Trendovi potrošnje energije u Kini i u Europskoj uniji

Kineski Nacionalni statistički ured objavio je procjenu potrošnje energije u Kini tijekom prošle godine. (Chinese energy consumption growth slows down again in 2013 at +3.7%)

S-curve - sistem changePotvrđena je tendencija pada stope rasta, započeta 2011.. U godini 2010., ukupna potrošnja energije porasla je za 10%, 2011. za 8,4%, 2012. za 5,5% te 2013. za 3,7%. Potrošnja ugljena porasla je također za 3,7%, a ugljen čini 75% ukupne potrošnje. Potrošnja prirodnoga plina porasla je 13%, ali on čini samo 4% ukupne potrošnje. Potrošnja nafte porasla je za 3,4%, a električne energije za 7,5%.

Proizvodnja energije je porasla za 2,4%. Znatno usporavanje dogodilo se u proizvodnji ugljena: rast od svega 0,8%, dok je u periodu 2000.-2012. prosječna stopa rasta bila 8,4%.

Tijekom 2013. instalirano je 94 GW nove snage u elektranama, što je porast od 9,3% u odnosu na prethodnu godinu. Ukupna instalirana električna snaga je sada 1.247 GW. Od nove snage, 36,5 GW su termoelektrane, 29,9 GW hidroelektrane, 2,2 GW nuklearne, 14,1 GW vjetroelektrane (porast za 24,5%) te 11,3 GW solarne (+340%).

Ukupna potrošnja primarne energije u Kini po stanovniku sada je otprilike kao u Hrvatskoj, a električne energije malo manja. To je otprilike polovica potrošnje koju danas imaju visokorazvijene europske zemlje, a četvrtina potrošnje SAD. Zbog ograničenja potražnje, resursa i okoliša stope rasta se neminovno smanjuju ka dostizanju plafona. To je normalna i u ekonomiji poznata S-krivulja; dolazi do zasićenja (saturacije), što je analizirao npr. Joseph Schumpeter. Vidi jedan opći komentar na tu temu: “China’s S-Shaped Threat” (2011.), http://thediplomat.com/2011/09/chinas-s-shaped-threat/ . Kineste vlasti svjesne su da se to mora dogoditi, i u energetici i u ekonomiji općenito. Smanjivanje kvalitativnoga rasta pak, po Schumpeteru, uvijek dovodi do neke “kreativne destrukcije”, ili, gledano više optimistički, usmjerenja na strukturalne promjene i nove ciljeve, kvalitetu a ne kvantitetu – recimo, smanjivanje zagađivanja okoliša, povećanje kvalitete života, političke slobode…

Dapače, najrazvijenije europske zemlje sada planiraju bitno smanjivanje potrošnje energije do 2050. godine, čak na polovicu – dakle, po stanovniku približno na nivo današnje Hrvatske i Kine.

U napisima o energetskim kretanjima i tranziciji ka održivom energetskom sustavu, često stavljamo u prvi plan izvore energije a ne ono što je zaista najvažnije: učinkovita potrošnja, tako da se ukupna potrošnja u visokorazvijenim zemljama bitno smanji.

Prema podacima Eurostata (Energy consumption down by 8 per cent between 2006 and 2012 in the EU28), u zemljama Europske unije (EU28) ukupna potrošnja energije godine 1990. iznosila je 1.67O milijuna tona ekvivalentne nafte (Mtoe), rasla je do vrška od 1.830 Mtoe u 2006. godini a nakon toga je pala na 1.680 Mtoe godine 2012. (-8% u šest godina). Prednjače Ujedinjeno Kraljevstvo i Italija (-12,2% i -12,0%).

Prema planovima i prognozama, ovo je početak trenda koji bi se trebao nastaviti do 2020. i dalje do 2050. godine.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u energetika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s