Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike

Indija u ekonomiji uopće, te u energetici posebno, znatno zaostaje za Kinom, s kojom je prije 30-ak godina bila na istoj razini. Elektroenergetski sustav je u kaosu, preopterećen i nepouzdan, a 400 milijuna ljudi nema pristup električnoj energiji. Grade velike hidroelektrane, velike termoelektrane na ugljen u blokovima od po 4.000 MW (uz rastuću ovisnost o uvozu), razvijaju nuklearnu energiju (npr. uz Kinu su vodeći u istraživanju torijskih reaktora, vidi: Thorium Reactors: Nuclear Redemption or Nuclear Hazard?) i obnovljive izvore.

Modi to Use Solar to Bring Power to Every Home by 2019

Starved for Power, New Indian Government Translates “Chicken in Every Pot” Into “Solar on Every Roof”


Solarna 600 MW u Indiji 2012.
Nova vlada postavila je, kao prioritet u energetici, ambiciozni razvoj solarne energije, tako da do kraja 2019. svako kućanstvo ima priključak i dovoljno elektrike za dvije lampe, solarno kuhalo i televizor.

»Smatramo da sunce ima potencijal za potpunu preobrazbu načina na koji gledamo područje energetike«, rekao je Narendra Taneja, voditelj za energetiku u stranci Bharatiya Janata, koja je pobijedila na izborima. Samo nekoliko sati svjetla dnevno omogućilo bi djeci da pišu zadaće; nekoliko sati svjetlosti jednako je godinama dodatnog obrazovanja za najsiromašnije Indijce.

Prtom, solarni sustavi su daleko jeftiniji od kerozinskih lampi koje se sada koriste, uz veliku štetu za zdravlje. (Vidi članak na ovom blogu 14. prosinca 2013.: Obnovljivi izvori su, naravno, samo za bogate….)

Narendra Modi, novi predsjednik savezne vlade, kao predsjednik vlade države Gudžarat, godine 2009. uveo je prvu inicijativu za gradnju solarnih elektrana veće snage. Sadašnji program na saveznoj razini je razvijen na poukama iz Gudžarata. Poticat će se kako veća fotonaponska postrojenja spojena na mrežu prijenosa ili distribucije, kao i male, decentralizirane primjene.

Analitičari tržišta ukazuju da bi drastičniji zaokret Indije prema obnovljivima bio dodatna loša vijest za Australiju, veliku izvoznicu ugljena. Nova vlada Australije je prošle godine napravila snažan zaokret od podrške obnovljivima natrag ka klasičnoj energetici i otvaranju novih velikih rudnika i nfrastrukture za izvoz ugljena, prvenstveno računajući na rastuće potrebe Indije i Kine. Vodeća investicijska banka HSBC u siječnju o.g. izrazila je zabrinutost da bi zbog pada potražnje tržišna vrijednost industrije ugljena mogla pasti za gotovo polovicu, sa 40 na 20 milijardi USD. U prosincu 2013., Međunarodna energetska agencija (IEA) je smanjila svoju petogodišnju prognozu globalne potražnje za ugljenom, zbog ekoloških i financijskih problema.

Nova indijska savezna vlada također će poticati projekte pučinskih vjetroelektrana (vidi: Wind, solar energy to get big push under Narendra Modi-led NDA)

Komentator časopisa “Forbes” kaže da novi indijski premoijer izaziva mega–bullish sentiment on alternative energy (ali u članku na ovoj poveznici daje neke korisne dodatne podatke o industriji).

Drugi komentator istog časopisa pita se: India’s Modi Promises Solar: Why Not Gas?. On iznosi repertoar klasičnih načelnih prigovora obnovljivima, decentraliziranoj proizvodnji i gradnji mreže, tamo gdje je nema, metodom odozdo prema gore (bottom-up). Aksiomatski se postavlja da je solarna energija skupa, pa njen izbor neminovno znači da je u pitanju korupcija. Spominje kao alternativu mogućnost gradnje plinovoda iz Irana preko Pakistana. SAD bi mogle ponuditi pomoć u tome, ukoliko Iran poppusti sa svojim nuklearnim programom.

Solarna energija u Indiji međutim nalazi poklonike i na drugoj strani društvenoga spektra, kod velikih korporacija. Slijedeći članak je iz lipnja 2013..

