Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.

Na mrežnom sjedištu agora-energiewende.org objavljen je izvještaj o aktualnoj situaciji njemačkoga programa energetskog zaokreta (Energiewende) na kraju 2014. godine.

Energiewende ciljevi 2050Program zaokreta prema održivoj energetici, koji je pokrenula vlada socijaldemokrata i zelenih 2000. godine, strateški je osmišljen za razdoblje do 2050. godine. Sama činjenica da se planira na tako dugi rok spektakularna je novost u odnosu na ono što je bilo uobičajeno ranije, kad se deset godina smatralo dalekom budućnosti. Danska je bila prva koja je počela na taj način planirati energetiku, od početka 1980-ih kad je odustala od gradnje nuklearne elektrane (vidi: Danska energetika: revolucija na pola puta (1980.-2050.)). Kasnije vlade nastavile su provoditi strategiju, a diskusije su se vodile o taktici.

Druga je velika novost bila odustajanje od predviđanja budućnosti na osnovu trendova iz prošlosti (ako je potrošnja struje rasla 3% godišnje, pretpostavi se kao prirodno stanje nastavak rasta, pa se modificira raznim pretpostavkama, da možda može biti i samo 2,5% isl.). Planiranje je krenulo od “kraja”, tj. od situacije koja se smatra poželjnom, pa se onda razrađuju koraci da se to ostvari. Globalni cilj se raščlanjuje na posebne, zatim se postavljaju etapni ciljevi i razrađuju koraci, mjere i konkretni rezultati koje je potrebno postići svake godine. (Umjesto da se postavi nekakav daleki, apstraktni cilj, i onda “strategiju” stavi u ladicu i na nju zaboravi.) Strategija se stalno provjerava i po potrebi prilagođava, imajući u vidu hijerarhiju ciljeva. Tako su prošle godine donesene znatne zakonodavnje promjene, sustavne promjene ali ne i promjene načela, na kojima se sustav zasniva; to je nazvano “Energiewende 2.0.”.

Još jedna vitalna stvar, na koju ovdje valja upozoriti, je opći ekonomski problem odnosa između tržišne konkurencije i državne intervencije u ekonomiji. Sve napredne zemlje imaju neku kombinaciju jednog i drugog. Apsolutno slobodno tržište nigdje u svijetu ne postoji. Ekonomija svuda i uvijek (osim u prvobitnoj zajednici) sadrži tri čimbenika: društveno dogovaranje, političko odlučivanje i tržišnu konkurenciju.

Slijepa je ulica natezati se samo oko toga kolika treba biti uloga tržišta, a kolika države. Ne radi se o kvantiteti, nego o kvaliteti. Radi se o tome, na koji se način tržište i država kombiniraju; a uz to onda i društveni sustav i mentaliteti, da bi se ostvario pozitivna sinergija i time optimalni ekonomski razvoj. (Vidi o tome: Nije naš izbor “tržište ili socijalizam”. Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno.

Treba imati na pameti, iako trenutno nije operativno, da će se aktualni kapitalistički sustav, iako danas izgleda da nema alternative (pa se rvemo čak i s manjim promjenama unutar sustava, da se smanji moć podivljalih financija koje razaraju realnu ekonomiju umjesto da je podržavaju – vidi o tome članak Globalni kapitalizam i Europska unija), s vremenom, vjerojatno, pokazati neodrživim, te će trebati bitne promjene. Zasad, moramo se snalaziti unutar odnosa kakvi jesu, iako postoje i vrlo važne nove institucije koje uspješno funkcioniraju i treba ih poticati i razvijati. (Vidi npr.: Kooperativna ekonomija: s onu stranu kapitalizma?. )

Vlasništvo nad obnovljivima u Njemačkoj

Njemačka ima tradiciju uspješnog kombiniranja države i tržišta još od ujedinjenja 1870. godine. Važan je pojam “ordoliberalizam”, uređeni liberalizam, za razliku od “neoliberalizma” koji apsolutizira značaj tržišne konkurencije. Sustav, koji je Njemačka izgradila nakon Drugog svjetskog rata, nazvan je “socijalna tržišna privreda”, a u novije doba “eko-socijalna tržišna privreda” (öko-soziale Markwirtschaft). Pokazao se uspješnim, a uključuje i vrlo bitan čimbenik društvenoga dogovaranja i sporazumijevanja (suupravljanje, mitbestimung, u poduzećima, tripartitni dijalog u lokalnoj samoupravi i državnoj upravi) – čimbenik, koji je bio apsolutiziran u u jugoslavenskom “samoupravnom socijalizmu”.

