Sloboda za ljude ili sloboda za novac?

Piše: Zoran Oštrić. Objavljeno na osobnom blogu.
 

Moj fb prijatelj Davor Huić, koji sebe zove “libertarijancem” (prenoseći naziv skovan u SAD za radikalne pobornike slobodnoga tržišta), u svojem fb statusu oduševljeno je pohvalio komentar Denisa Kuljiša na mrežnom sjedištu zurnalisti.com “Feudalci i revolucionari protiv demokracije“.

Javna rasprava 30.01.2007Kuljiš je popizdio jer je Teodor Celakoski dobio uglednu međunarodnu nagradu za svoju aktivnost u kampanji “Prava na grad” za zaštitu Cvjetnoga trga i Varšavske ulice, 2007.-2012. godine. O Kuljiševom denuncijantskom stilu i plaćeništvu za javnu promociju privatnih interesa neću trošiti riječi. Prenosim, uz promjene i dopune, što sam pisao na fb statusu Huića, za kojeg ipak vjerujem da se zalaže za neka načela.

Sudjelovao sam u kampanji oko Cvjetnog trga i Varšavske od početka. Tome je bio posvećen moj prvi upis na osobnome blogu, 30. siječnja 2007..

Teo Celakoski mi nije prijatelj, osobno je pokazao prema meni izrazitu antipatiju. Bio sam žestoki kritičar strategije i nekih taktičkih poteza u toj društvenoj borbi (vidi moj napis na blogu 20. kolovoza 2008. te dva dana kasnije: “Sukob na hrvatskoj civilnoj ljevici :-)”) i o tome su u ono doba izvještavali i masovni mediji.

Portal na kojem je objavljen Kuljišev tekst, zunalisti.com, tvrdi da je njegovo polazište »jasna liberalna pozicija te zalaganje za uvođenje kapitalizma i radikalnu socijalnu reformu«.

Ono što su Bandić i Horvatinčić učinili,KJTV je ruglo i negacija LIBERALNE pozicije – ako bi ona ipak trebala uključiti nešto više osim “sva prava svakom pojedincu koji može platit!”. Čak i “minimalna država” mora uvoditi neka pravila o raspolaganju rijetkim resursima, kao što je npr. prostor u gradskim centrima.

To je u Zagrebu bilo napravljeno 2006.. Radilo se na urbanističkom planu tri godine, donijela ga Gradska skupština; radili na tome brojni kompetentni stručnjaci, utjecali svi mogući lobiji, bilo more kompromisa. Plan je bio daleko od potrebnoga (otišlo je prostorno planiranje i urbanizam u Zagrebu kvragu ubrzo nakon mandata legendarnog gradonačelnika Većeslava Holjevca, a nadolazak kapitalizma je stanje bitno pogoršao), ali donesen je u demokratskom procesu.

Bila je donesena strateška odluka da se osnovna struktura 17 donjogradskih blokova ne dira. To je struktura nasljeđena od urbanih planera druge polovice 19. stoljeća; nije perfektna za deseterostruko veći grad, ali zaključilo se da je optimalno održati je.

Samo nekoliko mjeseci nakon toga, dolazi jedan razvojnik (developer) i kaže gradonačelniku »Čuj kume, imam ti ja super ideju za to što Zagrebu treba: još jedan trgovački centar! Samo za to treba razoriti strukturu jednog bloka. Daj sredi da tvoji u Gradskoj skupštini to izglasaju.« I to je bilo provedeno, iako ne bez otpora.

Nakon pet godina, izgubili smo tu bitku, ali smo ostvarili određenu pobjedu u ratu, jer je faktički stopirano nekoliko drugih projekata da se drastično promjeni struktura donjogradskih blokova: Zainteresirani razvojnici su odustali kad su vidjeli koliko je Horvatinčić imao nevolja. Konačno je i Gradska skupština donijela neke odluke u pravom smjeru. Trenutno je zatišje. Privatni profiterski interes i dalje vreba priliku da uništi svaki interes zajednice. (Vidi npr. širi komentar, 27. studenoga 2008.: Betonirajmo sve parkove: neljudskost “modernističke” arhitekture u službi razvojničkog kapitala).

U obranu struke, arhitekt Nenad Fabijanić je naglasio da je Kvatrić jedini modernistički dizajniran trg u središtu grada. Ostavite ga da zaživi i ne pokušavajte ga ‘oplemeniti nekim šestinskim kišobranima i kućicama s kobasicama’ poput Zrinjevca ili Cvjetnog, apelirao je.

