Što činimo klimi – i što ne činimo

Dvije Reutersove vijesti danas.

Global climate spending falling further behind target

Umjesto da porastu, globalna ulaganja u borbu protiv klimatskih promjena pala su 2012. godine i daljeku su ispod nivoa potrebnog da se izbjegnu najopasniji učinci, kaže se u jučer objavljenom izvještaju Climate Policy Initiative (www.ClimatePolicyInitiative.org).

Investicije u obnovljivu energiju, energetsku učinkovitost i prilagodbu klimatskim promjenama iznosile su 359 milijardi USD, za pet milijardi manje nego 2011. Privatne investicije čine 62%, a ostalo javne. Malo manje od polovice (177 milijardi) je u bogatim zemljama, a 182 milijardi u zemljama u razvoju.

Međunarodna energetska agencija (IEA) procijenila je prošle godine da su u razdoblju do 2020. potrebne investicije od 5.000 milijardi USD samo u čistu energiju, da bi se rast globalne temperature zadržao na dva stupnja celzijusa.

S druge strane, OECD je prije nekoliko dana objavio da su vlade širom svijeta 2011. g. potrošile 523 milijardi dolara na subvencije za fosilna goriva.

United States urges flexibility in new global climate deal

Mjesec dana prije slijedećeg kruga razgovora o suzbijanju klimatskih promjena, koji će se održati u Varšavi, predstavnik Sjedinjenih Američkih Država kaže da je potreban “fleksibilniji” pristup. Kritičari kažu da bi “fleksibilnost” značila razvodnjavanje prijeko potrebne akcije.

Godine 1997. bio je potpisan Kitski Protokol (Kyoto Protocol), kojim je 35 razvijenih industrijskih zemalja prihvatilo obveze smanjivanja emisija stakleničkih plinova do 2012. godine.

SAD nisu prihvatile sporazum, a nije se odnosio na Kinu, koja je tada imala relativno male emisije (i ogromno ih povećala u međuvremenu), niti na Južnu Koreju, Brazil idr.. SAD su 2009. objavile volju da do 2025. smanje emisije za 30% u odnosu na 2005. godinu, a 42% do 2030, ali to nije službeno potvrđeno.

Prošle godine važenje Protokola je produljeno do 2020. godine. Sad se vode pregovori o novom, dugoročnom dogovoru, koji bi trebao biti sklopljen 2015., a stupiti na snagu 2020..

Pregovori su komplicirani i spori, a većina zemalja više zaokupljena kratkoročnim ekonomskim ciljevima nego dugoročnim strategijama, tako da se u Varšavi ne očekuje značajni napredak. U međuvremenu, IPCC izražava, još snažnije nego prije, znanstveni koncenzus u klimatologiji da globalno zagrijavanje postoji i da uzrukovano čovjekovom aktivnošću.

Uz ovaj prikaz opreke između onoga što bi trebalo činiti i što se čini, spomenimo jedan poziv objavljen prije dva mjeseca.

We need a new Apollo mission to harness the sun’s power – FT.com (8. kolovoza 2013.)

Časopis “Financial Times” objavljuje poziv dvojice vrhunskih znanstvenika svim svjetskim državnicima (osobito najvažnijih zemalja iz grupe G-20) naslovljen “We need a new Apollo mission to harness the sun’s power”.

(…) Iskustvo posljednjih nekoliko godina sugerira da normalna politika i diplomacija nisu pogodne za riješenje problema klimatskih promjena. Samo jedna stvar ga može riješiti: tehnološki napredak. Mi to možemo napraviti. Da bi porazili sile Osovine, Saveznici su razvili atomsku bombu. Ugrožene hladnim ratom, SAD su poslale čovjeka na Mjesec. Kad smo ugrošeni globalnim zagrijavanjem, sigurno trebamo slični napor da sačuvamo planet. Projekti Manhattan i Apollo nagažirali su najbolje umove njihvogo doba iz nekoliko zemalja. Ali danas napor mora biti međunarodni.