Snagu društva nasuprot države i kompanija pokazuju i zadruge (kooperative) u energetici, koje imaju više od osam milijuna članova i posjeduju više od pola sagrađenih kapaciteta elektrana na obnovljive izvore. S druge strane, preobrazba elektroenergetskog sustava čini nužnim promjenu poslovnog modela koji je vrijedio stotinu godina (vidi: Preobrazba elektroenergetike: kako miševi mogu ubiti slona i druge članke u kategoriji “ekonomija”). Decentralizacija proizvodnje električne energije daje više moći pojedincima i lokalnim zajednicima, nasuprot velikim centrima ekonomske i političke moći (vidi: Obnovljivi izvori, komprimirani zrak i demokracija.

Sam pojam Energiewende skovale su grupe antinuklearnih aktivista početkom 1980-ih; dobili su podršku javnosti i danas oko njega postoji konsenzus svih parlamentarnih stranaka. Liberali, jedini koji su izražavali sumnju, ostali su na parlamentarnim izborima 2013. ispod praga. To pokazuje izvanrednu moć koji mogu postići ideje, kada zahvate mase (a sve kreće s grupicama čudaka).

Naravno da sve to košta. Njemačka je i 2014. mogla zadovoljiti aktualne potrebe za električnom energijom na osnovu deset puta manjih ulaganja u klasične izvore, nego u gradnju 75.000 MW na obnovljive izvore; a da i ne spominjemo trošak ranijeg zatvaranja nuklearnih reaktora. Ali nije poanta u tome da oni mogu trošiti, jer imaju novca. Prava, strateška i dugoročna pouka jest, da imaju novca (kao i druge uspješne zemlje) jer troše (tj. ulažu) na pravi način.

Njem- BDP i PEE 1990-2014Postojanje zdravih načelnih i sustavnih temelja osnova je uspješne razrade i provedbe dugoročnih vizija i strategija. Također, od vitalnog je značaja da zdravi temelji sustava i mentaliteta omogućavaju harmoniziranje različitih ciljeva i različitih strategija, uz sinergiju a ne konflikt (npr. između zaštite prirode i zarađivanja). Osim što se ulaganjem u “clean energy” direktno otvaraju brojna radna mjesta (neka se, naravno, i ukidaju), to znači velika ulaganja u znanosti i tehnologiju. Ostvaruje se golem broj inovacija, u procesu od fundamentalnih istraživanja, preko primjenjenih ka razvoju tehnologija i širenju industrija. Oni koji potiču inovacije napreduju i stiču tržišne prednosti, nasuprot konvencionalnoj “zdravorazumskoj” “mudrosti” da je ulagati u istraživanje i razvoj preveliki rizik, pa treba fino pričekati da drugi razviju nove tehnologije i kupiti nove patente (kako mi u Hrvatskoj radimo već 50 godina i super nam, je li, ide).

Čitatelj iz Hrvatske treba imati na umu da su ovo vijesti s druge planete. Kod nas temelji ne postoje, a dokumenti zvani “strategije” su sprdačina; ne samo u energetici. Grupice “libertarijanaca” i “socijalista” se jalovo i patetično natežu oko apstraktnih načela, predsjednik vlade je idiot, čelnik oporbe govori o ratu umjesto o radu, a ljudi za takve glasaju i u svakodnevlju se uzdaju u nekog svog “kuma Luku”, u patronsko-klijentelističke veze da pomognu sebi i svojima. Većina se i dalje kojekako snalazi i preživljava, ali cjelina nazaduje. Uništavamo supstancu, u energetici i drugdje.

January 2015 – Analysis : Turnaround for the Energiewende

Na gornjoj poveznici možete pročitati kratki prikaz na engleskom, te skinuti prezentaciju na engleskom i kompletan izvještaj na njemačkom. Još jedan kratki prikaz na mrežnom sjedištu ip-journal: 2014: A Pivotal Year for the Energiewende.

Proizvodnja el en u Njem 1990-2014

U provođenju zaokreta na području elektroenergetike postignut je značajni napredak tijekom 2014. godine. Porasla je proizvodnja iz obnovljivih izvora, smanjena potrošnja, smanjena emisija ugljikovog diksida, smanjene su cijene proizvodnje u elektranama na obnovljive izvore. (O prethodnoj godini, vidi: Električna energija u Njemačkoj 2005.-2013.-2020.)

