Rafinerije u Europi propadaju zbog pada potražnje

U ozračju aktualnog sukoba u Hrvatskoj oko planiranog zatvaranja Rafinerije Sisak, korisno je baciti pogled na kretanja u Europi i šire. Članak objavljen danas na mrežnom sjedištu tvrtke Enerdata, koja se bavi analizama globalnog tržišta: Middle East to compensate EU refining capacity decline

Sisak (2014-10-01)- Ne damo rafinerijuPotrošnja naftnih derivata u Europskoj uniji znatno je opala od sredine 2000-ih, kao rezultat supstitucije goriva u industriji i graditeljstvu, poboljšanja energetske učinkovitosti u prometu te ekonomske krize od 2008.. Doneseni su stroži standardi i provode se brojne mjere javnih politika. U razdoblju 2005.-2013. godišnja potrošnja je opala za 18%, sa 4.840 milijuna barela (mbl) na 3.950 mbl. Znatno veće smanjenje je u industriji i greaditeljstuv, pa je udio prometa porastao, ali u apsolutnim brojkama i potrošnja u prometu opada.

Zbog toga je došlo do viška kapaciteta rafinerija. Mnoge su zatvorene. Najviše u Francuskoj, zatim u UK i Njemačkoj.

S druge strane, brzo raste potrošnja na Srednjem Istoku, pa se otvaraju novi rafinerijski kapaciteti i taj trend će se nastaviti bar do 2020..

Većina novih postrojenja može zadovoljiti standarde Euro-5, što indicira da te zemlje pnaniraju poboljšati svoje ekonomije izvozom većih količina naftnih derivata u Europu, umjesto samo sirove nafte.

Postoji međutim opasnost od pojave prekapacitiranosti i kod njih.

Dakle, da ponovimo: u najnaprednijim zemljama svijeta, dolazi do smanjivanja potrošnje, i to ne samo zbog ekonomske krize, nego i zbog tehnološkog napretka i svjesnih državnih politika, rukovođenih dugoročnim strategijama da se smanji globalno zagrijavanje i ovisnost tih zemalja od uvoza energenata.

Njemačka, Francuska i neke druge zemlje danas smatraju, da je moguće održati aktualni životni standard trošeći 50% manje primarne energije, koja će se dobivati većinom iz obnovljivih, te da je to ostvarivo do 2050. g.. Ono o čemu su prije 30 godina pričali alternativci i fantasti, da ekonomija može prosperirati i uz smanjenji pritisak na prirodne resurse danas postaje stvarnost; iako smo, ne treba se zavaravati, tek na početku.

U svemu tome, naravno, neki se poslovi gube, ali se drugi otvaraju. Država bi morala imati dugoročne vizije i strategije, prepoznavati trendove i prilagođavati mjere ekonomske i socijalne politike. Ne bi se smjelo događati da poduzeća naprosto propadnu i radnici bivaju otpušteni, a država se pravi kao da je se to ne tiče. Ali isto tako ne može se neprekidno ubacivati novac za subvencije u poduzeća koja nemaju perspektivu.

U svijetu koji se stalno mijenja, nije Hrvatska u načelno drugačijoj sitaciji nego zemlje, koje su od nas puno bogatije ili koje su od nas puno siromašnije. Ono što nas čini izuzetno neuspješnim, je spektakularna nesposobnost za strateško planiranje.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, fosilni izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s