Končar uvršten u globalnu bazu proizvođača vjetroelektrana

Mrežno sjedište thewindpower.net jednom mjesečno šalje obavijesti o dopunama svojih baza podataka. U njima su trenutno podaci o 14.407 vjetroelektrana u svijetu (ukupna instalirana snaga 289,5 GW; podaci nisu posve kompletni: prema procjeni Svjetske asocijacije za energiju vjetra, sada instalirana snaga je iznad 310 GW), 1.469 developera, 2.139 operatera, 1.259 vlasnika, 148 proizvođača idr..

VE Pometeno brdoNovost da je u bazu proizvođača uvrštena i hrvatska tvrtka “Končar”. Nude dva tipa turbina, snage 1.000 i 2.500 kW. (Vidi: Končar – PJ Vjetroelektrane). Referenca im je vjetroelektrana “Pometeno brdo” (15 agregata po 1.000 i jedan od 2.500 kW). “Končar” je tvrtka u većinskom vlasništvu hrvatske države. Nedavno su objavljeni podaci da dobro posluje.

S druge strane, hrvatska vlada je nedavno drastično srezala ciljeve za energiju vjetra do 2020., sa 1.200 na 400 MW (Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije, vidi prezentacija ministra Vrdoljaka, te kompetan dokument). Vlada je Planom bitno promijenila ciljeve Strategije, koje je postavio Sabor (vidi priopćenje Zajednice obnovljivih izvora energije Hrvatske gospodarske komore).

Takvo ponašanje, da se nižim zakonskim aktom bitno mijenja odredba višeg, i da se hirovito preko noći mijenjaju strateška usmjerenja, u Hrvatskoj je često. Razne “strategije” nitko ne shvaća ozbiljno.

U opsežnom intervjuu na 8 stranica studenačkog broja časopisa “Banka” (na netu je uvodni dio, a cijeli se može čitati samo s pretplatom), ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak je rekao kako je taj plan bio velika greška, a glavni razlog jest da »nemamo tehnologiju da se napravi ozbiljan posao i više koriste domaći potencijali, pa se najveći dio uvozi«. Usput je ponovio mantru kako je “zelena energija skupa”. Končar nije ni spomenuo (kao ni varaždinski Solvis, proizvošača solarnih panela), niti ga je novinar pitao. Teško je vjerovati da ne zna kako postoji tvrtka, kojom upravlja Vlada koju predstavlja, koja vjetroelektrane ipak proizvodi; ali kod nas je i to moguće. Naravno, možda to što Končar radi ne valja ništa, ali onda bi bilo pošteno od ministra da nam to otvoreno kaže!

Klimatske promjene nije spomenuo. Interes energetske nezavisnosti (1.200 MW vjetroelektrana = eliminiranje uvoza milijun tona kamenog ugljena ili 700 milijuna prostornih metara prirodnog plina) također nije smatrao vrijednim spomena.

Ministrovo ignoriranje novih tehnologija u skladu je s provjerenom mudrošću nas Hrvata posljednjih 40-ak godina: samo lakoumni ulažu u tehnološki razvoj, mi pametni čekamo da drugi razviju tehnologiju pa je onda kupimo gotovu.

Međunarodna energetska agencija (IEA) na svojem sajtu nudi niz besplatnih publikacija (uz druge, za koje se plaća). Koristan je džepni priručnik Key World Energy Statistics, posljednje izdanje za 2013., s podacima iz 2011.. Besplatno je dostupan i izvještaj o razvoju tehnologije korištenja energije vjetra, Wind Power Technology Roadmap 2013.

Dogodio se, zaključuje IEA, vrlo značajan tehnološki napredak od prvog izdanja 2009. Tehnologija se nastavlja brzo poboljšavati. Troškovi proizvodnje za kopnene vjetrogeneratore nastavljaju padati. Električna energija se sad već proizvodi u zemljama s dobrim resursima bez bilo kakvih namjenskih financijskih poticaja. (Ono što je važno pritom imati na umu: poticaji služe tome, da se nova industrija što prije razvije, brže nego što bi to bilo na slobodnom tržištu. S druge strane, vjetroelektrane i solarne imaju specifičnosti, zbog kojih je potrebna nova regulativa. Oni koji dobro posluju u postojećem sustav, naravno, ne žele promjene.)

