Obnovljiva energija u EU: Izvješće o napretku

Europska komisija objavila je jučer (16. lipnja) Izvješće o napretku obnovljive energije (Renewable energy progress report).

Vijesti su uglavnom dobre. EU je na putu ispunjenja obavezujućeg cilja da obnovljivi izvori 2020. g. pokriju 20% ukupne bruto finalne energetske potrošnje. Godine 2014., prema procjenama, udio je iznosio 15,3%.

Finalna potr en EU 2014-2020 i obn

Ovo se odnosi na ukupnu finalnu potrošnju, mjerenu u standardiziranim jedinicama energije, “tona ekvivalentne nafte”, po jedinstvenoj metodologiji.

Tradicionalne razlike među zemljama uglavnom ovise o razlikama u hidropotencijalu i njihovom korištenju, te manje o korištenju ogrijevnog drva. Kako su hidropotencijali uglavnom gotovo potpuno iskorišteni, svjesne državne politike usmjerene su uglavnom na razvoj “novih obnovljivih” (isključujući velike HE): vjetar, sunce, male HE (do 10 MW), biomasa, bioplin, biogoriva, geotermalna, toplina okolina, energija valova, energija plime i oseke.

U proizvodnji električne energije iz obnovljivih u EU, godine 2005. je voda činila 70%, a 2013. 42%. Udio vjetra povećan je s 14 na 28%, a sunca s 0% na 10%.

Među obnovljivima, najveći udio ima biomasa (47%, od toga 42% za grijanje i hlađenje i 5% za elektriku), slijede voda 17%, vjetar 11%, biogoriva 9%, sunce 7%, toplinske pumpe 5%, bioplin 4%, geotermalna 1% i pomorska manje od 1%.

Po sektorima, finalna potrošnja energije u Europi je 46% za grijanje i hlađenje, 30% u transportu i 24% elektricitet. Ciljevi za 2020. su da iz obnovljivih izvora bude 21% energije za grijanje i hlađenje, 10% u transportu i 34% elektrike. Dostignuto 2014.: 17%, 6% i 26%. Nešto je kritičnija situacija u prometu, gdje je cilj za 2020. izazovniji, ali je dostižan.

U okviru ukupnoga cilja, svakoj zemlji određen je (2009. godine) pravno obavezujući cilj za 2020.. Oni iznose između 10% (Malta) i 49% (Švedska). Aktualni postoci 2013. su između 3,6% (Luksemburg) i 52,1% (Švedska).

Određeni su i međuciljevi (nisu pravno obavezujući), koji se određuju za razdoblje od dvije godine. 26 zemalja članica zadovoljilo je međuciljeve za razdoblje 2011.-2012. a očekuje se (kad budu potvrđeni svi podaci) da će 25 zadovoljiti ciljeve za 2013.-2014..

Međutim, kako međuciljevi postaju ambiciozniji idućih godina, neke zemlje članice bi trebale pojačati svoje napore da ostanu na pravoj stazi, uključujući moguće korištenje mehanizama suradnje s drugim zemljama članicama.

Hrvatska je načelno blizu cilja od 20%, ali kako je vlada 2013. odredila izrazito anti-obnovljivu politiku i potiče povećanje korištenja fosilnih goriva, moglo bi biti problema. Osim toga, treba imati u vidu da će slijediti dalji ciljevi do 2030. g. (27% ili više), u okviru dugoročnog plana bitne transformacije energetike do 2050..

Sada zemlje EU razvijaju tehnologije i metode, prolaze kroz proces učenja, za dalje ambicioznije ciljeve. Hrvatska se uglavnom ponaša kao da nas se to ništa ne tiče, kao da će “Bussines as usual” (“pleti kotac kao otac”) vrijediti u načelu zauvijek, a gnjavatore iz Brukselesa već ćemo nekako smuljati.

Neke zemlje su svoje ciljeve za 2020. postigle već 2013.: Bugarska, Estonija, Litvanija, Rumunjska i Švedska. Čak 19 zemalja moglo bi, ako ostvare aktualne planove, do 2020. biti iznad zadanih ciljeva.

