Hrvatska pod Sjevernim svjetlom: plesala je samo šestinu ljeta

Senzacionalna vijest da Hrvati grade nuklearnu elektranu u Finskoj, kao što je i bilo za očekivati, nije bila dugog vijeka. Ali cijeli slučaj je zanimljiv i poučan.

Oni koji su nešto o temi čitali, ovdje će naći pregled na osnovu pouzdanih izvora i neke detalje koji u našim medijima nisu bili objavljeni (izvor npr. World Nuclear Association).

Nuklearna energija – finska uzdanica

Olkiluoto nuklearna elektranaNuklearna energija ima značajnu ulogu u Finskoj, te će tako biti i u budućnosti. Četiri reaktora su u radu, jedan u gradnji (Olkiluoto 3, EPR, koji kasni devet godina uz više nego dvostruko povećanje troškova; nedavno su pronađene pukotine u čeličnom kućištu identičnog reaktora koji se gradi u Francuskoj). Finska također pridaje veliku pažnju obnovljivim izvorima, energetskoj učinkovitosti i smanjivanju emisija stakleničkih plinova.

Priprema se gradnja nuklearne elektrane Hanhikivi u općini Pyhäjoki, koju treba graditi ruski Rosatom. Pripremni radovi na lokaciji trebali bi početi ove godine, gradnja započeti 2018. i biti završena 2024.. Predviđen je jedan reaktor tipa VVER (obična voda pod tlako kao moderator i rashladno sredstvo, kao zapadni PWR), oznaka je AES-2006, snage 1.200 MWe.

Taj je projekt pokrenut 2007., kad je osnovan konzorcij Fennovoima Oy (tj. Fennovoima d.o.o.), u kojem se okupilo 67 kompanija, a ključnu ulogu imala velika njemačka elektroenergetska tvrtka E.On koja je inicijalno imala 34% udjela. Finske kompanije osnovale su zadrugu Voimaosakeyhtiö SF (VSF), koja je držala 66% udjela i funkcionirala kao holding kompanija.

Izlaze Nijemci, ulaze Rusi

Međutim, E.On se povukao iz projekta 2012., zbog promjene stava njemačke vlade prema nuklearnoj energiji. Povukle su se još neke tvrtke. U prosincu 2013. Fennovoima je sklopila ugovor s ruskom tvrtkom Rosatom Oversseas, koja je u ožujku 2014. preko tvrtke-kćeri RAOS Voima Oy preuzela 34% udjela u Fennovoimi.

Troškovi gradnje procjenjeni su na šest do sedam milijardi eura, a domaćim tvrtkama-sudionicima (kojih je ostalo 44) garantirano je da će dobivati električnu energiju uz cijenu manju od €50/MWh.

Ruska vlada je u siječnju 2015. odobrila sudjelovanje u projektu sa 150 milijardi rubalja (dvije milijarde eura), uglavnom kroz bankovne garancije. Rusija očekuje da će prihodi tijekom rada elektrane biti više nego dvostruki od ulaganja.

Ruska nuklearna industrija je posljednjih godina vrlo uspješna i prodorna na svjetskom tržištu, zahvaljujući uvelike financijskoj podršci države i državnih banaka, sklapajući poslove u Turskoj, Iranu, Egiptu, Južnoafričkoj republici idr.. Rosatom trenutno gradi pet reaktora tipa AES-2006 u Rusiji, i ima narudžbe za gradnju još nekoliko van Rusije.

Ranija načelna suglasnost vlade i parlamenta odnosila se na reaktora snage oko 1.600 MW (kao što je EPR), pa je sad zatraženo da se odobri promjena na reaktor 1.200 VVER. U rujnu 2014, koalicijska vlada je dala odobrenje glasanjem 10-7, unatoč u međuvremenu iskrslom sukobu EU i Rusije zbog ruske agresije na Ukrajinu.

Postavljen je uvjet da najmanje 60% udjela imaju kompanije sa sjedištem u Europskoj uniji ili Europskoj asocijaciji za slobodnu trgovinu (EFTA). Finski parlament odobrio je projekt u prosincu 2014..

Načelni je problem za finsku vladu i u tome, što je jedan od važnih čimbenika u oslanjanju na nuklearnu energiju (među zemljama EU15+3 uz Finsku takvu strategiju danas slijedi još samo UK; vidi pregled Nuklearna energija u Europi 2015.-2025.) jest osiguranje energetske neovisnosti od Rusije.

