Nova njemačka vlada nastavlja s Energievende

Prošloga tjedna, njemačke stranke CDU/CSU i SPD završile su pregovore o koalicijskom ugovoru. Ugovor je opsežan i detaljno regulira mnoga pitanja, na kojima su radili timovi stručnjaka. (U Hrvatskoj nikad nismo imali ništa ni približno slično, a da i ne spominjemo ideju da potpisani politički sporazumi nekoga stvarno i obavezuju.) Svi članovi SPD-a glasat će neposredno o prihvaćanju sporazumna, pa ako bude odobren, formiranje nove vlade očekuje se za dva tjedna.

CDU/CSU and SPD Present Coalition Agreement – 55% to 60% Renewables by 2035 and More

Njemačka koalicijski ugovor CDU-CSU-SPDNiz odredbi ugovora odnosi se na energetiku. Naravno, nema odricanja od strateških smjernica Energiewende. Ostaje i zatvaranje nuklearnih elektrana do 2022.. Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG) bit će dopunjen odredbom da 2035. treba biti dosegnut cilj proizvodnje 55-60% električne energije iz obnovljivih (uz postojeće ciljeve 50% do 2030.,65% do 2040. i 80% do 2050.). Dopunit će se tako da se olakša postepeno ukidanje financijskih potpora za obnovljive.

Emisije stakleničkih plinova moraju do 2020. biti smanjene za bar 40% u odnosu na 1990.. U EU, zahtijevat će se taj cilj za 2030.. Smanjit će se cilj za gradnju pučinskih (off-shore) vjetroelektran s 10 na 6,5 GW za 2020. i s 25 na 15 GW do 2030..

Članak na gornjoj poveznici daje detaljni pregled svih mjera na engleskom, s poveznicama na originalni dokument.

[Nasuprot ovome, hrvatski ministar gospodarstva je nedavno objavio kako je europska politika podrške obnovljivima doživjela katastrofu, pa sad i mi hitro možemo s tim glupostima stati.]

Treba još spomenuti da se u koalicijskom ugovoru tehnologija frackinga ocjenjuje vrlo rizičnom, koja zahtijeva još mnogo istraživanja, pa se ne očekuje njena primjena u Njemjačkoj u bližoj budućnosti.

Germany’s Energiewende: From Wunderkind to Troubled Adolescent?

Njemački Energiewende (energetski zaokret, energetska tranzicija) napunio je 13 godina, računajući od donošenja Zakona o obnovljivim izvorima energije (Erneuerbare-Energien-Gesetz EEG; detaljni prikaz na engleskom ovdje; još detaljniji je prikaz na njemačkoj wikipediji). Naravno, EEG nije “pao s neba”: prethodio je 1991. Zakon o opskrbi električnom energijom iz obnovljivih izvora (Stromeinspeisungsgesetz). Nacrt EEG pripremio je sedmeročlani odbor, u kojem su bili predstavnici tada vladajućih stranaka (socijaldemokrata i zelenih) i oporbenih demokršćana. Kasnije koalicijske vlade na čelu s demokršćanima, do danas, slijede istu strategiju. Vitalan zaokret učinjen je nakon katastrofe u Fukušimi, kad je vlada Angele Merkel donijela odluku o trenutnom zatvaranju osam nuklearnih reaktora, a ostalih 11 do 2022., što je ranje odbijala.

U tih 13 godina, udio obnovljivih u proizvodnji električne energije narastao je sa 6% na 25%. Ključni mehanizam bila je feed-in tarifa (FIT). Pokazala se vrlo transparentna i učinkovita, pa su je uveli deseci zemalja. Danas su se uvjeti znatno promijenili i prilagodbe su nužne. Potreban je novi okvir za slijedeća desetljeća.

