Automobili bez vozača: dostupni od 2024., obavezni 2044. g.?

Na mrežnom sjedištu Institute of Electrical and Electronics Engineers, »the world’s largest professional association dedicated to advancing technological innovation and excellence for the benefit of humanity« (usmjereni su na vizije koje inspiriraju pragmatičare, ali uz tehnološki realizam), objavljen je vrlo zanimljiv članak Driverless Cars: Optional by 2024, Mandatory by 2044. Da se ne radi o maštariji za daleku budućnost, svjedoči vijest objavljena prije nekoliko dana: California to Issue Driving Licenses to Robots. Prenosimo citate iz članka (na engleskom) uz kratko prepričavanje i neke naše dodatne opaske.

Auti bez vozačaU članku se, na osnovu razgovora s ljudima koji rade na razvoju tehnologije, predviđa da će automobili bez vozača (“automatobili”, kako ih je nazvao veliki pisac SF-a Isaac Asimov u priči objavljenoj prije 60 godina; “robocars” u ovom članku; hrvatski: roboauto? robomobil? 🙂 ) postati uobičajeni za deset godina, a obavezni za 30. Mnogi proizvođači automobila naglo su intenzivirali takva istraživanja u posljednjih nekoliko godina. Zaslužni su neki tehnološki napretci, ali možda, ponajprije, promjena načina razmišljana, da se obuhvati čitav sustav.

Why the sudden change? Maybe it had to do with the ongoing drop in the cost of radar, infrared imagers, sonar, GPS, and other sensors. Or maybe it was the dramatic improvement in the processing power of embedded systems. Or it could be that engineers had just gotten comfortable with such building-block technologies as adaptive cruise control, automatic parking, and navigation. In any case, by the beginning of this decade every major automaker was working on autonomous driving.

Naravno, velika promjena zahtijevat će godine priprema, ali može se raditi postepeno.

Volvo is using a fleet of 100 cars to test out autonomy in the Swedish city of Gothenburg. (…) Testing will proceed road by road and city by city, Coelingh says, building to the point at which cars can plan the route and take you there, from door to door.

Promet cestovnih vozila koji teče automatski… Prema ovome danas, možda će biti isto toliko drugačije kao današnji telefonski sustav u odnosu na onaj prije sto godina, kad su telefonistice ručno spajale pozive.

Accident rates will plummet, parking problems will vanish, streets will narrow, cities will bulk up, and commuting by automobile will become a mere extension of sleep, work, and recreation.

Kad se jednom cijela infrastruktura prilagodi roboautima, mnogi od najtežih problema lako će se riješiti. Dakako, osnova za to su suvremena elektronika, komunikacija i računala.

Cars will talk to the road, to the traffic signs, and to one another. What one car up ahead can see, all will know about. Even the problem of identifying pedestrians lurking behind shrubbery will finally fade away: After all, if cars can talk to signs, they can certainly talk to the cellphone in your pocket.

Bit će dakle jako nepreporučljivo ne platiti telefonski račun… 🙂

Kako će sva vozila biti povezana u jedinstveni sustav, moći će se koristiti učinkovito. Osobni automobil, koji većinu vremena stoji neiskorišten, postat će anakronizam.

Robocars would be shared, and that would make them both convenient and cheap to use. Vehicles would be fewer in number but far more heavily used, picking up new passengers near where they left the last ones off.

Kompletna promjena sustava obuhvatit će naravno i prijevoz tereta.

There’s one bunch who won’t be able to pay for such fripperies: professional drivers. Say good-bye to all of them—5 million people in the United States alone. In a world of autonomous cargo carriage, machines could hitch trucks to standardized containers of stuff. Then, at distribution points, other machines could transfer their contents to smaller trucks—or perhaps to robots so small they could safely roll along sidewalks.

Naravno, nešto ćemo, neizbježno, izgubiti.

The self-driving car will free us of much drudgery, true, but future generations may never know the freedom of the open road. And though the work such a car will do will be of great value, it probably won’t inspire many songs.

Jedan od motiva u western filmovima je ljutnja kauboja protiv farmera, koji ograđuju zemlju i tako im spriječavaju potpunu slobodu kretanja. Onda je kauboj uskočio u auto, a ideal slobode kretanja postao je jedno od mitskih uporišta popularne kulture.

Morat ćemo tragati za drugim područjima slobode. I također i moći, onog čudesnog osjećaja kontrole nad mnogo većom snagom od svoje, snagom konja ili automobilskog motora od puno konjskih snaga.

U novom dizajnu gradova, a i mreži putova između gradova, moći ćemo, valjda, predvidjeti puno prostora za pješačke zone i biciklističke staze (uključivo i električne bicikle).

Kad se pak rade povijesne usporedbe (u članku se također spominje da svake dvije generacije bitno mijenjamo prometni sustav), valja se sjetiti, da je industrijsku društvo prvu veliku revoluciju transporta donijelo u 19. stoljeću. Tada se pojavljuju željeznica i veliki parobrodi. Oni su prenosili goleme količine tereta i brojne putnike velikom brzinom. Ta masovna prometala donijela su značajnu demokratizaciju putovanja: bogataši su naravno uživali u luksuzu prvoga razreda, srednja klasa u udobnostima drugog a siromasi bili stisnuti u trećem – ali svi su putovali istom brzinom. To je bila bitna promjena n odnosu na ranija stoljeća, kad su bogataši mogli sebi priuštiti konje i kočije. Tome su se pridružili i tramvaji u gradovima, prvo konjski, a zatim i električni.

Eksplozija korištenja osobnih automobila u dvadesetom stoljeću značila je korak u drugom smjeru. Iako su aotomobili, u naprednijim zemljama, postepeno postali dostupni ne samo srednjoj klasi nego i nižoj, oni su osobna vozila. Pojedina je u središtu. Logika sustava, baziranog na osobnim vozilima, bitno je drugačija od logike sustava baziranog na vlakovima, tramvajima i autobusima. Osobni automobil postao je kralj gradova, sve se njemu podređuje. (Drastičan mikro-primjer bio je pokušaj, da se na Kvaternikovom trgu u Zagrebu pješake otjera u podzemlje, da ne smetaju automobilima. Ljudi su bili neposlušni, pa se od toga moralo odustati. Ostala je rupa u zemlji.)

U slijedećim desetljećima će se to možda opet promijeniti. Razlika između osobnih i javnih vozila mogla bi nestati. A zanimljivo je pripomenuti, o čemu smo često pisali na ovom blogu i na fb stranici “Ekološka ekonomija”, da razvoj u elektroprivredi ide u suprotnom smjeru. Ali zajednički učinak mogao bi biti više ravnoteže između osobnoga i zajedničkoga, individualnoga i kolektivnoga.

Onako usput:

Automobili (opet) jedu tuđu djecu (članak iz strpnja 2008.)

Zamisli: grad bez automobila (rujan 2007.)

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u promet. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Automobili bez vozača: dostupni od 2024., obavezni 2044. g.?

  1. Povratni ping: Anonimno

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s