Prenosimo nekoliko najnovijih statističkih podataka o kretanju potrošnje energije u raznim zemljama i regijama svijeta.
Energetski zaokret i četvrta industrijska revolucija
U zemljama koje su prošle i u bitnom završile prvu i drugu industrijsku revoluciju (parni stroj i električna energija) definitivno je i potpuno raskinuta pozitivna korelacija između rasta BDP-a i rasta potrošnje energije (pa i električne energije). Ta se veza raskidala postepeno još od 1980-ih (početkom treće industrijske revolucije), a proces je završen 2000-ih. Ranije je važilo kao dogma da je nemoguće povećati BDP, a da se ne poveća potrošnja energije (iako za manji postotak).
Pad potrošnje u nekim godinama djelomice je uzrokovan padom ukupnih ekonomskih aktivnosti, ali to nije glavni razlog. U tijeku je, u najnaprednijim zemljama, dugoročni strateški zaokret, Energiewende, pogonjen državnim politikama, tehnološkom revolucijom[1] ali i tržišnim silama.
Najnaprednije zemlje (G7, EU15+EFTA, OECD) imaju sasvim blagi rast, stagnaciju ili pad, a njihovi dogoročni planovi uključuju znatno smanjenje potrošnje primarnih oblika energije[2], te u nekim slučajevima i smanjenje potrošnje električne energije[3] (čak i uz projektirani masovni prelaz na električna cestovna vozila u slijedećim desetljećima). Taj je raskid s koncepcijom nužnosti stalnoga rasta potrošnje energije i materijala prvo i najvažnije svojstvo energetskog (i ekološkog) zaokreta.
Ali tu je odmah, u najnaprednijim zemljama, drugo svojstvo: promjena strukture potrošnje primarnih izvora energije, te u elektroenergetici strukture goriva u elektranama. Svuda je prva karakteristika rast obnovljivih, koji će se neminovno i nastaviti slijedećih godina i desetljeća.[4] Ta promjena u kvaliteti, ne samo kvaniteti, sad zahvaća i zemlje koje su u razdoblju industrijske revolucije (pri kraju kao Kina[5] ili još u početnim fazama kao Indija[6]), ili čak jedva da ju započinju, a nove tehnologije im daju nove prilike za “prečice”, da ne moraju ponavljati stadije kroz koje su prošle najnaprednije zemlje.[7]
Neke brojke globalno i za ključne zemlje
Prvo neki podaci iz upravo objavljenog Enerdata Global Energy Statistical Yearbook 2015. – Electricity domestic consumption. To je statistički godišnjak, koji priprema globalna savjetnička tvrtka Enerdata; cjeloviti izvještaj može pročitati samo uz plaćanje.
Potrošnja električne energije u svijetu 2014. godine povećala se u odnosu na 2013. za samo 1,2%. Usporen je rast u Kini (+3,8%), a najrazvijenije zemlje svijeta bilježe pad: Europska unija -3,0%, G7 -1,4%, OECD -1,2%.
Zanimljivo je pogledati dugoročnije trendove, izbjegavajući utjecaj varijacija zbog trendova ekonomske aktivnosti, vremenskih prilika idr..
Podaci potvrđuju stagnaciju ili vrlo spori rast u najrazvijenijim zemljama. One su došle do određenog plafona potrošnje, te su okrenule svoju pažnju prema mjerama učinkovite potrošnje i promjeni strukture izvora. Sve te zemlje imaju znatne viškove instaliranih kapaciteta, jer su trendovi rasta potrošnje još od 1980-ih bili sporiji nego što se očekivalo.
Godine 2000.-2014., prosječni godišnji rast potrošnje električne energije u Europskoj uniji (gledajući, naravno, sadašnjih 28 članica) bio je samo +0,4%. U Europi kao cjelini +0,6%, u zemljama G7 (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, SAD, UK) samo +0,2% te u zemljama OECD +0,7%.
SAD u tom razdoblju bilježe prosječni godišnji rast +0,5%. Japan, UK i Švedska imaju u razdoblju 2000.-2014. pad potrošnje.
