SAD i klimatske promjene: konačno odbacivanje poricanja?

Sjedinjene Američke Države posjeduju velike zalihe fosilnih izvora, dobre hidroenergeske kapacitete, nalazišta urana, puno prostora… Energija je uvijek bila jeftinija nego u Europi ili Japanu. Pokret poricatelja (deniers) klimatskih promjena masovniji je i jači nego bilo gdje drugdje u svijetu. Iako se obnovljivi izvori razvijaju, pritisak u tom smijeru znatno je manji nego u Europi. Moguće je da dolazi do tektonskog poremećaja tamo gdje je prava moć; kod velikih kompanija.

Large Companies Prepared to Pay Price on CarbonLarge Companies Prepared to Pay Price on Carbon

Tridesetak najvećih američkih korporacija, uključujući pet velikih naftnih kompanija, planiraju budući rast očekujući da će ih Vlada prisiliti da plaćaju naknadu za onečišćenje ugljičnim dioksidom kao način kontroliranja globalnog zagrijavanja.

Ovaj razvoj je snažni odmak od konzervativne ortodoksije i održava rastuću podjelu između Republikanske stranke i njezinih poslovnjačkih podupiratelja.

Istovremeno, konglomerat Koch Industries, koji je igrao glavni utjecaj na republikansko negiranje klimatskih promjena, čini još žešćom svoju agresivnu kkampanju protiv klimatskih politika.

Ova podjela izraz je rascjepa u Republikanskoj stranci između konzervativnog pokreta čajanke (Tea Party), kojeg uvelike financiraju braća Koch, i establišmenta prijateljskog prema biznisu, koji se prilagođava promjenama koje sad izgledaju neizbježne.

Na skupu UN o klimatskim promjenama prošlog mjeseca u Varšavi, američki predstavnici obećali su da će SAD smanjiti svoje emisije ugljika za 17% godine 2020. u odnosu na 2005., a za 80% do 2050..

U Kongresu, danas nema šanse da prođu odredbe o klimatskoj politici, ali to se može promijeniti.

[Zahvaljujemo na poveznici forumašu nezdravrazum sa forum.hr!]

FERC: Almost All New US Electricity Generation Coming from Solar (25. studenoga 2013.)

Prema podacija Federalne energetske regulativne komisije Sjedinjenih Država (FERC), tijekom listopada je u SAD na mrežu priključeno 699 MW snage novih elektrana. Od toga 12 velikih solarnih elektrana čini 504 MW. Vjetroelektrane čine 66 MW, a elektrane na biomasu 124 MW.

U prvih deset mjeseci ove godine, ukupno je instalirano 12,3 GW. Od toga su 6,6 GW TE na prirodni plin, 1,3 na ugljen, 2,5 GW solarne (190 projekata), 1 GW vjetrene, 360 na biomasu i 117 MW hidroelektrane.

Ukupni instalirani kapaciteti u SAD su 1.158 GW, od čega obnovljivi osim hidroelektrana čine 88 GW (7,6%), a hidroelektrane 96 GW.

Green Economic Patriotism: The Need to Invest in America’s Clean Energy Sector (20. studenoga 2013.)

Najbogatija i najmoćnija nacija na Zemlji gubi korak u globalnoj težnji ka čistoj energiji, kaže Clean Energy Leadership Institute. Godine 2012. SAD su uložile 35 milijardi USD u obnovljive izvore, što je pad od čak 37% u odnosu na 56 milijardi 2011.. Kina je 2012. u obnovljive uložila 65 milijardi, 85% više nego SAD. Indija je prije dvije godina najavila plan investicija u energiju od 2.300 milijardi, s naglaskom na obnovljive i učinkovitost. EU također prednjači u odnosu na SAD.

Prema jednoj nedavnoj anketi, 77% Amerikanaca smatra da SAD moraju povećati korištenje električne energije. Ističu čistu energiju kao osnov energetske budućnosti, bitan za energetsku nezavisnost, očuvanje resursa i bolji život za našu djecu i unuke. Većina smatra da te koristi nadmašuju štete kao što su više cijene energenata i povećana državna regulativa.

What Did the 1973 Oil Embargo Teach Us? (28. listopada 2013.)

Godine 1973., zemlje OPEC-a naglo smanjile izvoz i povećale cijene nafte, a to se ponovilo i 1979.. SAD su uzvratilie uspješno – ne oružjem, nego ekonomskom preorijentacijom: do sredine 1980-ih, btno su povećali učinkovitost korištenja energije, pa su, da su htjele, mogle i smanjiti uvoz na nulu. OPEC-ov mač postao je beskoristan. Onda je trend preokrenut, Amerikanci i danas troše puno više energije po stanovniku nego jednako razvijeni EU i Japan, a na ugrožavanje izvora nafte odgovoreno je oružjem. »U Zaljevskom ratu 1991, posjeli smo svoju mladež u tenkove koji s galonom benzina prelaze 0,56 milja, zato jer ih nismo prije toga posjeli u automobile koji s jednim galonom mogu preći 32 milje (dovoljno da se eliminira uvoz nafte iz zemalja Perzijskog zaljeva«, piše Amory Lovins iz Rocky Mountain Institute. Razmatrajući razvojnu strategiju do 2050. godine, Amerikanci imaju izbor između dviju opcija.

40 years back, 40 years forward: Lessons of the 1973 oil crisis

Ovih dana svijet bilježi 40. godišnjicu prvog “naftnog šoka” iz 1973., kad je kartel zemalja izvoznica nafte (pretežno arapskih) preko noći učetverostručile cijenu sirove nafte. (Prethodne godine, bio je objavljen prvi izvještaj Rimskog kluba “Granice rasta” i održana prva Konferencija Ujedinjenih naroda o čovjekovom okolišu. U ono doba takav pogled u dalju budućnost bio je neobičan.

Grupa futurologa na čelu s Hermanom Kahnom objavila je 1976. optimistički izvještaj “Slijedećih 200 godina”, predviđajući da će se cijene nafte uskoro ponovo smanjiti. Umjesto toga, 1979. je došlo do novog skoka cijena. Tek kasnije došlo je do određenog pada i stvorena je “nova normalnost”, s razinama cijena nafte bitno većim od nekadašnjih. Još prije desetak godina, smatralo se da se cijene mogu dugoročno održavati ispod cijene od 28 dolara po barelu.

Danas, Europska unija uzima 2050. godinu kao granicu planiranja, svjesne da će se u tom razdoblju svakako događati bitne promjene u energetici, a time i u cjelokupnoj privredi i gospodarstvu. Slično rade i druge razvijene zemlje. U SAD, taj pristup dosljedno slijedi Rocky Mountain Institute (RMI).

Tadašnja kriza pokrenula je mnoge inovacije. SAD su osnovale Department of Energy (ministarstvo energetike). Doneseno je niz propisa o energetskoj učinkovitost za automobile, hladnjake itd.. SAD su smanjile uvoz nafte za 50% između 1977. i 1985.. Stvorena je “kultura očuvanja”. Nakon toga, pad cijena je doveo do toga da dio tih napora bude odbačen [osim u Kaliforniji, koja dosljedno slijedi takvu politiku]. Ipak su godine 2009. SAD za jedan dolar realnog BDP trošile 50% manje energije nego 1975..

Danas, upozorava Laurie Guevara-Stone iz RWI, SAD i svijet su suočene sa sličnim izazovom kao i prije 40 godina, zbog klimatskih promjena. Potreban je sličan val inovacija, i tim se putem već jeste krenulo. Ali ovoga puta ne bi se smjelo izgubiti cilj iz vida.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u klimatske promjene. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s