Energetska tranzicija u SAD: ugljen, plin i nafta iz šejla, obnovljivi

Sažetak::Industrija ugljena u znatnom je padu u SAD. Njeni zastupnici ljuti su na mjere federalne administracije za smanjivanje emisija stakleničkih plinova. To, međutim, nije glavni razlog. Primarni problem je ekonomski: zbog iscrpljivanja ležišta ekploatacija ugljena je sve skuplja, a pojavili su se jeftini plin iz šejla i sve jeftiniji obnovljivi. Također, briga o okolišu posljednjih desetljeća ukida privilegije koje je ugljen nekad imao. SAD su u tranziciji prema niskougljičnoj ekonomiji, a prirodni plin u tom prijelazu ima znatnu ulogu.

Ken Silverstein, suradnik “Forbesa” za analizu globalnih energetskih tržišta, u danas objavljenom komentaru piše o situaciji industrije ugljena u SAD, u ozračju prve faze predsjedničke kampanje.

98-09-19-Tupljak rudariSkoro svi kandidati iz područja proizvodnje ugljena ljuti su na politiku aktualnog predsjednika za sprečavanje klimatskih promjena, odnosno smanjivanje emisija ugljičnoga dioksida (“War on Coal”).

Obama je nedavno promovirao “Clean Power Plan”, s ciljem smanjenja emisija ugljičnoga dioksida za 32% do 2030. g..

Industrija ugljena, međutim, ima problema još od osnivanja federalne Agencije za zaštitu okoliša (EPA) prije 40-ak godina. Državne politike na razne su načine poticalje industriju ugljena i zanemarivale eksterne troškove za zdravlje ljudi i za okoliš. Posljednjih desetljeća, industrija se morala nositi sa sve strožim zahtjevima zaštite okoliša.

Problem politike suzbijanja klimatskih promjena jest da je korist disperzirana na sve ljude na zemlji, dok su štete u obliku gubitka zarade lokalizirane.

Međutim, to nije cijela priča, kaže Silverstein. Osnovni problem za industriju ugljena je ekonomski.

Neke velike ugljenarske kompanije su bankrotirale, druge su blizu. Glavni uzrok je postojanje jeftinijih i čišćih alternativa ugljenu. Jeftinije je sagraditi elektranu na plin, te ju je puno jednostavnije održavati, a pristupačno je i obilje jeftinoga prirodnoga plina iz šejla (glinenih škriljevaca), dobivenog tehnologikom frackinga (hidrauličkog loma). Gradnja elektrane investicija je na 50 godina i investitori odustaju kad su uvjeti nesigurni. Elektroprivredna poduzeća u SAD, koja upravljaju distribucijskim i prijenosnim područjima, posljednjih godina zatvaraju mnoge elektrane na ugljen i nadomještaju ih elektranama na plin te mjerama štednje i optimizacije sustava.

S gledišta radnih mjesta, industrija ugljena je radno intenzivnija od plinske. Dalja mehanizacija i u korištenju ugljena smanjuje potrebu za radnom snagom.

Drugi problem, s kojim se već suočila Europa, jest iscrpljivanje resursa (posljednje tri jame rudnika ugljena u Velikoj Britaniji upravo se zatvaraju; prije sto godina, rudnici su zapošljavali preko milijun muškaraca i dječaka). Zaliha ugljena još ima, ali su teže dostupne i lošije kvalitete, pa troškovi rastu. U Zapadnoj Virdžiniji npr. ugljen je zapošljavao desetine tisuća ljudi, ali u tijeku je ekonomska tranzicija koja je neminovna.

(O toj temi u Hrvatskoj, pogledajte reportažu iz rujna 1998. Zadnji dani labinskih rudnika)

Proizvođači ugljena donedavno su mogli prodati svoje viškove na nezasitnom tržištu Kine, ali od početka prošle godine čak i tamo opada potražnja za ugljenom i pogotovo uvoz.

Nije kriva država odnosno predsjednik Obama, zaključuje Silverstein, nego tržišne sile, koje su priskrbile sredstva za iskapanje plina iz šejla, kao i za komercijalne napredne vjetroagregate i solarne panele. Birači žele čišći zrak i vodu, što je poticalo inovacije, a državna politika je samo pripomogla toj evoluciji.

Nedavna je studija pokazala da SAD i danas imaju zaliha ugljena za slijedećih 200 godina pri sadašnjoj potrošnji, ali iskorištavanje velike većine tih zaliha nije ekonomski isplativo, pa se realni vremenskih horizont reducira na 20-30 godina.