Projekt mora imati jasan cilj – kao atomska bomba ili čovjek na mjesecu. Predlažemo slijedeće: omogućiti da elektrika bude producirana masovno i jeftinije iz solarne energije nego iz fosilnih goriva. (…) Predložili bismo 2025. g. kao ciljni datum za taj plan. Do tada bismo trebali očekivati masovni solarnu elektricitet dostupan komercijalno po nesubvencioniranim cijenama 24 sata dnevno. (…)

Sve zemlje G20 trebale bi biti pozvane da se prikluče tom istraživačkom projektu. Članstvo bi bilo dobrovoljno, ali sudjelovanje SAD i Kine bit će ključno, i one trebaju igrati vodeću ulogu. (…)

Zašto se, možete pitati, koncentrirati na solarnu energiju? trebamo koncentrirani napor na jedan izvor koji ima najjasnije šanse za uspjeh. Prikupljanje solarne energije fotonaponskim ćeijama postaje sve jeftinije svaki dan i već je blizu ekonomičnosti u područjima bogatim suncem. Svaki kontinent ima takva područja. Cijene distribucije elektriciteta također opadaju svaki dan. Skladištenje je najteži izazov; potrebni su prodori u osnovnoj znanosti o baterijama. To je međutim dostižno. (…)«

Jedan kratki komentar o zbivanjima u Australiji:

Australian wildfires put heat on climate change skeptic Abbott (22. listopada)

Na izborima u Australiji, koji su održani 7. rujna, odnos prema klimatskim promjenama bio je važna tema. Socijaldemokrati su izgubili vlast, a osvojila ju je koalicija desnoga centra, čiji je novi predsjednik vlade Tony Abbott najavio beskompromisno ukidanje poreza za emisije ugljičnoga dioksida i poticajnih mjera za obnovljive.

Rani početak ljeta, velike vručine i snažni požari izazivaju kolebanje kod onih koji su za pobjedničku koaliciju glasali.

Dalje donosimo neke podatke o spomenutom izvještaju IPCC

Scientists more convinced mankind is main cause of warming (30. rujna)

Vrijedi ponoviti još jednom, jer klimatski negatori su u Hrvatskoj malobrojni, ali uporni. Oni jednostavno tvrde da su mraćni zavjerenici uspjeli zavladati cijelom jednom znanstvenom disciplinom od 1980-ih i zavesti nekoliko tisuća znanstvenika koji rade na bitnim istraživanjima u svim zemljama svijeta (98% klimatologa smatraju da je čovjek uzrok globalnoga zatopljenja) i onemogućiti protivnike da objave u posljednjih 25 godina ijedan jedini rad, koji taj “klimatski konsenzus” poriče, u bilo znanstvenom recenziranom časopisu bilo gdje u svijetu! Zatim su uspjeli uvjeriti u to i državnike svih bitnih država, bez obzira na neslaganje oko mjera koje treba poduzeti.

Zaista, to bi bila spektakularno uspješna zavjera! Koliko je tako nešto vjerovatno? Još manje od teorije, da su Ameri lažirali spuštanje “Apola” na Mjesec – u čemu bi tijekom desetak godina trebalo sudjelovati tisuće ljudi, a da pritom nitko u svijetu, pa čak ni KGB (jer je smisao pothvata bio propaganda pobjeda protiv SSSR) nije shvatio prijevaru!

Početak izvještaja Reutersa:

»Vodeći klimatski zanstvenici izjavili su u petak da su uvjereniji nego ikad da su ljudi glavni uzrok globalnog zagrijavnaja. Predviđaju da će utjecaj emisija stakleničkih plinova trajati stoljećima.

Međunarodni panel za klimatske promjene (IPCC) kaže u svojem izvještaju da je prekid u zagrijavanju u ovom stoljeću, kad su temperature rasle sporije usprkos rastućim emisijam, bio prirodna varijacija koja se neće nastaviti.

Izvještaj kaže da će se Zemlja suočiti s više valova vrućine, poplava, suša i povećanjem razine mora od otapajućih ledenih pokrova.

Studija, koja je namijenjena kao vodič vladama u prelasku prema zelenijim energijama, kaže da je “ekstremno vjerojatno”, s vjerojatnošću od najmanje 95%, da su ljudske aktivnosti dominantan uzrok zagrijavanja od sredine 20. stoljeća.

To je porast u odnosu na “vrlo vjerojatno” ili 90%, u posljednjem izvještaju iz 2007. i “vjerojatno”, 66%, u izvještaju iz 2001..«

Treba dodati: postoji mogućnost, makar 5%, da je sadašnja procjena pogrešna. Pitanje je, prema čemu podešavati javne politike, kada postoji moguća prijetnja vrlo negativnih posljedica? Ne činiti ništa i pouzdati se u onih pet posto mogućnosti da će sve biti u redu? Ljudi normalno tako ne postupaju, čak i kad su vjerojatnosti loših posljedica daleko manje.

Human influence on climate clear, IPCC report says (28. rujna 2013.)

