Hrvatska elektroenergetika: i dalje presing HEP-a i građevinskog lobija

Jutarnji list danas objavljuje članak BUDUĆNOST ENERGIJE Hrvatska 2030. godine: Kako do struje iz sigurnih i čistih izvora.

Na kraju stoji ograda: Ovaj članak napravljen je u produkciji Native Ad Studija EPH u suradnji s HEP-om, a redakcija Jutarnjeg lista nije bila uključena. “Native Aa” je kratica za “Native advertising”, oblik online oglašavanja u kojem oglašivač piše tekst tako, da se koristi formu članaka koju bi koristila redakcija portala.

Prvi dio članka nažalost pokazuje površnost i jednostranost, uobičajenu u pisanju o energetici u Hrvatskoj. Isto kao prije 30 godina, kad su počele ozbiljnije diskusije o energetskim strategijama. Navodimo neke problematične tvrdnje.

»Od 1989. do danas, dakle u više od tri desetljeća«

Hm? Koliko godina ima u jednom desetljeću? 😦

»u hrvatski elektroenergetski sustav priključeno je samo pet novih proizvodnih jedinica«

Podatak je dobiven iz “Hrvatske elektroprivrede” i prenesen kao da je HEP = Hrvatska. Međutim, izgrađeno je također 1.159 postrojenja na obnovljive izvore i kogeneracija, instalirane snage 417 MW. [1]

»A udjel svih ostalih obnovljivih izvora – malih hidroelektrana, vjetroelektrana, solarnih elektrana, bioplinskih elektrana i elektrana na biomasu – sve je to vrijeme bio vrlo nizak, manji od 3,5 posto.«

Nije “sve to vrijeme”, jer, naravno, raste svake godine; prije deset godina udio je bio nula posto. Autori, koji pišu u suradnji s HEP-om, navode postotak za 2013., a nisu se potrudili priviriti na mrežno sjedište HEP-a. Izgrađene vjetroelektrane i solarne elektrane godine 2014. predale su u mrežu 913 milijuna kilovatsati (5% ukupno raspoložive električne energije HEP-grupe). [2]

»U ovom trenutku dovršava se u Hrvatskoj samo jedna termoelektrana, u Sisku, snage 230 MW«

I opet – što nije HEP, kao da ne postoji; tržište energije (za to smo se borili…) kao da ne postoji.

Hrvatski operater tržišta energije sklopio je ugovore za 197 postrojenja, koja još nisu priključena na mrežu, snage 500 MW. [3]

»a oko 1500 megavata stabilnih izvora za proizvodnju struje – nedostaje.«

Da toliko nedostaje, mantra je koja se ponavlja već desetak godina (a uz varijacije i dulje – od 1980-ih). Ali to naprosto nije točno. Hrvatska u ovom trenutku ima više nego dovoljno elektrana za pokriće aktualne potrošnje.

Ukupna proizvodnja termoelektrana u Hrvatskoj tijekom 2014. bila je smiješnom mala: 2,9 milijardi kilovasati. [2] Toliko bi, ako bi bilo potrebno, mmogla proizvesti samo sadašnja termoelektrana Sisak (420 MW). A ona, kao i TE Rijeka, uopće nije ni radila! [4]

Hrvatska je 2014. uvezla 1,8 milijardi kilovatsati. [2] Proizvodnja hidroelektrana bila je blizu rekordne, ali čak i uz prosječnu njihovu proizvodnju, potreba za uvozom mogla bi se posve eliminirati, pa bismo imali i višak, normalnom proizvodnjom postojećih termoelektrana.

Uvozi se zato, jer je situacija na europskom tržištu električne energije takva da je to jeftinije.

Istina, blokovi TE Sisak 1 i 2 i TE Rijeka, kao i neki manji, moraju se isključiti 2018., jer ne zadovoljavaju sadašnje propise EU (a ulaganja u revitalizaciju se, kažu, ne isplate). Međutim, uz dovršenje bloka TE Sisak C, revitalizaciju hidroelektana koja je u tijeku i poneko manje postrojenje, današnja potrošnja električne enrgije, ili malo povećana, može se pokriti.

(Inače, dovršetak gradnje TE Sisak C kasni već dvije i pol godine. Na mrežnom sjedištu HEP-a i danas piše »Očekivano puštanje u pogon novog postrojenja je početkom 2013. godine.« [5]. Vlada se time uopće ne bavi, a ulaže tisuću puta veću energiju u tek planiranu gradnju TE Plomin C.