Nova vlada neće dovoditi u pitanje strateške smjernice. Ostaju osnovni ciljevi:

  • Smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 40% u odnosu na 1990. do 2020. godine (godine 2012. zabilježen je pad od 21%);
  • pad ukupne potrošnje energije, u odnosu na 2008., za 20% do 2020. te za 50% do 2050. godine, a električne energije za 10% do 2020. te za 25% do 2050.;
  • udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije (ne samo električne) 18% 2020., 30% 2030., 45% 2040. i 60%. 2050. godine (a u električnoj energiji 35%, 50%, 65% i 80% respektivno);
  • smanjivanje potrošnje primarnih oblika energije za grijanje zgrada za 20% od 2020. i za 80% do 2050.;
  • U prometu, postavljen je cilj smanjenja ukupne potrošnje energije za 10%, u odnosu na 2005., do 2020. i za 40% do 2050..

Kao što je i dosad bilo, FIT za fotonaponske elektrane će se nastaviti smanjivati i biti ukinuta kad ukupno postavljeni kapaciteti dosegnu 52 GW, što se očekuje 2016. ili 2017..

Cijeli sustav FiT će biti preispitan, možda i odbačen. Ne zato jer je bio neuspješan [kako to tumače neki u Hrvatskoj, nažalost dominantni] – nego zato, jer je bio uspješan.

Članak na gornjoj poveznici detaljnije prikazuje i razne druge aktualne probleme, diskusije i planove.

[Zemlje kao Hrvatska, koje su tek krenule tim putem, ne mogu se sad pozivati kako eto Nijemci odustaju, pa ajmo i mi. Njihov program je ušao u pubertet, naš je još u pelenama. Nažalost, njemački zaokret ka održivoj energetici je bio obožavano čudo od djeteta, a naš je, s gledišta dominantnih političara, biznismena i eksperata, neželjeni fačuk.]

The democratisation of green energy that is sweeping Germany (18. studenoga 2013.)

Članak na australijskom sajtu, o jednom od ključnih obilježja njemačkoga Energiewende, koji je lako previdjeti gledajući izvana. Riječ je o tome, da cijela strategija nije razvijena kao nešto što je zamislila mala grupa velikih eksperata i intelektualaca, pa uvjerila političare u Berlinu da donesu neke zakone, nego se još od 1980-ih stvorio snažan društveni pokret, tisuće inicijativa odozdo, da se odbaci nuklearna energija, promoviraju obnovljivi i štednja energije. Milijuni su ljudi rekli da žele takvu strategiju, da su spremni za nju se založiti i uložiti, prihvatile su to lokalne vlasti, pa pokrajine i konačno i federalna vlast.

Većina izgrađenih kapaciteta obnovljivih izvora u vlasništvu je milijuna građana, direktno ili preko zadruga, velik dio u vlasništvu lokalne samouprave, a samo mali u vlasništvu elektroprivreda i drugih velikih kompanija.

Za nas u Hrvatskoj, koji smo s gnušanjem odbacili “samoupravljanje”, to izgleda kao priče iz neke daleke galaksije.

Mnoge seoske općine proizvode više struje nego što troše. Sada zarađuju prodajući struju po garantiranim cijenama (feed-in tarifa), a počinju se instalirati spremnici energije, koji će s istekom roka u kojima vrijedi FiT dovesti do toga da proizvodnja ide direktno u lokalnu potrošnju, stvarajući mikromreže i dramatično mijenjajući način na koji električne mreže funkcioniraju zadnjih stotinu godina.

Nije to nešto što se događa slučajno i usput. Nijemci su učinili odabir i znaju što rade. Iz slijedećeg članka: Dubious reports about “Energiewende in doubt” (sajt o Energiewende na engleskom, 18. srpnja 2013.) prenosimo nekoliko rečenica o cilju “Energetskog zaokreta”.

»Cilj njemačkog Energiewende nije osigurati nisku cijenu kilovatsata a istovremeno smanjiti ugljične emisije i preći na solarnu. Zparavo, od 1970-ih, cilj je bio dozvoliti građanima i lokalnim zajednicama da proizvode svoju vlastitu obnovljivu energiju. Fokus na niske cijene je mikroekonomsko razmišljanje. Nijemci su odabrali makroekonomsko gleište i žele znati da li je tacijena plaćena velikim korporacijama, strancima ili natrag njihovim zajednicama. Voljni su platiti više cijene potonjima.« [Hrvatska politika, nasuprot tome, i u energetici kao i u svemu drugome podređena je interesu velikih tvrtki, banaka i lobija.]