Izlazi kompanija pet put veća od HEP-a…

Kako su u međuvremenu neki domaći sudionici odustali, VSF je imao problema osigurati željenih 66% u projektu. U studenome 2014., imali su 55,5% a preostalo je još neosigurano.

U prosincu je objavljeno da je finska elektroprivredna kompanija Fortum spremna preuzeti do 15% udjela u konzorciju. Ta kompanija posjeduje udjele u elektranama u raznim zemljama i po proizvodnji električne energije je oko pet puta veća od HEP-a. Ima i 25% udjela u spomenutoj NE u gradnji Olkiluoto 3.

Prema pisanju Wall Street Journala, to je bilo povezano s istovremenim napuštanjem udjela u vlasništvu nekih hidroelektrana u Rusiji, o čemu su dogovarali Fortum, Rosatom i Gazprom.

Međutim do kraja lipnja 2015. dogovor nije bio zaključen. 24. lipnja na mrežnom sjedištu Fortuma pojavila se lakonska objava: »Fortum would still be ready to participate with a minority share (max 15%) in the Finnish Fennovoima nuclear power project on the same terms and conditions as the other Finnish companies currently participating in the project. It is not possible to estimate the negotiations schedule. We are continuing negotiations with all parties involved but it will take its time.«

… ulazi hrvatska tvrtka s jednim zaposlenim

Fennovoima Oy se našao u vremenskom tjesnacu. Naime, projekt gradnje nuklearne elektrane odobrio je finski parlament u srpnju 2010., ali pod uvjetom da investitor mora predati propisanu dokumentaciju i zatražiti građevinsku dozvolu najkasnije do 1. srpnja 2015..

Konzorcij Fennovoima podnio je 30. lipnja zahtjev za građevinsku dozvolu finskom Ministarstvu gospodarstva. Objavljeno je da član konzorcija postala hrvatska tvrtka Migrit solarna energije. Ona je preuzela 14% vlasništva VSF-a, te time 9% konzorcija.

Tvrtka iz Hrvatske, za koju nitko dosad nije čuo, koja ima “solarna energija” u naslovu – to je, naravno, privuklo pažnju medija i javnosti. Tko su ti spretni poslovnjaci?

Na svemrežju se lako može naći Društva Migrit energija d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, koje je osnovano 2012. g.. Migrit solarna energija d.o.o. je tvrtka kćer, »putem koje se provodi dio operativnog poslovanja«.

Jedini projekt koji su dosad realizirali je gradnja fotonaponske solarne elektrane FNE Orahovica 1, nazivne snage 0,5 MW, puštene u pogon u listopadu 2012.. U tom se projektu Migrit energija d.o.o. pojavila kao investitor i vlasnik projekta, a gradnju je obavila splitska tvrtka Sunstroom energija d.o.o., koja je u vlasništvu jednog Hrvata, jednog Španjolca i jednog Nizozemca.

Koliko iznosi 9% od šest milijardi?

Objavili su da je vrijednost njihove investicije 158.513.600 eura, a financirat će se »u suradnji sa kreditnim institucijama«, što je kriptična formulacija (“uzet ćemo kredit od banke”). Realizacijom tog projekta se »Republika Hrvatska pozicionira kao jedan od važnijih sudionika europskog energetskog tržišta«.

U priopćenju Fennovoime se navodi da Migrit posjeduje skoro 9% koncerna. Upada u oči da se brojke ne slažu, jer gradnja elektrane koštati će po predračunu šest do sedam milijardi eura, pa gore navedenih 158 milijuna čini puno manje od 9%.

(No, putevi financija su tajanstveni – 2+2 može jednom biti 77, a drugi put 0,3. World Nuclear Association navodi: »Fennoivoima’s share of the capital cost will be funded about 25% by equity contributions and the balance by a loan, which Rosatom is responsible for arranging.« Nestručnjaku za financije je teško to prevesti a pogotovo shvatiti.)

Kako bi ta tvrtka, s jednim realiziranim projektom tisuću puta manje vrijednosti, s jednim zaposlenim i prošlogodišnjim prihodom od 1,38 milijuna kuna, mogla prikupiti 5.000 puta više novca nego što iznosi njen temeljni kapital (200.000 kuna za cijelu Migrit grupu)?

Naravno da se odmah pojavila sumnja, da se radi o pokušaju podvale, jer iza opskurne hrvatke tvrtke zapravo stoji ruski kapital.

