Eksperti upozoravaju: novi Černobil ili Fukušima su mogući

Grupa eksperata za analize rizika sa Sveučilišta Sussex (UK) i ETH Zürich izvještava o analizama rizika od nuklearnih elektrana. Članak na mrežnom sjedištu sciencedaily.com: Risk of another Chernobyl or Fukushima type accident plausible, experts say

2012-antinuklearni-prosvjed-japan-tsurugaOve godine objavili su dva rada u časopisima “Energy Research & Social Science” (Reassessing the safety of nuclear power) i “Risk Analysis” (Of Disasters and Dragon Kings: A Statistical Analysis of Nuclear Power Incidents and Accidents). Statistička analiza napravljena je na bazi podataka dvaput većoj od ranije korištenih.

[Možemo reći da eksperti kvantitativno izražavaju sumnje i teze, koje desetljećima zastupaju nuklearni skeptici.]

Nakon nesreća u NE Otok Tri milje 1979. i Černobil 1986, dodatnim naporima industrije za povećanje sigurnosti znatno je smanjen broj nezgoda koje prouzročuju troškove veće od 20 milijuna USD. Statistički, može se očekivati nešto više od jedne takve nezgode godišnje na oko 400 operativnoh reaktora u svijetu.

Postoji međutim “rep” rijetkih nesreća s ogromnim troškovima. Analitičari još nisu moglikvantificirati mjere poboljšanja sigurnosti, preduzete nakon nesreće u Fukušimi.

Prema dosadašnjem stanju, nesreća velika kao u Fukušimi ili veća mogla bi se pojaviti jednom između 60 i 150 godina.

Nesreća razine kao na Otoku Tri milje (topljenje jezgra, ali bez velikog ispuštanja radioaktivnosti u okoliš), ili veća, može se pojaviti svakih 10-20 godina. Mogućnost takvih nesreća, s troškovima iznad 100 ili iznad 10 milijardi USD, znatno utječe na projecirane troškove nuklearne elektrane.

Važan rezultat njihove analize jest da je Međunarodna skala nuklearnih događaja (International Nuclear Event Scale. INES) nekonzistentna kako kad se radi o troškovima, tako i o ispuštanju radijace. U konzistentnoj skali, katastrofe u Černobilu i Fukušimi trebale bi biti rangirane na razini 10 ili 11, umjesto 7, što je na INES maksimalna razina.

Dr.sc. Spence Wheatley, vodeći autor rada “Of Disasters and Dragon Kings: A Statistical Analysis of Nuclear Power Incidents and Accidents” objjašnjava, da je razina rizika nuklearne energetike ostala vrlo visoka, usprkos naporima koje je industrija poduzimala. Nije, naime, dovoljno umanjena mogućnost ekstremnih katastrofa poput Fukušime, na sadašnjoj “floti” reaktora, koji su ponajviše tehnologija tzv. druge generacije.

Javni podaci, koje objavljuje nuklearna industrija, sadrže pogreške i šokantno su nepotpuni (“Flawed and woefully incomplete”). To vodi do prevelike samouvjerenosti prema rizicima, upozoravaju analitičari. Oni su koristili triput više podataka nego što ih sama industrija objavljuje, iz znanstenih radova, priopćenja za tisak, javnih dokumenata i novinskih članaka.

Problematično je, navode, da Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), koja objavljuje izvještaje, ima dvostruku ulogu da donosi propise o nuklearnoj energiji i da ju promovira.

Jedan od ko-autora, prof. Benjamin Sovacool, kaže da su njihovi nalazi otrežnjujući. Oni sugeriraju da je tandardna metodologija, koju koristi IAEA za predviđanje nesreća i incidenata, problematična, osobito kad se radi o posljedicama ekstremnih događaja.

Istražili su ukupne troškove u USD za svaki incident, uzimajući u obzir razne troškove: uništenje imovine, troškovi hitnih postupaka, uklanjanje posljedica za okoliš, evakuacija, kazne, plaćene odštete osiguranja. Za poginule su računale trošak od šest milijuna USD, što je suma koju koristi vlada SAD za izračun vrijednosti ljudskog života.

Trošak katastrofe u Černobilu po toj je računici iznosio 259 milijardi USD, a u Fukušimi 166 milijardi. Na trećem mjestu je manje spominjana nesreća u Tsurugi (Japan) 1995, s troškom od 15,5 milijardi USD. Nesreća na Otoku tri milje 1979. je četvrta, s troškom od 11 milijardi.

Osim te četiri, između 1968. i 1986. dogodilo se još 11 nesreća koje su uzrokovale štetu veću od milijardu dolara: pet u UK, dvije u SAD i u SSSR (Rusija i Ukrajina), te po jedna u Čehoslovačkoj i Kanadi.

Unatoč poboljšanjima, kaže prof. Sovacool, nesreće kao Černobil ili Fukušima ne možemo otpisati kao relitk prošlosti. Čak i ako nove nuklearne tehnologije donose bitna poboljšanja, rizici ostaju dok stara postrojenja ostaju operativna, davanjem dozvola za produljenje rada (do 50 ili 60 godina) i novih licenti za postojeće reaktore.

Autori ipak ističu da njihov rad ne govori o rizicima drugih izvora energije, te ne znači smrtnu osudu nuklearne industrije. Druga promišljanja i potencijali poboljšanja mogu u budućnosti učiniti nuklearnu energiju privlačnom.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u nuklearna energija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s