O povijesti, sadašnjosti i bliskoj budućnosti nuklearne energije

Prenosimo nekoliko novih vijesti o situaciji i tendencijama nuklearne energetike u svijetu.

(Pogledajte i članak Kako je to čudno: obnovljivci su danas establišment, a nuklearci – alternativci od 3. srpnja o.g.. O vijestima iz Japana tekst Novosti iz Fukušime: u jednom satu, doza radijacije za pet godina od 3. rujna.)

Earth Policy Institute na svojem mrežnom sjedištu objavio je pregled povijesti, situacije i nepsoredne perspektive nuklearne energetike u SAD. Kao prije 35 godina, tako i danas, njen primarni problem je ekonomski.

U.S. Nuclear Power in Decline

NE Otok Tri MiljeProblemi nuklearne industrije započeli su znatno prije nesreće na Otoku Tri milje u Pensilvaniji 1997.. Sredinom 1960-ih, predviđalo se da će nuklearke davati energiju previše jeftinu da se mjeri. [U isto vrijeme u SSSR se propagiralo kako će nas nuklearke uvesti u komunizam.] Množile su se međutim odgode zbog problema u gradnji i prekoračenja troškova. Godine 1973. je broj naručenih reaktora dosegao 40, da bi nakon toga naglo pao. Dva reaktora naručena 1978. bila su posljednja za slijedeća tri desetljeća. Od 253 reaktora naručena do 1978., 121 narudžba je otkazana, a 28 je trajno isključeno prije isteka 40-godišnje licence. Reaktori koji su bili priključeni na mrežu do 1996. u prosjeku su prekoračili predviđene troškove trostruko.

Državne subvencije i kreditne garancije, koje je ponudio Energy Policy Act iz 2005., pobudile su nadu u “nuklernu renesansu”. Međutim, privatni kapital i dalje često smatra to ulaganje previše rizičnim. Nagli pad cijena prirodnoga plina gotovo je eliminirao nove planove. Trenutno su u gradnji četiri reaktora, po dva u Džordžiji i Južnoj Karolini, u kojima su, uz federalne potpore, i države donijele tzv. “advanced cost recovery” zakone, koji prebacuju ekonomski rizik na porezne obveznike. Još je jedan reaktor u gradnji, u Tenesiju; gradnja je započela 1972.. Niz projekata je otkazan, nakon što je već bio potrošen značajan novac, što će nadoknaditi porezni obveznici.

Ove godine zatvorena su četiri reaktora. Tako je broj aktivnih reaktora u SAD pao sa 104 na 100; u radu su prosječno 32 godine. Dvije trećine njih dobilo je dozvolu od federalne Nuklearne regulatorne komisije za produljenje rada sa 40 na 60 godina. Dio njih mogao bi ubrzo biti zatvoren. Ostali ovise o regulativi država, koja određuje cijene elektrike tako da im garantira profit. Čak i to moglo bi biti nedovoljno. Prema Credit Susse, troškovi pogona i održavanja starih reaktora rastu pet posto godišnje, a cijena nuklearnog goriva raste čak i brže, devet posto godišnje. S druge strane, troškovi solarnih i vjetroelektrana nastavljaju opadati.

Slijedeći problem je nuklearni otpad. Američka vlada je tijekom 30 godina potrošila 15 milijardi dolara za planirano središnje odlagalište, i većinu tog vremena jedina potencijalna lokacija bila je Yucca Mountain u Nevadi. Zbog zabrinutosti za sigurnost i ekstremne nepopularnosti u Nevadi, Obamina administracija potpuno je odbacila projekt.

Dalji problem je nizak stupanj odgovornosti nuklearnih operater u slučaju nesreća. Vlasnici elektrana plaćaju osiguranje samo za moguće štete do 12 milijardi dolara; veće štete pokrivat će javnost. Za Fukušimu, troškovi će biti najmanje 60 milijardi.

