Polemike o američkoj energetskoj budućnosti

Sredinom prosinca, američka federalna Agencija za energetske informacije (Energy Information Agency, EIA) objavila je kratku verziju godišnjeg energetskog pregleda (Annual Energy Outlook 2014., with projection to 2040 – Early Release); konačna verzija bit će objavljena početkom proljeća. Dokument donosi “reference case”, osnovni scenarij, ono što se obično naziva “business as usual”. Konačna verzija, kao svake godine, uključivat će i alternativne scenarije.

Natural gas - Future or hot airOvaj dokument izazvao je polemiku o uvjerljivosti projekcija budućega razvoja i o poželjnim strateškim ciljevima i politikama. Osim interesa različitih segmenata industrije i javnosti (fosilna goriva vs obnovljivi), u polemici jasno do izražaja dolaze ideološke razlike u pristupu ekonomiji i razvoju (slobodno tržište vs državno usmjeravanje).

Interes tradicionalne industrije zastupa Institut za energetska istraživanja. Ideološki, zastupaju libertarijanski stav u ekonomiji: za slobodno tržište, protiv državnih intervencija. Povodom objavljenih projekcija u referentnom scenariju navode u svojem priopćenju: »Ovo važno predviđanje kretanja na energetskog tržištu ponovo razotkriva da su hidrauličko lomljenje i horizontalno crpljenje tehnologije koje su prvenstveno zaslužne za eksplozivni rast domaće proizvodnje nafte i plina, koje je povećalo našu energetsku sigurnost i pojačalo inače anemični ekonomski oporavak. Prema analizi EIA, ugljen i dalje pati od posljedica tegobnih regulatornih aktivnosti i različitih federalnih i državnih programa koji iskrivljuju energetska tržišta u korist skupih obnovljivih. (…) Dragocjene projekcije EIA mogu biti osnova za okret prema slobodnim energetskim tržištima, izboru potrošača i ekonomskom rastu koji mogu osigurati bogati energetski resursi naše nacije.«

Vjerojatno imajući na umu i ove pohvale, nekoliko čitatelja portala cleantehnica.com objavljuje otvoreno pismo američkom ministru energetike Ernestu Monizu (vidi: Deceiving EIA Forecasts (Letter From CleanTechnica Readers)). Izražavaju čuđenje predviđanjem vrlo sporog rasta obnovljivih: u osnovnom (referentnom) scenariju udio obnovljivih bez hidroelektrana bi se sa sadašnjih 12% povećao na samo 16% do godine 2040.. To je u drastičnom neskladu s razvojem u posljednjih desetak godina. I prethodnih godina, predviđanja EIA bila su skeptična prema obnovljivima, pa je razvoj u rast u svega nekoliko godina bio veći nego što su oni predviđali za dalju budućnost.

Kad se pogledaju projekcije za pojedine vrste izvora (vjetar, sunce, biomasa idr.) i pretpostavke na kojima se one zasnivaju, može se uočiti u čemu je problem. EIA predviđa da današnje poticajne mjere za obnovljive, koje su donesene za rok od nekoliko godina, neće biti obnovljene, pa će se instalacija novih kapaciteta naglo zaustaviti kroz dvije tri-godine, i tek nakon 15-20 godina bi tehnički napredak doveo do novog rasta. (Otprilike kao što se dogodilo sredinom 1980-ih, kad je administracija predsjednika Reagana ukinula poticajne mjere, koje su bile uvedene za predsjednika Cartera.) To bi se moglo dogoditi ako na slijedećim izborima republikanci preuzmu vlast, jer unutar Republikanske stranke vrlo je snažan otpor svim federalnim poticajima za obnovljive, s gore iznesenom argumentacijom. Također su SAD jedina razvijena zemlja u kojoj postoji snažan pokret negiranja klimatskih promjena i čovjekovog utjecaja. Međutim, ne mora biti tako, jer postoje i republikanci koji misle drugačije (vidi: Opinion: Conservatives’ grand opportunity on energy).