Vlasnik je, posve slučajno, Rus

Vlasnik “Migrit energija d.o.o.” je Mihail Žukov iz Rusije. Ne radi se o samostalnom poduzetniku. U članku na portalu h-alter 21. srpnja navedeno je da je Žukov jedan od potpredsjednika u ruskom građevinskom divu Inteco, koji je u vlasništvu milijardera Mihaila Šiškanova i ruske Sperbanke. To su veliki igrači – ali, iz Rusije, ne iz Hrvatske i Europske unije. Njihov ogranak Sperbank Europe, sa sjedištem u Beču, neven je kao financijska pozadina Migrit solarne energije.

Hrvatski mediji su prenijeli samo opće informacije koje su mogli saznati od Migrit energije. Reutersovi novinari hitro su obavili istraživanje i već 1. srpnja objavili da finska vlada sumnja da se radi o manevru sakrivanja ruskog kapitala (na hrvatskom Reutersov tekst prenio je index.hr). Ministarstvo gospodarstva Finske zatražilo je detaljne informacije o hrvatskoj tvrtki.

Veli-Pekka Tynkkynen, profesor Ruske energetske politike na Sveučilištu Helsinkija, rekao je za Reuterst da nema šanse da pod regularnim uvjetima neka banka da toliki kredit tako maloj kompaniji. Ali u igri su razni interesi. Finska vlada neće žuriti s odlukom koja bi mogla uništiti Rosatomove planove za posao u Finskoj. To je osjetljiva sitaucija za vladu, jer Rusija testira njenu lojalnost, rekao je Tynkkynen.

Ministar Vrdoljak: nemam ništa ja sa tim

Migritt energija - sjedišteHrvatski ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak rekao je 2. srpnja: »Ministarstvo gospodarstva dalo je načelnu podršku tvrtki Migrit, a ostalo su odluke privatnih tvrtki i odluke finskih projekata«. (Naši su političari načelno dobri; zašto bi se zamarali detaljima, kao njihovi finski parnjaci? Đavo je u načelima! Milijarda kuna simo ili tamo, Rusi ili Finci, koga briga… Dovoljno posla imamo oko gradnje TE Plomin II i priprema za buduće obilje nafte i plina iz Jadrana.)

Glavna izvršna direktorica tvrtke Migrit solarna energija je Oksana Dvinkykh, Ukrajinka koja od 2001. živi u Hrvatskoj i ima hrvatsko državljanstvo. (Tu su još dvije zanimljive osobe, ali da ne širimo priču.) Ona je direktorica još šest tvrtki iz Titan grupe, koje imaju sjedište na istoj adresi. (Mnogo ozbiljnija ruska kompanija Titan 2 izvodit će građevne radove na nuklearnoj elektrani Hanhikivi, prema ugovoru kompanija Rosatom Overseas i Atomproekt, sklopljenom listopada 2014.)

Jutarnji list objavio je razgovor s njom 11. srpnja. »Ponosna sam što sam Hrvatica i želim pomoći svom narodu. Ovim projektom Hrvatska bi podigla svoj gospodarski i energetski rejting.«

Ona je navela da je tvrtka dala bankovne garancije koje je izdala Sberbank Europe (kako je gore navedeno, ogranak ruske banke), ali i da iza Migrita stoji kapital dviju obitelji židovskog porijekla, koje nisu medijski eksponirani, ali su aktivni članovi židovske zajednice u Hrvatskoj. (Nije jasno je li taj kapital onih 200.000 kuna ili možda i nešto više.)

Poslovne veze bračnog para Karamarko

Finski mediji su pak objavili da su 2. srpnja u posjetu Finskoj iz Hrvatske stigli Oksana Dvinskykh, kao i Tomislav Karamarko i njegova supruga Ana Šarić. Na pitanje Jutarnjeg, u HDZ-u su objasnili da su svo troje išli na samit europskih poslovnih lidera “The Northern Light Summit”, na kojem su sudjelovali i drugi ljudi iz Hrvatske.

“Nacional” 14. srpnja piše o kontaktima šefa HDZ-a s “kontroverznim” stranim investitorima. »Karamarku se pripisuju relativno česti kontakti s lobistima mađarskog Mola, ali i kontroverznim ruskim investitorima, za koje se tvrdi da surađuju s njegovom suprugom Anom Šarić. Zbog tih kontakata proširile su se i tvrdnje da upravo skriveni lobisti HDZ-a stoje iza navodnih intenzivnih pritisaka na Ustavni sud, u slučaju u komu se treba odlučiti o ustavnoj tužbi bivšeg premijera Ive Sanadera.«

Nije neočekivano da je 16. srpnja finsko ministarstvo gospodarstva objavilo da nema dovoljno dokaza da je Migrit stvarno hrvatska tvrtka, tj. da se »ne može nedvojbeno utvrditi da kontrolu nad kompanijom Migrit solarna energija imaju pravne osobe sa sjedištem u EU ili EFTA-i«. Ona može biti sudionik projekta, ali se ne računa kao investitor iz EU. U daljem postupku, Ministarstvo gospodarstva će odlučiti je li projekt još uvijek u skladu s općim dobrom društva (»whether the project is still in accordance with the overall good of society«) – još jedan sitni detalj, na koje hrvatski političari ne gube vrijeme. Proces za dobivanje građevinske dozvole ostaje otvoren do konačne odluke Vlade. (Izvorno priopćenje na engleskom: No adequate assurance of factual control in Migrit.)