Tata Wins Over IBM, Dell With Solar Cheaper Than Grid

Tata, najveća industrijska grupa u Indiji, koja ima i snažni odio Tata Power Solar Systems, kaže da se mnoge od najvećih kompanija u Indiji okreću suncu (fotonaponskim sustavima) kao izvoru električne energije za pokrivanje potreba svojih tvornica, ureda, hotela i dr.. Među njima je i najveća kompanija za ugljen na svijetu, Coal India, zatim najveći proizvođač automobila Maruti Suzuki, lokalni ogranci računalnih divova Dell i IBM idr.. To je u mnogim državama jeftinije nego plaćati struju iz mreže (koja je proizvedena većinom u TE na ugljen), čak i bez vladinih subvencija, i bez uračunavanja šteta koje izazivaju česti prekidi opskrbe zbog neadekvatnosti mreža. Očekuje da će tako biti u većini indijskih država do 2016..

Najveća fotonaponska elektrana na svijetu, snage 600 MW, nalazi se u Indiji (vidi:
World’s Largest Solar Power Plants). Sagrađena je u državi Gudžarat te ju je u travnju 2012. pustio u pogon tadašnji predsjednik vlade Gudžarata, danas preedsjednik savezne vlade (vidi: Asia’s Largest 600MW Solar Power Plant at Charanka Gujrat Innuagarated By CM Narendra Modi ).

Solar Energy Corporation of India (SECI) u ožujku o.g. najavila je gradnju najveće solarne fotonaponske elektrane na svijetu, snage 1.000 MW, na površini od 5.000 akri (2.000 hektara, 20 kvadratnih kilometara) u indijskoj državi Andhra Pradesh. (Vidi: Solar Energy Corp to set up 1000 MW solar park in AP.) Gradit će se u modulima po 10 MW. Strateški partner je jedna japanska tvrtka, što bi trebalo osigurati povoljno financiranje (s kamatom 4-5%) iz raznih izvora.

SECi također kaže da su već potpisali ugovor za gradnju solarnog parka od 4.000 MW u Rađastanu, te planira još najmanje četiri slična parka u raznim indijskim državama. Ponuđene otkupne cijene su približno jednake cijeni koju danas plaćaju kupci električne energije. Indija planira imati 10.000 MW instaliranih solarnih kapaciteta 2.017. g..

Jedan članak o Indiji, objavljen u britanskom “The Guardian”, preveden na hrvatskom, objavljen na portalu h-alter u veljači o.g. (Indijski “sjaj”), objašnjava neke razloge koji su potakli birače da promjene vladu.

Oportunizam je razumljiv. Indija je postala model imperijalnog kulta “neoliberalizma”, prema kojem gotovo sve mora biti privatizirano i rasprodano. Globalni napad na socijaldemokraciju u dosluhu s dominantnim parlamentarnim stranakama, koji je započeo u SAD-u i Velikoj Britaniji tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća, u Indiji je proizveo ekstremnu distopiju i avet za sve nas. Dok je demokracija Džavaharlala Nehrua uspjela osigurati biračko pravo – danas je tamo 3,2 milijuna izabranih političkih predstavnika – socijalna i ekonomska pravda su izostale. Sveprožimajuće nasilje nad ženama samo je ugroženo na razini političke agende. Sekularizam je možda bio velika Nehruova vizija, ali su muslimani u Indiji i dalje među najsiromašnijim, najviše diskriminiranim i izmučenim manjinama u svijetu.

Average household electricity use around the world

Na ovoj poveznici preneseni su podaci, prema World Energy Council, o potrošnji električne energije u domaćinstvima u nekim najvažnijim zemljama, te u domaćinstvima, proračunato po stanovniku. Vidljivo je da su SAD i Kanada daleko ispred ostalih, a i među drugim industrijaliziranim zemljama postoje značajne razlike. Gledano po stanovniku (gdje se dakle uvažava i razlika u broju članova prosječnoga domaćinstva), građanin SAD u domaćinstvu troši oko 4.500 kWh/god, Francuske 2.900, Njemačke 1.700, Italije 1.200. Kinez samo 430, Indijac 130 (ali tu naravno prosjek malo govori). (Hrvatska je otprilike na nivou Njemačke.)

Gore smo spomenuli zabrinutost jedne australijske investicijske banke. Evo još jednog takvog izvještaja, iz listopada 2013..

Energy Darwinism: Fossil fuels and utilities at risk

Divovska investicijska banka Citi objavila je izvještaj o dramatičnim promjenama u svjetskoj energetici, naslovljen “Energy Darwinism – the evolution of the energy industry“. Zaključuju da se globalni energetski mix mijenja brže, nego što je se to predviđalo prije samo pet godina. Promjene, kao pad cijena FN sustava, su vrlo brze (“alarmantne”) i vjerojatno će se ubrzavati, a ne usporavati. Za sve projekte korištenja fosilnih goriva i nuklearne energije postoji veliki rizik.

