O suradnji Njemačke i Kine, u ozračju Ukrajinske krize

“IP Journal” je glasilo Njemačkog savjeta za odnose s inozemstvom (DGAP) – nezavisne, nestranačke, neprofitne mreže za promišljanje (think tank). Donosimo prikaz dva teksta o njemačko-kineskim odnosima u globalnim geostrateškim odnosima, a posebno u kontekstu aktualne krize u Ukrajini.

Njemačko-kineski ugovor 1972Njemačka i Kina su vrlo značajni trgovinski partneri; to je osnov njihovih političkih odnosa. Njihove su ekonomije uvelike komplementarne i dobro surađuju. To je bilo vidljivo u trgovinskom sporu SAD i Kine o kineskom dampingu u trgovini solarnim panelima. Europska unija se pridružila u pritisku na Kinu, ali je zauzela pomirljiv stav i postigla kompromis.

Kineski proizvođači solarnih panela zauzeli su 70% svjetskoga tržišta, potiskujući i njemačke proizvođače na njemačkom tržištu; ali oni iz Njemačke uveze strojeve, specijalno staklo i ekspertizu. Osim toga, jeftina kineska ponuda ide u korist njemačkim instalaterima opreme, te smanjuje garantirane cijene otkupa, što je dobro za njemačku ekonomiju i ostvarivanje ciljeva Energiewende.

I taj slučaj pokazuje kako su ekonomski odnosi složeni. Oba komentatora zalažu se za nastavak uske suradnje Njemačke i Europske unije s Kinom. Usprkos znatnim razlikama, obje strane zastupaju umjerenije politike, nasuprot agresivnijem nastupu SAD i Rusije. Kineski premijer je u listopadu drugi put ove godine posjetio Njemačku.

Niche Diplomacy at Work: Germany’s role in European-Chinese relations

Sebastian Heilmann, direktor berlinskog Instituta Mercator za kineske studije (MERICS), piše o promjenama u kineskoj ekonomiji i politici, o njihovom globalnom značaju te kako bi se prema njima trebali odnositi EU i Njemačka.

Pod vodstvom Hi Đinpinga (Xi Jinping), kineska vanjska politika postaje ambicioznija. Ne odbacujući odnose s Europom i SAD, razvijaju odnose s velikim zemljama poput Rusije i malima poput Venezuele i Zimbabwea, gradeći sustav odnosa koji se suprotstavlja hegemoniji Zapada i posebno SAD.

Nevladine organizacije koje su u Kini nesmetano djelovale desetljećima, sad su pod pojačanim sumnjama da, u službi neprijateljskih vanjskih sila, žele potkopati vlast Komunističke partije.

U ekonomiji, stopa rasta, iako i dalje vrlo visoka, usporava se. To donosi potrese, pojačanu konkurenciju i nužnost restrukturiranja. Agresivna protekcionistička industrijska politika pojačava pritisak na strane investitore, koji su ranije srdačno primani.

Sve zemlje, koje imaju odnose s Kinom, morat će se prilagoditi i preispitati svoje tradicionalne ciljeve i prioritete. To osobito vrijedi za Njemačku, za koju su ekonomski odnosi s Kinom vrlo važni.

Njemačkoj prijeti gubitak tradicionalnih prednosti u glavnim industrijskim tehnologijama. Politika prema Kini mora nastaviti isticati načela ljudskih prava, vladavine zakona, otvorenih tržišta i ekološke održivosti. Ali svaki milimetar napretka na tom putu bit će teži nego što se ranije pretpostavljalo.

Još važnije, Njemačka i Europa trebaju biti svjesne svojih ograničenih mogućnosti da utječu na kineski razvoj. Veliki problem je i nekoordiniranost europske vanjske politike.

I dalje, međutim, postoje velike mogućnosti suradnje i koristi za Njemačku. Kako se kineska ekonomija i društvo nastavljaju razvijati, raste potražnja za njemačkom ekspertizom, naročito na područjima održive urbanizacije, prostornog planiranja, upravljanja vodama, zdravstvenim uslugama, medicinskim tehnologijama i upravljanju organizacijama blagostanja (welfare organizations).

Razvoj regionalnog povezivanja Kine sa Srednjom Azijom može biti koristan za Europu, zbog otvaranja novih prometnih koridora (novi “Put svile”) i ekonomske mobilizacije srednjoazijskih društava. EU i Njemačka radile su u tom smjeru u posljednja dva desetljeća s ograničenim uspjehom. Sad treba pažljivo procijenjivati i podupirati kineske napore.

Njemačka treba razmotriti uključivanje, iako oprezno, u neke strukture koje Kina gradi, paralelne tradicionalnim okvirima bretton-woodskih institucija (Svjetska banka, MMF, Asian Development Bank). Npr. mogla bi se uključiti u novoosnovanu Azijsku banku za investicije u infrastrukturu (AIIB), usprkos američkim diplomatskim naporima da drži svoje saveznike izvan kineske inicijative.

