Nuklearna energija u Kini (i još koješta o kineskoj energetici, ekonomiji i politici)

Sažetak: Kina ima vro ambiciozan program razvoja nuklearne energetike, ali je u njemu došlo do određenog zastoja. Razvijaju više tipova novih reaktora III i IV. generacije. Brojni zadaci opterećuju državno tijelo koje daje dozvole i nadgleda sigurnost rada. S druge strane, stopa rasta potrošnje električne energije počinje znatno opadati, tako da sad postoje viškovi kapaciteta elektrana. Učinkovitost korištenja energije je vrlo niska i to postaje prioritet. Kina je prešla preko polovice sigmoidne krivulje rasta. Suočena je s brojnim izazovima strukturalnih promjena. Bit će vrlo zanimljivo pratiti hoće li vrh vladajuće partije i ovog puta uspješno provesti zaokret.

kina-gradnja-nuklearne-elektraneNarodna Republika Kina ima najopsežniji nuklearni program u svijetu. Danas ima 35 operativnih reaktora ukupne snage 31.617 MW. U gradnji ih je 20 (u svijetu ukupno 58), a 41 planiran. [1]

Za godinu 2020., 13. petogodišnji plan predviđa 58 GW električne snage u nuklearnim elektranama. To sigurno neće biti dostignuto: ako svi reaktori koji su sada u gradnji budu završeni, uz postojeće, to bi bila 55 reaktora ukupne snage 54,2 GW; a malo je vjerojatno da bi gradnja novog reaktora mogla započeti i biti završena za četiri godine.

Petogodišnji plan predviđa za 2020. instaliranih 250 GW vjetroelektrana i 150-200 GW fotonaponskih solarnih elektrana.

Preambiciozni planovi?

Projekcija za 2030. je čak 150 GW nuklearne snage. To bi značilo 2020.-2030. svake godine završiti devet do deset reaktora snage po 1000 MW ili adekvatan broj jačih. [2] Gradnja reaktora, koji će biti završeni 2021. i kasnije, morala bi već sada biti u tijeku, jer traje najmanje pet godina.

Ova je godina međutim bila frustrirajuća za kinesku nuklearnu industriju, piše u “The Diplomat” Steve Thomas, profesor energetske politike na londonskom University of Greenwich. [3] Na mrežu je priključeno pet novih reaktora, ali započela je gradnja samo jednog novog. To je znatno usporavanje u odnosu na događaje u prethodnih sedam godina.

Prvi energetski nuklearni reaktor u Kini pušten je u pogon 1994.. Kina je uvozila tehnologije iz Francuske, Rusije, Kanade i SAD, te razvijala vlastite tehnologije. Prema podacima WNA, 1. siječnja 2008. Kina je imala u pogonu 11 reaktora (ukupne snage 8.587 MW) te samo pet u gradnji. Nakon toga je program znatno ubrzan. Tri godine kasnije, 1. siječnja 2011., bilo je 13 završenih i čak 27 u gradnji. Dakle, u te tri godine započela je gradnja 24 reaktora. Nešto manje od šest godina kasnije, broj operativnih reaktora povećan je za 22, snage 21,4 GW, ali je broj onih u gradnji smanjen za sedam.

Kina gradi nuklearne elektrane brže od svjetskog prosjeka. Završena gradnja svih reaktora starijih tipova, II+ generacije, koji su bili naručeni 2008.-2010.. Gotovo svi su modela CPR-1000 (Poboljšani kineski reaktor s vodom pod tlakom), snage 1020 do 1061 MW, kojeg je kineska industrija (Kineska opća grupa za nuklearnu energiju, CGNPG) razvila na osnovu francuskih modela snage 900 MW (CP0, CP1 i CP2), koji su bili građeni 1970-ih i 1980-ih. Dva su reaktora tipa CNP-600, snage 610 MW. [4]

Ukoliko se do kraja 2020. dovrše reaktori koji su sada u gradnji, to bi bilo 22,6 GW nove snage. Ukupno u 10 godina, 2011.-2020., 42 reaktora snage 44 GW, dakle 4,4 GW godišnje. Projekcija za 2030. implicira da se u slijedećem desetljeću tempo gradnje udvostruči.

