Novosti o vjetroelektranama u svijetu

Uoči Božića, objavili smo članak Končar uvršten u globalnu bazu proizvođača vjetroelektrana. Vijest iz naslova bila je povod, a članak također donosi pregled o stanju i perspektivama energije vjetra u svijetu. Za razdoblje nakon solsticijskih blagdana (od 6. siječnja) pripremamo tekst o solarnoj energiji. U međuvremenu, kako je ovih dana bilo zaista mnogo vijesti (krajem godine je obično tako s obnovljivima) objavljumo dodatni pregled o vjetru!

offshore wind farmKopnene (on-shore) vjetroelektrane danas su zrela tehnologija koja daje električnu energiju po niskim cijenama. U SAD, ujednačena cijena proizvodnje (LCOE) iznosi 7 do 10 centa, odnosno oko 40 do 55 lipa po kilovatsatu; gornja granica približno je jednaka donjoj granici za termoelektrane na ugljen i nuklarne (vidi: US Energy Information Administration: Levelized Cost of New Generation Resources in the Annual Energy Outlook 2013; nova procjena trebala bi biti objavljena u siječnju 2014). Cijena za ugljen je bez naknade za emisije ugljičnog dioksida, koje danas najveće kompanije u SAD prihvaćaju da će ih u budućnosti morati plaćati.

Pučinske (off-shore) vjetroelektrane još su u razvoju. Razvoj je najviše odmakao u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Danskoj i Kini. Rješavaju se razni tehnički problemi i cijene su visoke. Njemačka je, u koalicijskom ugovoru o formiranju nove vlade, smanjila cilj instaliranih pučinskih kapaciteta do 2020.. Potencijal je velik i očekuje se znatan rast u budućnosti. Sada i SAD hvataju priključak.

Siemens to Supply Turbines for $2.6 Billion Cape Wind Project

Njemačka kompanija Siemens AG objavila je 24. prosinca da je spremna dostaviti turbine za projekt Cape Wind, prvu pučinsku vjetroelektranu u SAD. Predviđeno je instaliranje 130 turbina snage po 3,6 MW, model koji je danas najprisutniji u pučinskim elektranama u svijetu. Ukupna vrijednost projekta je 2,6 milijardi USD. Nisu objavljeni financijski detalji, ali Siemens ulaže 100 milijuna USD vlastitih sredstava.

Projekt se suočava sa sudskom tužbom stanovnika Cape Coda, uključujući porodicu bivšeg predsjednika J. F. Kennedyja, koji smatraju da bi pokvario jedinstveno lijep pejzaž. To je usporilo projekt. Ova objava prije kraja godine važna je zato, da projekt ispuni uslove za dobivanje federalne subvencije (production tax credit), koja krajem godine istječe.

Cape Wind Associates LLC dobila je 2010. licencu za gradnju na području od oko 65 kvadratnih kilometara, osam kilometara od poluotoka Cape Cod u državi Massachusetts. Procjenjuje se da na atlantskoj obali SAD postoji potencijal za gradnju 1.000 gigavata (milijun megavata) vjetroelektrana. Još nekoliko projekata je u fazi priprema.

Siemens je tjedan dana ranije od kompanije MidAmerican Energy Holdings, u vlasništvu Warrena Buffetta, dobio ugovor vrijedan više od milijardu USD za dostavu 448 turbina za vjetroelektrane u državi Iowa.

U diskusiji na gornjoj poveznici, Kent Doering ističe da Siemens, između ostaloga, ima mnogo iskustva u gradnji pučinskih platformi s inventerima, koji funkcioniraju u teškim uvjetima Sjevernoga mora. Također spominje, da je jedna druga njemačka grupa upravo angažirana u sklapanju ugovora za plantaže u Africi, Aziji, Latinskoj Americi i Sjevernoj Americi, za gajenje balzamovih stabala, što je ključni kritički proizvod za proizvodnju lopatica vjetroturbina.

Komentar Tine Casey o ovoj vijesti: Massive Cape Wind Project (Finally) Kicks Into High Gear donosi niz zanimljivih dodatnih informacija i važnih poveznica o pučinskim vjetroelektranama.