Migrit solarna energija je 20. srpnja objavila priopćenje za medije u kojem ističu da je tvrtka ispunila sve financijske i formalno-pravne uvjete za sudjelovanje u projektu, iako se njen udio neće računati kao “domaći”. Navodi da su 16. srpnja od tvrtke VSF dobili novi prijedlog za moguće sudjelovanje u projektu, ali sa smanjenim postotkom od šest posto.

Ako je Ivo Sanader, mora tu negdje bit i Hypo banka…

U članku objavljenom 17. srpnja na express.hr u naslovu je eksplicitna tvrdnja: Rusi putem upitne tvrtke u Zagrebu žele graditi nuklearku. Zaključuju da je riječ »o još jednoj igri preko naših prostora koja se kotrlja apsolutno mimo političkih elita ove zemlje, ovom prilikom slučajno takvoj koja je išla s istoka na zapad, iz Rusije prema EU, točnije Finskoj, a ne u obratnom smjeru«.

Greenpeace je pronašao da tvrtka Migrit energija posluje s Hypo Alpe Adria bankom, koju dobro poznajemo “na ovim prostorima” (na Zapadnom Balkanu), po aferama kojih će veći dio vjerojatno zauvijek ostati tajna.

Neke nove podatke donosi članak objavljen 21. srpnja na portalu h-alter. Oni su u internetskim bespućima pronašli da se na mrežnom sjedištu Migrit energije 2012.-2014., od dvije osobe za kontakte, na prvom mjestu, kao savjetnik za medije, pojavljuje Ana Šarić, danas udana Karamko, s brojem mobitela i adresom elektronske pošte koju i danas možemo vidjeti na stranicama njene tvrtke Drimia.

Druga osoba za kontakt bio je Tomislav Muslim, naveden kao tehnički voditelj projekta. Možda se radi o istoj osobi (isto je ime i prezime) koja je prošle godine na unutarstranačkim izborima za predsjednika samoborskog HDZ-a osvojila 11 posto glasova. Oboje su se prestali spominjati krajem 2014..

Balkanska muljaža ne prolazi pod Northern Light, ali prolazi kod nas na Balkanu

Cijela pripovijest, očito, više je o financijskoj, a onda i (geo)političkoj, nego o nuklearnoj energiji. Predsjednik finske zelene stranke (koja je svojedobno bila u koalicijskoj vladi, pa iz nje izašla zbog podrške nuklearnoj energiji) izjavio je da je cijeli projekt farsa, te ga vlada treba definitivno zaustaviti.

Kako god bilo, možemo biti sigurni da će senzacija o velikom hrvatskom ulaganju u Finsku ostati lagana ljetna pričica. Koliko vidimo, “Migrit grupa” je osnovana i održavana, zajedno s grupom drugih poduzeća registriranih na istoj adresi (Titan grupa), sa zaleđem u velikoj ruskoj građevinskoj kompaniji i velikoj ruskoj banci. Dosad nisu napravili neki veliki posao, ali dobro je držati ih u rezervi ako zatrebaju.

Njihovo neočekivano pojavljivanje, očito bez suvisle pripreme, izgleda kao rezultat panike, kad je pred istek roka postalo jasno da Fortum neće ući u posao. S obzirom da je već nakon dan-dva muljaža bila očita, ostaje utisak tipičnog balkanskog fušeraja (“probaj bilo što, možda prođe”); ništa čudno da tamo gore pod Sjevernim Svjetlom to ne prolazi.

Ali sigurno je također da sudionici neće postati puki siromasi. Niti će političkoj karijeri vjerojatnog budućeg predsjednika hrvatske vlade štetiti povezanost sa zabavnim poslovnim spletkama. Biti takav lukavac, gotovo kao Ivo Sanader, za tipičnog birača HDZ-a je plus (“tko nije za sebe, nije ni za druge”).

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u financije, međunarodna politika, nuklearna energija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s