IEA predviđa da će 2050. godine vjetar činiti 15% do 18% globalne proizvodnje električne energije. Prije četiri godine, predviđali su 12% (a prije desetak godina obnovljivima su se jedva i bavili; IEA je i danas konzervativna u procjenama). Za pučinske (offshore) vjetroelektrane, još mnogo treba biti učinjeno za razvoj primjerenih sistema velike snage i za smanjenje troškova.

Upozoravaju da rastuće učešće jeftine elektrike iz vjetra još zahtijeva predvidljivo, podržavajuće regulatorno okruženje i primjereno oblikovanje tržišta (market design). Treba se pripraviti za izazove integriranje većeg sudjelovanja varijabilne proizvodnje u mrežu. Izvještaj također donosi ažurirane analize barijera koji postoje za tehnologiju i sugerira puteve da se s njima suoči, uključujući preporuke za zakone i pravilnike (legal and regulatory recommendations).

Dodajmo još od novijih vjesti o vjetroelektranama (9. prosinca): Predsjednik SAD produljio je s pet na 30 godina dozvolu za rad onih vjetroelektrana, koje povremeno uzrukuju smrt zaštićenih vrsta ćelavog i zlatnog orla (U.S. extends permits to 30 yrs for wind farms that accidentally kill eagles). Dozvola se odnosi i na druge vrste građevina. Odluka izaziva ogorčenje zaštitara ptica i prirode. Industrija vjetra tvrdi da je utjecaj VE tek dva posto. (Vidi članak Utjecaj vjetroelektrana na ptice i šišmiše.)

Da se vratimo u Europu. Info-servis sciencedaily.com, 9. prosinca: Hydropower Set to Balance Wind Power. Deset zemalja sjeverne i zapadne Europe sudjeluje u projektu “North Sea Offshore Grid” na gradnji velikih pučinskih vjetroelektrana u Baltičkom moru i sjeverozapadnom Atlantiku (vidi članak na wikipediji). Ovaj projekt je dio buduće europske električne supermreže (vidi: Friends of the Supergrid).

Kapacitet pučinskih vjetroelektrana u Europi krajem 2011. dosegao je 3,8 GW. Europska asocijacija energije vjetra (EWEA) predviđa da će to porasti na 150 GW u razdoblju 2030.-2050.. Nužne su usluge uravnoteženja mreže (balancing services). Za Sjevernomorsku mrežu, računa se na norveške hidroelektrane kao “divovsku bateriju”. Nova studija analizira mogućnosti dogradnje postojećih norveških hidroelektrana tako da postanu reverzibilne (pump storage power plant). Zaključuje da gradnja novih neće biti potrebna.

Studija također analizira mogućnosti dizajna cjelokupne buduće mreže, profitabilnost i društveno-ekonomske koristi u širem kontekstu. (Izvorni izvještaj o studiji i kontakt na mrežnom sjedištu alphagalileo.org.)

Studija je napravljena u okviru EU inicijative TWENTIES, koja istražuje posljedice uklapanja veće snage isprekidanih (intermittent) izvora na električnu mrežu, metode osiguranja fleksibilnosti i utjecaj na pan-europski električni sustav.

Kao i u gore spomenutom izvještaju IEA, treba uočiti da više ne postoji dilema treba li graditi vjetroelektrane ili ne treba. (O solarnima ćemo nešto pisati kasnije -nakon sezone solsticijskih blagdana!) To više uopće nije u pitanju. Tehnološki su bez zamjerki, industrija je zrela, cijene su niske, reduciraju štetne emisije, čuvaju resurse. Promjena je već tu i treba se prilagođavati.

Dok su klasična elektroprivredna poduzeća usplahirena propašću poslovnog modela koji slijede stotinu godina, postoje iz privrede (bolja riječ od “gospodarstvo”) i snažni impulsi za promjenu. Kao što je objavio portal vjetroelektrane.com, Veliki industrijski igrači pozivaju na EU klimatski i energetski okvir za 2030..

Osam velikih Europskih kompanija je nedavno pozvalo EU na određivanje ambicioznih klimatskih i energetskih okvira za 2030. godinu čija bi osnova bili zajednički ciljevi, uključujući ambiciozni i zakonsko obveziv cilj za udio obnovljive energije u energetskom miksu većem od 30%.

Kolektivno, ovi industrijski igrači predstavljaju 176.000 radnih mjesta i 250 milijardi eura godišnjih prihoda u pružanju čistih tehnologija, opreme i energije Europi, ali i za više od 70 država diljem svijeta. Članovi ove grupe su Vestas, Alstom, Acciona Energia, Dong Energy, EnBw, RES i ERG.

