Zemlje OECD ograničavaju financije za industriju ugljena

Danas je u Parizu počeo Samit Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Počinje s velikim nadama, jer su u posljednjih godinu dana na svjetskom nivou postignuti značajni politički pomaci i obavljene brojne pripremne radnje.

Coal Burns for el doubles 1990-2013Najrazvijenije zemlje svijeta, članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), prije dva tjedna na sastanku u Antali (Turska) sklopile su vrlo važan dogovor o ograničenju financiranja izvoza opreme za termoelektrana za ugljen. Nakon kraja iduće godine članice OECD ih više neće moći financirati povoljnijim kreditima preko državnih kreditnih agencija za poticanje izvoza (Export Credit Agencies, ECA). To se odnosi na oko 85% projekata u pripremi. Pravila će biti preispitana 2019. g. i vjerojatno će biti pooštrena.

Stotine projekata, deseci milijardi dolara

Takvu odluku već su ranije bili donijeli Svjetska banka, Europska investicijska banka i američka Import-Export Bank. Predjsednik SAD objavio zabranu financiranja termoelektrana na ugljen u inozemstvu 2013., a francuski predsjednik François Hollande u rujnu ove godine, osim za projekte koji uključuju hvatanje i skladištenje ugljika (CCS).

Prema podacima koje je prikupio World Resources Institute, u svijetu se danas priprema ili planira gradnja oko 1.200 termoelektrana na ugljen; od toga je oko 3/4 u Kini i Indiji. Zbog ove odluke, oko 800 projekata imat će povećane troškove, te će možda biti i obustavljeni.

Riječ je o golemim sumama. Prema podacima objavljenim u ožujku o.g., zemlje OECD ulažu pet puta više u subvencije za izvoz tehnologija ugljena, nego u subvencije za izvoz tehnologija obnovljivih izvora. Na vrhu liste su Japan i Južna Koreja, a najveći korisnicu su Vijetnam, Južna Afrika, Indija i Australija.

Ova važna odluka pripremala se nekoliko godina, a osobito inenzivno tijekom ove godine. U igri su naravno brojni interesi koje je trebalo uvažiti.

Usklađivanje raznih politika s klimatskim ciljevima

Prošle godine, OECD i G7 objavili su da će ove pregovore o OECD Arrangement on public export credits završiti prije početka Samita UN o klimi. U pregovorima je sudjelovala i Europska unija kao cjelina, pa time posredno i Hrvatska, iako nije članica OECD. Prije četiri godine, EU je odlučila od 2018. okončati subvencije za ugljen na europskom tržištu.

Početkom srpnja o.g. bio je objavljen izvještaj Aligning Policies for a Low-carbon Economy koji su zajednički pripremili OECD, Međunarodna energetska agencija (IEA), Agencija za nuklearnu energiju (NEA) i Međunarodni forum za promet (ITF). Izvještaj ukazuje na brojne neskladnosti između projektiranih klimatskih ciljeva i nacionalnih politika u drugim područjima: porezni sustav, propisi o trgovini, regulacija tržišta elektrikom, subvencije u poljoprivredi idr.. (Pogledajte video sa tiskovne konferencije: OECD-IEA analysis of fossil fuels and other support)

Povodom tog izvještaja, glavni tajnik OECD Angel Gurria je poručio da Svijet mora uvažiti stvarne troškove ugljena, ako želi ozbiljno brinuti o klimi. Vrlo je važna njegova konstatacija da se ukupni troškovi korištenja ugljena ne iskazuju uvijek u tržišnim cijenama. Ako niskougljične alternative nisu financijski prihvatljive za neke zemlje u razvoju u usporedbi s ugljenom, rekao je Gurria, bogate zemlje – donatori trebaju mobilizirati financijske mehanizme za naknadu te razlike.

Pomoć siromašnima i pravedna tržišna utakmica

Ne radi se samo o emisijama ugljičnoga dioksida, upozorava Pascal Canfin iz World Resources Institute. Mnogi od projekata koje financiraju ECA nisu loši samo za klimu, nego i za lokalne zajednice i lokalne biznise. Velike termoelektrane na ugljen, naročito u Aziji, zagađuju zrak i vodu, ubijaju stotine tisuće ljudi godišnje i suočene su sa snažnim otporom lokalnih zajednica i zemljoradnika.

