Ekologistički pesimizam vs tehnologistički optimizam, 1973.-2013.

Piše: Zoran Oštrić

Na fb grupi Grupa za rasprave – Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja skrenuli su pažnju na polemički odgovor Matta Ridleya na intervju Davida Attenborougha.

Matt RidleyNajzažetije, Attenborough smatra da će stanje svijeta godine 2100. biti lošije nego danas, a Ridley da će biti bolje. (Ima tu naravno finesa, koje ovdje zanemarujem.)

Attenborough: ‘Bit će sve gore; trebamo rađati manje djece’

Ridley: Falling population, more wilderness in 2100

Ovo nije prvi put da njih dvojica polemiziraju. Tekst iz 2011.: Matt Ridley Vs David Attenborough: The Polar Bear Problem

Ridley, kao “racionalni optimist”, u biti kaže da je ono što činimo generalno dobro i da bitne promjene nisu potrebne. Attenborough je pesimist: misli da generalno idemo u lošem smjeru. Ne mislim da se može reći da je u ovom sukobu dvije projekcije situacije za 90 godina jedna strana racionalna i znanstvena, a druga ne. Obojica polaze od činjenica i zatim projeciraju u daleku budućnost, uz previše nepoznanica. Koje pak činjenice izabiru kao bitne i kako ih tumače, ovise o ideološkom okviru.

David AtenboroughMislim da obojica imaju valjane razloge za svoj stav. Stopa rasta stanovništva, kako ukazuje Ridley, pada, i vjerojatno će se stabilizirati na oko 9-10 milijardi za 50-ak godina. Ali vjerojatno je to dugoročno preveliko opterećenje za ekosustav, ako svi drastično ne reduciramo potrošnju mesa (što je teško očekivati). O tome smo nedavno pisali na blogu. Zato je i Attenborough u pravu.

Ali najvažnije je pritom da je ono što mi činimo i što ćemo činiti bitan čimbenik zbivanja. Ponekad čujem “je, vi zeleni ste bez veze dizali galamu oko raznih problema, vidite da je puno problema s vremenom riješeno ili baš ublaženo”. Nerijetko su ekologisti bili previše katastrofični, a nerijetko i preoptimistični o mogućnostima naglog zaokreta. Jest, neke su stvari napravljene, ali bi li se to desilo bez “galame”, tj. idejnih i društvenih borbi?

Ovo je nastavak diskusije između ekologističkog pesimizma i tehnologističkog optimizma, koja je započeta 1970-ih godina, kad je na izvještaje Rimskoga kluba (“Granice rasta” i “Čovječanstvo na raskršću”) futurolog Herman Kahn sa suradnicima odgovorio knjigom “Slijedećih 200 godina”. Ovisi o svjetonazoru/ideologiji/mentalitetu… koji vam je pristup bliži.

Kako sam ja ideolog, ali samo-reflektirajući (svjestan dakle granica svake, pa i vlastite ideologije, kao i varijacija unutar svake), čitajući te knjige nakon 40 godina, zaključujem da su i jedni i drugi bili donekle u pravu. Granice rasta su šire i varijabilnije nego što je prvi izvještaj predviđao, s druge strane Kahn mirno računa s 15 milijardi ljudi; dobro je predvidio dugoročnu tendenciju pada cijena fotonaponske tehnologije do oko 2010, kad je to bilo još u laboratorijima, ali također mirno piše kako nema razloga da cijene nafte ostanu visoke i da će se za par godina vjerojatno vratiti na 3-5 dolara po barelu.

Poanta nije u tehnokratskim projekcijama na osnovu modela i tendencija kao autonomnih varijabli, nego u usmjeravanju ljudskih djelovanja. Sve projekcije, pesimističke i optimističke, daju samo grubu orijentaciju u odgovoru na bitno pitanje: “što treba činiti?”. Otprilike kao što za šahistu tijekom partije nije bitno pitanje “je li pozicija objektivno dobivena, izgubljena ili remi?”, nego koji plan treba izabrati i koji potez treba povući (nivo strategije i nivo taktike). Čak i ako ste objektivno dobiveni, lošom igrom možete izgubiti; i obrnuto.

Mislim da danas imamo niz uputa o tome što treba činiti, koje nisu sporne i koje već donekle i činimo.   Druge su zamisli složenije i možda s vremenom dođu na red.

Kakav će biti rezultat, ne možemo znati. Igra koju igramo teža je od šaha. Možda postignemo napredak i održivost, ali možda dođe do katastrofalnih procesa i propasti civilizacije.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u Društvo, ekologija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

3 odgovora na Ekologistički pesimizam vs tehnologistički optimizam, 1973.-2013.

  1. rijeka napisao:

    Razmišljati pesimistički, djelovati realistički.

    Ne vidim zašto stoga moraju u opoziciji biti “ekologistički” i “pesimizam” i “tehnologistički” i “optimizam”.

    Uglavnom, Ridley je krtiziran. http://www.skepticalscience.com/Matt_Ridley_blog.htm a i Savory je sumnjiv na sličan način http://www.realclimate.org/index.php/archives/2013/11/cows-carbon-and-the-anthropocene-commentary-on-savory-ted-video/

    Usredotočimo se na uzrok, nedodirljive tvrtke
    http://www.theguardian.com/environment/2013/nov/20/90-companies-man-made-global-warming-emissions-climate-change
    broj ljudi i konzumerizam
    http://populationmatters.org/

  2. Zoran Oštrić napisao:

    Hvala na komentaru i dodatnim informacijama i poveznicama!

    Nisam siguran nisi li se pogrešno izrazio s terminom “opozicija”? Ovdje sam prepoznao “ekološki pesimizam” i “tehnokratski optimizam”, međutim, i druge kombinacije su moguće! Ekologisti mogu biti optimisti, a pritom se obično oslanjaju na drugačije tehnike, ali i šire, uvjerenje da promjene društvenih struktura i mentaliteta jesu ne samo potrebne nego i moguće. Takav je pristup u svim dokumentima UN, od prve konferencije o okolišu i razvoju 1972, u izvješćima Worldwatch Institute idr.. Ekologistički optimisti daju značaj tehnici, ali u tom širem okviru.

    Moj esej ovdje je pak usmjeren da je bitno pitanje “kako djelovati”. Ja sam recimo u globalu umjereni optimist. Jako volim znanost i tehniku, ali mislim da one same po sebi ne mogu riješiti problem, nego da su potrebne bitne promjene ne samo javnih politika, nego i društveno-ekonomskog sustava.

    S druge strane, postoje i tehnokratski pesimisti, nešto u stilu budućnosti koju u SF-u opisuje cyberpunk.

  3. rijeka napisao:

    Slažem se.

    Potrebno je i mijenjati mentalitet ljudi, pojedinci pokreću manje i veće promjene. Vidjeh negdje da pišete o Sydneyu. Koliko mi je poznato, australski novi premijer (Tony Abbott, ako se ne varam) je denialist klimatskih promjena. Uh. A Australija mnogo doprinosi s rudnicima. http://www.theguardian.com/world/2013/oct/24/bushfires-coalition-straw-man-against-burning-issue

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s