Rafinerije u Europi propadaju zbog pada potražnje

U ozračju aktualnog sukoba u Hrvatskoj oko planiranog zatvaranja Rafinerije Sisak, korisno je baciti pogled na kretanja u Europi i šire. Članak objavljen danas na mrežnom sjedištu tvrtke Enerdata, koja se bavi analizama globalnog tržišta: Middle East to compensate EU refining capacity decline

Sisak (2014-10-01)- Ne damo rafinerijuPotrošnja naftnih derivata u Europskoj uniji znatno je opala od sredine 2000-ih, kao rezultat supstitucije goriva u industriji i graditeljstvu, poboljšanja energetske učinkovitosti u prometu te ekonomske krize od 2008.. Doneseni su stroži standardi i provode se brojne mjere javnih politika. U razdoblju 2005.-2013. godišnja potrošnja je opala za 18%, sa 4.840 milijuna barela (mbl) na 3.950 mbl. Znatno veće smanjenje je u industriji i greaditeljstuv, pa je udio prometa porastao, ali u apsolutnim brojkama i potrošnja u prometu opada.

Zbog toga je došlo do viška kapaciteta rafinerija. Mnoge su zatvorene. Najviše u Francuskoj, zatim u UK i Njemačkoj.

S druge strane, brzo raste potrošnja na Srednjem Istoku, pa se otvaraju novi rafinerijski kapaciteti i taj trend će se nastaviti bar do 2020..

Većina novih postrojenja može zadovoljiti standarde Euro-5, što indicira da te zemlje pnaniraju poboljšati svoje ekonomije izvozom većih količina naftnih derivata u Europu, umjesto samo sirove nafte.

Postoji međutim opasnost od pojave prekapacitiranosti i kod njih.

Dakle, da ponovimo: u najnaprednijim zemljama svijeta, dolazi do smanjivanja potrošnje, i to ne samo zbog ekonomske krize, nego i zbog tehnološkog napretka i svjesnih državnih politika, rukovođenih dugoročnim strategijama da se smanji globalno zagrijavanje i ovisnost tih zemalja od uvoza energenata.

Njemačka, Francuska i neke druge zemlje danas smatraju, da je moguće održati aktualni životni standard trošeći 50% manje primarne energije, koja će se dobivati većinom iz obnovljivih, te da je to ostvarivo do 2050. g.. Ono o čemu su prije 30 godina pričali alternativci i fantasti, da ekonomija može prosperirati i uz smanjenji pritisak na prirodne resurse danas postaje stvarnost; iako smo, ne treba se zavaravati, tek na početku.

U svemu tome, naravno, neki se poslovi gube, ali se drugi otvaraju. Država bi morala imati dugoročne vizije i strategije, prepoznavati trendove i prilagođavati mjere ekonomske i socijalne politike. Ne bi se smjelo događati da poduzeća naprosto propadnu i radnici bivaju otpušteni, a država se pravi kao da je se to ne tiče. Ali isto tako ne može se neprekidno ubacivati novac za subvencije u poduzeća koja nemaju perspektivu.

U svijetu koji se stalno mijenja, nije Hrvatska u načelno drugačijoj sitaciji nego zemlje, koje su od nas puno bogatije ili koje su od nas puno siromašnije. Ono što nas čini izuzetno neuspješnim, je spektakularna nesposobnost za strateško planiranje.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, fosilni izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s