Također se može primijetiti da u mnogim europskim zemljama potrošnja opada posljednjih 5-6 godina.
- Njemačka je vršak potrošnje od 547 TWh imala 2010. g., a prošle godine 516 TWh.
- Francuska također vrh 2010. sa 472 Twh, a prošle godine 430 TWh.
- UK je imala vrhunac još 2005. s 357 TWh, a prošle godine 310 TWh.
- Italija je na vrhuncu potrošnje bila 2007. i 2008. g. s 319 TWh, a prošle godine 288 TWh, itd..
Europska unija je imala vrhunac potrošnje oo 2.978 TWh 2008. godine, a 2014. godine 2.866 TWh.
U Rusiji je prosječni godišnji rast 2000.-2014. g. bio +1,7%; ali zbog golemog pada 1990-ih, i danas je ispod potrošnje, koju je imala u doba SSSR (godine 2014. bilježi -4,8% u odnosu na 1990.).
Na suprotnoj strani, u tih 14 godina prosječni rast potrošnje u Kini bio je 10,9% godišnje. Godine 2014., potrošnja električne energije bila je devet puta veća nego 1990.. Po stanovniku, danas je otprilike jednaka kao u Hrvatskoj.[8]
U Indiji je rast bio 7,2% godišnje, a u odnosu na 1990. potrošnja je porasla 4,6%. Ali po stanovniku, to je danas manje od jedne četvrtine potrošnje u Kini. Indonezija bilježi 6,7% godišnje, Malezija 5,8%, Južna Koreja 4,7%.[9]
Francuska: veliki značaj grijanja na električnu energiju
U dodatku na prethodno, korisno je pogledati Assessment of Electricity Consumption in Western Europe for the First Half of 2015. Informacija o potrošnji električne energije u četiri velike zapadnoeuropske zemlje u prvoj polovici 2015..
Iz dijagrama potrošnje po mjesecima vidi se kako je ona u Francuskoj znatno veća zimi, zbog grijanja prostora električnom energijom koje je u Francuskoj znatni češće. (To je bilo stimulirano da bi se trošila proizvodnja nuklearnih elektrana.) Ta je varijacija znatno manja u UK i Španjoslkoj a praktički ne postoji u Italiji (koja za grijanje ponajviše koristi prirodni plin). Potrošnja je bila veća u odnosu na prvu polovicu 2014. zbog hladnije zime i ekonomskog rasta.
Španjolska: sunce i vjetar 23%
Prema procjeni za cijelu 2015., potrošnja električne energije u Španjolskoj bit će za 1,9% veća nego 2015. (izvor: Enerdata.net). Proizvodnja je porasla za samo 0,4%. Godina je bila hidrološki vrlo nepovoljna, pa je smanjena potrošnja hidroelektarna za više od 28%, a porasla proizvodnja u TE na ugljen i prirodni plin.
Opala je proizvodnja vjetroelektrana, koje su pokrile 18% potrošnje. Solarne fotonaponske pokrile su 3%, a solarne koncentracijske (CSP) 2%.
Španjolska je ostala neto izvoznik, iako je neto izvoz opao: godine 2013. iznosio je 6,7 TWh, 2014. 3,4 TWh a ove godine samo 0,47 TWh. Neto je uvoznik iz Francuske (7 TWh), a izvoznik u Portugal (2,3 TWh), Andoru (0,268) i Maroko (4,9 TWh).
Njemačka: rast potrošnje vjetroelektrana za 50% u godinu dana
Još jedan podatak o ovogodišnjoj potrošnji: Prema preliminarnim statističkim podacima koje je objavila AB Energiebilanzen (Energieverbrauch in Deutschland – Daten für das 1.- 4. Quartal 2015, potrošnja energije u Njemačkoj ove godine porasla je za 1,3% u odnosu na 2014.. Ukupna potrošnja primarnih oblika energije (ne samo električne!) iznosila je 13.335 PJ (petadžula), odnosno 455 milijuna tona ekvivalentnog ugljena.