Studija izrađena 2009. na Stanford University procjenjuje da atlanska obala ima dovoljno potencijala za pučinske vjetroelektrane za pokrivanje jedne trećine američke potrošnje električne energije. Obamina administracija je 2011. pokrenula inicijativu Atlantic Offshore Wind Consortium. Suočava se s političkim optužbama klimatskih poricatelja (upravo objavljena studija socijalnog ekologa Roberta J. Brullea objašnjava koji interesi iza njih stoje). Ovi su proricali i bankrot projekta, pa je ulazak Siemensa snažna poruka valjane ekonomske zasnovanosti.

Siemens ističe da otvara radna mjesta u SAD. Svoj North American Offshore Wind Office otvorili su u Bostonu 2o10.. U svojim pogonima u raznim dijelovima SAD, Siemens zapošljava 60.000 ljudi.

Žurba da se objavi početak rada na projektima uvjetovana je političkim odlukama u SAD. Nakon žestokog lobiranja, sad je već jasno da trenutno važeća subvencija za proizvodnju električne energije iz vjetra (odnosi se na sve VE, pučinske i kopnene) od 2,2 centa po proizvedenom kilovatsatu tijekom prvih 10 godina rada (production Tax Credit, PTC), neće biti produljena.

Thanks To Congress, 2014 Will Bring Uncertainty For The Wind Industry

PTC je bio uveden prije 20 godina. (isti sustav uveden je za nuklearne elektrane, ali nije faktički primjenjen, jer nijedna nije sagrađena). Prethodno, federalna administracija SAD uvela je poticaje za obnovljive početkom 1980-ih, koje je kasnije ukinula Reaganova administracija. Korist iz tog ranijeg perioda izvukla je danska tvrtka Vestas, koja je izgradila većinu tada izgrađenih VE u SAD (najviše u Kaliforniji). Valjanost PTC kasnije je produljavana, te je postepeno došlo do naglog rasta nove gradnje.

S gledišta industrijske politike da se stimulira nova industrija, subvencija je bila uspješna: cijene su danas 90% niže nego prije 20 godina, a 30% niže nego prije tri godine. Međutim, niz konzervatnih grupa povezanih sa industrijama fosilnih goriva, poriču uspješnost te politike i stalno lobiraju da se subvencije za obnovljive ukinu. Zastupnici obnovljivih ističu da u SAD postoje visoke subvencije i za fosilna goriva, samo što se one ne moraju obnavljati svake godine. Da toga nema, ne bi trebali ni poticaji za vjetar (pa skoro i za sunce).

Krajem prošle godine, SAD su ušle u krizu jer je zbog nedonošenja odluka o financiranju u 2013. prijetila “fiscal clif”. Konačno su donesele odluke, između ostaloga, o produljenju PTC za vjetar za godinu dana. Pritom je doneseno i znatno olakšanje za razvojnike (developere) da se za ugovor o subvencioniranju može kvalificirati ne samo projekt koji je u pogonu, nego i onaj koji se u gradnji (under construction). Zato sad, krajem godine, najave ovih velikih projekata.

Ove godine međutim konzervativni lobisti uspjeli su da se odluka o produljenju ne donese. Lobističke bitke nastavit će se međutim i iduće godine. U Senatu je podnesen prijedlog za reformu sustava poticaja, koji bi olakšao položaj industrije obnovljivih jer bi vrijedio za 10 godina i ne bi se morao svake godine obnavljati.

Godine 2012. u svijetu je instalirano 48,4 GW kapaciteta vjetroturbina. Tri najveća proizvođača, s tržišnim udjelom između 11 i 12%, bili su američki GE, danski Vestast i njemački Siemans. (Vidi: Vestas and GE were neck-and-neck for lead in wind’s record year)

Vestas je sklopio ugovor o isporuci turbina ukupne snage 117 MW za vjetroelektranu Tafila u Jordanu, koji planira do 2015. godine iz obnovljivih izvora pokrivati 7%, a do 2020. 10% potrošnje električne energije. Jordan danas uvozi 97% potrebne energije. (vidi: Vestas To Supply Middle East With First Utility-Scale Wind Project).