Zaokret prema reaktorima III. generacije

Međutim, reaktori druge generacije više ne zadovoljavaju aktualne kriterije sigurnosti. Nakon nesreća u NE Otok Tri Milje (1979.), Černobil (1986.) i Fukušima Daići (2011.), javnost čak i u Kini pokazuje nepovjerenje prema nuklearnoj energiji uopće, a pogotovo prema postojećim tipovima reaktora. Danas se grade i razvijaju usavršeni modeli, koji se nazivaju generacijom III ili III+. [5]

U razdoblju 2008.-2010. započela je u Kini gradnja šest reaktora novih modela, koje su razvile strane kompanije, ali većinu radova obavlja domaća industrija. Neće biti završeni prije 2017., s najmanje tri godina kašnjenja.

To su četiri reaktora tipa AP1000 (AP = “Advanced Passive”) kojeg je dizajnirao Westingouse (kompanija iz SAD u vlasništvu japanske Toshibe) i dva reaktora tipa EPR (European Pressurised Reactor), kojeg je razvila francuska Areva (sada u sastavu EDF). Oba dizajna sadrže tzv. pasivne sigurnosne sustave, koji bi trebali znatno povećati sigurnost u odnosu na dizajn danas operativnih reaktora.

Reaktore tipa AP1000 gradi Kineska državna kompanija za tehnologiju nuklearnih elektrana (SNPTC), koja ranije nije gradila reaktore. Po nekim informacijama, među razlozima kašnjenja su stalne promjene dizajna od strane Westinghousea. Posebno su problematične rashladne pumpe i sigurnosni ventili (squib valves), koji su ključni za prevenciju nesreća.

Ipak se očekuje da će Kina biti prva zemlja koja će završiti gradnju reaktora AP1000 i EPR dizajna; to nije bilo očekivano, ali drugi projekti kasne još više. Dva EPR reaktora u Finskoj i Francuskoj trebali su biti završeni 2009. i 2012., a neće biti prije 2018. (uz prekoračenje troškova, koje je u finskom slučaju trostruko). [6]

Reaktori IV. generacije: prototipi za budućnost?

U gradnji su i dva prototipska reaktora tzv. IV. generacije, snage po 105 MW. [7] Postizanje kritičnosti planirano je za studeni 2017.. Ukoliko sve bude u redu, planira se gradnja komercijalne elektrane od 600 MW. Kina planira i izvoz ove tehnologije. U siječnju 2016. su kineski predsjednik Si Đinping i saudijski kralj Salman bin Abdulaziz potpisali ugovor o gradnji istog tipa reaktora u Saudijskoj Arabiji.

To je tip visokotemperaturnog reaktora hlađenog plinom, s uranskim gorivom u obliku šljunka (Pebble-bed reactor): kuglice veličine teniske loptice, obložene grafitom, koji onemogućava topljenje jezgra. Kina radi i na razvoju drugih tipova reaktora IV. generacije. [8]

Kako razviti kriterije prihvatljivosti novih tipova reaktora?

Kako su AP1000 i EPR novi tipovi, koji još nisu dobili odobrenje za rad nigdje u svijetu, postavljaju se vrlo visoki zahtjevi za državnu agenciju koja daje dozvole za rad i kontrolira sigurnost. Prije dvije godine, visoki službenik kineskog državnog tijela za nadzor nuklarne sigurnosti (NNSA) požalio se da je za AP1000 i EPR razvijen tek malen broj procedura za testiranje, i nisu ponuđeni kriteriji prihvatljivosti.

Kina vjerojatno neće biti voljna prihvatiti i naručivati nove reaktore tipa AP1000 (i tipa CAP1400, što je kineski dizajn razvijen na osnovu AP1000) dok prvi od njih ne prođe sve testove i pokaže da radi sigurno i pouzdano. Zasad nema planova za gradnju daljih reaktora tipa EPR. To je očito bitan razlog ovogodišnjeg zastoja u nuklearnom programu. Razmatraju i neke druge tipove reaktora.

Ozbiljno je ograničenje, upozorava Thomas, obim poslova koje mora obaviti NNSA. Ona mora nadgledati rad postojećih reaktora i gradnju novih, te procijeniti čak šest novih dizajna. Čak ni Nuklearna regulativna komisija u SAD (NRC) u doba ekspanzije 1960-ih i 1970-ih nije bila suočena s takvim obimom poslova.