Od 2008, proizvodnja ugljena pala je za čak 80% u Pensilvaniji, 50% u Ohaju, 32% u Zapadnoj Virdžiniji. Dobra je vijest da se u istim državama sad naglo povećava proizvodnja prirodnoga plina. U Zapadnoj Virdžiniji, otvoreno je 700 bušotina a izdane dozvole za još 1.600, uz investicije od pet milijuna dolara po bušotini, koje pomažu lokalnoj ekonomiji.

Prema studiji koju su u lipnju objavili Boston Cosulting Group i harvard Business School, plin i nafta iz šejla dodali su 430 milijardi dolara američkom bruto domaćem proizvodu 2014., te podržavaju 2,7 milijuna radnih mjesta uz zarade dvaput veće od američkoga prosjeka.

Studija zaključuje: »Nekonvencionalni resursi plina i nafte su prilika kakva se javlja jednom u generaciji za poboljšanje kretanja američke ekonomije i energetike«. Cijene prirodnoga plina su oko trećina one u vćeini industrijaliziranih zemalja, a cijene električne energije za industriju su za 30 do 50% niže.«

Nadalje studija referira na širi i dugoročniji oblik energetskog prijelaza (ono što Nijemci zovu Energiewende):

»U posljednjem desetljeću, SAD su započele veliku traziciju prema energetskom sustav koji će biti učinkovitiji, čišći i s manje ugljika, u čemu prednjači elektroenergetika. Naše istraživanje nalazi da ta se ta tranzicija neće samo nastaviti, nego vjerojatno i ubrzati u slijedećih 20 do 30 godina, te će voditi do velikih ekonomskih i okolišnih koristi.

Dok mnogi sudionici još vjeruju da su razvoj nekonvencionalne energije i američka energetska tranzicija suprostavljeni, oni su zapravo komplementarni. Prirodni plin je jedino gorivo koje može uz prihvatljive troškove postići veliko smanjenje emisija ugljika u slijedećih 20 godina, istovremeno osiguravajući prijelaz k postizanju k još većem smanjivanju dugoročno.

Naša analiza pokazuje da razvoj nekonvencionalnih resursa danas vjerojatno neće odgoditi uvođenje obnovljivih. Zapravo, on može ubrzati njihov rast. (…) Jeftine plinske elektrane će osigurati vitalno važan stabilan izvor nužan za podršku obnovljivima.«

Naravno, ne slažu se svi s optimističkim zaključkom ove analize. Ekologisti nastavljaju borbu protiv crpljenja plina te osobito nafte iz šejla, zbog utjecaja na okoliš većih nego kod konvencionalne nafte i plina, a industrija ugljena nastoji blokirati promjene, čak i tako što ulaže u grupe negatora klimatskih promjena.

Obilna i jeftina proizvodnja nekonvencinalnog prirodnoga plina i nafte u SAD i Kanadi bitno mijenja energetsku sliku SAD i daje joj, kako se gore navodi, znatnu prednost pred drugim industrijskim nacijama. Iz perspektive Europe, mogle se posljednjih godina čitati neke katastrofične komentare. Osiguranje snabdjevanje prirodnim plinom jedna je od ključnih geostrateških briga Europske unije posljednjih godina.

S druge strane, tranzicija prema ekonomiji koja troši ukupno znatno manje energije (a EU danas troše upola manje od SAD po stanovniku), a većinu toga pokrivaju obnovljivi, u roku od 20-30 godina može smanjiti zavisnost od energenata iz drugih dijelova svijeta na minimum.

Ista ekonomska tranzicija događa se danas, u različitim uvjetima i oblicima, u Europi, SAD, Kini, Indiji, Saudijskoj Arabiji idr..

[DISKLAJMER: Čitatelj iz Hrvatske treba imati na umu da su ovo vijesti s jedne druge planete, zvane Zemlja. Nas se sve to ne tiče. Naša vlada, a i stručnjaci koji je savjetuju, na sreću znaju da su za nas najbolje tradicionalne metode: Japanci će nam sagraditi termoelektranu na ugljen, koji ćemo uvoziti iz Australije i plaćati američkim dolarima, da bismo imali struju za klima uređaje u hotelima u vlasništvu stranih kompanija. Uostalom, uskoro ćemo naći obilje nafte i plina, pa ćemo svi živjeti od rente.]

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, energetika, fosilni izvori i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s