O mogućim alternativama neoliberalnom kapitalizmu

“Socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne” nije demagoška parola. Kad jednom uđete u kronistički vrh globalizirane ekonomije, među najviše direktore velikih kompanija, više ne možete izgubiti. Kako pak pokazuje citat na slici desno, to također nije bitno nova pojava. Ali je danas jača, nego prije 50 godina.

The Third Way: Share-The-Gains Capitalism

Martin L King - Socialism fo the richNedavno objelodanjeni primjer: Marissa Mayer je CEO kompanije Yahoo. Kompanija je tijekom 2015. izgubila trećinu vrijednosti na burzi. Godine 2014. ostvarila je dobit od 7,5 milijardi USD, a 2015. gubitak od 4,4 milijarde. Usprok tome, Mayer je za svoj rad i zasluge dobila 36 milijuna USD. Čak i ako dobije otkaz, bit će joj plaćena otpremnina od 54,9 milijuna USD.

Davno je J. K. Galbraith pisao o tome kako se propadanjem obiteljskih poduzeća i uzdizanjem poduzeća koja imaju velik broj dioničara osamostaljuje klasa najviših menadžera. Najveće udjele u Yahoo imaju veliki mirovinski i drugi fondovi, čiji menadžeri ne žele dizati prašinu jer i sami imaju slične ugovore. Milijuni malih ulagača nemaju efektivno pravo glasa.

Ostatak SAD, piše Robert Reich, živi u bezobzirnom (cuttthroat) hiper-kapitalizmu.

Ipak, i unutar današnjeg kapitalizma mogući su drugačiji modeli. Jedan primjer je Hamdi Ulukaya, rođen u Turskoj, koji je osnivač i CEO kompanije Chobani, koja proizvodi “grčki jogurt”. On je svim zaposlenicima dao udio u dobiti. Tvrtka je još uvijek njegovo osobno vlasništvo i nije na burzi, pa to može lako napraviti.

Reich kaže da to nije milosrđe, nego racionalna poslovna odluka. Istraživanja pokazuju da kompanije koje su barem dijelom, ili većinski, u vlasništvu radnika, posluju bolje od prosjeka.

Apple je prošlog listopada odlučio da će udio u dobiti dati ne samo direktorima i inženjerima, nego i radnicima koji rade na satnicu. Ponovo oživljuju “Employee stock ownership plans”. Reich smatra da tu postoji model koji naziva “share-the-gains capitalism for everyone”.

Velika većina američkih kompanija ipak i dalje slijedi hiper-kapitalistički model po kojem su radnici trošak, a ne partneri u uspjehu. velik dio razloga je u tome što Wall Street gleda s nepovjerenjem na takvu suradnju. Financijski kapitalisti ostaju opsjednuti kratkoročnom vrijednosti dionica.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u Društvo, ekonomija, postkapitalizam. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s