Ponovo o pučinskim VE:

UK Approves 450 Million Pound Offshore Wind Port Project Plan

Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske posvećuje znatnu pažnju razvoju pučinskih VE, u okviru “North Sea Offshore Grid”. Ministarstvo prometa odobrilo je plan za ulaganje od 450 milijuna funti (540 milijuna eura) u proizvodna i lučka postrojenja za pučinske vjetroelektrane u sjevernoistočnoj Engleskoj. Kompanija Able U.K. Ltd dobila je odobrenje za projekt nakon zadovoljavanja vladinih zahtjeva smanjivanja utjecaja na morske ptice i na željezničke linije. Parlament sad mora razmotriti obvezujuće otkupne cijene za dio potrebnoga zemljišta.

Britanija danas ima više instaliranih pučinskih vjetrenih kapaciteta nego ostatak svijeta zajedno. Vlada je označila ovu tehnologiju kao ključnu za napore Ujedinjenog Kraljevstva za smanjivanje emisija ugljika i širenje obnovljivih. Procjenjuje se da je moguće instaliranje 10 GW do 2020., gotovo trostruko od trenutno instaliranog. Očekuje se da će ulaganja u postrojenja i lanac snabdjevanja otvoriti desetine tisuća radnih mjesta za “zelene ovratnike”.

Ograničavajući faktor za pučinske elektrane su znatni tehnički problemi gradnje i prijenosa proizvedene energije. (Vidi načelni komentar: Ako postoji problem – treba li ga rješavati, li odustati?) Slijedeće dvije vijesti govore o tome.

Nexans stroj za podvodno kopanje jaraka

Subsea Cables Bring Offshore Wind Power to the People

Najviša građevina u Norveškoj je 120 metara visoki toranj u tvornici tvrtke Nexans u Haldenu, koja proizvodi podvodne kabele visokonaponske istosmjerne struje (HVDC), koji povezuju pučinske vjetrolektrane s mrežom na kopnu. Pokrivaju 80% europskog tržišta. Na gornjoj poveznici je reportaža iz obilaska tvornice s opisom postrojenja i procesa. Toranj služi za odvod toplote.

Nexans također obavlja polaganje kabela, što je izazov zbog kapaciteta brodova koji pronose i polaže kabele. Njihov brod Skagerrak prenosi 50 tona kabela i 65 radnika, te putuje širom svijeta. Na svijetu postoje još samo jedan ili dva usporediva.

Kako se nove pučinske VE grade dalje od obale, traže se veći i dulji kablovi. Tvornica je dospjela u probleme 2012. godine i kako kažu izvukli su pouke i izvršili prilagodbe u organizaciji, procesima i obrascima razmišljanja (mindset).

Razvojnici (developeri) moraju također uzeti u obzir društveni utjecaj procesa instaliranja. Ljudi načelno vole zelenu energiju, ali lokalno stanovništvo i turisti ne žele vidjeti velike industrijske zahvate. Zato se grade mikro-tuneli.

New Offshore Jack-up Vessel Commissioned by Hochtief

Tvrtka Hochtief preuzela je novi brod sa samopodiznom platformom (engl. jack-up vessel, njem. Errichterschiffe) za izgradnju pučinskih vjetroelektrana. To je treći takav brod ove tvrtke, namijenjen postavljanju postolja i svih komponenti VE u vodama Sjevernoga mora i Baltika, u vodama dubljim od 50 metara. odmah će biti korišten za postavljanje lopatica na VE Global Tech 1 (80 turbina po 5 MW, projektirani rad punom snagom 4.545 sati, godišnja proizvodnja 1,8 milijardi kilovatsati). Tvrtka Hochtief je njemačka, generalni direktor je Španjolac, a brod je izgrađen u brodogradilištu Crist u Poljskoj. Turbine za Global Tech 1 proizvodi Areva Wind, u sastavu Areva grupe, u vlasništvu države Francuske, koja je primarno nuklearna, a promovira se kao “Globalni lider u nuklearnoj energiji i obnovljivoj energiji”.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s