Peti izvještaj Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) bit će objavljen u listopadu 2014.. U procesu rada na tom izvještaju, objavljen je izvještaj o procjeni radne grupe I: “Climate Change 2013: the Physical Science Basis”. Potvređuje dosadašnja predviđanja o globalnom zatopljavanju od sredine XX. st. i procjene o neminovnom rastu u ovom stoljeću.

Sažetak za oblikovatelje javnih politika (Summary for policymakers) je dostupan na http://www.climatechange2013.org ili http://www.ipcc.ch.

The 5 most sobering charts from the IPCC report

Jednostavni vodič kroz izvještaj: pet osnovnih dijagrama.

U.N. scientists aim to pitch climate case to widest audience

Reportaža o tome kako se na konačnom tekstu, da bi bio razumljiv, radi. Iako, deniers će ostati na svojim pozicijama, što god im se reklo.

Međunarodne financijske institucije počinju uvažavati brigu za klimu u svojim politikama.

Nova politika Europske investicijske banke (12. kolovoza 2013.)

Nakon prošlotjednog sastanka održanog u Luksemburgu, Uprava Europske investicijske banke (EIB) promijenila je svoju politiku vezanu za sektor energetike. Tako će, najavila je, kako bi pomogla smanjenju onečišćenja i pomogla ostvarivanju klimatskih ciljeva prestati financirati elektrane na ugljen i usmjeriti 90% svojih zajmova čistoj energiji. (…)

Prema Guardian-u, EIB je od 2007. godine izdao oko 11 milijardi eura zajma, od ukupno 83 milijardi eura zajma za energetiku, elektranama na fosilna goriva, a većinu elektranama na plin. (…)

EIB je trenutno u skladu s drugim multilateralim financijskim institucijama, kao što je Svjetska banka, koje su nedavno već najavile da će financirati elektrane na ugljen samo u rijetkim prilikama.

Izvještaj Svjetske meteorološke organizacije o globalnoj klimi 2001.-2010..

Desetljeće klimatskih ekstrema: 2001.-2010. (10. kolovoza 2013.)

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) objavila je izvještaj “The Global Climate 2001-2010. A Decade of Climate Extremes”. Državni hidrometeorloški zavod daje kratak prikaz i neke podatke o Hrvatskoj. U razdoblju 2001.-2012. u Hrvatskoj, po srednjim temperaturama samo je 2005. bila prosječna u odnosu na tridesetogodišnji prosjek 1961.-1990., dok su sve ostale bile tople, vrlo tople ili ekstremno tople.

»Preporučamo čitanje ovog WMO izvješća neovisno o tome jeste li meteorolog, zaljubljenik u meteorologiju, osoba čije provođenje slobodnog vremena ili poslovnih aktivnosti ovisi o vremenu i klimi ili novinar koji traži važnu i zanimljivu temu za reportažu. Izvješće je posebno po tome što na sažet način predstavlja bitne promjene u klimatskom sustavu i njihove posljedice (vrlo često s velikim materijalnim štetama i ljudskim stradanjima) te vrlo jasno naglašava koja su trenutna ograničenja u našem razumijevanju klimatskog sustava i kako su promjene u klimatskom sustavu povezane s društvenim, ekonomskim i tehničkim promjenama (npr. s porastom broja stanovništva i potrebom za pitkom vodom).

Nećemo pogriješiti ako uključimo ovo izvješće u obveznu lektiru svih sudionika u stručnoj i javnoj raspravi vezanoj za problem klimatskih promjena i njihovih posljedica. Društvo će trebati dovoljan broj angažiranih ljudi i financijskih sredstava da ozbiljno odgovori na sve istraživačke i praktične izazove koje problem klimatskih promjena postavlja ispred nas. Ipak, najveći izazovi koji su pred nama jesu brzina klimatskih promjena i visoka vjerojatnost još izraženijih promjena u klimatskom sustavu tijekom 21. stoljeća. Odgovornost svakog pojedinca kao i društva u cjelini je velika.«

2001-2010, A Decade of Climate Extremes

Priopćenje za javnost WMO, 3. srpnja 2013.. Cjeloviti izvještaj možete skinuti kao pdf.

U izradi izvještaja uzeto je u obzir 139 nacionalnih meteoroloških i hidroloških izvještaja te socio-ekonomski podaci i analize nekoliko agencija UN-a i njihovih partnera.