Ekonomski problem: odnosi ponude i potražnje energije

kina-vjetroelektranaMeđutim, van specifičnih problema nuklearne energetike, postoje generalni ekonomski problemi odnosa ponude i potražnje električne energije. Odnosi se posljednjih godina i u Kini počinju duboko, strukturalno i dugoročno mijenjati.

Kineski spektakularan ekonomski razvoj bio je naravno praćen i ogromnim rastom proizvodnje i potrošnje energije, kao i posebno električne energije. Godine 2014. je ukupna potrošnja (domestic supply) električne energije iznosila 5.668 TWh (milijardi kilovatsati). Godine 1994., bila je samo 926 TWh, što znači rast za više od šest puta u 20 godina, odnosno 9,5% godišnje. [9]

Za ilustraciju tempa rasta: godine 2013. je Kina potrošila oko 450 TWh električne energije više nego 2014.; to je nešto manje od ukupne godišnje potrošnje Francuske i znatno više od ukupne godišnje potrošnje Italije ili UK.

Tek godine 2014. zabilježen je znatno manji rast: 4,2% odnosno za 232 TWh. Čak i za taj smanjeni rast, za ilustraciju: ako bi se sve to trebalo zadovoljiti iz novih nuklearnih elektrana, uz pretpostavku da rade oko 8.000 sati godišnje (a sadašnje NE u Kini ne rade toliko), trebalo bi novih 29 GW.

Gledano po stanovniku, potrošnja električne energije u Kini godine 2014. iznosila je oko 4.100 kWh, što je otprilike jednako kao u Hrvatskoj. Jasno je, da se stopa rasta potrošnje ne može nastavljati istim tempom. Kao što pokazuje iskustvo visokoindustrijaliziranih zemalja, s napredovanjem industrijalizacije potrošnja električne energije prvo raste naglo, a zatim se (kako napreduje Treća industrijska, Digitalna revolucija) stopa rasta usporava, a ukupna potrošnja približava se nekom plafonu. (U nekim slučajevima i pada, te se planira i dalji pad.)

Razvoj potrošnje električne energije u vremenu približno opisuje sigmoidna funkcija, a ne eksponencijalna.

Možemo reći, približno, da je Kina danas prošla točku infleksije sigmoidne krivulje rasta, te se nalazi u području kad stopa rasta nužno opada. Kina ima potrošnju električne energije veću od 4.000 kWh/stan/god, a većina najrazvijenijih zemalja ima potrošnju između 6.000 i 8.000, te ona stagnira. Neke zemlje imaju više, ali to je rezultat raznih osobito povoljnih okolnosti i teško je zamislivo da bi golema Kina mogla toliko rasti (osim, možda, ako ovladamo energijom nuklearne fuzije). Neke imaju i manje (Velika Britanija, Italija). Osim toga, i stanovništvo Kine će, prema demograskim projekcijama, tijekom 2020-ih početi opadati. Kina bi dakle mogla projecirati da sadašnju potrošnju električne energije poveća za 50% ili najviše 100%, što je u bliskoj prošlosti postizala u nekoliko godina.

Vrlo niska dohodovna efikasnost potrošnje energije u industriji

Pritom, ako pogledamo podatke o bruto društvenom proizvodu Kine, izražene u paritetu kupovne moći, kineska ekonomija u cjelini, kao i posebno industrija, dohodovno su neučinkoviti. [10] Kina ima BDP/stan, gledajući paritet kupovne moći, tri do četiri puta manji od najrazvijenijih zemalja, dok je potrošnja energije u većini tih zemalja veća za tek 1,5 do 2 puta.

Prema potpuno sređenim podacima, koje možemo naći na mrežnom sjedištu enerdata idr., godine 2014. porast potrošnje električne energije u odnosu na prethodnu godinu bio je 4,2%, a prema raznim vijestima taj se trenda smanjivanja tempa rasta nastavlja i tijekom posljednje dvije godine.

Kao rezultat velikih ulaganja prethodnih godina u sve tipove novih elektrana, kaže Thomas, Kina danas zapravo ima viškove elektroenergetskih kapaciteta. Ona mora poduzimati mjere povećanja učinkovitosti – više pažnje kvaliteti, nego kvantiteti.