Time to Find Common Ground: Why the Ukraine crisis would be a good starting point for closer German-Chinese cooperation

U ovom tekstu njemačko-kineski odnosi razmatraju se uz posebni fokus na aktualnu krizu u Ukrajini. Autor je Jing Huang, direktor Centra za Aziju i globalizaciju na Lee Kuan Yew School of Public Policy, Singapur.

Kina može mnogo dobiti Ukrajinskom krizom. Sankcije guraju Rusiju u kineski zagrljaj.

Sklopljen je ugovor kojim se Rusija obavezala na snabdjevanje Kine prirodnim plinom i naftom tijekom slijedećih 30 godina, uz cijene bitno manje od onih, koje je Rusija ranije tražila. Povećava se ruska zavisnost ne samo o kineskom tržištu, nego i kapitalu i tehničkim vještinama.

Drugi važan dobitak za Kinu je suradnja s Rusijom na području vojne tehnologije, gdje još važi zapadni embargo uveden nakon pokolja na trgu Tiananmen 1989.. Ruska tehnologija zaostaje za zapadnom, ali je bolja od one koju Kina ima danas.

Suradnja s Rusijom povećava snagu Kine u odmjeravanju sa SAD u Aziji, gdje se SAD oslanjaju na svoje saveznike kao što su Japan i Filipini. [SAD i Filipini potpisali su ugovor o vojnoj suradnji, protiv kojeg znatan dio javnosti prosvjeduje.]

Međutim, kinesko vodstvo je svjesno da, ako podrži način na koji Putin rješava međunarodne sukobe, ugrožava svoj ugled i odnose sa Zapadom, koji su im i dalje vitalno važni. Kina ima pograničnih sukoba sa susjedima, te ne želi ostaviti utisak da i sama teži metodi koju je Putin primjenio aneksijom Krima.

Kina pažljivo nastoji ne miješati se u unutrašnje odnose drugih država. Od reformi koje je uveo Đeng Hiaoping. prihvatila je zapadna načela tržišne ekonomije; radije posluje s drugim zemljama, nego da se s njima sukobljava. Zato kinesko vodstvo pazi da održi distancu od Putinove politike, ali također i od američke, za njih suviše “jastrebovske”.

Njemačka ima interes u nastavljanju suradnje s Kinom. Ne razlikuju se u procjeni da su sankcije protiv Rusije potrebne, nego o njihovim razmjerima. Jasno im je da su sankcije mač s dvije oštrice, koji na dulji rok šteti obim stranama. Interes im je osigurati da konflikt ne eskalira.

Njemačka i Kina zajedno mogu poslati snažnu i jasnu poruku da Putin mora promijeniti svoju politiku prema Ukrajini, tražeći kompromis a ne konfrontaciju. Mogu surađivati na traženju načina da se situacija u Ukrajini stabilizira i spriječi širenje krize.

Izazov za Kinu je velik, ali joj daje jedinstvenu priliku da igra konstruktivnu ulogu kao odgovorni sudionik globalnoga mira i stabilnosti. Ona može paralelno jačati svoje odnose s europskim zemljama, pogotovo Njemačkom, kao i razvijati istinski čvrste i dugoročne odnose s Rusijom. Rješavanje ukrajinske krize i poboljšanje odnosa s Europom također je u dugoročnom interesu Rusije.

Ne smije se potcjenjivati teškoće u razvoju partnerstva između Kine i Njemačke, koje imaju različite političke sustave, nivoe razvoja, vrednote i okolinu. Kineski lideri trebaju biti pažljivi, ne pokušavajući izigrati jednu europsku zemlju protiv drugih – igra u kojoj s vremenom svi gube.

Ali u temeljnim pitanjima gdje im interesi konvergiraju, dvije zemlje trebaju stajati zajedno bez obzira na razlike. Ukrajinska kriza je takvo temeljno pitanje, ne sama po sebi, nego zato što su obje zemlje protiv korištenja sile kao načina rješavanja sukoba, te zato što mirno rješenje služi interesima svih.

Neke poveznice

O Kini smo pisali ponajviše vezano uz energetiku i ekologiju. Kina je svjetski lider u ulaganjima o obnovljive izvore, te sve više obraća pažnju na ekološke probleme. Vidi članak Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?. O energetici: Trendovi potrošnje energije u Kini i u Europskoj uniji.

Suradnja unutar grupe BRICS izazov je hegemoniji SAD; vidi: BRICS ruši svjetski monopol dolara?.

O krizi u Ukrajini i trgovini prirodnim plinom, članak iz ožujka o.g.: Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, energetika, politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s