Kako promjena elektroenergetskog sustava mijenja ekonomske računice

Prije tri dana, objavili smo na blogu članak o ekonomskim nevoljama europskih elektroprivrednih kompanija: Kako su europske elektroprivredne kompanije izgubile 500 milijardi eura.

Danas tome dodajemo članak Why the Barclays Downgrade of the Entire U.S. Electricity Sector Means an Upgrade for Consumers koji govori o nevoljama američkih kompanija. Iako je mehanizam o kojem se govori drugačiji (postotak obnovljivih u elektroenerfetskom sustavu u SAD još nije tako velik da bi izazvao gore navedene probleme), uzrok je isti: pojava jeftine konkurencije.

Uvoz nafte SAD - predviđanjaBanka Barclays snizila je procjenu vrijednosti dionica cijelog elektroenergetskog sektora SAD (»downgraded the high-grade bond market for the electricity sector across the US to “underweight”«). Razlog je potres, koji prijeti zbog drastičnog smanjivanja cijena fotonaponskih panela, odnosno sustava solarna energija plus baterija.

Barclays objašnjava: »Vjerujemo da će u slijedećih nekoliko godina zajednički utjecaj opadajući cijena distriburanih fotonaponskih eletrana i sustava pohrane energije na nivou kućanstava vjerojatno razbiti status quo. Na osnovu naše analize, cijena solarne + pohrane za domaćinstva je već konkurentna cijeni električne energije iz mreže na Havajima. Na drugim ključnim tržištima, Kalifonija može slijediti 2017., New York i Arizona 2018, i mnoge druge države uskoro nakon toga.«

Najmoćniji globalni politički i ekonomski akteri danas, poučeni iskustvom, puno brže prihvaćaju tvrdnje raznih “fantasta”, kao što su oni iz Rocky Mountain Institute (RMI), koji, nasuprot analitičarima aktualnih kretanja, uočavaju naznake, začetke ili tek mogućnosti budućih trendova. (Usp. članak na našem blogu Kako je to čudno: obnovljivci su danas establišment, a nuklearci – alternativci. Stogodišnji monopol elektrodistribucija bliži se kraju; Barclays smatra da se to više ne može zaustaviti.

Dakako, svojim potezom moćna banka utječe na kretanja, pa je to “samoispunjavajuće proročanstvo”. Na mrežnom sjedištu RMI, James Mandel komentira: »Barcklays je zauzeo prilično iznenađujući stav za jednu industriju koja tradicionalno nije poznata po tome da gleda više godina u budućnost. To je značajan znak za tržiša, koja trebaju početi odgovarati na globalne, dugoročne trednove. Iako njihov izvještaj vjerojatno neće promijeniti tržišta u slijedećih 6 ili 12 mjeseci, on šalje signal o važnoj promjeni (…) Više opcija znači više takmičenje i rastući značaj potrošača. A to je napredak za korisnike elektriciteta svuda.«

Ovoj temi posvećen je i novi izvještaj Residential Energy Innovations, koji je izradila savjetodavna tvrtka “Navigant Research”, koja se bavi analizom globalnih trendova na energetskom tržištu i razvoja novih tehnologija. Da biste pak ovaj kompletni izvještaj pročitali, trebate platiti 4.400 USD. U svima dostupnom sažetku, konstatiraju: »Elektroprivredna poudezća se suočavaju sa novim tehnološkim trendovima koji obrću tradicionalne odnose sa kućanstvima kao potrošačima. (…) Termin koji Navigant Research koristi za tu izranjajući skupinu tehnologija je “residential generationa and storage” (RGS). (,..) Sistemi suproizvodnje topline i elektrike u kućanstvima (resCHP) predstavljaju drugu tehnologije distribuirane proizvodnje (…) Te inovacije u kućanskoj energiji i privlačni financijski mehanizmi donose nove izbore za kućanske potrošače.«

U novom elektroenergetskom sustavu, koji se počinje formirati u nekim najnaprednijim zemljama svijeta kao što je Kalifornija, stvaraju se i novi ekonomski odnosi.

Kalifornija, zahvaljući mjerama koje provodi zadnjih 30 godina, danas troši upola manje električne energije po stanovniku od ostatka SAD (u prosjeku je EU). Plan je za 2020. dobivati iz obnovljivih 33% električne energije.