O istoj temi: I want to live in a baugruppe (14. kolovoza).

Energiewende je društveni napor u kojem sudjeluju deseci milijuna, a veliku ulogu, uz pojedince, imaju zadruge (kooperative), oblik udruživanja koji omogućava da ljudi budu više od atomiziranih pojedinaca kojima kako žele manipuliraju izvanjske sile politike i biznisa. To je “moć zajednice”. To je ono što vrlo, vrlo rijetko imamo prilike čitati u masovnim medijima. To je ono što je u Hrvatskoj razoreno, a ljudi s oduševljenjem prihvaćaju da jest razoreno, da zajednice nema, da solidarnosti nema, da protiv moćnika možemo gunđati ali protiv njih ništa ne možemo učiniti.

Ovaj članak je sumaran, daje niz poveznica na izvorne prikaze. Još jedna riječ koju bismo možda trebali zapamntiti: Baugruppe. »Osnovna ideja jest da grupa ljudi radi dirketno s arhitektima i dizajnerima, zaobilazeći developer, da izgradi zajedničko mjesto stanovanja koje kolektivno posjeduju (u osnovi, zadruga). Izbacivanje developera iz slike štedi novac – 25 do 30 posto u Berlinu, gdje su Baugruppen uobičajene – i otvara prostor za mnogo ambiciozniju, inovativnu i održivu arhitekturu. Također pojačava zajednički rad i zajednicu među članovima kolektiva.«

Zaobići razvojnike (developere)? Poduzetnike, inicijatore, ljude koji nas sve hrane?? Baš su šašavi ti Nijemci…

Ipak, i u Hrvatskoj, neki entuzijasti i lokalne uprave pokušavaju preslikati uspješni njemački model decentralizacije i demokratizacije energetike kroz zadruge.

“Ako može Krk, može i cijela Hrvatska” (28. listopada 2013.)

Prva energetska zadruga u Hrvatskoj osnovana je na Krku (vidi: http://ezok.hr/). U Njemačkoj, Danskoj i drugdje, energetske zadruge (kooperative) jedna su od ključnih institucija u razvoju obnovljivih izvora energije, distribuirane proizvodnje generalno i energetske učinkovitosti. Osnivanje ove zadruge nastavak je ekološke brige, koju su Krčani započeli sustavom odvojenog prikupljanja otpada, koji i dalje usavršavaju, a nepobjediva inercija hrvatske birokracije stvara probleme.

Njemačka konzultantska tvrtka IGR d.o.o. napravili su studiju, po kojoj je moguće da Krk postane otok s nultim emisijama ugljičnoga dioksida iz energetike do 2030. godine. 45% smanjenja donijelo bi smanjenje potrošnje, a 55% obnovljivi izvori (vjetar, sunce i biomasa).

Jeda od izrazitih primjera hrvatskog političkog idiotizma jest i to, što je još uvijek na snazi zabrana gradnje vjetroelektrana na otocima i u priobalnom pojasu, donesena uredbom u vrijeme kad je ministrica građevinarstva bila Marina Matulović-Dropulić. Zabrana je bila bez osnova već onda, a teško je shvatljivo zašto još nije ukinuta. Otoci spadaju među najpovoljnija područja za korištenje energije vjetra.

z7-godišnji umirovljeni svećenik Nikola Radić instalirao je na svojem imanju dva solarna sustava, koji snabdjevaju kućanstvo, solarni bicikl i solarni automobil. Nisu u sustavu poticaja. “Kada radite kupaonicu, ne pitate za povrat investicije već je radite zato što vam poboljšava kvalitetu života. Tako bi trebalo biti i sa solarnom energijom”, kaže Radić.

Atomkraft aus, Erneuerbare einschalten!Da se vratimo na Njemačku. Raniji tekst na našem blogu posvećen je jednoj dezinformaciji koja se često kopipejsta okolo po Svemrežju: Dobro je znati: Njemačka izvozi električnu energiju u Francusku, a ne obrnuto!

