Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD

Jedan od bitnih čimbenika geostrateške igre oko Ukrajine je trgovina prirodnim plinom iz Rusije u Europi. Uključuje, međutim, i interese drugih globlanih sila.

Gazprom gas 15%Prema procjeni za 2013. godinu, koje je objavila Međunarodna energetska agencija (IEA), izvoz prirodnoga plina iz Rusije u Europu je prošle godine znatno porastao. (Russia Remains Central to European Energy Security, Says IEA). Porastao je za 12%, na 167,2 milijardi prostornih metara. Udio Rusije u snabdjevanju Europe plinom znatno je narastao, sa 52% 2012. na 61% 2013.. Ukupni uvoz prirodnoga plina pao je za 3%. Uzrok je smanjivanje korištenja plina u proizvodnji električne energije zbog rasta obnovljivih i pada cijena ugljena na svjetskom tržištu.

Tranzit kroz Ukrajinu opada: 2010. činio je 65%, a 2013. 49%. Uz Rusiju, porastao je uvoz plina iz Azerbejdžana i Irana, a opao iz Sjeverne Afrike i prekomorski (LNG). Snabjevanje sirovom naftom preko južnog kraka naftovoda Družba (koji vodi preko Ukrajine) ostalo je stabilno. Ovaj naftovod od presudnog je značaja za Slovačku (100% uvoza nafte), Mađarsku (94%) i Češku (65%). (Izvornu prezentaciju IEA vidi ovdje)

Rusija je u siječnju 2006. i 2009. bila znatno smanjila izvoz plina u Europu, djelomice zbog neplaćenih ukrajinskih računa. Takva prijetnja može biti ulog u globalnoj igri. Međutim, Europa ima dosta rezervi u skladištima da prebrodi evenutalni prekid isporuke od više tjedana, a s druge strane ta zarada je za Rusiju vitalna.

Kina se pojavljuje kao veliko novo tržište za ruski plin i mogući konkurent Europi. Pojava novog velikog kupca korisna je za kupca, pa nije slučajno da je obvezujući udgovor između državnih tvrtki Gazproma i kineskog CNPC, kojem je prethodilo četiri godine priprema, potpisan za vrijeme sastanka grupe G-20 u St. Petersburgu rujna prošle godine, uz prisustvo obojice predsjednika država (Gazprom and CNPC sign Agreement on major terms and conditions of pipeline gas supply). Isporučene količine mogle bi biti do 38 milijardi prostornih metara godišnje, a kasnije bi se to moglo povećati do 68 milijardi.

Analiza ekonomski i geostateški odnosa u časopisu “Forbes”: In Ukraine Crisis, Russia’s Natural Gas Tactics Could Backfire. Ekonomski rat nanio bi štete kako Rusiji tako i zemljama EU, te naravno Ukrajini i svim njenim dijelovima.

Međutim, u pozadini je mogući ekonomski interes SAD, pa komentator kaže da nije čudo što je Washington bio tako brz u donošenju sankcija. Naime, zahvaljujući velikom rastu proizvodnje prirodnog plina iz škriljevaca, SAD postaje veliki izvoznik ukapljenog plina (LNG), a Europa bi mogla biti veliko tržište, pa bi im sukob s Rusijom išao na ruku.

U svakom slučaju, ponuda jeftinoga plina iz SAD, kad se izgrade novi LNG terminali (vidi npr.: US DOE grants license to Pangea LNG to export up to 8 Mt/year), mogla bi rušiti cijene na svjetskom tržištu prirodnoga plina. Jednako se dogodilo u posljednjih pet godina na globalnom tržištu ugljena, zbog porasta izvoza iz SAD, gdje jeftiniji plin potiskuje ugljen na domaćem tržištu (More than 60 GW of US coal-fired plants will be retired by 2020). razdoblju 2007.-2012. je proizvodnja ugljena u SAD pala za 11%, a potrošnja za 22%; razlika je izvezena. To je dovelo do rasta potrošnje ugljena u termoelektranama u više europskih zemalja, na štetu plina koji je u Europi skup. (Has shale gas really reduced US carbon emissions? The problem of coal exports) Međutim, možda se učinci revolucije koju je donijela tehnologija frackinga u SAD sada iscrpljuju: proizvodnja elektrike u TE na ugljen u SAD je 2013. godine porasla (CO2 emissions in the US rose by 2% in 2013).

Trenutne napetosti i srednjoročni izgledi, gdje je Europa osjetljiva na moguće prekide u opskrbi energijom, ukazuju i na to zašto najnaprednije europske zemlje promoviraju snažan energetski zaokret ka smanjivanju ukupne potrošnje i obnovljivim izvorima kao dugoročnu strategiju (s horizontom do 2050. godine). Nije u pitanju samo reakcija na prijetnju klimatskih promjena, na koje je Europa potencijalno vrlo osjetljiva. U odnosu na SAD i Kinu, Europa je siromašna energetskim izvorima, a nalazišta se iscrpljuju. Sada se vode pregovori o ciljevima klimatske i energetske politike u razdoblju 2020.-2030.. Ako se sadašnji trendovi ka “Energiewende” nastave, u tom će se desetljeću početi događati neki uistinu veliki prijelomi. Potrošnja ugljena mogla bi početi znatnije opadati, dok bi se značajniji pad potrošnje plina i nafte mogao dogoditi tek iza 2030..

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u Društvo, ekonomija, fosilni izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD

  1. Povratni ping: Generalni sekretar NATO-a: zelene plaćaju Rusi! | Zelena politika (održivi razvoj i drugo)

  2. Povratni ping: Nas i Rusa dvjesta miliona… | Zelena politika (održivi razvoj i drugo)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s