Kućne solarne elektrane postaju toliko jeftine, da je cijena proizvodnje jednog kilovatsata (LCOE) u velikom dijelu svijeta već sad manja nego ona koju potrošać plaća lokalnoj elektrodistribuciji. Na mnogim mjestima se već danas isplati i kombinacija s baterijom, koja sprema struju za kasniju potrošnju (i za pogon elektromobila). I cijene će i dalje padati.
Međutim, svako kućanstvo za sebe – to, naravno, nije ekonomično s gledišta zajednice. Paneli na krovu obiteljske kuće mogu dati više električne energije nego što obitelj troši, i to ne u vrijeme kad je najpotrebnija. Da biste smanjili ukupne troškove i svoju ovisnose o Elektri, možete se dogovoriti sa susjedom i isntalirati nekoliko metara žice tako da vaša domaćinstva postaju jedan potrošač.
A ako se recimo sto-dvesto metara od vaše kuće nalazi supermarket, možete im ponuditi, da se spojite žicom i da im isporučujete struju uz cijenu, recimo, 10% manju nego što plaćaju Elektri. Supermarketi troše najviše električne energije za hlađenje upravo onda, kad vaša FN elektrana najviše proizvodi: ljeti po danu.
I tako može nastati mala, lokalna mreža, koja umrežava nekoliko stotina malih potrošača i malih proizvođača (uključujući npr. malu bioplinsku turbinu, mikro-HE na nekom potoku isl.). Ako vam naravno propisi dozvole takav poslovni aranžman. Svi elementi potrebne tehnologije su sad dostupni. I cijene će padati. (Ako vas zanima više, pogledajte mrežno sjedište Microgrid Institute.)
Takve lokalne mreže se onda mogu međusobno povezivati i usklađivati, da bi se optimirala proizvodnja i potrošnja, sigurnost i fleksibilnost (uz koncepciju “pametnih mreža”, koju omogućuje elektronika). Cijeli sustav se dramatično mijenja, u odnosu na današnji, baziran na centraliziranoj proizvodnji u malom broju velikih elektrana (u Hrvatskoj: 27 elektrana jačih od 10 MW, te više od dva milijuna potrošača). O tome smo pisali u tekstu Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici.
Nikako ovo ne treba shvatiti kao izražavanje prezira prema modelu, koji nam je u domove donio blagodat električne energije i koji je bio valjan stotinu godina! Ali sad su se prilike promijenile, zahvaljujući napretku tehnologija, pametnim politikama i društvenim borbama. Suradnja elektroprivrednih kompanija i sinhronizacija mreže na nivou većeg djela Europe izvanredno je postignuće. Ne smije biti odbađeno, dapače: budućnost može biti “EUMENA Supergrid” (Europa – Srednji istok – Sjeverna Afrika). Zato i govorimo o harmoniji velikog i malog, mikro i super, kao optimumu kojeg valja postići kroz energetski zaokret (Energiewende) u slijedećih nekoliko desetljeća.
Ne radi se (više) o nekom “njuedžovskom”, holističkom, “alternativnom” zazivanju harmonije, nasuprot kaosu tržišta, pragmatičnosti država i nemilosrdnosti konkurencije. Riječ je o kretanjima u srcu globaliziranog kapitalizma. Događa se globalno skretanje tokova kapitala ka drugačijoj energetici. (Vidi npr članak Budućnost je sada, gdje spominjemo analize i poteze financijske savjetničke tvrtke Lazard Ltd. i investicijske banke Barclays, te predviđanja International Energy Agency. ) U najnaprednijim zemljama, u posljednjih četrdeset godina dogodio se “dugi marš kroz institucije” freakova koji su 1970-ih prosvjedovali protiv nuklearne energije. Oni su promišljali alternative, mobilizirali podršku javnosti, prisilili vlade na promjene politika, inicirali sijaset tehničkih inovacija, te sada, zaista, počinju mijenjati globalni sustav.
Kako smo više puta pisali, to je sad stvar tržišnih sila a ne državne intervencije – koju sad, međutim, prizivaju elektroprivredne kompanije da bi obranile stoljetni poslovni model. (O tome vidi: Kako miševi mogu ubiti slona.) Ono što u nacionalnoj ekonomiji donosi uspjeh, provjereno u 100% slučajeva, je valjana kombinacija mehanizama tržišta, države i društva (vidi članak Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050..)
Savjetnička tvrtka Navigant Research od ožujka organizira globalnu diskusiju insidera o temi The Future of Small Scale Microgrids and Nanogrids , koja će trajati četiri do pet mjeseci. U priopćenju o tome pišu da je tržište za električne mreže male razine, uključujući mikromreže i nanomreže, u tranziciji od faze istraživanja i razvoja (R&D) na potpunu komercijalizaciju. Prema njihovoj procjeni, prihodi od mikromreža na svjetskom tržištu porast će od 4,3 milijarde USD, koliko su iznosili 2013., na blizu 20 milijardi USD godine 2020..
Očito je, kaže Navigant, raznoliki skup tržišnih snaga potiče usvajanje malih mreža mnogo brže nego što su očekivali direktori elektroprivrednih kompanija. Izranjanje ovog dinamičnog tržišta za te kompanije nosi duboke i možda zloslutne implikacije, zajedno s mnogim pitanjima koja treba razmotriti. Je li širenje mikromreža prijetnja, prilika – ili oboje? Za poduzetnike – kakve su zakonske barijere i što može biti učinjeno da se smanje ili uklone? Koje su sve prilike da se zaradi novac novim proizvodima i uslugama, i koji rizici?
Zaključuju da će oni koji se prilagode ovim ubrzano mijenjajućim tržišnim snagama napredovati u novu eru malih, distribuiranih, samodovoljnih mrežnih sustava. Oni koji ne prihvate rizik ostat će otraga, vezani uz zastarjeli poslovni model i prevaziđene tenologije.
[DISCLAIMER: Djeco, ne pokušavajte to kod svoje kuće! Hrvatski čitatelji moraju imati u vidu da su ovo vijesti s jednog drugog planeta, zvanog Zemlja. Kod nas se to ne isplati i nikad se neće isplatiti. Ako ne vjerujete, pitajte našu Vladu, naše najutjecajnije eksperte ili trenutnog direktora HEP-a (požurite dok ga ne smjene – doduše, teško da će i slijedćei biti drugačiji.)]
Ekološka ekonomija 