Nove elektrane snage 1.500 MW, to bi značilo proizvodnju oko 10 milijardi kilovatsati godišnje. A Hrvatska sad troši oko 18 milijardi, manje nego 2008.. Teško je zamisliti da ćemo iznenada uletjeti u strelovit razvoj tempom Kine, pa da se potrošnja poveća za više od 50%.

“Strategija energetskog razvoja Hrvatske” iz 2009. predviđala je takav rast, da bismo 2020. postigli potrošnju 28 milijardi kilovatsati. Time bismo, u potrošnji po stanovniku (pretpostavivši da ne gradimo za izvoz – s obzirom na gore spomenuto o cijenama, to se nikako ne isplati), pretekli Njemačku i većinu europskih zemalja (a one sustavno rade na tome da smanje potrošnju, mjerama racionalizacije). [6]

Potrošnja bi mogla porasti, ali sigurno neće toliko. Megalomanske projekcije “Strategije…” bespredmetne su. Termoelektrana Plomin C, snage 500 MW i godišnje proizvodnje 3,5 milijardi kilovatsati, nije nam potrebna. Gore navedenih 500 MW novih elektrana na obnovljive davalo bi godišnje oko 1,5 milijardi kilovatsati, a moguće je (i postavljena kao prioritet ove vlade) i znatna dodatna gradnja kogeneracija na biomasu i bioplin, koje su stabilni izvor energije kao i termoelektrane na fosilna goriva.

A time bismo još uvijek po udjelu novih obnovljivih izvora (osim velikih HE) bili ispod iole naprednijih europskih zemalja. Također, po udjelu nestalnih izvora (vjetar i sunce) daleko od granice kad su potrebne znatnije investicije u mrežu i sustave skladištenja.

Uz spomenutu revitalizaciju hidroelektrana i poneku novu (Senj 2 i Kosinj?), te vjetroelektrane, solarne i termoelektrane na biomasu i bioplin, suvislo je razmatrati još poneku manji kogeneraciju na plin: zamjensku od oko 100 MW u Osijeku (jer današnji blokovi prestat će radom), te još jednu sličnu u EL-TO Zagreb (za što postoji projekt).

U posebnom okviru u članku u “Jutarnjem” je također obavezna hvala kako Hrvatska iz obnovljivih troši više od prosjeka Europe. To je irelevantno, jer u ciljevima i programima Europske unije velike hidroelektrane se ne uračunavaju. Npr. Švedska, Švicarska i Austrija, koje imaju vrlo veliku proizvodnju iz hidroelektrana, također intenzivno ulažu u nove obnovljive izvore.

U drugom dijelu teksta tek se ukazuje na neke realitete (i otvara mogućnosti za diskusiju). Koji su naravno svjetlosnim godinama daleko od svega, o čemu razmišljaju naši političari (kao i većina stručnjaka, menadžera i poduzetnika).

_____________________________

NAPOMENE


1. Stanje 22. svibnja 2015., prema posljednjem izvještaju HROTE, http://www.hrote.hr/default.aspx?id=82

2. “Struktura izvora električne energije u 2014. godini”, http://www.hep.hr/opskrba/ienergije.aspx

3. “Nositelji projekata s kojima je HROTE sklopio ugovor o otkupu električne energije, a čija postrojenja još nisu puštena u pogon”, http://files.hrote.hr/files/PDF/Sklopljeni%20ugovori/Nositelji_projekta_HR_22_5_2015.pdf

4. Podaci o proizvodnji termoelektrana dostupni su na stranicama HEP-Proizvodnje, http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/termoelektrane/default.aspx . Posljednji navedeni podaci su za 2013., ali 2014. se očito ništa bitno nije promijenilo.

5. http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/termoelektrane/sisak.aspx

6. Potrošnja električne energije u Njemačkoj posljednjih godina pada. Plan je smanjiti potrošnji u odnosu na 2008. g. za 10% do 2020., a za 25% do 2050. g.. Vidi članak “Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/01/19/njemacki-energetski-zaokret-2000-2014-2050/ i dijagram: https://ekoloskaekonomija.files.wordpress.com/2015/01/energiwende-ciljevi-2050.jpg

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s