Rusija započela gradnju novog plinovoda prema Turskoj i Europi

Kompanija South Stream transport, podružnica ruske državne kompanije Gazprom, počela je graditi podmorski plinovod TurkStram, s dvije cijevi ukupnog kapaciteta 31 milijardu kubika godišnje. Kanal vodi od luke Anapa do Kiyuikoya u europskom dijelu Turske.

TurkStreamNovim plinovodom isporučivat će se dodatne količine prirodnoga plina Turskoj, koja je veliki potrošač (sada naftu iz Rusije dobiva postojećim naftovodom Plavi tok, koji je istočnije), a dio će se dalje preko Grčke prodavati drugim europskim zemljama: Trans-jadranskim plinovodom (TAP) u Italiju, a dio u Bugarsku i preko nje u Srbiju, u Rumunjsku i dalje.

Pripremanje gradnje ovog plinovoda bilo je obustavljeno nakon sukoba Rusije i Turske 2015., ali su Putin i Erdogan brzo popravili odnose.

Gazprom također s grupom zapadnih kompanija priprema proširenje naftovoda Sjeverni tok na Baltičkom moru, kojim će se znatno povećati sadašnje isporuke plina u Njemačku. Treći pravac isporuke, koji uredno funkcionira (za razliku od pravca kroz Ukrajinu), je plinovod kroz Belarus.

Usprkos sukobu između EU i Rusije, trgovina prirodnim plinom će se nastaviti, jer je vrlo važna za obje strane. Europi je taj energent vitalno važan (barem još 20-30 godina), a Rusko gospodarstvo bi krahiralo bez tog prihoda (znatno su povećali prodaju Kini, ali to nije dovoljno).

Ukrajina je geostrateška žrtva u sukobu s Rusijom, jer će joj zapad pomoći da se održi, ali ne i da povrati oduzeti teritorij. Izgubit će prihod od naknade za transport, ali će ipak uz pomoć zapada osigurati energent za vlastite potrebe.

Za Rusiju, geostrateški je cilj posve isključiti današnji pravac kroz Ukrajinu. Razlog tome je, navodno, što je Ukrajina stalno kasnila s plaćanjem za isporuke i potkradala plin iz plinovoda, a s druge strane naravno sukob zbog građanskog rata u Ukrajini i ruske aneksije Krima.

Zapadne zemlje pružaju pomoć Ukrajini i ona će dobivati prirodni plin postojećim plinovodima, sada u obrnutom smijeru. Dakle, ruski plin će opet okolnim putem djelomice završavati u Ukrajini.

Turski tok se gradi zato, jer je EU blokirala gradnju plinovoda Južni tok, kojeg je Rusija bila planirala da u isporukama zemljama EU zaobiđe Ukrajinu s juga najkraćim putem, preko Crnog mora u Bugarsku i dalje. Tako će plin sada ići još zaobilaznijim putem preko Turske, koja je također u sukobu sa EU.

Gledano sa strane, ili možda iz visine, iz perspektive općeljudskog razuma i interesa čovječanstva, sve to izgleda kao smiješno dječje natezanje i inaćenje s obje strane. Kao i aktualno obostrano plašenje i junačenje na Baltiku između Rusije s jedne strane i tri male baltičke države, EU i NATO s druge.

Nažalost, tako su se kroz povijest pripremale situacije u kojima je dovoljna jedna iskra da započne rat. Prvi svjetski rat nije bio tako davno, da se ne sjećamo kako su velike sile nepromišljeno srnule u međusobno uništavanje, koje ih je na kraju sve skupo koštalo.

Tako da je, imajući povijest na umu, ipak donekle utješno da je glavnim akterima trgovina važnija od takmičenja čiji je veći. Bolje biti licemjeran profiter nego beskompromisni nasilnik.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekonomija, fosilni izvori, međunarodna politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s