Zadnjih godina poduzimaju se intenzivne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i za smanjivanje zagađivanja okoliša, osobito zraka u gradovima. Uvode se poboljšanja ili se čak zatvaraju neke starije termoelektrane na ugljen i smanjuje proizvodnja u rudnicima ugljena. [11] Udio ugljena u proizvodnji električne energije opada ali i dalje je dominantan izvor (godine 2009. iznosio je 78,6%, a 2014. 72,6%).

Međutim, TE na ugljen imaju ekonomske prednosti, jer je domaći ugljen jeftin. Nuklearke imaju niski prioritet za uključivanje na mrežu zimi, kad prioritet imaju kogenerativne termoelektrane (TE-TO), koje isporučuju i toplotu za grijanje. Dva reaktora su od početka ove godine privremeno zatvoreni.

Usprkos velikim instaliranim kapacitetima, udio nuklearne energije u ukupnoj potrošnji je još malen – ispod tri posto. NE su 2015. proizvele 161 TWh električne energije, (Manje nego vjetroelektrane, koje također imaju sistemski uvjetovane probleme, uključujući i konkurenciju sa TE-TO zimi. [12]) Čak i ako se ostvari gore navedena projekcija vrlo brzog rasta do 2030., neće davati više od 10%.

Izvozne ambicije kineske nuklearne energetike

Kineska nuklearna industrija će morati, kao i druge u svijetu, raditi na snižavanju troškova do nivoa na kojem se mogu takmičiti s drugim oblicima, osobito obnovljivima. To se odnosi i na njihove velike ambicije u izvozu nuklearne tehnologije, što Kina snažno podupire od 2013.. [13]

Ulaganje u britansku NE Hinkley Point C je važan dio tih planova. Nakon niza problema i odgađanja, uvjetovanog među ostalim i zabrinutošću zbog kineskog sudjelovanja (bez kineskog sudjelovanja s 33,5% ne bi se mogla zatvoriti financijska konstrukcija), britanska vlada je odobrila taj projekt tek sredinom rujna o.g..

Usporedba s Tajvanom i Južnom Korejom

Dileme s kojima se suočava Kina, kad mora mijenjati konceptualne osnove svoje dugoročne razvoje strategije, ilustriraju i različiti odabiri koje čine susjedni Tajvan i Južna Koreja: zemlje koje su u ekonomskom razvoju napredovale dalje od “kopnene” Kine, nakon više desetljeća strelovitog razvoja, polazeći od sličnog vrlo niskog starta.

Tajvan, koji se službeno zove “Republika Kina”, ima šest operativnih reaktora i dva u gradnji. U siječnju ove godine održani su predsjednički i parlamentarni izbori, na kojima je prvi put od 1949. vlast izgublia stranka Kuomintang. Antinuklearno raspoloženje javnosti imalo je pritom znatan utjecaj. Nova vlada je odlučila zaustaviti gradnju te zatvoriti sve postojeće reaktore do 2025. g. U zamjenu, razvijat će se prvenstveno obnovljivi izvori. [14]

Nasuprot tome, Južna Koreja, koja je postigla vrlo visok nivo potrošnje električne energije (znatno viši od npr. Japana), planira dalji rast i gradnju novih elektrana svih tipova.[15] Prije ili kasnije morat će zaustaviti taj trend.

Još neki podaci o kineskoj energetici i industriji…

Dodajmo još nekoliko podataka o novijim tendencijama u kineskoj industriji i ekonomiji, koji ukazuju na proturječja i promjene. [16]

Na strukturalne promjene ukazuje procjena da je tijekom 2015. g., smanjena potrošnja čelika za 2,1% i cementa za 5,9%. Također je, prema procjeni, proizvodnja električne energije u TE na ugljen tijekom 2015. g. pala za 0,6%. [17]

Nasuprot tome trendu, u prvoj polovici 2015. g. priključeno je na mrežu 23 GW novih termoelektrana, uglavnom na ugljen. Istovremeno su sagrađeni znatni kapaciteti nuklearnih, solarnih i vjetroelektrana. Rezultat je taj, da je faktor kapaciteta (proizvodnja tijekom godine u odnosu na maksimalno moguću, ako elektrana radi punim kapacitetom 100% vremena), za TE na ugljen ukupno, pao ispod 50%. A kako smo gore naveli, zbog konkurencije TE-TO probleme imaju i nuklearne i vjetroelektrane.

