Švicarska: referendum o NE i energetska strategija do 2050.

Švicarska ima pet operativnih nuklearnih reaktora, koji pokrivaju oko trećine potrošnje električne energije. Godine 2011., nakon nesreće u Fukušimi, Federalna skupština je donijela odluku o istupanju iz nuklearne energije, tako da svi reaktori budu zatvoreni nakon isteka 50 godina rada (između 2019. i 2034.) i ne grade se novi. Odluka je potvrđena 2014., iako nije odbačena mogućnost da rok rada bude produljen na 60 godina.

Muehleberg NE ŠvicarskaPrvi reaktor, Mühleberg (manji reaktor, snage 373, tipa BWR – reaktor s ključanol vodom), bit će isključen 20. prosinca 2019. (The end of a Swiss nuclear power plant, 16. studenoga 2016.).

U nedjelju, 27. studenoga, Švicarski će na referendumu odlučivati o inicijativi za ubrzanje zatvaranja (Atomausstiegsinitiative”), nakon 45 godina rada svakog reaktora. Tako bi tri reaktora bila isključena već 2017.. Švicarska zelena stranka prikupila je 107.533 potpisa za tu inicijativu 2012. g.. Inicijativa također uključuje zahtjeva za donošenje izričite zabrane gradnje novih nuklearnih reaktora.

U ispitivanju javnoga mnijenja, provedenog 2-9. studenoga na uzorku od 1400 ispitanika, 48% je reklo da će glasati za inicijativu, 46% protiv, a 6% je neodlučno (granica pouzdanosti je ±2,7%). Trend je međutim u koristi protivnika: Krajem listopada je bilo 57% za i 36% protiv. (Supporters of nuclear initiative lose energy) Postepeni pad podrške uobičajen je kod referendumskih inicijativa, kaže iskustvo: oni koji ranije nisu bili zainteresirani, kako se dan odluke približava, više su skloni negativnom odgovoru.

Najviše protivnika inicijative je na političkoj desnici, među ljudima u dijelovima zemlje gdje se govori njemački, u ruralnim predjelima, te među onima bez sveučilišnog obrazovanja. »Mnogi ljudi jednostavno načelno odbijaju inicijativu, zato jer je potekla od ekoloških aktivista«, kaže Claude Longchamp, bivši direktor instituta GfS Bern, koji je proveo istraživanje.

Međutim, dva neuobičajena čimbenika idu u koristi pobornika inicijative. Prvo, glasači censtrističke Kršćansko-demokratske stranke većinski podržavaju inicijativu, iako je stranka protiv. Drugo, podrška inicijativi je visoka među jezičkim manjinama.

Longchamp kaže da je rezultat neizvjestan, ali je vjerojatnije da će inicijativa biti odbijena. Važan čimbenik je i to da je potrebna dvostruka većina da bi inicijativa prošla: većina svih glasača, ali i većina kantona. Moglo bi se desiti da prvo bude postignuto, ali drugo ne.

Na ranijim referendumima, godine 1990. je 54,6% Švicaraca podržalo desetogodišnji moratorij na gradnju novih nuklearnih reaktora. (Nisu građeni ni nako isteka tog roka; posljednji je priključen na mrežu 1984.). Godine 2003., većinom od oko 65% odbijena je inicijativa za zatvaranje svih nuklearnih elektrana već do 2014..

Planovi za gradnju novih reaktora pripremani su od 2007., ali su stopirani spomenutom odlukom Federalne skupštine.

Švicarska je godine 2014. potrošila (ukupna potrošnja, domestic supply) 66,3 TWh električne energije (Switzerland: Electricity and Heat for 2014.). To je oko 8.200 kWh/stan., uračunavši u stanovništvo strance sa dozvolom trajnog boravka; broj stanovnika prilično brzo raste zbog imigracije, za oko 0,9% godišnje.

Potrošnja je u blagom padu nakon 2010., kad je iznosila 68,3 TWh. Gotovo svu električnu energiju dobiva iz hidro i nuklearnih elektrana. Proizvodnja iz biomase (u kogeneracijskim postrojenjima) raste u posljednjih 20-ak godina, a u posljednjih 5-6 godina osobito iz sunčeve energije.

