Zašto je cijena nafte niska i što nam donosi

Mjesečnik “Le Monde Diplomatique” donosi uvodnik Što stoji iza jeftine nafte? o čimbenicima koji utječu na pad cijena i održavanje niskih cijena nafte u svijetu. Ne postoji jedan uzrok. Na djelu je kombinacija odnosa potražnje i ponude s geopolitičkim sukobima i savezništvima.

Time 1986-04-14- Jeftina naftaJedan od važnih čimbenika je pad potražnje u Europskoj uniji; godišnja potrošnja je 2005.-2013. pala za 18%. O tome smo pisali 2. listopada 2014., povodom najava o zatvaranju Rafinerije Sisak (Rafinerije u Europi propadaju zbog pada potražnje.

To je rezultat ne samo ekonomske krize nakon 2008., nego i svjesnih politika država, vođenih dugoročnim interesom da se provede energetski zaokret. (U mnogim ekonomskim analizama, i dalje se podrazumijava da je svaki pad potrošnje negativan.) Ukupna godišnja potrošnja primarne energije u EU opala je 2006.-2013. za gotovo 10%, a nafte 12%.

Drugi važan čimbenik je usporavanje rasta u Kini. Opća stopa ekonomskoga rasta više nije 9-10% nego “samo” oko 7% godišnje; ali još je važnije što se opći smjer razvoja u energetici počeo mijenjati ka investicijama u učinkovitost i obnovljive izvore (vidi: Kineska ekologija, energetika i ekonomija).

Također, u jučer objavljenom članku Novosti o ugljenu širom svijeta, dio podataka odnosi se i na naftu; osobito o tome da investicijski fondovi koji prestaju investirati u dionice “fosilnih” kompanija zarađuju više.

Tako je primjerice i gigantski norveški fond, u koji se slivaju prihodi od prodaje nafte i plina, početkom godine donio odluku da smanji ulaganja u fosilna goriva.

Potrošnja nafte u Kini je prošle godine porasla 5,9% (a potrošnja ugljena je pala), ali za očekivati je da će stopa rasta padati.

Važan čimbenik u povećanju ponude je rast proizvodnje nafte tehnologijom frackinga u SAD, u čemu nafta slijedi prirodni plin, čiji je “bum” započeo prije desetak godina.

Uz te dugoročne tendencije, tu su razni komplicirani i promjenljivi odnosi u borbi za moć u svijetu (SAD, Rusija, Kina, Saudijska Arabija, Sirija, Iran…), koji potiču razne spekulacije o tajnim dogovorima u uskom krugu svjetskih moćnika.

Izgleda zasnovan zaključak: »Kada je u pitanju energetska politika proturječne se teorije ne moraju nužno međusobno poništavati – većina aktera uspješno igra dvostruku igru.«

Tehnologija frackinga izaziva sporove zbog ekoloških briga. U SAD je došlo do raskola između administracije predsjednika Baracka Obame i republikanske većine u Kongresu. Početkom ožujka, pristaše projekta naftovoda Keystone XL u Senatu nisu uspjeli prikupiti dvotrećinsku većinu (67 glasova) da nadglasaju predsjednički veto. Za takvu odluku glasala su 62 senatora (svi republikanci i osam demokrata).

(vidi o toj temi članke Nestandardna nafta: energetske nade i ekološke brige i Zašto je korištenje ‘teške nafte’ loša ideja.)

U sušom pogođenoj Kaliforniji, aktualni problem je velika potrošnja vode (Despite Historic Drought, California Used 70 Million Gallons Of Water For Fracking Last Year). Mnogi izražavaju ogorčenje jer se ograničava korištenje vode za svakodnevnu upotrebu ljudi, a industrija frackinga izuzima.

Niska cijena nafte, međutim, neće ugroziti rast obnovljivih izvora energije. Savjetodavna tvrtka Bloomberg izvještava o novoj studiji investicijske banke Citigroup (Cheap Oil Unlikely to Slow Growth of Renewables). Na Srednjem Istoku, velike solarne elektrane su konkurentne već pri cijeni nafte od 30 USD po barelu, a pučinske vjetroelektrane pri cijeni od 23 USD po barelu. (Dapape,nedavno je Nacionalna banka Abu Dhabija objavila analizu da TE na naftu nisu konkuretne solarnima čak i ako cijena nafte padne ispod deset USD po barelu.)