Elektroprivredna poduzeća suočavaju se s velikim rizikom, jer će se priroda njihovog poslovanja vrlo vjerojatno bitno mijenjati. One mogu izgubiti polovicu sadašnjeg tržišta zbog rasta energetske učinkovitosti, solarne energije i skladištenja energije, te ostale distribuirane proizvodnje. Pitanje je hoće li se dovoljno brzo prilagoditi novim uvjetima.

Čak i u Kini, procjenjuju da će potražnja za ugljenom [Kina danas troši više od polovice svjetskog kamenog ugljena] doživjeti vršak u ovom desetljeću. I za Indiju procjenjuju da će potražnja za ugljenom rasti sporije nego što se očekuje, a nuklearke su, zbog velikih kapitalnih troškova, nepogodne za tako nesigurna tržišta.

Treba pak reći, da je Indija i dosad posvećivala značajnu pažnju obnovljivim izvorima energije. Prenosimo jednu poveznicu i dio našeg komentara iz rujna 2013..

ADB to Provide $500 Million for Renewable Energy Transmission System in Northwest India

(…) Među “izranjajućim ekonomijama” (BRICS i drugi), Kina je ostvarila spektakularan napredak, udeseterostručivši potrošnju električne energije u 30 godina, što je bilo zasnovano velikom većinom na ugljenu, pa danas proizvode polovicu svjetske proizvodnje kamenog ugljena, a još i uvoze. Sad su na potrošnji električne energije oko 3.000 kWh/stan/god, te će sigurno i dalje rasti, ali bitno manjim tempom (za usporedbu, Hrvatska ima 4.000, Europska unija oko 6.000, a samo nekoliko zemalja na svijetu ima iznad 8.000). Računaju na rast korištenja ugljena, ali njegov će postotak svakako bitno opadati. Računaju i na sve druge izvore: plin, nuklearna i obnovljivi. kako bilo, možemo očekivati da će potrošnja rasti, ali s opadajućim tempom i postepeno doći do stagnacije (S-krivulja).

Indija je pak, iako djelomice, u gradovima, doživljava snažan ekonomski razvoj, još daleko iza po potrošnji električne energije – na oko jednoj petini kineske. Svakako to žele povećati, svakako možemo očekivati fazu daljeg brzog rasta, ali je pitanje iz kojih izvora. Također imaju planove u svim smjerovima. Da bi dostigli današnji nivo Kine, trebali bi nuklearnih kapaciteta koliko ih danas ima u cijelom svijetu (za proizvodnju 2.500 milijardi kilovatsati godišnje), ili naravno ekvivalent u termoelektranama na fosilna goriva. (Gore smo spomenuli komentar iz “Forbesa” o mogućem uvozu 20 milijardi prostornih metara prirodnoga plina godišnje iz Irana. To bi ipak, ako bi se sve iskoristilo za proizvodnju električne energije, bilo dovoljno za pokrivanje samo četiri posto navedenog zaostatka.)

Ne možemo reći kako će se stvari odvijati, ali nemalu pažnju obraćaju i na obnovljive. Azijska razvojna banka ulaže 500 milijuna USD u dogranju prijenosne mreže, da bi se elektrika proizvedena u vjetro i solarnim elektranama dovela do potrošača.

Bitan dio ciljeva indijske nacionalne vlade je razvoj solarne energije u okviru Jawaharlal Nehru Solar Mission (JNNSM), objavljene 2010.. Cilj je sagraditi 20.000 megavata solarne snage do 2022. g. [Proizvodnja iz njih bi doduše pokrila tek jedan posto zaostatka za Kinom, ali tu su i vjetar i hidro i biomasa, a do početka slijedećeg desetljeća dalje perspektive će vjerojatno biti jasnije.]

NPCIL plans to generate 60 GW of nuclear power in India by 2032

Dok je nuklearna energija u uzmicanju u Japanu, Europi pa i u SAD, jedna od uzdanica nuklearaca je Indija. Indijska državna nuklearna korporacija planira u slijedećih 20 godina povećati nuklearni kapacitet sa 4.780 megavata na 60.000 MW. (To bi ipak pokrilo tek oko 15% gore navedene proizvodnje.) Sedam reaktora su danas u radu.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s