GMO: vijest s Havaja i neka razmišljanja

Sredinom studenoga 2013. bila je objavljena vijest da je Općinsko vijeće havajskog otok Kauai (1.430 kvadratnih kilometara, 66.000 stanovnika) donijelo odluku kojom se od biotehnoloških kompanija, koje na otoku zbog odličnih prirodnih uvjeta (tri žetve godišnje) eksperimentiraju s pesticitima i GMO, traži potpuna transparentnost, te se uvode zaštitne zone u kojima su pokusi zabranjeni. (Vidi: Is the tropical island of Kauai the nexst front in GMO Fight ) Načelnik općine podnio je veto, jedna od vijećnica promijenila je mišljenje nakon što je dobila posao u načelnikovom uredu (sigurno nikad dosad niste čuli za tako nešto! 🙂 ), ali je u ponovljenom glasovanju vijeće oborilo veto dvotrećinskom većinom (5-2). (vidi: Veto override…)

Kauai

Kompanije su zabrinute jer bi odluka mogla biti negativan presedan i za druge lokalne zajednice, što se već i počelo događati. Kao što se i očekivale, multinacionalke DuPont, Syngenta i Agrigenetics Inc., koje imaju iznajmljeno ukupno 4.600 hektara, podnijele su sudsku tužbu pred sudom u Honolulu, tvrdeći da općinska vlast nema pravo donositi takve odluke, koje su u djelokrugu države i federacije.

What I learned from six months of GMO research: None of it matters

Na mrežnom sjedištu grist.org, Nathanael Johnson razmišlja o nekim zaključcima nakon šest mjeseci istraživanja problematike genetski modificiranih organizama, o čemu je napisao seriju članaka. Razmišlja o širem kontekstu problematike (cjelovita moderna poljoprivreda s njenim velikim uspjesima i brojnim nedoumicama) i diskusije o njoj (upletena svjetonazorska, mentalitetska, ideološka uvjerenja, na obje strane). Tu se javlja »mješavina fascinacije i heprijateljstva«. Smatra da sama problematika GMO, u toj široj slici, nije osobito značajna. Jedan od važnih problema u pristupu vidi u tome što obje strane pristupaju problematici genetski modificiranih organizama kao da su svi “GMO” zajedno jedan jedinstveni entitet, dok se u praksi radi o vrlo različitim slučajevima i svakom treba pristupiti posebno.

Samo upućivanje na “širu sliku”, iako je metodološki vrlo značajno, nasuprot scijentističkom redukconizmu, ne rješava problem. Jedno takvo šire promišljanje (koji neki pobornici GMO apriori odbacuju) dali smo u članku Što ne valja s GMO s ekologističkog gledišta (nekoliko opaski)

(…) Od vitalnog je značaja da se u ekonomiji ne radi samo o profitnim stopama velikih komapanija, nego o složenom međuodnosu u kojem postoje kratkoročne i dugoročne koristi i štete za razne aktere u ekonomiji, društvu i prirodi. Pritom treba imati u vidu ulančan prstene povratnih veza, koje smo spomenuli neki dan kao osnov ekologističkoga uvida (…). Velike kompanije, imajući i veliku političku moć, mogu iznuditi promjene koje njima donose korist (“crony capitalism”), a da je ukupna suma koristi i šteta upitna. One naravno, osim velikih suma za propagandu, ulažu i velike sume u znanost. (…)

»Mora se prepoznati da aktualni hranidbeni sustav, karakteriziran monokulturama žitarica na poljima i jeftinim kalorijama na stolu, nije jednostavno rezultat slobodnoga tržišta. Zapravo, to je rezultat posebnog skupa vladinih politika koje su sponzorirale prelaz od sunčane (i ljudske) energije na farmama na energiju fosilnih goriva.«

Priroda pak odgovara na neadekvatne metode (jer više ne vrijedi načelo F. Bacona “prirodu pobjeđujemo pokoravajući joj se”, nego divljačkom izvanjskom silom), a dosadašnji rezultat je pozitivna povratna sprega: spirala financijskog uspjeha za bogate. Začarani krug: korov postaje sve otporniji (“superkorov”), pa se koriste sve snažnije kemikalije , kojeg proizvode i profitiraju velike kompanije, a poljoprivrednici postaju sve ovisniji.