Vlada velike koalicije CDU/CSU-SPD sad usmjerava više pažnje na drugi front: učinkovitost. To je tematika, koja je za energetski zaokret još i važnija: prvo je pitanje kako se energija troši, za što je potrebna i gdje se potrebe mogu smanjiti, a tek onda iz kojih se izvora ta energija dobiva. Dugoročni je cilj do 2050. smanjiti ukupnu potrošnju ukupne energije za 50% u odnosu na 2000. godinu, te 60% dobivati iz obnovljivih izvora, a električne energije smanjiti za 25% i iz obnovljivih dobivati 80%. (Po stanovniku, to bi značilo potrošnju ukupne energije od oko dvije tone ekvivalentnog ugljena po stanovniku godišnje, koliko Hrvatska ima danas – također Kina – a električne energije oko 5.000 kWh/stan./god., dok Hrvatska danas ima oko 4.000.)

Krajem godine, vlada je donijela niz mjera za poticanje energetske učinkovitosti. Novi program trebao bi smanjiti emisije ugljika za 62 do 78 milijuna tona do 2020.. Uvode se porezne olakšice za obnovu sustava grijanja i tople vode u postojećim zgradama, te se predviđaju ulaganja od 40 milijardi eura iz javnih i privatnih program. Ukupna dodatna ulaganja u energetsku učinkovitost do 2020. g. trebala bi iznositi 70 do 80 milijardi eura.

Vlada Angele Merkel je također konačno jače pritisla energetski sektor, dajući im obvezu da smanje ugljične emisije za dodatnih 22 milijuna tona smanjivanje potrošnje ugljena.

Tim mjerama vlada je ponovo osvojila podršku društvenoga pokreta koji postoji oko Energiewende, čiji su sudionici počeli sumnjati u njenu iskrenu podršku.

Prošle su godine, u pregledu proizvodnje električne energije po izvorima, obnovljivi prvi put na prvom mjestu sa 27,3% (računajući kameni i smeđi ugljen odvojeno). To je znatan porast u odnosu na 2013., kad je udio iznosio 25,0%.

Godine 2014., u odnosu na 2010., godišnja prizvodnja električne energije iz urana smanjena je za 43,7 TWh, iz plina za 30,8 TWh, te iz kamenoga ugljena za 7,1 TWh (povećanje 2010.-2013. za 4,7, a onda 2014. smanjenje za 11,8). Povećana je proizvodnja iz lignita za 10,1 TWh, a iz obnovljivih za 52,6 TWh.

Vrlo je značajno međutim i to, da je ukupna potrošnja električne energije smanjena za 39,1 TWh (sa 615,4 TWh 2010. na 576,3 TWh 2014.). Proizvodnja je smanjena znatno manje, pa je neto izvoz električne energije iznosio 34,1 TWh odnosno 5,6% proizvodnje. Njemačka je najveći izvoznik u Europi. Drugi najveći izvoznik je Francuska, a Njemačka je 2014. u Francusku izvezla neto 5,9 TWh. (Vidi: Dobro je znati: Njemačka izvozi električnu energiju u Francusku, a ne obrnuto!).

U izvještaju se osobito ističe, kao značajan uspjeh strategije, da više ne postoji korelacija između potražnje za električnom energijom i ekonomskog rasta (a već odranije je bilo jasno da je nestala ta veza kad se radi o ukupnoj potrošnji energije). Od 1990. BDP je povećan za 40%. Rast se potiče ulaganjima u racionalnu potrošnju energije, područje u kojem postoje brojne inovacije, te su ukupna ulaganja u svijetu čak veća nego u obnovljive izvore (zajedno, govorimo o “clean energy”). Smanjiti potrebu za električnom snagom za jedan megavat ima isti učinak kao da je sagrađena elektrana od jedan MW, koja uopće ne utječe na okoliš i ne troši nikakve resurse – dakle, još bolje od obnovljivih. Za takvu se uštedu koristi izraz “negawatt”, “negativna snaga”.

(U Hrvatskoj, nažalost, čak se i aktualna Strategija energetskog razvoja, prihvaćena u Saboru 2009. godine, zasniva na starim metodama prognoze na osnovu projekcije trendova iz prošlosti, uz dogmu da BDP ne može rasti ako ne raste potrošnja energije. Po toj projekciji, rast potrošnje električne energije 2008.-2020. iznosio bio oko 50%, te bi Hrvatska do 2020. stigla ili prestigla Njemačku u potrošnji po stanovniku. To se naravno neće dogoditi, jer potrošnja je zapravo opala. Nažalost, za razliku od Njemačke, ne kao rezultat strategije i politike, ne kao rezultat tehničkih i organizacijskih inovacija, nego zbog opće ekonomske recesije.)