Neke su još daleko do ciljeva, kao Nizozemska i UK (godine 2013. udio je iznosio tek 4,5% i 5,1% a ciljevi za 2020. su 14% i 15%).

Britanski “Guardian” objavljuje prikaz i dodatne informacije.

Glasnogovornica Ministarstva energetike i klimatskih promjena UK rekla je da je UK napravila značajan progres, jer je 2005. iz obnovljivih dobivala samo 1,4% energije, te da će postići međucilj od 5,4% za 2013./2014..

Nova konzervativna vlada najavila je zaustavljanje gradnje novih vjetroelektrana na tlu, iako su one najeftiniji izvor obnovljive energije.

Organizacija “Keep on Track” u izvještaju objavljenom u ponedjeljak zaključuje da UK nije dovoljno postigla u razvoju obnovljivih, među ostalog zbog »brojnih zakonskih i administrativnih prepreka«.

Komisija procjenjuje da Francuska, Luksemburg, Malta, Nizozemska i UK te u manjoj mjeri Belgija i Španjolska trebaju procijeniti jesu li njihove politike i alati dovoljni i učinkoviti za dostizanje ciljevi. Dostizanje ciljeva za 2020. također nije sigurno u slučaju Mađarske i Poljske; samo pod optimističkim pretpostavkama o budućem razvoju potražnje za energijom i financijskim uvjetima čine se postavljeni ciljevi dostižni.

Hrvatski nacionalni cilj za 2020. je 20% (11 članica ima viši cilj, a 16 manji), a udio je 2012. iznosio 16,8% te 2013. 18,0%.

Povećanje je prvenstveno, vjerojatno, zbog dobre hidrološke godine, a zatim zbog povećanog udjela vjetroelektrana.

Sektor obnovljive energije u EU vrijedan je 130 milijardi eura godišnje i zapošljava više od milijun ljudi. EU ima tri puta više elektrana na obnovljiva goriva od svjetskog prosjeka.

Proizv el en iz ob EU 1990-2014

EU je također najveći globalni investitor u obnovljivu energiju i podupirajuće energetske politike izvan europskih granica. U EU se proizvodi 40% vjetrotrubina u svijetu (kompanije iz Danske, Njemačke i Španjolske). Kompanije iz EU drže 40% patenata. Od izvoza obnovljivih tehnologija, EU zarađuje 35 milijardi eura godišnje.

U aktivnostima sudjeluju ne samo države i kompanije, nego i građani, kroz 2.400 energetskih zadruga (kooperativa).

Razvoj obnovljivih je pridonio, 2013. godine, smanjenju zavisnosti EU od fosilnih goriva za 116 milijuna tona ekvivalentne nafte (Smanjenje troškova uvoza od 30 milijardi eura) te izbjegavanju emisija za 388 milijuna tona CO2.

Sa stajališta sigurnosti sigurnosti energetske opskrbe Europske unije, Komisija ističe (u kontekstu sukoba s Rusijom) značaj činjenice da se 30% izbjegnute potrošnje fosilnih goriva 2013. odnosi na prirodni plin, te je gotovo pola zemalja članica smanjilo bruto potrošnju prirodnoga plina za bar 7%.

Međutim, to je donekle u proturječju s ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova, jer je na račun plina u više zemalja povećano korištenje ugljena u termoelektranama. To se doduše događa još od 2009, zbog kretanja cijena.

“Pozadinske” informacije (FAQ)

Izvješće i drugi bitni dokumenti mogu se skinuti ovdje.

Eurostat je objavio da su emisije ugljičnoga dioksida od spoaljvanja goriva u EU u 2014. godini opale za 5% u odnosu na prethodnu (s 3,35 milijardi na 3,18 milijardi tona). Najveći je pad u Slovačkoj (-14%), Danskoj (-11%) i Sloveniji (-9,1%). U Hrvatskoj, -6,3%.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u međunarodna politika, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s