Slijedeći tekst govori o povijesti državnih potpora u energetici u SAD, kao mjere industrijske politike. Daje dragocjeni povijesni kontekst za današnje rapsrave, vremenski i tematski nego prethodni tekst.

What Would Jefferson Do? | DBL Investors

Neprijatelji obnovljivih često tvrde da obnovljivi izvori energije nisu “ekonomični”, povlačeći argment da ovise o državnim potporama (a to je navodno loše, jer se miješa u slobodno tržište). Postoje već mnoge analize koje pokazuju promašenost te tvrdnje: energetika je uvijek bila subvencionirana, a sadašnje potpore za obnovljive sitne su u odnosu na one za klasične izvore. (Vidi članak na ovom blogu od 11. svibnja: O subvencijama u energetici: slobodno tržište radi u korist obnovljivih)

Studija “What Would Jefferson Do? : The Historical Role of Federal Subsidies in Shaping America’s Energy Future” analizira više od 200 godina američke povijesti (još i prije stvaranja SAD).

U 19. stoljeću za proizvodnju ugljena i drveta države su davale zemljište besplatno, početkom 20. stoljeća federacija je obilno pomagala naftu i ugljen, u doba Velike ekonomske krize hidroelektrane, nakon Drugog svjetskog rata obilno investirala u istraživanje i razvoj nuklearne energije… »Potpora energetksim inovacijama pomogla je pogoniti rast naše zemlje kroz više od 200 godina.« (str. 6) »Inovacije u energetici pokretale su američki rast još iz vremena kad se 13 kolonija ujedinilo da stvori Sjedinjene Države, a vladine potpore su pokretale te inovacije gotovo jednako tako dugo.« (str. 11) »»Energetska industrija, s njezinom golemom instrastrukturom, gotovo je nesposobna takmičiti se za sredstva za investiranje na tržištu bez federalnih poreznih olakšica. Te olakšice bile su sredstvo za prevladavanje visokih rizika i uspostavljanje današnje naftne industrije, i one su nužne danas za alternativna goriva kao što su bile prije 100 godina za prevladavanje velikih početnih investicijskih troškova, minimaliziranje rizika povezanog s novim industrijama, te kao signal poreznim obveznicima da postoji potpora tim industrijama.« (str. 34)

Današnje potpore obnovljivima nisu ništa osobito. Izražene kao postotak federalnih izdataka, ispravljeno za inflaciju, subvencije za nuklernu energiju iznosile su više od jedan posto federalnog proračuna tijekom prvih 15 godina, a za naftu i ugljen 0,5 posto. Za obnovljive danas iznose samo oko 0,1 posto.

To je međutim samo mali dio priče. Raznolike potpore za fosilna goriva i za nuklearnu postoje i danas. »Danas, kad tražimo put prema neovisnijoj i čišćoj energetskoj budućnosti, istina je da su obnovljivi, iz povijesne perspektive, ako išta, premalo subvencionirani.« (str. 39)

Breaktrough Institute vode “preobraćenici” među ekologistima, koji su prihvatili nuklearnu energiju i promoviraju je kao nužan dio održivog energetskog sustava. Oni su nedavno objavili dokumentarac “Pandora’s Promise”. Smatraju da su napredni nuklearni reaktori nužni za američku ekonomsku konkurentnost i kvalitetu okoliša. Zabrinuti su jer su SAD bile globalni lider u razvoju sigurnijih i potencijalno mnogo jeftinijih nuklearnh tehnologija do ranih 1990-ih, a sada su Kina, Rusija i Indija preuzele vodstvo u razvoju reaktora “četvrte generacije” koji koriste sigurnije tehnologije hlađenja, kao otopljene soli, tekući natrij i helij. Smatraju pogrešnim današnji uski fokus istraživanja koje vodi američki Department of Energy na manje promjene tehnologije reaktora hlađenih običnom vodom.

Najavljuju izvještaj “How to Make Nuclear Cheap” u kojem procjenjuju razne napredne nuklearne tehnologije i predlažu okvir politika (policy framework) za transformaciju nuklearne industrije iz sektora koji se povjesno opirao promjeni u sektor u kojem su moguće brze inovacije. Grupa nezavisnih eksperata predočit će izvještaj i njegove osnovne ideje 9. srpnja u Senatu u Washingtonu.