Kritičari Energiewende često spominju da se emisija stakleničkih plinova u posljednje dvije godine malo povećala. slijedeći članak daje neke podatke o aktualnostima u njemačkoj elektroenergetici:

German Solar Energy Development and Growth (7. rujna 2013.)

U naslovu ovog teksta je rekordna proizvodnja solarnih (fotonaponskih) elektrana u Njemačkoj u srpnju, ali donosi i druge korisne podatke o njemačkoj elektroenergetici u prvih sedam mjeseci ove godine te usporedbe s istim razdobljem lani. (Nedostaju međutim podaci o proizvodnji iz biomase, otpada i bioplina.) Proizvodnja vjetroelektrana je manja za 11,9% a rast kapaciteta je 2% (jedan od razloga su problemi s mrežom; u pripremi su, ali kasne, veliki projekti pučinskih VE na Baltiku).

Znatno se smanjila proizvodnja elektrike iz prirodnoga plina (čak za 19%), a povećala proizvodnja iz ugljena. (Potrošnja ugljena, a time i emisija ugljičnog dioksida, porasla ue u manjem postotku, jer su moderne termoelektrane učinovitije.) Razlog je nesigurnost u pogledu cijena prirodnoga pline koji se uvozi iz Rusije, pa možda i same opskrbe, jer se Kina pojavljuje kao zanimljivo rastuće tržište za ruski plin (vidi:
Gazprom and CNPC sign Agreement on major terms and conditions of pipeline gas supply, 7. rujna 2013., o rusko-kineskom ugovoru).

Još o rusko-europskim odnosima u trgovini plinom:

Russia, EU to build common energy market by 2050 (7. rujna 2013.)

Oko 70% ruskog izvoza plina ide u Europu i pokrivaju oko 25% potrošnje prirodnoga plina u EU. Rusija i EU dogovorile su dugoročnu suradnju i postepeno ukidanje svih tržišnih barijera u energetici. Međutim, visoke cijene prirodnoga plina u posljednjih nekoliko godina utjecale su na određeno okretanje ugljenu za proizvodnju električne energije u Njemačkoj i nekoliko drugih zemalja. EU pokušava razbiti Gazpromov monopol, ali nema mnogo drugih alternativa.

Proizvodnja u EU opada i dalje će opadati, kao i uvoz iz Norveške. Rast potražnje iz Kine čini dalji pritisak na rast cijena. Strah od te ovisnosti, uz ekološka i druga ograničenja korištenja ugljena, jedan su od motiva za snažno poticanje obnovljivih, koji bi trebali dovesti do znatnog opadanja korištenja svih fosilnih goriva.

Žestoke, načelne kritike Energiewende često dolaze iz inozemstva, a osobito iz SAD.

Problems with Renewables and the Markets | The Energy Collective (16. kolovoza 2013.)

Američko mrežno sjedište (web site) theenergycollective.com ima mnogo zanimljivih tekstova. Mnogi su međutim izrazito navijački protiv obnovljivih izvora. Ovaj tekst ukazuje na neke stvarne probleme. Međutim, u prvoj rečenici autori piše: »Renewable energy advocates regularly ignore the intermittency of solar and wind energy in their analyses.«

To nije točno. Ne pišemo naravno o tome baš u svakom tekstu, ali svjesni smo, da tu postoji realni problem. Dosad se pokazalo, da je bitno manji nego što se ranije tvrdilo. Tijekom 1980-ih i 1990-ih, kao mantra se ponavljalo da će do ozbiljnih problema sa stabilnošću elektroenergetskog sustava doći kad instalirani kapaciteti iz “interminent” i “nondispachable” izvora (vjetar i sunce) pređu 10% ukupnih kapaciteta). Danas vidimo da i preko 20% ne stvara fundamentalne probleme, a troškovi prilagodbe mreže prijenosa nisu veliki (o čemu svjedoči njemačko iskustvo, ali i analize koje je napravio HEP Operator prijenosnog sustava o mogućnostima uklapanja 1.200 MW vjetroelektrana u sustav).

