Francuska energetska tranzicija: nuklearke OUT, obnovljivi IN

Francuska ministrica energetike i okoliša Ségolène Royal predstavila je sredinom lipnja prijedlog “Novog francuskog energetskog modela”, o kojem će parlament raspravljati u srpnju.

Eolien CitoyenOsnovne informacije: France proposes to limit nuclear to 50% of electricity generation by 2025

Komentar na mrežnom sjedištu The Wall Streat Journal: France to Dim Its Reliance on Nuclear Power

Predloženi zakon uključuje ambiciozne planove za energetsku traziciju: smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 40% do godine 2030. u odnosu na 1990., smanjivanje potrošnje fosilnih goriva za 30% do 2030., povećanje udjela obnovljivih u proizvodnji električne energije sa sadašnjih 15% (od čega su oko 2/3 hidroelektrane) na 40%, te smanjivanje udjela nuklearnih elektrana sa 73% 2013. na 50% 2025. godine.

Očekuje se znatni pad finalne potrošnje energije, za 50% do 2050. godine. Finalna potrošnja je danas 151 milijuna tona ekvivalentne nafte (mtoe). ADEME (državna Agencija za upravljanje okolišem i energijom) očekuje da se smanji na 123 mtoe godine 2030. i 82 mtoe godine 2050..

Francuska je 2013. proizvela 551 TWh (milijardi kilovastati) električne energije, a potrošila 495. Najveći je izvoznik električne energije u Europi (nepromijenjeno zadnjih 30 godina, upravo zbog velikog udjela nuklearki koje se ne mogu stalno paliti i gasiti prema dnevnim varijacijama potražnje. Obnovljivi osim hidroenergije proizveli su 25 TWh (rast za 8,1%). Potrošnja u domaćinstvima bila je viša nego 2012. zbog hladne zime, a u industiji je nastavljen trend opadanja. (Vidi Izvještaj nacionalnog operatera prijenosnog sustava za 2013., na francuskom.)

Iako nisu objavljeni konkretni planovi o isključivanju postojećih reaktora, eksperti procjenjuju da će, ako plan bude prihvaćen i realizira, do 2025. biti isključeno 23 do 25 reaktora, od današnjih 58 u radu i jednog u gradnji.

»Energetska tranzicija je priprema za razdoblje poslije nafte i uvođenje novog francuskog energetkog modela, jačeg i održivijeg, za suočavanje sa izazovima promjena cijena energije, isrpljivanja resursa i zahtjeva za zaštitom okoliša«, rekla je ministrica.

Energetska strategija, posebno budućnost nuklearne industrije, bila je značajna tema francuskih predsjedničkih izbora 2012. godine. Smanjivanje udjela nuklearne elektrike na 50% do 2025. i znatno povećanje obnovljivih bio je cilj, koji je u kampanji isticao socijalistički kandidat François Hollande, koji je i izabran. Slijedila je intenzivna nacionalna javna rasprava tijekom 2013.. Diskusija je organizirana širom Francuske, decentralizirano; to je bilo prvi put u Francuskoj da je debata tako organizirana. »Energetska tranzicija nije puko tehničko pitanje. Ona je povezana sa stavom javnosti i ponašanjem ljudi«, rekao je André Dorso, nacionalni tajnik za organizaciju debate (ITER presented at France’s “energy transition” debate).

Predloženi zakon uključuje niz mjera državne potpore (povoljni krediti, subvencije i porezne olakšice), za koji vlada očekuje da će u slijedeće tri godine otvoriti oko 100.000 radnih mjesta u industriji obnovljivih i štednje energije, a da će istovremeno cijene električne energije za potrošače biti smanjene.

»Nećemo napustiti nuklearnu, to nije izbor koji činimo«, rekla je Royal. U nuklearnoj industriji u Francuskoj radi oko 200.000 ljudi. »Zahvaljujući nuklearnoj energiji, možemo lakše ostvariti ovu energetsku tranziciju.«

Energetska neovisnost od uvoza nafte (koja je 1960-ih uvelike bila korištena u termoelektranama) i ugljena, bila je glavni cilj, zbog kojeg je Francuska još od 1950-ih, intenzivno razvijaala nuklearnu emergetiku. (To je bilo povezano i s nastojanjem da se poveća nezavisnost od SAD samostalnim razvojem nuklearnih bombi.) Francuska javnost desetljećima je znatnom većinom podržavala taj smjer.

Za sadašni okret, zaslužne su ne samo brige za sigurnost nakon fukušimske katastrofe u ožujku 2011, nego i rastući troškovi za nuklearnu sigurnosti i za produljenje životnoga vijeka reaktora preko 40 godina.

O gore spomenutoj javnoj raspravi, jedan prikaz na engleskom, iz siječnja 2014.: The French Disconnection: reducing the nuclear share in France’s Energy Mix. Autor je David Buchan sa Oxford Institute for Energy Studies. On je pisao da diskusija nije dovela do jasnog zaključka. Smatrao je da će postavljeni cilj o znatnom smanjivanju udjela NE već do 2025. biti teško postići, te da je vjerojatno da će rok biti produljen, uz dozvole da se rad reaktora produlji i više od 40 godina.