Značajan dio potrošnje odnosi se na reverzibilne hidroelektrane (2,3 TWh 2015. g.)

Proizvodnja je godine 2014. viša od potrošnje: 71,8 TWh. Od toga su hidroelektrane dale 55,3%, nuklearne 38,4%, otpad 3,4%, fotonaponske solarne 1,1%.

Za godinu 2015, portal švicarske vlade navodi da je potrošnja električne energije porasla za 1,4%. Glavni je uzrok hladnije vrijeme (godina 2014. je u Švicarskoj bila najtoplija otkad se bilježi, od 1864.).

Proizvodnja varira ovisno o hidrološkim prilikama i drugim okolnostima (godine 2015. smanjena je proizvodnja u nuklearnim elektranama zbog neočekivanih zaustavljanja), te je nekih godina Švicarska neto uvoznik. Kako raste proizvodnja iz ostalih obnovljivih izvora, a potrošnja opada, veća je šansa da će biti neto izvoznik.

Po najnovijem izvještaju (Schweizerische Statistik der erneuerbaren Energien, Ausgabe 2015, str. 24)), tijekom 2015. Švicarska je instalirala novih 337,5 megavata vršne snage fotonaponskih elektrana, čime je ukupni instalirani kapacitet dosegao 1.394 MWp (oko 30 puta više od Hrvatske). Proizvodnja iz solarnih elektrana 2015. g. iznosila je 1,12 TWh.

Odluka o napuštanju nuklearne energije 2011. bila je usko povezana s poticajem da se izradi dugoročna strategija energetskog razvoja, s pogledom u 2050. godinu (Energy Strategy 2050). Postupak donošenja nove strategije je Federalna skupština započela u rujnu 2013.. Konačni tekst prijedloga je prihvaćen 30. rujna 2016., a Inicijalni paket mjera (Erstes Massnahmenpaket) treba stupiti na snagu, nakon javne rasprave (što može uključiti i referendume, ako potpisi budu predani do 19. siječnja 2017.), 1. siječnja 2018..

Prema ovom prijedlogu (vidi prezentaciju: Energy Strategy 2050 after the final vote in Parliament), u razdoblju do 2050. godine Švicarska ima tri strateška cilja u energetici:

  1. Povećati energetsku učinkovitost,
  2. povećati korištenje obnovljive energije,
  3. Istupiti iz nuklearne energije.

Postavljeni su ciljevi da se potrošnja primarne energije po stanovniku godine 2020. smanji za 16% u odnosu na 2000., a 2035. za 43%.

Prema podacima IEA (vidi gore navedeno mrežno sjedište), ukupna potrošnja primarne energije po stanovniku je godine 2000. iznosila 3,45 tona ekvivalentne nafte po glavi (toe/capita). Godine 2014 smanjen je na 3,06. Plan za 2020. je dakle 2,90 a za 2035. 1,97 toe/capita.

Za usporedbu Hrvatska je godine 2014. imala potrošnu 1,90 toe/capita. To je znatno smanjenje u odnosu na 2008, kad je bila 2,22. U našem slučaju, to je prvenstveno posljedica ekonomskog zaostajanja i demogrfskog pada, a ne svjesnih politika.

Predviđeno je i smanjenje potrošnje električne energije po stanovniku u odnosu na 2000. godinu: -3% u 2020. i -13% u 2035..

Za obnovljive osim HE, predviđena je proizvodnja 4.400 GWh godine 2020. i 11.400 GWh godine 2035.. Vjetroelektrane su sada još slabo zastupljene, ali planira se znatno povećanje već do 2020.. Ogrijevno grvo se dosad gotovo uopće nije koristilo u TE-TO. Planira se povećati do 2020.

Prijedlog plana predviđa da se neće izdavati nove licence za nuklearne elektrane, ali da nuklearna tehnologija neće biti formalno zabranjena. Postojeće NE će nastaviti s radom “dok se može garantirati njihova sigurnost”, što ostavlja mogućnost da se rok rada produlji s 50 na 60 godina.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u elektrika, energetika, nuklearna energija, obnovljivi izvori. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s