Anti-obnovljivi autori redovno pretpostavljaju kao samorazumljivo da su subvencije loša stvar (a slobodno tržište dobro) i pritom zanemaruju analize (iza kojih stoje i Inernational Energy Agency i Svjetska banka isl.) da su subvencije za fosilna goriva i danas bitno veće nego za obnovljive, te da postoje i značajne subvencije za nuklearnu energiju.

Američkim anti-obnovljivcima je naravno “trn u oku” Njemačka, te stalno nastoje dokazati da je Energiewende nerealan i strahovito skup. Stoji jednostavna činjenica, da je Njemačka u 15-ak godina uložila golem novac u gradnju VE i SE (kojih danas ima 65.000 MW), a da bi zapravo trenutno instalirani kapaciteti u HE, TE i NE bili dovoljni, da se pokrije trenutna potrošnja. Pa zašto su gradili sve te nove elektrane? To je ulaganje u budućnost, zbog ekoloških razloga i zbog energetske nezavisnosti, koju žele postići do 2050.. Sada ulažu novac (istina je, imaju ga puno i manje uspješne zemlje ne mogu ih jednostavno slijediti u tome), grade stalno novo, a uspješnost neke investicije ne može se ocjenjivati dok investicija još traje. Na slobodnom tržištu vlasnici kapitala očekuju da se novac što brže obrne i razmišljati nekoliko desetljeća unaprijed nije prihvatljivo. Zato treba državna intervencija. Sve zemlje svijeta tako čine, manje ili više uspješno.

O istoj temi piše Amory B. Lovins, glavni znanstvenik Rocky Mountain Institute: Separating Fact from Fiction In Accounts of Germany’s Renewables Revolution. (15. kolovoza 2013.; mitove šire američki protivnici energetske tranzicije).

Dodatak: još nešto o Energiewende i energetskim subvencijama

Energy subsidies: more honesty, please

Kao i svake godine, sredinom listopada četiri njemačka elektroprivredna poduzeća objavila su procjenu cijene koju će potrošači morati plaćati tijekom slijedeće godine za naknare prema Zakon o obnovljivim izvorima energije (EEG). Sa ovogodišnjih 5,28 eurocenta, povećat će se na 6,24. To je izazvalo jauke u javnosti zbog potpore obnovljivima. Ali obično se zaboravlja da fosilna goriva i nuklearke i danas primaju mnogo veće subvencije.

Na to je upozorila rezolucija G-20 2009. godine. Međunarodna energetska agencija (IEA) izvještava da su globalne subvencije za fosilna goriva 2010. godine iznosile 523 milijardi USD – šest puta više nego za obnovljive. Od toga, samo 8% je išlo u korist najsiromašnijih 20% stanovništva. Najviše koristi imali su bogatiji slojevi, koji obično koriste više energije.

Subvencije za fosilnu energiju nisu ni ekološki, ni ekonomski ni socijalno održive.

Dok god je ona umjetno jeftina, najuspješniji globalni instrument za uvođenje obnovljivih su garantirane feed-in tarife, kakve je uveo EEG, iako i taj sistam danas treba reformirati. Ovaj članak Matthias Ruchser iz Njemačkog insituta za razvojne politike (DIE) analizira uzroke nekih aktualnih problema.

Jedan od razloga je veliki broj poduzeća izuzetih od plaćanja naknada, na čemu je inzitirala FDP, koja je sada ispala iz Bundestaga. U nedavnom govoru pred Industrijskim savezom rudarstva, kemijske industrije i energetike, Anglea Merkel najavila je da će se zadržati izuzeci samo za industrije koje su suočene sa međunarodnom konkurencijom.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u društveni pokreti i organizacije, elektrika, energetika, fosilni izvori, nuklearna energija, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Nova njemačka vlada nastavlja s Energievende

  1. Povratni ping: Njemačka nastavlja s preobrazbom energetskog sustava | Zelena politika (održivi razvoj i drugo)

  2. Povratni ping: Što ne valja s GMO | Zelena politika (održivi razvoj i drugo)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s