Svijet je u desetljeću 2001.-2010. iskusio snažan utjecaj klimatskih ekstrema bez presedana. To je bilo najtoplije desetljeće od početka modernog mjerenja 1850-ih. Više nacionalnih temperaturnih rekorda je srušeno nego u bilo kojem prethodnom razdoblju. Izvjewštaj analizira globalne i regionalne temperature i oborine, kao i ekstremne događaje – valove vručine, uragane, suše. Topi se led na Arktiku i Grenlandu i razina mora raste 3 milimetra godišnje, oko dvostruko više od 1,6 mm/god. tijekom 20. stoljeća; danas je globalna razina mora 20 cm viša nego 1880. g.. KOncentracija ugljičnoga dioksida u atmosferi porasla je za 39% u odnosu na 1750. g. (početak industrijske ere), metana za 158%, dušikovih oksida za 20%.

Dugoročni trend ne može se uočiti u manje od desetljeća, jer postoje varijacije iz godine u godinu, djelomično izazvane interakcijama između atmosfere i oceana, kao što su događaji El Nino i La Nina. El Nino dovodi od viših temperatura, kao 1998. koja je bila izrazito topla. U godinama okolnosti su bili ili neutralne, ili se pojavljivala La Nina, koja ima rashlađujući karakter. El Nino se pojavljuje 2009.- 2010..

U razdoblju 2001.-2010. globalna prosječna temparatura zraka iznad tla i mora bila je 14,47°C, što je za 0,47°C iznad tridesetogodišnjeg prosjeka 1961.-1990. te za 0,21°C iznad prosjeka 1991.-2000. (uz faktor nesigurnosti ± 0.1°C). Svaka godina unutar desetljeća osim 2008. bila je među 10 najtoplijih zabilježenih godina. Najtoplija godina u povijesti bila je 2010..

Desetljeće je bilo drugo najvlažnije od 1901.. Godina 2010. je bila najvlažnija od početka prikupljanja podataka. Veliki dijelovi globusa imali su natprosječne oborine, kao i vrlo česte i snažne poplave. Također su se natprosječno događale suše. Natprosječno česti su bili i tropski cikloni.

Vijesti s Filipina i istočne obale SAD – različite, ali povezane s temoma klimatskih promjena.

Philippines plans to shift to 100% renewables in 10 years (5. kolovoza 2013.)

Filipini – stopostotno zadovoljavanje potrebe za elektirčnom energijom iz obnovljivih? Malo vjerojatno da će to biti za deset godina, ali je svakako moguće. Filipini imaju dossta hidroelekrana, veliki potencijal u geotermalnoj energiji koji se sad počinje koristiti, te dobre potencijale za vjetar i sunce. Zabrinuti su zbog klimatskih promjena koji na njihove otoke mogu snažno negativno utjecati, a također je i ovisnost o uvozu ugljena (iz kojeg sada uglavnom proizvode električnu energiju) velik trošak.

Philippines Power Report Q4 2012 7176113

Potrošnja električne energije po stanovniku je niska (oko 600 kWh/stan) i normalno je očekivati da bitno poraste.

Imaju i dosta prirodnoga plina i tržišni analitičari (koji vrlo oprezno predviđaju, ne računajući na spektakularne zaokrete) očekuju da će njegov udio u proizvodnji električne energije (sada 37%) rasti.

»An initial assessment by the Philippines Department of Energy (DoE) has placed the country’stotal wind potential at 76 gigawatts (GW) (across a 10,000 square kilometre area). Other DoEestimates of renewable energy potential in the country are: 4.41GW from geothermal energy;147MW from hydro applications in Visayas; 1.78GW from mini-hydros from 888 sites; and anannual potential average of 5.0-5.1kWh/m2/day from solar power.«

The Lobster Bubble: Maine’s Lobster Boom, And Why Experts Predict A Dramatic Bust (4. kolovoza 2013.)

Konkretan primjer ekološko-ekonomskih problema koji nastaju u ribarstvu: brzi rast izlova, nestanak nekih vrsta, rast drugih, prelov, opasnost trajnog narušavanja ekološke ravnoteže.Tijekom mnogo godina, u zaljevu Maine intenzivno su lovljeni bakalar, oslići i druge vrste riba, do točke istrebljena. Nestanak predatora doveo je do naglog rasta populacije jastoga, te šesterostrukog uvećanja izlova (čovjek je zamijenio morske predatore). Visoke temperature međutim jastozima jako smetaju, a temperatura voda zaljeva zadnjih 30-ak godina stalno raste. Lov na jastoge je odlično reguliran, lokalno ekološki održiv , ali klimatske promjene mogle bi dovesti do uništenja lokalnih zajednica, koje stoljećima žive od ribolova.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u klimatske promjene. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s