Američki “National Renewable Energy Laboratory” (NREL), koja djeluje u okviru Ministarstva energetike (Energy Department) u suradnji s “Alliance for Sustainable Energy”, objavio je drugi izvještaj u seriji analiza o vrijednosti koncentrirajući solarnih sustava (CSP) s termalnim spremnikom, “Estimating the Value of Utility-Scale Solar Technologies in California Under a 40% Renewable Portfolio Standard”. Članak o osnovnim zaključcima: Up to 6-cent per kilowatt-hour extra value with concentrated solar power. Kompletni izvještaj kao pdf dostupan je na mrežnom sjedištu NREL-a.

Sposobnost CSP da skladište energiju preko dana, uz visoku fleksibilnost kasnijeg korištenja, u kombinaciji s visokim postotkom proizvodnje iz nestalnih i neupravljivih izvora (vjetar i fotonaponske), stvara dodanu vrijednost od 5 do 6 centi po kilovatsatu, zato jer se smanjuje cijena električne energije na terminskom tržištu u doba najveće potražnje. To je pak upravo ono svojstvo, koje stvara nevolje europskim elektroprivrednim kompanijama posljednjih godina.

Aktualna ekonomičnost ovisi o sustavu. Ako npr. uopće ne postoji terminsko tržište električne energije, kako je nekad bilo, onda se nema što ni izračunavati. Promjena sustava, istina je, košta. Koncentracijske solarne elektrane znatno su skuplje od fotonaponskih, ali omogućuju da se gradi više FN i VE, što pak donosi koristi poznate oduvijek: ne troši se gorivo, ne ispuštaju dimni plinovi. Drugi dobici mogu biti da lokalne zajednice imaju više koristi od distribuirane potrošnje i drugo. ako pak jedan tržišni akter dobiva (ili uopće dobiva priliku biti tržišni akter), a drugi gubi, stvar je političke odluke, i odnosa moći, kome će se dati prednost. Hrvatske vlade nemaju dileme: krupni kapital uvijek ima prednost.

O toj ulozi CPS pisali smo na blogu prije godinu dana: Koncentracijske solarne elektrane: vijesti iz Kalifornije, Saudijske Arabije, Indije i Australije.

Drugu vrstu problema zbog nedovoljne promišljenosti aktualnih politika u strategiji energetskog zaokreta iskusila je Španjolska. Sada se nastoji iz toga izvući: Spain adopts decree capping earnings from existing renewable plants.

Španjolska je izgradila vrlo velike kapacitete obnovljivih izvora, državnim poticajima uvedenim po uzoru na Njemačku, ali je upala u ekonomske probleme, uzrokovane raznim uzrocima. Uz one opće, prekasno je reagirala na neočekivano brzi pad cijena vjetro i solarnih postrojenja, snizujući garantirane otkupne cijene. Čak je i Njemačka pomalo sporo reagirala, ali ipak još na vrijeme. (Mi ovdje nemamo potrebu lobistički držati stranu investitora u obnovljive, kojima je narvno krivo kad im profitna stopa opada.) Španjolci su i prije toga uletjeli u prevelike investicije u elektrane (instalirani kapaciteti porasli 91% tijekom 2000-ih), očekujući da će rast potrošnje elektrike biti brži od ostvarenog.

Sad je donesena odluka kojom se ograničava profit investitora u elektrane, koje podpadaju pod feed-in tarifu. Investitori su najavili tužbu Vrhovnom sudu zbog jednostrane promjene uvjeta ugovora.

Za one kojima se i ovakav ugovor čini anti-tržišnim, neopravdanim favoriziranjem: sve nove nuklearne elektrane grade se uz takve ugovore, a jednak je i ugovor za Plomin II i vjerojatno ponuđeni za Plomin C (o čemu mi obični smrtnici ne smijemo znati – poslovna tajna).

21. svibnja smo objavili članak o energetskoj strategiji Indije: Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike. Kao dodatak tome vrijedi pročitati članak, koji je preveden na hrvatski i objavljen na portalu obnovljivi.com: Da li Indija može imati 100% obnovljivih izvora energije do 2050..