Uzroci rasta su hladnija zima, rast stanovništva i ekonomski rast (BDP +1,8%). Međutim, rast potrošnje je manji nego što bi bio bez napretka u učikovitosti korištenja energije.
Ukupna potrošnja naftnih derivata je praktični ista; porasla je potrošnja dizela, a smanjena benzina.
Porasla je potrošnja prirodnoga plina za 5%; taj se rast dogodio u prvoj polovici godine zbog hladnije zime. Proizvodnja električne energije u plinskim TE je međutim smanjena za 7%.
Potrošnja kamenog ugljena pala je za 0,7% (TE na ugljen -0,8% uz stabilnu potrošnju u proizvodnji željeza i čelika), usprkos niskim tržišnim cijenama ugljena. Malo je porasla potrošnja lignita (+0,9%).
Zbog zatvaranja NE Grafenrheinfeld, proizvodnja nuklearnih elektrana smanjena je za 5,8%.
Proizvodnja električne energije iz obnovljivih porasla je za 10,5%: iz biomase +2%, sunca +7% te vjetra čak +50%. Vjetroelektrane su 2014. proizvele 57,4 TWh, a 2015. 86,0 TWh. Solarne elektrane su 2014. proizvele 36,1% a 2015. 38,5%. Rast vjetra je ponajviše rezultat vrlo velikog rasta instalirane snage pučinskih VE.[10]
U ukupnoj bilanci potrošnje primarnih oblika energije, nafta je i dalje na prvom mjestu s 34%. Ugljen i lignit čine 25%, prirodni plin 20% a obnovljivi 13%.
Bilješke
1. Taj se proces posljednjih godina počinje nazivati “četvrta industrijska revolucija”, u Njemačkoj “Industrie 4.0”. O vezi s energetskim zaokretom vidi npr. Industrie 4.0 – Die große Chance für die Energiewende (tekst postavljen 15. rujna 2015, pristupljeno 29. prosinca 2015.) ↑
2. Svjetski lider je Njemačka; vidi članak od 19. siječnja o.g. Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.. Za Fancusku, članak od 30. lipnja 2014.: Francuska energetska tranzicija: nuklearke OUT, obnovljivi IN. Obje planiraju do 2050. smanjiti potrošnju primarne energije za 50%.. ↑
3. Njemačka npr. planira smanjenje potrošnje električne energije 2050. za 25% u odnosu na 2008.; vidi tekst u bilješci 1. ↑
4. Vidi npr. članak od 9. prosinca: Elektrika iz obnovljivih (osim HE) u Europi 2010.-2014. : Hrvatska na trećini prosjeka. ↑
5. Za Kinu vidi članak na ovom blogu: Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti, 30. srpnja 2015.. Također, najnovije na tu temu Energy consumption may decouple from GDP growth (“Global Times”, kineski sajt na engleskom, 27. prosinca). ↑
6. Za Indiju, tekst na ovom blogu Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike, 31. svibnja 2014.. ↑
7. vidi npr. članak Etiopija i Kenija na početku spektakularnog elektroenergetskog razvoja, 16. listopada 2015..↑
8. Zato je Kina danas na prijelomnoj točki, ili točki infleksije; vidi članak naveden u bilješci 5. Potrošnja po stanovniku u industriji veća je nego u Hrvatskoj, a u domaćšinstvima znatno manja. ↑
9. Za razliku od Indije, Indonezije i Malezije, Južna Koreja već je prošla kroz industrijsku revoluciju. Potrošnja električne energije po stanovniku danas je veća nego u Japanu i u gotovo svim europskim zemljama, ali izgleda da njihovi planeri i dalje slijede logiku nužnosti rasta potrošnje. Vidi o tome članak na ovom blogu Njemačka i Južna Koreja: nuklearna energija, postindustrijsko društvo, promjena paradigme, 20. lipnja 2015.. ↑
10. Vidi članak na blogu: Vjetroelektrane u Europskoj uniji 2015.-2030., 26. listopada 2015.. ↑
