korištenje prirodne biološke raznolikosti i varijacija unutar iste vrste je pristup suprutan od onoga, kojeg promoviraju kompanije koje se bave genetskim inženjeringom.]

Simple mix of rock and organic waste is powerful fertilizer (23. kolovoza 2013)

Korištenje mineralnih gnojiva izvanredno povećava poljodjelske usjeve, ali i stvara dugoročne probleme u održanju kvalitete tla. Zato se traga za učinkovitim alternativama. Ovaj članak opisuje znanstveno istraživanje koje nudi jednostavnu alternativu očuvanje kvalitete tla, oporavak zagađenog tla, čak i za postepeno stvaranje plodnoga tla u pustinjama. Koristi se jednostavna mješavine prirodnih materijala: organskog otpada i zeolita.

Istraživači sa Sveučilišta u Cambridgeu, u članku objavljenom u “International Journal of Environment and Resource” osobito ističu pogodnost ovog gnojiva za tla na kojima će se uzgajati biljke za proizvodnju biogoriva.

Iz članka: »Kad se smjesa doda tlu, potiče rast populacije mikroorganizama odgovornih za nitrifikaciju, što je bitno za ishranu bilja. Biognojivo također pomaže biljkama razviti gusti korijenski sistem koji stabilizira tlo protiv erozije. (…) Dušik je kritičan za razvoj usjeva, a manjka u mnogim tipovima tla. Tijekom posljednjega stoljeća, kemijska gnojiva bila su korištena za povećanje nivoa dušika i uroda, pomažući da globalna ponuda hrane drži korak s rastom stanovništva. Međutim, to ima cijenu jer mineralna gnojiva na dugi rok smanjuju zdravlje tla. Bez stalnog dodavanja organskih tvari, opada raznolikost mikroba u tlu i smanjuje se koncentracija ugljika. Pretjerano korištenje kemijskih gnojiva uzrukuje da zemlja izgubi sposobnost da zadržava vodu kao i svoju opću strukturu, vodeći do većeg oticanja i do zagađivanja podzemnih voda. Procjedne vode bogate dušikom su glavni uzrok smanjivanja sadržaja kisika u morima, jezerima i rijekama, vodeći do vodenih “mrtvih zona”.«

European Commission must consider needs of small and medium sized seed producers (25. svibnja 2013)

Zelene stranke u Europi reagiraju sa zabrinutošću na novi prijedlog Europske komisije o regulaciji sjemena. Europska zelena stranka pozvala je Komisiju da obrati veću pažnju na potreba malih i srednjih proizvođača sjemena, ističući da prijedlog favorizira glavne industrijske aktere na globalnom tržištu sjemena. Prema prijedlogu, proces registracije novih sorti [seed variaties] je skup i kompliciran. (…)

SMS-Zeleni, slovenska zelena stranka, također je izrazila duboku zabrinutost povodom novog prijedloga. Boje se da bi uvećani troškovi povezni s novim prijedlogom smanjili genetičku raznolikost sjemenja. Štoviše, takva legislativa bi uništila lokalne, osobne i male eko-poljoprivrednike. (…)

Registriranje sorti sjemenja zahtijeva birokratske vještine, vrijeme i novac. Bilo bi nemoguće za male pojoprivrednike i porodice koje koriste ili osobno prodaju svoje vlastito sjeme i proizvode, da ih zadovolje. Skupa procedura registracije značila bi da bi mali proizvođači sjemena, poljoprivrednici i vrtlari bili prisiljeni prestati proizvoditi vlastito sjeme, te kupovati standarizirane prozvode industrije. (…)

Ecological knowledge offers perspectives for sustainable agriculture (30. travnja 2013)

Značajan govor jednog znanstvenika o temi koja je dobro poznata, ali uglavnom daleko od pažnje javnosti: metode “ekološke poljoprivrede” nisu samo marginalni dodatak, u kojem se proizvodi skupa “zdrava hrana” za snobove.

Prof. Niels Anten ističe kako jednostavna mjera, rotacija usjeva [koju su naši preci poznavali još u mlađe kameno doba], umjesto danas uobičajene monokulture, može znatno reducirati potrebu za mineralnim gnojivima. Tim sredstvima, u Kini je šteta od gljivica u nekim slučajevima smanjena za 90%.

»Da bismo zadovoljili potrebe za hranom devet milijardi ljudi 2050. godine, i istovremeno smanjili svoj utjecaj na okoliš (…) ne možemo se više oslanjati samo na sintetičke pesticide i gnojiva. Moramo se mnogo više posvetiti istraživanjima za bolje razumjevanje kako koristi potencijal prirodnih ekoloških procesa«,rekao je profesor Anten. Istraživanja su dosad bila usmjerena gotovo isključivo ka učinkovitosti monokultura.

Fertilizers provide mixed benefits to soil in 50-year study (30. travnja 2013)

Ovaj izvještaj o dugoročnom znanstvenom istraživanju kvalitete poljoprivrednog tla ide u prilog prethodnom zaključku: korištenje mineralnih gnojiva treba kombinirati s tehnikama zaštite.

Jolanda Tudor: Moj vrt je prava terapija (15. srpnja 2013)

Vrlo dobra, prilično opsežna novinska reportaža o permakulturi. Ne o detaljima postupaka dizajna vrta i organske poljoprivrede, nego fokusirano na razlike u svjetonazoru, ideologiji, mentalitetu, odnosu prema životu…

Can USDA’s climate reality message take root with denialist farmers? (12. veljače 2013)

Američko ministarstvo poljoprivrede objavilo je izvještaj u kojem predviđa utjecaj klimatskih promjena na poljoprivredu i šumarstvo u SAD. Moguće posljedice su katastrofalne. Usprkos tome, većina farmera u SAD i dalje odbijaju vjerovati u to da ljudska aktivnost izaziva klimatske promjene (pri čemu je onda i moderna industrijalizirana poljoprivreda značajan čimbenik).

Treba, naravno, imati na umu da “farmeri” u SAD znači nešto sasvim drugačije nego kod nas. To su goleme farme prema kojima su i naši najveći kombinati patuljci, stotine tvrtki prema kojima je “Agrokor” sitna riba.

Understanding The Historical Conflicts Behind Violence In Assam, And How Climate Change Could Make It Worse (30. kolovoz 2012.)

Veza između klimatskih promjena i lokalnih etničkih i vjerskih konflikata vidljiva je u Darfuru. Zbog učestalih sušnih godina, zaoštreni su sukobi za zemlju između stočara i poljodjelaca. Plemenske i religijske podjele sekundarne su u tom konfliktu. A od dostignuća moderne civilizacije najdostupniji su kalašnjikovi, pa ima puno više žrtava nego što je prije bilo.

Sada se slična stvar događa na granici između Bangladeša i Indije.

Dodatak (3. rujna 2013)

Food Hero: Matthew Liebman, Pioneer in Sustainable Agriculture Research

Intervju s jednim agronomom iz Iowe koji istražuje metode održive poljoprivrede. Istražuje, kao i mnogi drugi u svijetu, metode organske poljoprivrede. Nasuprot potpunom oslanjanju na industrijske proizvode, obnavljaju se neke tradicionalne metode ali se one i bitno unaprijeđuju – to nije nipošto “povratak na staro”, a nije ni misticizam, nego znanstvena istraživanja jednako stroga kao ona koja su dovela do današnje konvencionalne poljoprivrede, samo što u obzir uzimaju veći broj čimbenika.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u Društvo, ekologija, poljoprivreda. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s