NPCIL plans to generate 60 GW of nuclear power in India by 2032

Dok je nuklearna energija u uzmicanju u Japanu, Europi i SAD, glavna uzdanica nuklearaca u svijetu danas je Kina, koja ima 17 reaktora u radu i 32 u izgradnji. Ulaže i u istraživanje fuzije, razvoj torijskog reaktora i druga tehnološka unapređenja. Planovi rasta su posljednjih godina donekle smanjeni, ali su i dalje ambiciozni. Planira se da će sadašnjih 13.800 megavata već do 2020. porasti na 80.000. te do 2030. na 200.000 MW.

Druga uzdanica je Indija, danas vrlo siromašna usprkos tehnolopškom razvoju. Po stanovniku troši samo petinu električne energije koju troši Kina. Za dostići današnji nivo Kine, trebaju povećati proizvodnju za 2.500 milijardi kilovatsata godišnje (ne računajući rast stanovnika), što je jednako godišnjoj proizvodnji svih nuklearnih reaktora koji danas postoje u svijetu.

Indijska državna nuklearna korporacija planira u slijedećih 20 godina povećati nuklearni kapacitet sa 4.780 megavata na 60.000. To bi ipak pokrilo tek oko 15% gore navedene proizvodnje. Sedam reaktora su danas u radu. Indija i dalje računa na bitan rast potrošnje ugljena, ima program gradnje oko 40.000 novih megavata hidroelektrana, a širi se i korištenje energije vjetra i sunca.

Indija ulaže nadu u razvoj brzooplodnih reaktora, koji su se dosad, usprkos velikim ambicijama i nadi da će donijeti prevladavanje ovisnosti o ograničenim zalihama urana, pokazali kao promašaj. Green European Journal upozorava da se radi o megalomanskim planovima baziranim na tehnologiji ćija je budućnost vrlo upitna: India´s megalomaniac nuclear power dreams.

Članak na portalu croenergo.eu: Nastupa li konačni kraj nuklearne energije? govori o mogućem kraju nuklearne ere ne zbog nesreća ili troškova, nego zbog alarmantne nestašice urana.

VZBZ: German Consumers Still Support Energy Turnaround – but Critical of Implementation

Iako se u Njemačkoj vodi živa rasprava o modusima energetske politike, uvjetovana i predstojećim parlamentarnim izborima, javnost daje visoku potporu strateškim ciljevima Energiewende. Zatvaranje svih nuklearnih elektrana do 2022. podupire 82% građana i građanki.

U Francuskoj i dalje traje javna diskusija o strateškim energetskim ciljevima. Vrlo je vjerojatno da će biti prihvaćen cilj da se udio nuklearne energije u ukupnoj potrošnji sa sadašnjih oko 75% već do 2025. smanji na 50%, time da se isključuju stari reaktori a ne grade novi. (France adopts Energy Transition debate synthesis) francuska ima instaliranih 63.000 megavata, tako da je smanjivanje za trećinu veće smanjenje nego zatvaranje svih njemačkih nuklearki (12.000 megavata).

Također je Belgija odlučila zatvoriti svih sedam reaktora (5.761 megavat) do 2025. g.. Švicarska će svojih pet reaktora (3.216 megavata) zatvoriti kad im istekne predviđeni rok trajanja (do 2034. g.) i neće graditi nove, nego će ih zamijeniti obnovljivim izvorima.

Energiewende Germany and the Role of Nuclear Energy | The Energy Collective

Tekst na mrežnom sjedištu theenergycollective.com govori o njemačkom Energiewende iz američke perspektive. Oslanja se na stavove gore spomenutog Breakthrough Institute.

