Obnovljivi izvori u Hrvatskoj stanje: 31. prosinca 2015. i perspektiva za 2018.

Sažetak:U Hrvatskoj je tijekom 2015. na mrežu priključeno 217 novih elektrana na obnovljive izvore, ukupne snage 38 MW. Ukupno 31. prosinca 2015. ima operativnih 1271 elektrana snage 449,5 MW. Za još 545 MW sklopljeni su ugovori, a još nisu priključene na mrežu, između ostalog zbog svjesne opstrukcije od strane Vlade, u službi tradicionalnih lobija. Ukupno one mogu pokriti 16% današnje potrošnje električne energije, čime bismo bili u prosjeku Europske unije.

Solarna vis - Lokacija zahvataNa mrežnom sjedištu Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) objavljeni su ažurirani podaci o sklopljenim ugovorima s proizvođačima električne energije koji su u sustavu poticaja (elektrane na obnovljive izvore i male kogeneracije koje koriste prirodni plin) na dan 31. prosinca 2015..[1]
Zanimljivo je usporediti aktualnu situaciju s onom prije godinu dana.

Sadašnja situacija i kretanja tijekom 2015.

U donjoj tablici uneseni su:

  • aktualni podaci po grupama elektrana (broj elektrana i instalirana snaga) operativnima na dan 31. prosinca 2015. i na dan 31. prosinca 2014., te razlika (priključenona mrežum 2015.);
  • podaci po grupama elektrana za postrojenja za koja je sklopljen ugovor o otkupu, a još nisu puštena u pogon, te ukupno stanje po sklopljenim ugovorima 31. prosinca 2015..

Tijekom proteklih 12 mjeseci, na mrežu je priključeno 217 novih elektrana, ukupne snage snage 38 MW. Od toga su 203 solarne, ukupne snage 9,8 MW. NIje priključena nijedna nova vjetroelektrana (zbog odluke vlade iz listopada 2013., vidi dolje).

Veliki rast zabilježen je kod postrojenja na biomasu i bioplin. Prije godinu dana bilo je četiri elektrana na krutu biomasu a sad ih ima deset, instalirane snage 24,6 MW što je rast za 220% u godinu dana. Postrojenja na biopln bilo je 12, izgrađeno je šest novih, a instalirana snaga sada iznosi 20,9 MW, što čini rast za 73%.

Ukupno je sada operativna 1271 elektrana snage 449,5 MW. Po broju pretežu solarne (1212), a po snazi vjetroelektrane (339,2 MW).

Godišnja proizvodnja

Prema podatku na mrežnim stranicama HEP-Opskrbe, godine 2014. su vjetroelektrane i solarne proizvele 913 GWh električne energije. Brojka se vjerojatno ipak odnosi na ukupnu proizvodnju svih proizvođača u sustavu poticane proizvodnje.[2]

Godine 2015. ta je brojka sigurno veća, ne samo zbog novih izgrađenih elektrana, nego i zato jer su neke elektrane, koje su bile u pogonu 31. prosinca 2014., bile priključene na mrežu tijekom te godine, pa nisu proizvele koliko su mogle. Proizvodnja bi ove godine mogla biti oko 1.100 GWh. (U naprednijim zemljama, aktualni podaci o proizvodnji i potrošnji mogu se na netu pratiti dnevno.)

NAP[3] navodi (str. 104-105) očekivani prosječni broj radnih sati godišnje: VE 2200, SE 1150, mHE 3200, elektrane na bioplin 6500 (pa smo isti broj uračunali i za TE na biomasu i deponijski plin) te geotermalne 7.200.

Prema tome je očekivana godišnja proizvodnja, u prosječnoj godini (uz varijacije zbog prirodnih uvjeta vjetra i vode), sada instaliranih elektrana na obnovljive (bez velikih hidroelektrana) 1.137 GWh, a ukupno za elektrane u sustavu poticaja (uračunavši kogeneracije na prirodnih plin, kojih je izgrađeno 13,3 MW) 1223 GWh. Očekujemo da će biti nešto manja zbog postrojenja koja nisu radila cijelu godinu.

Kliknite na tablicu za veći prikaz.
Povlasteni proizv el en 2015-12-31 MANJE

Protuudarac tradicionalnih energetskih lobija

Neočekivano dobar napredak obnovljvih, a s druge strane očekivano neostvarivanje projektiranog brzog rasta potražnje za električnom energijom u Hrvatskoj (umjesto rasta od 3,5% godišnje, planiranog u Strategiji energetskog razvoja RH za razdoblje 2008.-2020., događa se pad), zabrinula je tradicionalne lobije u Hrvatskoj, koji imaju presudan utjecan na političare. Tako je vlada u listopadu 2013. donijela “Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije do 2020.” (NAP) imao za glavni cilj ograničavanje njihovog rasta.[4]

Tim dokumentom (koji je donijela Vlada) bili su praktične poništeni planirani ciljevi i mjere iz Strategije energetskog razvoja (koju je donio Sabor, pa bi trebala biti nadređena). Dijelom je to opravdano, zbog navedenog izostajanja očekivanog rasta potražnje, ali se sav “bijes” sručio na obnovljive, osobito na vjetroelektrane i solarne.

