Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti

Sažetak:U prvoj polovici godine, potrošnja energije u Kini povećana je samo 0,7%. Potrošnja ugljena je smanjena. Kina računa doseći plafon u godišnjoj potrošnji ugljena 2020. g., a vršak emisija stakleničkih plinova do 2030.. Nefosilni izvori (nuklearna i obnovljivi) rastu i dalje se znatno rasti. Ostaje pitanje, koliki će biti plafon u potrošnji energije.

Prije tri dana objavio sam članak Kina na putu ka ekološkoj civilizaciji: 200 GW solarnih elektrana do 2020.? o planovima i predviđanjima razvoja obnovljivih u Kini. Jedna studija smatra mogućim scenarij u kojem Kina 2050. dobiva 86% električne energije iz obnovljivih, a 64% iz sunca i vjetra.

Dokle še rasti potrošnja energije u Kini?

Yangtze-RiverSpomenuo sam kao spornu točku projekciju, da bi potrošnja električne energije u Kini 2050. dostigla 11.000 kWh/stan./god. što je trostruko više nego danas, a gotovo dvostruko više od današnjeg nivoa Europske unije (oko 6.000 kWh/stan./god.). Je li to realno očekivati? Zemlje EU ne predviđaju toliki rast.

Potrošnja energije (kao i potrošnja električne energije) u najrazvijenijim zemljama nisu se kretala eksponenncijalno, nego po S-krivulji: rast isprva brz, zatim usporavanje i dostizanje stanja stagnacije, vrlo malog rasta ili pada.

Njemačka, Francuska, Švicarska… planiraju pad potrošnje primarne energije za oko 50% do 2050. godine, zahvaljujući velikom napretku mjera učinkovite potrošnje. Time bi došle, po stanovniku, otprilike na današnji nivo Kine.

Kina je proteklih deetljeća bilježila spektakularan rast potrošnje energije kao i spektakularan rast BDP-a; ali ostvareni BDP po jedinici potrošene energije (dohodovna učinkovitost potrošnje) ostao je nizak. Kineske vlasti svjesne su tog problema i poduzimaju mjere.

Prošle godine vlada je objavila da planira dostići plafon godinje potrošnje ugljena do 2020. g., te bi iznosio 4,2 milijardi tona.

Minimalni rast potrošnje energije u prvoj polovici 2015.

Prekjučer bjavljeni podaci izgleda potvrđuju trend: Kina je došla u sredinu S-krivulje, gdje stope rasta padaju, a u prvom planu su strukturalne promjene (video na engleksom).

Potrošnja energije u Kini u prvih šest mjeseci ove godine porasla je samo za 0,7% u odnosu na isto razdoblje lani, objavio je Nacionalni ured za energetiku (NEA). Do kraja godine očekuje se veća, ali ipak skromna stopa rasta.

Proizvodnja ugljena (na Kinu otpada polovica svjetske proizvodnje) opala je za 5,8%, na 1,79 milijardi tona. Uvoz ugljena (Kina je najveći svjetski uvoznik) opao je za čak 37%, na 100 milijuna tona. Potrošnja ugljena opala je u glavnim industrijskim granama (elektrane, čeličane, cementare i dr.).

Proizvodnja električne energije porasla je za 0,6%, a potrošnja za 1,3%. Znatno je porastao udio nefosilnih izvora (nuklearna i obnovljivi) u proizvodnji: sa 19,9% na 22,9%. Opao je udio industrije u potrošnji električne energije (sa 73,2% na 72%), a porastao sektora usluga i kućanstva (potrošnja u kućanstvima je mnogo manja nego u europskih zemljama, pa i u EU).

Potrošnja nafte porasla je za 3,2%, a plina za 1,4%. Porasla je i proizvodnja, za 2,1% (na 110 milijuna tona) i 4,3% (na 67,4 milijardi prostornih metara).

Godišnji rast potrošnje energije u Kini znatno se usporava posljednnjih nekoliko godina. Udio ugljena i dalje je oko 2/3, ali opada i glavni je fokus snažne kampanje vlasti protiv zagađivanja.