Prema njihovom pozivu, Europi treba jasan signal za investiranje, potreba za smanjenjem cijena energije i rizika za isporuku iste, ostvarenje poštenog tržišta i potreba za smislenim energetskim sustavom na razini Europske Unije.

Europa mora ostati na putu na koji je krenula svojim ciljem za 2020., te joj je i dalje potrebna sigurnost politike. Samostalni, stabilni i predvidivi okvir za 2030. godinu sa ambicioznim obvezujućim ciljevima za obnovljive izvore energije i ambiciozan cilj za emisije stakleničkih plinova, te kvalitetnije određena cijena za emisije CO2 su ključni za minimiziranje troškova. Obvezivi cilj bi također smanjio ovisnost EU o nepredvidim cijenama fosilnih goriva. Tim putem bi se povećala i sigurnost energetske opskrbe EU.

Daljnjim ciljevima nakon 2020. bi se moglo pomalo udaljiti od mehanizama potpore, te bi se postiglo energetsko tržište koje bi normalno funkcioniralo. Poticaji bi se uklonili iz svih energetskih tehnologija, te bi trebali isključivo ovisiti o dinamici energetskog tržišta. Sve ove promjene neće uspjeti bez jedinstvenog energetskog tržišta na razini Europe, te se treba maksimalno uložiti u transnacionalne mreže i mehanizme razmjene električne energije.

Da se vratimo na Hrvatsku. Onih 400 MW, koje je Vlada sad odredila kao granicu, tehnološki je uvjetovano trenutnim stanjem mreže, odnosno odustajanjem od bilo kakvih prilagodbi sadašnje mreže (iako Hrvatski operater prijenosnog sustava, HOPS, jest radio na pripremama). Ovo pak znači da se blokira sav razvoj u razdoblju 2014.-2020., jer čak i ako gradi bez ugovora o garantiranom otkupu, investitor ne može dobiti dozvolu za priključak na mrežu.

HOPS je 31. listopada objavio peti ovogodišnji izvještaj o stanju vjetroelektrana u pogonu i sa sklopljenim ugovorom o priključenju na elektroenergetsku mrežu. U Hrvatskoj je u pogonu 14 vjetroelektrana, ukupne snage 254,45 MW. Krajem prošle godine, bilo je devet VE snage 141,25 MW. Tijekom ove godine priključeno je pet vjetroelektrana, ukupne snage 113,2 MW. Trenutno nema elektrana u pokusnom radu.

Odobrenje za priključak na mrežu, u okviru kvote od 400 MW imaju četiri nove VE i proširenje jedne postojeće, s ukupnom snagom 153,5 MW. Postoji spor oko jednog projekta (VE Glunča) i HEPS razmatra opravdanost dobivenih prigovora. Ove elektrane ne mogu biti priključene na mrežu dok HOPS ne poveća kvotu.

Dakl,e tu bi, po odluci Vlade, stvar do 2020. trebala biti zaključena. Ali, HOPS navodi i da su već sklopljeni ugovori o priključenju na mrežu, ali van ove kvote, za četiri VE ukupne snage 134 MW (od toga su dva ugovora sklopljena u kolovozu ove godine). Što će sad biti s tim? Vlada će reći poduzetnicima, koji su ulagali novac pouzdajući se u objavljene odluke Sabora: “Samo smo se šalili”?

Uz već poznatu Končarovu proizvodnju, možda bude i novosti: Motori su prošlost: MiD počinje s proizvodnjom vjetroelektrana

Danas izgleda nevjerojatno, ali da bi se brodogradilišta, koja gube poslove (kao i sva brodogradiliša u Europi) mogla preorijentirati na gradnju vjetroagregata, pisalo se kod nas još 1990-ih. Ništa mudro, jer upravo tako je to išlo u Danskoj, koja je prva u svijetu razvila industrijsku proizvodnju vjetroagregata. Sad su najavljeni takvi planovi jednog dijela nekadašnjeg “3. maja”, u suradnji s tvrtkama iz Slovenije i Norveške.

Naravno, poučeni iskustvom, pričekajmo da vidimo, hoće li nešto od toga biti. Nažalost, često se kod nas tako svašta najavi, pa ne bude ništa. Npr. ova bombastična najava tadašnje PPVRH iz svibnja prošle godine: Čačićev plan za spas brodogradnje: Škverovi će graditi vjetroelektrane vrijedne dvije milijarde eura. Kao kapriciozna djeca, idemo iz jednog ekstrema u drugi.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s