Autori Otvorenog pisma upozoravaju da, osim što je to proizvoljna i nategnuta pretpostavka o energetskim politikama budućih federalnih vlada sve do oko 2030. godine, postoji problem nejednakog tretiranja raznih izvora energije: dok se poticaji za obnovljive donose na kraći rok i moraju obnavljati, razne vrste subvencija za fosilne izvore ugrađene su u sustav poreza i vrijede trajno. Tu činjenicu lobisti tradicionalne industrije dosljedno ignoriraju, kao da u energetici vrijede pravila slobodnoga tržišta, a to nikada nije bio slučaj. (Vidi članak na ovom blogu od 11. svibnja 2013.: O subvencijama u energetici: slobodno tržište radi u korist obnovljivih)

Prema podacima koje je iznijela Međunarodna energetska agencija (IEA), globalne subvencije za fosilna goriva 2010. godine su iznosile 523 milijarde USD, što je šest puta više nego za obnovljive (vidi: Energy subsidies: more honesty, please). Prema studiji Međunarodnog monetarnog fonda, najveći dio subvencija za fosilna goriva u svijetu otpada na SAD (vidi: Bombshell IMF Study: United States Is World’s Number One Fossil Fuel Subsidizer).

Sjedinjene Američke Države ne samo da nisu iznimka, nego to nikad nisu ni bile. Studija “What Would Jefferson Do? : The Historical Role of Federal Subsidies in Shaping America’s Energy Future” analizira više od 200 godina američke povijesti (još i prije stvaranja SAD) i upozorava da je energetika uvijek bila obilno poticana i subvencionirana od strane država i federalne vlade. U 19. stoljeću za proizvodnju ugljena i drveta države su davale zemljište besplatno; početkom 20. stoljeća federacija je obilno pomagala naftu i ugljen; u doba Velike ekonomske krize gradnju hidroelektrana; nakon Drugog svjetskog rata obilno investirala u istraživanje i razvoj nuklearne energije… To je bilo nužno i vrlo korisno, zaključuju autori studije.

»Potpora energetskim inovacijama pomogla je pogoniti rast naše zemlje kroz više od 200 godina.« (str. 6) »Inovacije u energetici pokretale su američki rast još iz vremena kad se 13 kolonija ujedinilo da stvori Sjedinjene Države, a vladine potpore su pokretale te inovacije gotovo jednako tako dugo.« (str. 11) »Energetska industrija, s njezinom golemom infrastrukturom, gotovo je nesposobna takmičiti se za sredstva za investiranje na tržištu bez federalnih poreznih olakšica.« (str. 34)

Današnje potpore obnovljivima u povijesnoj perspektivi su malene. Izražene kao postotak federalnih izdataka, ispravljeno za inflaciju, subvencije za nuklearnu energiju iznosile su više od jedan posto federalnog proračuna tijekom prvih 15 godina, a za naftu i ugljen 0,5 posto. Za obnovljive danas iznose samo oko 0,1 posto.

U prilog zastupnicima obnovljivih ide i slijedeća vijest: Natural Gas Loses to Solar Energy on Costs, A First

Od sredine 2000-ih godina, nagli rast ponude jeftinog prirodnog plina proizvedenog frackingom (mnogo jeftinijeg nego u Europi) značajno mijenja američku elektroenergetiku, istiskujući ugljen. Drugi važan razvoj u tom razdoblju je znatan rast energije vjetra, a u posljednje 2-3 godine i solarne.

Država Minnesota ima potrebu za novih 100 megavata kapaciteta. Podnesene su dvije ponude: termoelektrana na plin ili serija malih solarnih. Upravni sudac (dministrative law judge for the Minnesota Public Utilities Commission) Eric Lipman prosudio je, zadnjeg dana 2013., da je druga varijanta isplativija. Svoju je odluku detaljno obrazložio gledajući široki kontekst elektroenergetskog sustava i predvidljivih kretanja. (Odluka je dostupna na Svemrežju, pdf, 50 stranica.)

Nije ovo nešto što je “palo s neba”, što je rezultat osobitih okolnosti ili ekscentričnosti jednog suca. Riječ je o trendu koji mijenja stogodišnji sustav, kako je početkom prošle godine upozorio Edison Electric Institute.