Usprkos tome, tijekom prošle godine vlasti su dale zeleno svjetlo za gradnju preko 150 novih termoelektrane na ugljen. Razlog je u tome što lokalne vlasti često postupaju po inerciji, ulažući kapital kojim raspolažu u poznate tehnologije. Tako se stvara “massive capacity bubble”.

Zato je krajem 2015. direktor kineske Nacionalne energetske uprave objavio da će vlada rigidno ograničiti gradnju novih TE na ugljen, uključujući i poništenje nekih dozvola koje su već bile izdane.

… te neka razmišljanja o kineskoj politici

kina-16-03-16-narodni-kongresNajviši dužnosnici i njihovi savjetnici koji upravljaju tom golemom zemljom, uz konfucijansku etiku rada i socijalne odgovornosti, mandarinsku tradiciju poticaja učenja i uvažavanja učenosti i trgovinsku tradiciju poduzetnosti i inovativnosti, imaju mogućnosti sagledavati široku sliku, bitne tendencije, strateške izazove i potrebne promjene. Ne radi se naravno samo o energetici. Kina je suočena i s brojnim drugim ekonomskim i socijalnim izazovima. [18]

Npr. isrpljuju se mogućnosti da se rast i dalje zasniva na rastu izvoza. Morat će se okrenuti domaćem tržištu i povećanju potrošnje, što je dobro za životni standard stanovništva ali je golemi stres i iskušenje za gospodarstvo. Ljude sada treba poticati da više troše, a manje štede. [19]

Nije neočekivano da su dužnosnici na srednjim i nižim nivoima manje fleksibilni. I same tržišne snage naravno mogu djelovati u pravcu suzbijanja promjena, kad one donose štetu etabliranim industrijama i partikularnim interesima.

Paradoks pred kojim stoje vrhovni upravljači jest da ne mogu naprosto direktivama narediti ljudima da se promjene. Ipak, dosad je KP Kine uspješno provodila nužne prilagodbe u raznim fazama razvoja, uvodeći i vodećikapitalističku privredu uz monopolnu vlast komunističke partije. Prevazišli su blokadu do koje je došlo u drugim zemljama pod vlašću komunističkih partija, a da ipak nisu uveli politički pluralizam.

Izgleda da unutar partije ima dovoljno prostora za slobodnu diskusiju u kojoj se mogu bez straha izraziti razna gledišta. U kadrovskoj politici (odnosno, upravljanju ljudskim resursima), izgleda da uspijevaju spriječiti birokratsku tendeciju da šefovi blokiraju napredovanje sposobnih potčinjenih, pa napreduju ulizice, hohštapleri i šarlatani. Članstvo u partiji otvara mogućnosti za napredovanje, ali treba se također biti dobar student, dokazani stručnjak isl.. Tako se odluke pripremaju, donose i provode, te provođenje nadgleda i ako treba potiču promjene, na racionalan (deliberativan [20]) način, čak i bez političkog pluralizma i uz vrlo ograničene građanske slobode.

Bit će zanimljivo pratiti hoće li u tome i dalje uspjevati. Naravno, zanimljivost, kako kaže jedna (navodno stara kineska) poslovica, može imati i vrlo neugodne popratne pojave. S obzirom na značaj Kine kao jedne od osovina današnjeg globalnog sustava, ako se ona prehladi, cijeli svijet bi mogao dobiti upalu pluća.

__________

FUSNOTE

[1] Po podacima World Nuclear Association (WNA) 1. studenoga2016..

[2]Opsežan prikaz situacije i planova vidi na mrežnom sjedištu WNA: China Nuclear Power

[3] China’s Nuclear Power Plans Melting Down (29. listopada 2016.). Teze iz tog teksta su osnovica ovoga članka, a dopunjujemo podacima WNA i iz drugih izvora.

[4] O razvoju nuklearne tehnologije u Kini vidi članak na sajtu Nuclear Engineering International, Chinese reactor design evolution, 27. svibnja 2014.

[5] O reaktorima III i III+ generacije na mrežnom sjedištu WNA: Advanced Nuclear Power Reactors

[6] O tome smo više puta pisali na ovom blogu. Jedan noviji članak na energypost.eu: Is the EPR nuclear reactor fit for the current market?, 20. lipnja 2016..