Proizvodnja i potrošnja el en u Njem 2000-2014Iz obnovljivih je 2014. proizvedeno 157,4 TWh. Od toga 20,8 TWh u hidroelektranama, 48,9 TWh iz biomase i biogenog otpada, 52,4 TWh iz vjetra te 35,2 TWh iz sunca. Proizvodnja z obnovljivih je u posoljednjih deset godina (2004.-2014.) utrostručena, tj.porasla je za oko 100 TWh godišnje (to je šest puta više od ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj).

U nedjelju 11. svibnja između 12 i 14 sati obnovljivi su pokrivali 80% tekuće potrošnje električne energije.

Istovremeno, elektroenergetski sustav je postao fleksibilniji. To je očtio iz broja sati, kad je tekuća cijena električne energije na tržištu bila negativna (zbog proizvodnje iz vjetra i sunca, koja premašuje trenutnu tražnju). To se dogodilo u 64 sata tijekom 2014., što je jednako kao i 2013., iako je udio vjetra i sunca u proizvodnji znatno povećan. Sada je potrebno manje konvencionalnih elektrana da se stabilizira nepostojana proizvodnja iz sunca i vjetra, nego što je to bilo prije dvije godine. Fleksibilnost će se i dalje povećavati tehnološkim i regulatornim mjerama.

Velika i dobrodošla vijest jest da je, nakon rasta u prethodne dvije godine, smanjena proizvodnja elektrike iz ugljena. (Vidi: O termoelektranama na ugljen u Njemačkoj i Kini i Fleksibilne TE na ugljen kao dio sustava zasnovanog na obnovljivim.) Glavni je razlog tomu rast proizvodnje iz obnovljivih; oni su prvo s tržišta potisnuli TE na prirodni plin, a sada počinju istiskivaiti i kameni ugljen.

Zbog visoke cijene prirodnoga plina, proizvodnja električne energije iz novih kombi TE na prirodni plin (kombinacija plinske i parne turbine), usprkos visokoj učinkovitosti od 58%, odranije je već skuplja nego proizvodnja u starim termoelektranama koje koriste (domaći) lignit (uz učinkovitost 33%), a od 2012. također je skuplja nego proizvodnja u starim TE koje koriste (uvozni) kameni ugljen (uz učinkovitost od 35%).

Cijena kamenoga ugljena na svjetskom tržištu opada od 2009. godine. Kako je cijena nafte rasla, a cijena prirodnoga plina većinom je povezana s cijenom nafte, to je i u drugim europskim zemljama dovelo do smanjivanja korištenja prirodnoga plina, uz rast proizvodnje iz ugljena i obnovljivih. [Isto je i u Hrvatskoj, čak i radikalnije, jer dvije najveće termoelektrane u Hrvatskoj, Sisak i Rijeka, od 2009. gotovo uopće nisu u pogonu. Hrvatska je uspješno iskoristila pad cijena električne energije na europskom tržištu.] Pad cijena nafte mogao bi sad dovesti i do pada cijena prirodnoga plina.

Ukupna emisija stakleničkih plinova u Njemačkoj (svi sektori) znatno je opala: 2013. iznosila je 951 milijuna tona ekvivalentnog ugljičnog dioksida (tj. svih stakleničkih plinova ukupno, izraženih tako da se emisije metana i drugih plinova pomnože s odgovarajučim faktorom zbog njihovog većeg učinka u odnosu na CO2) a godine 2014. pala je na 920 milijuna tona. Godine 1990. emisije su bile 1.249 milijuna tona. Ipak, još se dosta treba učiniti do 2020., da bi se dostigao cilj od 747 milijuna tona.

Cijena osnovne (baseload) električne energije na tržištupala je na 33 €/MWh, dok je 2013. iznosila 38 €/MWh.

Zaustavljen je trend rasta cijena električne energije za potrošače, te će cijene kako za domaćinstva, tako i za komercijalni i industrijski sektor 2015. godine padati, zbog sniženih cijena koje distributeri plaćaju proizvođačima i zbog smanjenih doprinosa za financiranje obaveznog otkupa iz obnovljivih.

Ove godine u proljeće bit će zatvorena nuklearna elektrana Grafenrheinfeld.

Očekuje se znatan rast proizvodnje električne energije iz vjetra, jer se očekuje da će tijekom godine na mrežu biti priključeno oko 2.400 MW pučinskih (ffshore) elektrana, a tijekom 2014. je priključeno 3.400 MW kopnenih vjetroelektrana, koje će naravno tek ove godine biti u punom pogonu.

Očekuje se da će proizvodnja iz lignita ostati visoka, a prizvodnja iz kamenoga ugljena i plina ovisit će o kretanju potražnje i neto izvozu.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u društveni pokreti i organizacije, ekonomija, elektrika, energetika, fosilni izvori, nuklearna energija, obnovljivi izvori, politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s