Slične procjene iznijeli su istraživači iz Goldman Sachs Group i Deutsche Bank. Čak i suprotno: niske cijene mogu dovesti do smanjivanje proizvodnje prirodnog plina, što može potaknuti rast obnovljivih.

U prilog tome je npr. i nedavno objavljeni izvještaj Ministarstva enegetike SAD o perspektivama energije vjetra. Vjetar danas pokriva 4,5% potreba za električnom energijom u SAD, a izvještaj predviđa da će to porasti do 10% 2020., 20% 2030. i 35% 2050. godine. Pritom treba imati u vidu da državne potpore za vjetroelektrane nisu privilegija, nego izjednačavanje uvjeta.

Porezne olakšice, koje su u SAD dobile naftne i plinske kompanije 2013. g., iznosile su 18,5 milijardi USD.

Da se vratimo početnoj temi, niskoj cijeni nafte. Članak The implications of $50-a-barrel oil for the world’s energy mix, objavljen u siječnju o.g. na mrežnom sjedištu carbonbrief.org, daje koristan prikaz situacije, raznih projekcija i predviđanja o tome što će se u bliskoj budućnosti događati, te osnovnih čimbenika koji će na zbivanja utjecati. Međusobni utjecaji mogu biti vrlo raznoliki i proturječni.

Pad cijena nafte ugrožava znatna ulaganja u crpljenje nafte na Arktiku, iz glinenih škriljevaca (šejla) i iz bitumenoznih pjesaka (tar sands).

Cijena prirodnoga plina je u svijetu i dalje većinom vezana uz cijenu nafte (u Europi 65%). Nafta marginalno služi za dobivanje električne energije, ali plin služi obilno. Pad cijena plina može ugroziti neka ulaganja u razvoj obnovljivih elektrana. Mnoga su međutim ekonomična i pri sadašnjem nivou cijena. Osim toga, mnoge zemlje imaju dugoročne planove razvoja obnovljivih i vjerojatno ih neće zaustaviti zbog kolebanja cijena nafte i plina.

Treba spomenuti da je zbog pada cijena ugljena na svjetskom tržištu u Europi od 2009. došlo do pada proizvodnje električne energije u TE na plin i povećanja u TE na ugljen. Sad bi se taj trend mogao opet okrenuti. Korištenje prirodnoga plina za dobivanje električne energije u Europi je brzo raslo od kraja 1980-ih, a u SAD tek od polovice 2000-ih godina.

O značaju frackinga, te gore spomenutim složenim odnosima i ciljevima glavnih igrača na globalnoj pozornici, korisno je pročitati članak na mrežnom sjedištu “Foreign Policy”, objavljen u prosincu prošle godine: Is Saudi Arabia Trying to Cripple American Fracking?

Usprkos napisima u američkim medijima na temu “šeici protiv šejla”, OPEC nije smanjio proizvodnju nafte da bi povećao cijenu. Po mišljenju analitičara FP, usprkos izjavama, glavni cilj Saudijske Arabije nije zadržati tržišni udio u sukobu sa šejlom.

SA ima interes pridružiti se pritisku SAD na Rusiju i Iran, zbog njihovog sudjelovanja u Siriji. Ruska rublja je u dva mjeseca izgubila 40% vrijednosti u odnosu na dolar, a Iran je godinama pod sankcijama pa teško podnosi pad prihoda. [Krajem ožuja je međutim došlo i do iznenađujućeg dogovora s Iranom, koji bi mogao bitno promijeniti odnose. Je li Rusija sad u prvom planu kao protivnik?]

US EIA procjenjuje da će obilje nafte iz šejla potrajati do oko 2050. g., dok će SA proizvoditi naftu i desetljećima nakon toga, uz niže cijene.

Aktualni pad cijena kombinacija je niza čimbenika, uključujući rast proizvodnje u SAD, pad potrošnje u Europi i usporeni rast u Kini i drugim “emerging market” (pri čemu je bitnu ulogu imao listopadski sastanak i kvartalni izvještaj IMF), ali SA nema velike štete. Najviše gube Nigerija, Angola i Alžir.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, fosilni izvori, obnovljivi izvori, politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s