Pogledajte intervju s fizičarkom, filozofskinjom i društvenom aktivisticom Vandana Shivom, fokusiran na problem pritiska multinacionalnih kompanija da se u poljoprivredu masovno uvedu genetski modificirani organizmi: Vandana Shiva On Resisting GMOs: “Saving Seeds Is a Political Act”

Na facebook stranici “Ekološka ekonomija” zapisao sam 29. kolovoza 2013:

Vodim diskusije oko tehnologija kao što su genetski modificirani organizmi (GMO) i nuklearna energija. I jedan se zaključak uvijek vraća: jedan od najvažnijih razloga za odbacivanje tih tehnologija je neograničena arogancija, duboki prezir prema “običnim” ljudima (tj. 99% čovjačanstva) i religijsko obožavanje tehnologije od strane njenih promotora. Jedan nuklearni fizičar upravo piše (ovdje na fb na jednoj grupi) kako je Fukušima bila jedna beznačajna industrijska nesreća, jedva vrijedna spomena (…) U Njemačkoj, 80% stanovništva podržava zatvaranje svih reaktora do 2022.. U interpretaciji nuklaraca, to je rezultat neopravdane panike, a korijen je neukost i iracionalost običnih ljudi. Njima, zato, treba oduzeti pravo glasa i dati ga isključivo “ekspertima”. Pitanje tko eksperte plaća strogo je zabranjeno.

Logične su konzekvence i dalje: nekada nije bilo tako, većina je bila za NE, anti-nuklearni pokret je tijekom gotovo 40 godina aktivnosti pridobio većinu na svoju stranu. Ti su aktivisti naravno bili i jesu sve iracionalni fanatici. Stoga im, logično, u općem interesu, treba oduzeti pravo govora, prosvjeda itd.. Općenito, elita treba vladati i stroko kontrolirati neuku masu. Tu vezu promoviranja nuklearne energije sa autoritarnim državnim uređenjem uočili su Andre Gorz i drugi još 1970-ih.

Da se vratimo u SAD, ova je vijest od 24. kolovoza 2013.: “It’s Unstoppable”: Washington’s GMO-Labeling Campaign Picks Up Where California’s Left Off

Anti-GMO aktivisti u raznim državama SAD nastavljaju s inicijativama za referendume, kojima bi se iznudila obaveza obilježavanja hrane koja sadrži GMO. Referendum je bio neuspješan u Kaliforniji (47% je bilo za obavezno obilježavanje), ali aktivisti nisu bili obeshrabreni (raspolagali su s pet puta manje novca za kampanju), jer je to privuklo pažnju na temu u cijeloj zemlji. Donesena je obaveza obilježavanja u državama Connecticut i Maine, koje imaju malo stanovnika, a sad je aktualna znatno veća država Washington.

»Trgovinski lanac Whole Foods najavio je da svi proizvodi u njihovim dućanima u SAD i Kanadi moraju imati GMO oznake do 2018., a anketa koju je proveo New York Times ove godine pokazala je da Amerikanci velikom većinom podržavaju označavanje, s 93%.«

Vijest od 7. lipnja 2013.: World Environment News – U.S. farmer lawsuit filed against Monsanto over GMO wheat

Američki poljoprivrednici i grupe za sigurnost hrane podigli su tužbu protiv kompanije Monsantu. Optužili su je da nije zaštitila tržište pšenice u SAD od kontaminacije njenom neodobrenom pšenicom. Na mnogim farmama, naime, nađena je genetski modoficirana “Roundup ready” pšenica s kojom je Monsanto navodno prestao raditi prije devet godina. Zbog otpora GMO u poljoprivredi, kupci u Aziji i Europi obustavljaju kupovinu američke pšenice.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u poljoprivreda, Razno. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s