NAP je zacrtao za 2020. g. instaliranih 100 MW u malim hidroelektranama, 400 MW u vjetroelektranama (nasuprot 1.200 koliko je predvidjela Strategija), 125 MW u termoelektranama na biomasu i bioplin, te 52 MW u sunčanim elektranama.

Aktualno sklopljeni ugovori iznad projekcije za 2020.

Nedavno je vlada ipak priznala, da ne može ostati pri tome da zezne investitore, koji su uložili znatna sredstva u razvoj vjetroelektrana, pa dapače dobili i dozvole i sklopili ugovore, u skladu s ranijih odlukama državnih tijela. Tako je ipak prihvaćeno, da se dozvoli realiziranje 744 MW vjetroelektrana, za koje su već sklopljeni ugovori.

Ali također i kod biomase i bioplina, sad su već sklopljeni ugovori za gradnju 164 MW, više od 125 koliko je projecirano za 2020. g.. I kod sunčanih (fotonaponskih) sklopljeni su ugovori za 55 MW, nasuprot 52 predviđenih za 2020.. Jedino kod malih hidroelektrana je trenutna brojka daleko manja od predviđene za 2020. (7,9 MW prema 100 MW).

Neka od postrojenja za koje su sklopljeni ugovori sada su u gradnji ili već u pokusnom radu, druga su u visokom stupnju pripreme. Možemo očekivati da će sve, ili barem velika većina, biti sagrađeni za godinu-dvije, ako nova vlada ne donese neke nove neočekivane restrikcije. Neki investitori možda odustanu, ali sigurno će se pojavljivati i novi sa svojim projektima.

Da ponovimo: Strategija, još uvijek formalno važeći dokument, predviđa 1.200 MW vjetroelektrana do 2020., a s ovim smo tek na 743.. A pad cijena opreme i gradnje solarnih elektrana u svijetu je toliko brz, da je ovih 52 MW apsurdno malo u odnosu na već ostvareno i planirano u drugim zemljama Europske unije (a Hrvatska ima bolje prirodne uvjete od prosjeka EU).[5]

Moguća proizvodnja oko 2018. g.

Tako bi godine 2018. (koja je važna, jer će biti isključeno nekoliko velikih blokova termoelektrana, koji su stari i ne zadovoljavaju aktualne propise Europske unije) u Hrvatskoj moglo biti u pogonu 981 MW elektrana na nove obnovljive izvore (bez velikih hidroelektrana, snage iznad 10 MW), a ukupno 994 MW elektrana u sustavu poticaja.

Očekivana prosječna godišnja proizvodnja je 2.861 GWh u elektranama na obnovljive, a ukupno 2.947 GWh u elektranama u sustavu poticaja.

Za usporedbu, to je više od prosječne godišnje proizvodnje hrvatske polovice Nuklearne elektrane Krško, te jednako ukupnoj proizvodnjih svih termoelektrana u Hrvatskoj 2014. godine.

Pritom bi udio novih obnovljivih izvora u ukupnoj potrošni električne energije, ako pretpostavimo da ona neće rasti, bio oko 16%, što je nešto iznad postotka za cijelu Europsku uniju 2014. [6], a sigurno ispod postotka EU 2020. g..

To vrijedi i za udio isprekidanih izvora (vjetar i sunce) koji se često navode kao izvor zabrinutosti, jer, navodno, izazivaju nestabilnost u mreži. Europska iskustva pokazuju da se to može riješiti bez velikih troškova.[7]

Političari, ali i eksperti, u zakašenjenju oko 20 godina

Hrvatski političari nažalost listom su autistični prema aktualnim problemima i procesima čovječanstva. Oni nisu kadri percipirati, a kamoli shvatiti, revoluciju koja se upravo događa u europskoj i svjetskoj energetici, i šire (“četvrta tehnološka revolucija”). Naprosto ne primjećuju da su to teme o kojima redovno razgovaraju lideri najmoćnijih zemalja na svojim sastancima. Klimatke promjene uopće ne doživljavaju kao političku temu.

Drugi problem su naravno domaći lobiji koji se ne žele gnjaviti s onim što ne razumiju i gdje nisu kadri zaraditi.

Treći problem je nažalost prevladavajući duboki konzervativizam hrvatskih energetskih eksperata, koji se u svojim zrelim godinama drže kao svetog pisma onoga, što su naučili na fakultetu prije 20 ili 30 godina. Tako se mjere poticaja energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora provode uglavnom zato, jer oko toga gnjave “birokrati” iz Brisela, ai i zato jer oni daju neke novce koji se mogu pokupiti.