Nije više u pitanju samo koliki će biti postotak proizvodnje u pojedinim vrstama elektrana, jer se cijela struktura počinje mijenjati. Kad se to događa, ne može se predviđati budući razvoj na osnovu ekstrapolacije prošlosti. Politički je izbor hoće li se krenuti u promjenu sustava (što od većih razvijenih zemalja najodlučnije zastupa Njemačka) ili će se promjene suzbijati (što je npr. izabrala Poljska). U SAD, sve su opcije još otvorene, predmet političkih sukoba i društvenih borbi.

Unutar SAD, Kalifornija je predvodnica energetskog zaokreta. Njeno iskustvo, u odnosu na ostale države SAD, pokazuje da su bitno pitanje strateške političke odluke, a ne tehnologija ili uske ekonomističke računice. Mogla bi i premašiti ambiciozni plan da do 2020. dobiva iz obnovljivih 33% električne energije. (Pritom, potrošnja električne energije, zahvaljujući mjerama koje su od početka 1980-ih stalno na snazi, na razini je Europe i upola je manja nego u ostatku SAD!) »Mnogi su ljudi tvrdili da je cilj od 33% pretežak, ali zakonodavci su rekli “ne, trebamo postaviti široke i ambiciozne ciljeve i prepustiti inženjerima da razviju načine da se to ostvari«, kaže Edward Randolph, direktor za energiju iz California Public Utilities Commission, koja nadgleda elektroprivredna poduzeća. Solarne elektrane snage nekoliko ili nekoliko desetaka MW proizvode električnu energiju po cijeni od oko 10 centi po kilovatsatu. zatvaraju se stare plinske elektrane i grade nove, fleksibilne, koje se mogu uskladiti s promjenama u proizvodnji iz sunca i vjetra. (Vidi: California finds clean energy’s magic ingredient: Ambition.)

Dodaci: Dvije nove vijesti (14. siječnja)

California Installed More Rooftop Solar In 2013 Than Previous 30 Years Combined

U Kaliforniji je tijekom 2013. instalirano 1.000 MW krovnih fotonaponskih sustava, čime je ukupni instalirani kapacitet više nego udvostručen. Ukupno, s velikim solarnim elektranama, instalirano je više od 4.000 MW. Elektroprivrede su zabrinute takvim razvojem jer im pada prodaja, pa ga nastoje zaustaviti. Članak daje neke podatke o bitkama oko “net metering” (dvosmjernih brojila) u SAD. Bitke se vode i u Kaliforniji, koja bi ove godine trebala donijeti neke dalje važne odluke o energetskoj politici. Više od polovice kućnih fotonaponskih sustava instalirano je bez državne potpore u trećem kvartalu 2013.. Tvrka SolarCity nudi kupcima, koji kupuju njihove solarne sustave, na desetgodišnji leasing baterije, koje proizvodi Tesla Motors.

Zastupnici obnovljivih, koji se bore protiv utjecaja velikih kompanija koje promoviraju fosilna goriva (glavno mrežno sjedište: Oil Change International), postavili su sajt Dirty Energy Money, interaktivni alat koji prati tok doprinosa naftne, plinske i ugljene industrije članovima zakonodavnih tijela u nekim državama SAD, u kojima se vode pravne bitke oko energetskih politika. »Ako ste pratili što se događa u zakonodavnim tijelima država širom zemlje, možda ste došli do istog zaključka kao i mi: naša demokracija je slomljenja, zahvaljujući masivnim sumama novca koji troše kompanije fosilnih goriva i druge industrije za kupovanje utjecaja na naše izabrane vođe.« U razdoblju 2008.-2013., u sedam država za koje su prikupili podatke, političarima na državnom nivou dali su 25 milijuna dolara. Navode i slučaj Kalifornije: prijedlog zakona o maratoriju na fracking proše godine nije prošao u Državnoj Skupštini. Svaki zastupnik, koji je glasao protiv, dobio je u prosjeku deset puta više “prljavog novca” nego oni koji su glasali za.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, energetika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s