Za razliku od nekih, koji se zgražaju nad Energiewende kao nevjerojatnom glupošću, priznaje njegovu uspješnost. Tvrdnju da ipak trebamo (tj. da SAD trebaju) nuklearnu energiju argumentira dvostruko:

1. spriječavanje klimatskih promjena.

Istina je – NE ne emitiraju ugljični dioksid; argument vrijedi protiv TE na fosilna goriva, naravno ne i protiv obnovljivih direktno. Pitanje je – možemo li dovoljno brzo graditi nove obnovljive, da smanjimo ukupnu količinu emisija, a istovremeno ugasimo nuklearke? Svakako argument koji treba uzeti u obzir.

2. NE su jeftinije

Tu je argumentacija krajnje tanka. Poziva se na “analysis by the Breakthrough Institute” (vidi: Energy Finance: German Solar Four Times Higher Than Finnish Nuclear Energy), koja nije analiza, nego krajnje površno propagandističko igranje brojkama. Za solarne, računaju “prosjek” cijena gradnje računajući one današnje i one prije 7-8 godina, a za nuklearnu elektranu koja se gradi u Finskoj daju apsurdno nisku procjenu buduće ujednačene cijene proizvodnje po kilovatsatu (LCOE). Daje poveznicu na procjenu U.S. IEA o LCOE novih elektrana i navodi da su NE »mnogo jeftinije nego solarne fotonaponske i pušinske vjetroelektrane«, ali zaobilazi da su kopnene vjetroelekrane
jeftinije, a i solar FN su na najpovoljijim položajima gotovo jednake NE.

Japanese Solar Industry Soaring

Studija istraživača sa Teksaškog sveučilišta “Potential for rooftop photovoltaics in Tokyo to replace nuclear capacity” navodi da bi 300 kvadratnih kilometara pogodnih krovova u Tokiju bilo dovoljno za instaliranje 43,1 gigavata fotonaponskih panela, što bi uz postojećih 7,28 GW reverzibilnih hidroelektrana bilo dovoljno da se zadovolji potrošnja koju sad pokrivaju nuklearne elektrane.

Sweden government will not subsidise new nuclear power plants

Švedska je 1970-ih i 1980-ih sagradila 12 nuklearnih reaktora. Ukupnu potrošnju električne energije znatno je povećala (po stanovniku približno dvostruko više nego Njemačka, Velika Britanija, Francuska…). Antinuklearni pokret jačao je 1980-ih i 1990-ih, pa je bila donesena odluka o prijevremenom zatvaranju reaktora i istupanju iz nuklearne energije. Dva reaktora su isključena. Međutim, 2010. godine vlada je poništila tu odluku.

Sadašnjih 10 reaktora trebaj ubiti isključeni između 2022. i 2035., računajući s vijekom od 50 godina. Vlada je sad odlučila da država neće davati financijsku podršku novim nuklearnim projektima. Nikakva konačna odluka nije donesena i odluka o energetskoj budućnosti ostaje nejasna.

Nuclear Headache: Task of Decommissioning Plants Is Herculean

Jedan od ključnih problema s nuklearnim reaktorima je njihova razgradnja (dekomisija) nakon isteka rada. To je tehnički složen, dugotrajan i skup proces, jer se radi o golemoj količini radioaktivnog otpada. Članak u “Spiegelu” govori o problemima koji čekaju Njemačku s reaktorima, koji su već isključeni ili će biti isključeni do 2022.. Dekomisija će trajati do 2080., možda i dulje.

»Kad političari unose previše patetike u svoje govore, ljudi trebaju biti oprezni – s jednim važnim izuzetkom. Postoji jedno pitanje gdej nijedna poredba nije prenapuhana i nijedan superaltiv nije pretjeran. (…) To je pitanje nuklearnog otpada i njegovog sigurnog odlaganja. Njemačka će morati izgraditi skladište duboko pod zemljom koje moće preživjeti iskušenja ratova, revolucije i čak novog ledenog doba. Ostaci nuklearne ere trebaj ubiti čuvani slijedećih milijun godina – više nego što postoji ljudska rasa.«

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u nuklearna energija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s