Postojeći centralizirani model proizvodnje električne energije, s velikim elektranama, prenesen iz naprednijih ekonomija, slabo je razvijen, skup i neučinkovit. Prijelaz na decentralizirani sustav može biti relativno lakše izvediv. ali potrebna je dosljednja strategija (danas ne postoji prava strategija, nego samo grupa slabo usklađenih politika) i snažna politička volja i dosljednost. Prirodne mogućnosti, tehnologija i eksperti postoje. Potrebna ulaganja su izvediva. [A treba imati na umu da Indija treba povećati proizvodnju koja je vrlo niska, a pitanje je dokle može računati na uvoz ugljena, ili pak gradnju novih termoelektrana, o ćemu smo pisali.]

U pustinjama i na farmama moglo bi se instalirati 1.000 GW solara, što je snaga četiri puta veća od današnje vršne potražbnje danas. Moguće je do 2050. instalirati 170 GW vjetroelektrane, 148 novih hidroelktrana, 10,7 GW geotermalnih, te 15 GW elektrana koje koriste plimu i oseku. Višak energije bi se mogao spremati kroz topljivu sol, reverzibilne hidroelektrane, baterije, zrak pod pritiskom i slične tehnologije.

Na portalu germanenergyblog.de objavljen je članak Study: Municipal Utilities Prepare for Change in View of Energy Transition. Posvećen je temi kako se lokalna elektrodistributivna poduzeća pripremaju za promjene, koje se očekuju u slijedeće četiri godine. (Elektrodistribucije su nivo ispod gore spominjanih velikih elektroenergetskih kompanija. U Hrvatskoj postoji HEP, te 20 elektrodistributivnih područja i regionalnih “Elektri”.) Istraživanje je provela konzultatnska tvrtka “Ernst & Young”.

Većina anketiranih direktora očekuje da će njihovo poslovanje promijeniti, ili bitno promijeniti, do 2018., zbog njemačkog energetskog zaokreta (Energiewende). Najviše ih zabrinjava mogućnost netransparentnog i nestabilnog pravnog okvira. Uz ugrožavanja, postoje i nove prilike za zaradu, kao što su IT usluge, virtualne elektrane, pametne mreže i dvostrana brojila.

Budućnost nastojimo predvidjeti, ali je također, u hodu, stvaramo.

Članak This chart shows why it’s so hard to make predictions about energy donosi nekoliko zanimljivih grafikona, koji pokazuju kako je u energetici nezahvalan posao predviđati čak i neposrednu budućnost.

Hrvatska je u posljednji 30-ak godina pet puta radila na energetskim strategijama. Posljednja je prihvaćena u Saboru 2009.. Svaki put, ali baš svaki, predviđao se brz rast potrošnje energije, te još brži električne energije. Svaki put, ali baš svaki, već za 2-3 godine pokazalo se da su aktualni trendovi sasvim drugačiji.

Potrošnja energije, pa čak i električne energije, u najrazvijenijim eurospkim zemljama, počela je padati posljednjih godina. Ovoga puta to nije samo neželjena posljedica ekonomske krize iz 2008., nego djelomično i svjesnog planiranja. Planira se i dalje smanjivanje. (Vidi npr. članak Električna energija u Njemačkoj 2005-2013-2020.)

Ne može se praviti projekcije budućnosti kao da je to kretanje planeta na nebu, na koje čovjekova djelatnost ne utječe. Naša svjesna djelatnost usmjerava razvoj (kao, naravno, i nesvjesna). SAD su od kraja 1970-ih uvele znatne mjere štednje energije i razvoja obnovljivih, kad je naglo porasla cijena nafte, a onda su ih sredinom 1980-ih, kad je cijena nafte znatno opala, napustile. Izuzetak je bila Kalifornija. I tako sad Kalifornija troši gotovo upola manje električne energije po stavniku, od prosjeka SAD! A pritom očito nisu žrtvovali životni standard (po BDP p.c. je Kalifornija znatno iznad prosjeka SAD).

Dakle, nije bitno pokušavati predvidjeti budućnost “objektivno”, nego vrijedi li projecirati POŽELJNU budućnosti i onda nastojati tako usmjeravati razvoj, da se ona i ostvari.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, elektrika, energetika, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Kako promjena elektroenergetskog sustava mijenja ekonomske računice

  1. Povratni ping: Anonimno

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s