Japan je pružao velik otpor ovoj odluci, navodeći da kroz državne subvencije promovira najučinkovitije termoelektrane. Ali, tvrdi Canfin, nedavna istraživanja su pokazala da je točno suprotno: TE na ugljen financirane iz Japana su zapravo manje učinkovite od svjetskog prosjeka, te ne primjenjuju najmodernije metode kontrole zagađivanja.

S druge strane, obnovljivi izvori su danas u mnogim dijelovima svijeta ne samo tržišno kompetentni, nego i najjeftiniji izvori energije. Ne radi se o tome, da postaju privlačni jer su poduprti subvencijama; upravo suprotno: nema energetike, osobito ne elektroenergetike, bez brojnih državnih subvencija i poticaja. Otvoreni, transparenti poticaji za obnovljive, kao što je feed-in tarifa, daju se na ograničeni rok za tehnologije i industrije u razvoju, da bi im se omogućila pravedna utakmica a ne da bi ih se privilegiralo.

Uspjeh SAD, ustupci Japanu i Južnoj Koreji

Export credit for coala by financierPrema komentaru Bloomberga, ova odluka je međunarodna pobjeda predsjednika SAD Baracka Obame, koji se žestoko bori za svoje klimatske politike u domaćem dvorištu, protiv snažne opozicije industrijalaca i Republikanske stranke. Obamina administracija je godinama predlagala ovu promjenu, a najveći je otpor pružao Japan, koji vodi u svijetu prema javnim ulaganjima u ugljen, a tvrtke kao Toshiba su važni izvoznici. Američko-japanski kompromis bio je postignut ranije ove godine.

Po tom kompromisu, koji je ušao u konačni dogovor, i dalje će biti dozvoljene državno subvencionirano kreditiranje za najnaprednije i ekološki najppovoljnije, tzv. ultrasuperkritične tehnologije. Japan je najveći proizvođač te tehnologije.

Grupa japanskih ekoloških udruga pozdravila je sporazum, ali upozorava da čak i najnaprednije TE na ugljen emitiraju dvaput više ugljika nego TE na prirodni plin, te će s vremenom i njih trebati isključiti.

Svoje interese u pregovorima su zastupale i Južna Koreja i Australija. Nima je odobreno da, izuzetno od opće zabrane, mogu financirati elektrane snage do 500 MW u zemljama u razvoju, koje ne zadovoljavaju najstrože standarde zaštite okoliša.

Težak udarac za projekt Plomin C

Ova vijest ima i direktni utjecaj na Hrvatsku. “Zelena akcija”, najuticajnih hrvatska udruga za okoliš, u svojem priopćenju ističe da ova odluka znači da Japanska banka za međunarodnu suradnju (JBIC) i Nippon izvozno i investicijsko osiguranje neće financirati gradnju TE Plomin C. Japanska kompanija Marubeni, predviđena da bude strateški partner HEP-a, sigurno je računala na te kredite.

Prema podacima koje daje HEP u odgovoru na pitanja građana, predviđena je tehnologija na ugljenu prašinu sa superkritičnim stanjem pare, a ne ultrasuperkritičnim, iako je ranije bilo i drugačijih zamisli.

Pippa Gallop iz udruge CEE Bankwatch navodi da je i francuska izvozna kreditna agencija Credit Agricole, koja je donedavno bila financijski savjetnik projekta gradnje TE Plomin C, u rujnu o.g. prestala financirati termoelektrane na ugljen.

I bez toga projekt je bio upitan jer su veliki izgledi da Europska komisija neće odobriti predviđeni ugovor, jer krši regulativu EU o tržišnom takmičenju.

U zemlji gdje postoji racionalnost u politici, ovo bi bile značajne teme o kojoj bi lomile koplja stranke u predizbornoj kampanji. U zemljama, čiji su građani svjesni da žive na planetu Zemlja i da ih se tiče što se s njim događa, sve političke strnake imaju jasne stavove o politici prema klimatskim promjenama.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u financije, fosilni izvori, klimatske promjene, međunarodna politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s