Problem su i veliki dugovi u koje se upetljala Francuska elektroprivreda (EdF). Oni su uvelike izazvani čudnim rješenjima u reguliranju odnosa u elektroenergetici. Vlada cijene električne energije drži niskima, što ne omogućava akumuliranje dovoljno novca za gradnju kako obnovljivih izvora, tako i eventualnih budućih reaktora. U gradnji je trenutno samo jedan reaktor 3. generacije (Europski reaktor s vodom pod tlakom, EPR; drugi jednak u Finskoj).

Zaključak je bio da rano zatvaranje reaktora nije dobro, ali ni maksimalno produljivanje rada. Autor smatra da se Francuska ne treba bojati ambicioznijih programa razvoja obnovljivih, te da je moguć “brak” nuklearne i obnovljivih.

Vlada je odlučila ostati pri prvom cilju brzih promjena u slijedećih 11 godina. Jedan od razloga naveden je u članku Slow is scary if France quits nuclear, objavljenom travnja 2013.. Predsjednik Intituta za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost upozorava da bi bilo opasno ako istupanje iz nuklearne energije bude spor, dugotrajan proces. Počet će ponestajati stručnjaka, vitalno značajnih za sigurnost, jer mladi ljudi ne vide budućnost u toj specijalizaciji; to se već događa. A naravno, kako reaktori stare, raste mogućnost težih kvarova, i to simultano na više reaktora iste generacije. Po njegovim rječima, u slijedećih deset godina treba donijeti jasnu odluku, hoće li se ostati na tom nivou, ili ići i dalje. Ako se želi istupiti iz nuklearne energije, to treba jasno reći i napraviti u relativno kratkom roku, kao Njemačka.

Za razumijevanje ukupne situacije, treba imati na umu da Francuska zbog politike jeftine električne energije ima znatno višu potrošnju u domaćinstvima nego većina ostalih europskih zemalja. Potrošnja u domaćinstvima, po stanovniku, u Francuskoj je 2.900 kWh/god, u Njemačkoj 1.700 (u Hrvatskoj je otprilike isto), a u Italiji 1.200. U SAD 4.500, a u Kini 430. (vidi: Average household electricity use around the world)

Dio razloga za tako visoku potrošnju u domaćinstvima je viši udio grijanja prostora električnom energijom. Zato je Francuska već započela značajne mjere smanjivanje potrošnje energije u zgradarstvu. Planira energetski obnoviti po 500.000 zgrada godišnje do 2050.. (Vidi: Energetsko certificiranje zgrada – dobro za sve) Francuski eksperti su 2012. napravili veliku studiju o toj temi: Retrofitting of building: a cost-efficiency analysis

Društveno gledano, zanimljivo je spomenuti snažnu tradiciju velike uloge države i državnoga centralizma, koja postoji u Francuskoj. U toj značajki nacionalne kulture postoji znatna razlika prema Njemačkoj, a to se vidi i na području energetike. U Njemačkoj su energetske zadruge brojne i imaju više od osam milijuna članova. Portal cleantehnica objavio je prošle godine seriju tekstova o “snazi zajednice” (ili “zajedničkoj elektroenergetici”, ovisi kako prevedemo “community power”) u raznim zemljama. Treći nastavak bio je posvećen Francuskoj (Community Power In The Global Community Vol. III: France). Taj pokret u Francuskoj postoji, ali je slabije razvijen. »Pierre Jourdain kaže da većina građana vidi energiju kao nacionalno pitanje, a ne lokalno i osobno. “Naprosto se prikopčamo, toršimo, i vjerujemo da elektrika nikako nije naš posao!”.«

Način na koji je bila provedena javna rasprava o energetskoj budućnosti možda ukazuje na dobrodušni okret u pristupu. Sam proces bi mogao biti čak i važniji nego rezultat.

Francuska sad predlaže plan da obnovljivi 2030. zadovolje 40% potreba za električnom energijom, čime se probližava Njemačkoj koja za tu godinu planira 50%. U članku Even France could go 100% renewables tvrdi se da je i znatno ambiciozniji dugoročno moguć.

Nada za novi uzlet nuklearne industrije u svijetu su tzv. “Generatori III. generacije”, s bitno poboljšanim sigurnosnim dizajnom. Četiri su u gradnji: po jedan u Finskoj i Francuskoj (EPR, “Europski reaktor s vodom pod tlakom”) te dva u Kini. Imaju međutim velikih problema s stalnim odlaganjem završetka i povećanjem troškova. (French EPR reactor still planned in 2016 at an extra cost of €2bn) Kina je nakon nesreće u Fukušimi donijela odluku da svi novi reaktori koji će biti sagrađeni moraju biti III. generacije. Kina i Indija najviše rade na istraživanju mogućeg torijskog reaktora, ali ti su projekti još daleko od stadija demonstracijskih postrojenja.

Jedna dugoročna nada za obilni izvor električne energije je nuklearna fuzija. Europski istraživački centar ITER nalazi se u Francuskoj. Komercijalna fuzija ne očekuje se prije 2040..

Nuklearna energija je danas u ozbiljnom opadanju u zemljama OECD. Broj reaktora postojeće tehnologije neminovno će znatno opadati u slijedećih 20-ak godina. Osim Njemačke, odluku o postepenom napuštanju nuklearne energije donijele su Belgija, Švicarska i Španjolska. Nove tehnologije možda će se pojaviti negdje iza 2030.. Do tad će se vjerojatno već dogoditi bitne strukturalne preinake elektroenergetskog sustava drastičnim povećanjem obnovljivih izvora.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, energetika, nuklearna energija, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s