Prema procjeni Nacionalnog statističkog ureda, ukupna potrošnja primarne energije 2014. godine iznosila je 3,6 milijardi ekvivalentnog ugljena (toc), što je po stanovniku otprilike jednako kao Hrvatska te samo 0,3% više nego 2013. (a BDP je porastao 7,4%, što je bilo manje od planiranih 7,5%).

Opadanje ili restrukturiranje?

Ranije se potrošnja energije u Kini utrostručila u 20 godina. Sadašnje je usporavanje, po nekim od prvih komentara rezultat ekonomskog opadanja, a po drugima odražava aktualnu promjenu na energetskom tržištu, sa prestrukturiranjem industrije prema granama sa visokom dodanom vrijednošću.

za kinesku dugoročnu strategiju, vitalan značaj imaju planovi mjera protiv klimatskih promjena (INDC), koje je Kina uputila Ujedinjenim narodima 30. lipnja o.g..

Težišni cilj je smanjivanje “ugljične intenzivnosti”, tj. emisija stakleničkih plinova po jedinici BDP-a, za 60-65% do 2030. g. u odnosu na 2005..

Ukupne emisije stakleničkih plinova Kine i dalje će rasti, ali se “naporno raditi” da se njihov vršak dosegne prije 2030., nakon čega je moguće da počnu padati. Postavljen je cilj da udio ne-fosilnih goriva u primarnoj energetskoj potrošnji do 2030. poraste na oko 20%.

Također je postavljen cilj povećanje zalihe biomase u šumama za oko 4,5 milijardi prostornih metara u odnosu na 2005.. U razdoblju 2005.-2014. povećana je za 2,2 milijardi, a pošumljena površina za 21,6 milijuna hektara (gotovo četverostruka površina Hrvatske).

Kinezi vole obećati manje, a ostvariti više

Stian Reklev iz “Carbon Pulse” rekao je da je to donja granica očekivanoga, jer je ugljična intenzivnost već opala za 33% u odnosu na 2005..

Glavna ekonomistica Svjetske banke Marianne Fay rekla je da Kinezi vole obećati manje, a ostvariti više.

Hanna Fekete iz njemačkog independent New Climate Institute rekla je da oni procjenjuju da će vršak emisija biti postignut oko 2025. ili čak ranije. Ipak, sve dosad najavljene mjere, po njihovom proračunu, neće biti dovoljne da se rast prosječne gobalne temperature zadrži na željenih 2°C, nego će dostići 3,1°C do 2100. g..

Kineska emisija ugljičnoga dioksida još 2000. g. bila je ispod četiri milijardi tona (gigatona, GT) ekvivalenta CO2, a godine 2010. bila je iznad osam Gt. Nakon toga je rast bio sporiji, pa je 2014. dosegao 9,8 Gt. Vršak bi mogao biti dosegnut 2027. iznositi oko 12,7 Gt. Međunarodna energetska agencija (IEA) procjenjuje da su mogućnosti za povećanje učinkovitosti u Kini vrlo velike, pa bi emisije mogle postići vršak već početkom 2020-ih. Međutim, emisije ostalih stakleničkih plinova (metan na crpilištima nafte i plina i na rižinim poljima, klorflorkarbonati) mogle bi rasti i nakon toga.

Ministrica vanjskih poslova Australije Julie Bishob nakon objave kineskih ciljeva, 1. srpnja, rekla je da će usporavanje potrošnje uglnena neminovno značiti i usporavanje ekonomskoga rasta. IEA se ne slaže s tom tezom. Aktualna australijska vlada najtvrdokorniji je protivnik mjera protiv klimatskih promjena među vladama važnijih svjetskih zemalja, te bezrezervno podržava interes austalijske industrije ugljena (Australija je najveći svjetski izvoznik, a najviše izvozi u Kinu i Indiju).

Suprotno tome, po studiji koju je nedavno objavio Natural Resources Defense Council (NRDC), u suradnji s kineskim institutima, vrh potrošnje ugljena u 2020. će uštedjeti Kini 40 milijardi dolara u štetama za okoliš, smanjivanju potrošnje vode i smanjenju preranih smrti.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, energetika, klimatske promjene i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s