[7] China is building the world’s first nuclear reactor guaranteed not to meltdown, 13. veljače 2016..

[8] O tim reaktorima na mrežnom sjedištu WNA: Generation IV Nuclear Reactors

[9] Prema statističkim podacima koje prenosi International Energy Association: Električna i toplinska energija u Kini 2014..

[10] Prema podacima World Energy Council, energetski intenzitet industrijske proizvodnje po jedinici dodane vrijednosti godine 2014. u Kini je iznosio 0,17 koe/$05p (kilograma ekvivalentnog ugljena po američkom dolaru u paritetu kupovne moći, prema vrijednosti USD 2005.). To je vrlo visoko – dva do tri puta više nego u visokorazvijenim industrijskim zemljama. Kina je na 9. mjestu među 95 zemalja za koje WEC navodi podatke. To se odnosi na ukupnu potrošnju energije, ali i za električnu energiju odnos je sličan.

[11] Ove godine je do kraja kolovoza proizvedeno 150 milijuna tona ugljena manje nego u prvih osam mjeseci 2015. (China achieved 150 Mt coal production capacity reduction end-August) Potrošnja ugljena opala je 2014. g. za 3%, 2015. za oko 5%, a za ovu godinu se predviđa dalji pad za 2,5 do 3% (China Redoubles Its War On Coal).

[12] Jedan nedavni izvještaj ukazuje na probleme kineskih solarnih i vjetroelektrana. Potonje su, zbog isključivanja u vrijeme kad ima viškova proizvodnje, 2015. proizvele 39 TWh manje od mogućnost. Failure of China’s EV, Green Power Policies (30. kolovoza 2016.), Renewables Generate a Quarter of China’s Energy, But Solar and Wind Lag, 25. kolovoza 2016.. Wind Battles Coal for Access to China’s Grid, 20. rujna 2016..

[13] Vidi: China plans 30 overseas nuclear power units by 2030 i China’s Nuclear Industry Goes Global

[14] Vidi članak na ovom blogu: Tajvan prestaje koristiti nuklearnu energiju do 2025., 6. lipnja 2016.. Odluka je nedavno potvrđena: Taiwan will exit nuclear power generation and boost renewables by 2025, 26. listopada 2016..

[15] Članak na ovom blogu Njemačka i Južna Koreja: nuklearna energija, postindustrijsko društvo, promjena paradigme, 20. lipnja 2015.. Potrošnja ugljena, iako visoka i potpuno ovisna o uvozu, i dalje raste: South Korea’s coal consumption may rise by 6.3% in 2016.

[16] O energetskoj tranziciji: Beijing’s Energy Revolution Is Finally Gaining Serious Momentum, studeni 2015.). O strukturalnim promjenama u industriji i šire: 13th Five Year Plan Stresses Economic Restructuring.

[17] O odnosu petogodišnjeg plana prema ekologiji i energetici: How China’s 13th Five-Year Plan Addresses Energy and the Environment (Chinafile, 10. ožujka 2016.); China’s 13th Five Year Plan offers no hope for coal markets, further suppressing CO2 emissions (Carbon Tracker).

[18] Jedan jednostavni prikaz osnovnih smjernica 13. petogodišnjeg plana na mrežnom sjedištu državne informrativne agencije Xinhua: Highlights of proposals for China’s 13th Five-Year Plan

[19] How China’s 13th five-year plan can make consumption a real driver of growth (South China Morning Post, 25. ožujka 2015.)

[20] Jedno kratko objašnjenje pojmova: Dialogue and Deliberation. Deliberacija je pristup u donošenju odluka u kojem sudionici razmatraju relevantne podatke iz različitih motrišta (multiperspektivizam), razgovaraju uz međusobno uvažavanje i spremni su osobno i zajedno kritički promisliti ponuđene opcije, te unaprijediti svoje uvide, uvjerenja i shvaćanja. (Ovo je malo promjenjen i dopunjen opis sa stranice What Is Deliberation?, koji izbjegava preveliki formalizam, preveliku sažetost i preveliku opširnost.) Deliberacija se u pravilu gotovo uvijek veže uz demokraciju (deliberativna demokracija), ali to nije nužno povezano.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, energetika, nuklearna energija, politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s