Iz obnovljivih 50%, a onda počinje ozbiljan posao

Ako dodamo velike hidroelektrane, važno je spomenuti da je u tijeku veliki projekt revitalizacije u hidroelektranama HEP-a, kojim će se povećati instalirana snaga i očekivana prosječna godišnja proizvodnja. Ona danas, prema proračunima iznosi u hidrološki prosječnoj godini 6.100 GWh, a s revitalizacijom bi iznosila 6.400 GWh godišnje. Tako bi godišnji oko 2018. godine mogli davati ukupno oko 9.300 GWh u prosječnoj godini. Tako bi ukupni obnovljivi pokrivali, i bez gradnje novih većih hidroelektrana, oko 50% potreba za električnom energijom, ako one ostanu na današnjoj razini.

A kako pokriti ostatak? Treba li Hrvatska hitati s gradnjom novih velikih termoelektana na uvozni ugljen i uvozni plin, da bi pokrila svoje potrebe? Ne; to je čisto bacanje novca. O tome u nekom slijedećem napisu.

Sto posto električne energije iz obnovljivih je razuman cilj[8], za Hrvatsku lakše dostižan nego npr. za Dansku, koja to planira za 2035. a uopće nema hidroelektrana. Slijedeći je cilj iz obnovljivih zadovoljiti i sve potrebe za toplinskom energijom i drugom energijom u industriji i prometu, što Danska planira za 2050.[9].

Bilješke

1. Aktualni podaci i arhiva dostupni su na stranici SKLOPLJENI UGOVORI. Objavljena su dva izvještaja.
Povlašteni proizvođači s kojima je HROTE sklopio ugovor o otkupu električne energije, a čija su postrojenja u sustavu poticanja (stanje na dan 31.12.2015.) (Operativne elektrane, tj. priključene na mrežu)
Nositelji projekata s kojima je HROTE sklopio ugovor o otkupu električne energije, a čija postrojenja još nisu puštena u pogon (Elektrane u gradnji, u pokusnom radu, u pripremi ili u planu)

2. Na stranici Struktura izvora električne energije u 2014. godini (pristupljeno 6. siječnja 2016.) HEP-Opskrba navodi da su “vjetroelektrane i sunčane elektrane” proizvele 913 GWh. Međutim, HEP – Godišnje izvješće 2014, str. 219 (Izvještaj HEP Trgovina d.o.o.) navodi istu brojku za ukupnu kategoriju “povlašteni proizvođači”. Brojka je znatno niža od planirane (1.116 GWh), vjerojatno zato jer zbog odluke vlade iz listopada 2013. nisu priključene na mrežu neke predviđene vjetroelektrane. Prema prethodnim izvješćima, povlašteni proizvođaći proizveli su:
2008. = 38 GWh
2009. = 50
2010. = 155
2011. = 234
2012. = 414
2013. = 649

3. Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije do 2020. (NAP)

4. Za NAP vidi bilješku 3. Neke kritičke reakcije: članak Ede Jerkića na portalu obnovljivi.com 17. listopada 2013. i Priopćenje Zajednice obnovljivih izvora energije Hrvatske gospodarske komore, 23. listopada 2013.. Za odgovor predstavnice državne izvršne vlasti vidi Barbara Dorić: Nacionalnim akcijskim planom za OIE Hrvatska će ispuniti obveze prema EU, 7. studenoga 2013..

5. Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, poslovično po kiši i magli, imalo je krajem studenoga 2015. priključenih na mrežu 815.505 solarnih elektrana ukupne snage 8.436 MW. Tijekom prošle godine instalirano je 10 MW dnevno, računajući i vikende (izvor: PV-Magazine, UK hits 8.4 GW of solar capacity). Pritom garantirane otkupne cijene (feed-in tarifa) za samostojeće solarne elektrane sada iznose samo jednu trećinu garantirane otkupne cijene predviđene za Nuklearnu elektranu Hinkley Point C (3,08 p/kWh vs. 9,25 p/kWh).

6. vidi članak Elektrika iz obnovljivih (osim HE) u Europi 2010.-2014. : Hrvatska na trećini prosjeka, 9. prosinca 2015..

7. U Njemačkoj i Kaliforniji s rastom proizvodnje iz vjetra i sunca sigurnost opskrbe je poboljšana. Vidi članak Sunce i vjetar u tri velike države, 3. siječnja 2016.. Jedan nedavni izvještaj za UK procjenjuje da bi dodatni troškovi prilagođavanja mreže, ako bi sunce i vjetar do 2030. godine pokrivali 35-40% potrošnje, iznosili oko jedan peni (deset lipa) po kilovatsatu. (CCC: UK wind and solar will be cheaper than gas by 2020, listopad 2015..

8. Vidi studiju Prelazak Hrvatske na
100% obnovljivih izvora energije
, zelena energetska zadruga, studeni 2015.

9. Danska energetika: revolucija na pola puta (1980.-2050.), 2. listopada 2012.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s