Tu se dakle “modernizam” direktno suprotstavlja “humanizmu” (onoj vrsti urbanizma koju u Hrvatskoj. zastupaju npr. sociolog Rudi Supek u knjizi “Grad po mjeri čovjeka” i arhitekt Radovan Mišćević u “Fenomen grada”, teorijska pozicija artikulirana u svijetu, iz koje je iznikla i parola “Pravo na grad”: pravo građana, protiv prava kapitala). “Modernizam” = vladavina kapitala = antihumanizam. Nasuprot tome, kako Miščević piše (str. 229): »Ususret novom stoljeću nade u kojem će kvaliteta i radost života postati temeljni ciljevi grada 21. stoljeća.«

Smatrati da je takva vrsta i način utjecaja iz “građanskog društva” na javnu vlast (interes privatnika da zaradi lovu + crony veze) u redu, da je to “liberalno” i “demokratski”, a ono što smo mi kao društveni pokret činili (interes desetina tisuća, koji su se na ovaj ili onaj način aktivirali + javno djelovanje) da je loše, vrsta je “liberalne pozicije” (“slobodarstva”) koju ne mogu ni malo poštovati.

Nije to zastupanje slobode za ljude, nego za novac. ZLATNO PRAVILO: Tko ima zlato, postavlja pravila! Kapitalizam u čistom obliku = vladavina kapitala. (Zato treba razlikovati pojmove “kapitalizam” i “tržišna ekonomija”.)

Iz mojeg komentara Varšavska i budućnost demokracije. 28. svibnja 2010.:

Danas je u krizi legitimiteta sustav otuđene moći baziran na političkim strankama (partitokracija). Važno je tu uočiti tendenciju. Jedna od koncepcija izlaska iz krize je sužavanja demokracije, ka koncepciji “demokracije s vođom”: hajdemo izabrati jednog vođu (“čovjek a ne stranka”), dajmo mu sva ovlaštenja da može raditi (“kao konj”), ne gnjavimo se s puno raznih institucija, predstavništava, podjelom vlasti i ovlasti koje stvaraju potrebu za pregovaranjem, gdje se onda neminovno stvara stalež političara.

Suprutna je koncepcija participativne demokracije, koju i ja i moja stranka zastupamo. Vidi moje tekstove Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije, Nema ekologije bez demokracije, Politika je previše ozbiljna stvar da bismo ju prepustili političarima i dr., a u Programskim načelima Zelene liste je na prvom mjestu “Aktivna demokracija”. Ona, ugrubo, kombinira klasično liberalno učenje o podjeli vlasti, instrumente neposredne demokracije te ono što je u posljednjih 20-ak godina nazvano “deliberativna demokracija”.

U tekstu Trebaju nam privatne vojske!, 3. studenoga 2010., prenio sam iz glasila Zagreb.hr hvalospjev razvojniku Horvatinčiću i njegovoj privatnoj vojsci (da, to je doslovan citat!):

Horvatinčićeva privatna vojska, njegovi zaštitari koji su ga čuvali na vrućem tlu Cvjetnog trga, pomalo simboliziraju neko novo vrijeme, neki novi poduzetnički otpor, kakav se nije mogao voditi šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su zbog nečijeg miga izvisili mnogi projekti. Ovdje smo se već nagledali neostvarenih arhitektonskih vizija i pitanje je kako bi ovaj grad izgledao da je u ono vrijeme bilo više slobode.

Direktno se slavi pravo poduzetnika, da svoj interes brane “privatnim vojskama”! Netko je spominjao feudalizam? :nono: Naravno, rijedak je slučaj da se to tako otvoreno kaže.

Neki od tadašnjih kandidata za Vođu izgorjeli su, ali ocrtana strateška dilema aktualna je i danas.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u društveni pokreti i organizacije, ekonomija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Sloboda za ljude ili sloboda za novac?

  1. Mali Zeleni napisao:

    ” Kapitalizam u čistom obliku = vladavina kapitala. (Zato treba razlikovati pojmove “kapitalizam” i “tržišna ekonomija”.) ”

    Prema Vašem mišljenu koja je razlika između pojma ” kapitalizam” i ” tržišna ekonomija” ?

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s