Nuklearna energija spašava klimu? Zasad ne – vidjet ćemo oko 2030.

Kako stoje stvari s nuklearnom energijom u odnosu na klimatske promjene, odnosno emisije ugljičnoga dioksida? Svjetski mediji svakodnevno objavljuju nešto na tu temu. Jedan podulji tekst ovih dana u Der Spiegel: Can Nuclear Power Offer a Way Out of the Climate Crisis? (citiram englesko izdanje).

Na slici: jedno od idejnih rješenja malog, modularnog nuklearnog reaktora (SMR) četvrte generacije, snage 25 MWe (70 MWt). Izvor: Gen4 Power Module (Hyperion Power Generator): A New Paradigm for Power Generation

Gen4 Power Module (Hyperion Power Generator)

Climate activist Greta Thunberg herself even broke the nuclear taboo recently. “According to the IPCC (the Intergovernmental Panel on Climate Change), it can be a small part of a very big new carbon free energy solution,” she posted on Facebook in March. After protests by her supporters, the 16-year-old Swede corrected herself and added that she is personally against nuclear power.

Thunberg’s post and the response to it are emblematic of the dilemma facing nuclear energy. The IPCC, the International Energy Agency, the Sustainable Development Solutions Network of the United Nations, experts from the Massachusetts Institute of Technology (MIT) and even the critical Union of Concerned Scientists in the U.S. all consider nuclear power to be an important means for limiting global warming to 1.5 degrees Celsius.

But public mistrust of the technology remains high, at least in Germany, where the government moved to phase out atomic energy following the 2011 nuclear catastrophe in Fukushima, Japan. Critics argue that nuclear reactors are too expensive and too complex, too inflexible for modern power grids and, above all, far too dangerous

Evo što je točno Greta rekla, u jednom duljem, vrlo zanimljivom tekstu objavljenom na facebooku:

Personally I am against nuclear power, but according to the IPCC [the United Nations Inter-governmental Panel on Climate Change], it can be a small part of a very big new carbon free energy solution, especially in countries and areas that lack the possibility of a full scale renewable energy supply – even though it’s extremely dangerous, expensive and time consuming. But let’s leave that debate until we start looking at the full picture.

Spiegel naravno ističe Njemačku, ali odluke o istupu iz nuklearne energije donijeli su i Belgija, Švicarska, faktički i Švedska i Španjolska, van Europe Tajvan, drastično je njihov broj reducirao Japan, a znatno će smanjiti broj reaktora čak i Francuska. U Sjedinjenim Američkim državama, iako nema snažnog antinuklearno pokreta i postoje federalni poticaji za nuklearne isto kao i za obnovljive, broj operativnih reaktora od početka ovog desetljeća smanjen sa 104 na 96 (podaci World Nuclear Association.

Reaktori ove (treće) generacije još se grade u Kini, Indiji, u Rusiji i drugim zemljama koje novima zamjenjuju stare reaktore, a također se, neobično, grade ili planira gradnja u nekim od najsiromašnijih zemalja svijeta, kao Bangladeš, Kongo, Kambodža.

U visokorazvijenim zemljama Europe (zemlje EU1995, to su članice EU iz 1995, + EFTA – Švicarska, Island i Norveška) u gradnji su samo tri reaktora: u Finskoj, Francuskoj i UK. Za sva tri je prekoračenje roka završetka skoro za desetljeće i troškova trostruko, pa se u Finskoj vodi sudski spor (za širu informaciju: Construction Arbitrations in the Nuclear Sector). Puno više ih je već isključeno ili će biti isključeno slijedećih godina.

Ono što ovdje treba imati u vidu je razlika između današnjih reaktora (3. generacija) i

next-generation nuclear reactors that are small, reputedly safe and suitable to modern power grids (…) At least 40 companies and research institutes are currently working on small, modular reactors or visionary nuclear power plants that they say will be what conventional power plants never could be: clean, economical and safe.

Reaktori u fazi istraživanja i razvoja, o kojima govore Gates i ostali, su “četvrta generacija”. Ima više tipova takvih reaktora koji se razvijaju. Google za “fourth generation nuclear reactors” daje članak na Wikipediji i puno drugih tekstova. Članak na sajtu World Nuclear Association nudi možda najbolju sredinu između stručnosti i pouzdanosti s jedne strane, te razumljivosti za laike (iako se određeno pred-znanje ipak pretpostavlja) s druge strane. Riječ je o više tipova reaktora koji su u razvoju (jedan tip koristi torij, o kojem se često priča).

Još nijedan od tih projekata nije doveden do faze demonstracijskog postrojenja (bar koliko znam; vidi dolje video). To će se dogoditi možda tijekom druge polovice slijedećeg desetljeća. U slijedećih deset godina dakle Greta je sigurno u pravu, a za dalje nismo sigurni. Tko doživi, vidjet će.

Trenutno nuklearna energija nije opcija za spasavanje globalne klime (u Hrvatskoj se svakako ne može graditi nuklarna elektrana, tako da tu nemamo što pričati). Sada se intenzivno razvijaju obnovljivi, razvijaju baterije, dograđuju električne mreže prijenosa i distribucije i razvijaju metode upravljanja mrežom.

Tako dolazi do bitne promjene u dizajnu mreže, čemu će se nove elektrane trebati prilagoditi (Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže). Ono što se isticalo kao prednost nuklearnih reaktora (2. i 3. generacije), da su veliki i pouzdani izvori, postaje mana (pouzdanost im je naime vezana s nefleksibilnošću).

Meni će biti drago ako za 10 godina budemo imali nešto sigurno, pouzdano, fleksibilno i ekonomično. Prirodno sam sumnjičav, s obzirom na dosadašnja iskustva s nuklearnom energijom.

A onda, nakon 2030, tko zna, možda se pojave i prototipovi fuzijskog reaktora. Tu sam isto skeptičan, jer za fuzijske elektrane se posljednjih posla stoljeća priča “evo samo što nisu” (Why Nuclear Fusion Is Always 30 Years Away).

Današnji reaktori padaju na sigurnosti, problemu nuklearnog otpada i ekonomičnosti. Iz teksta u Spiegelu: »Currently, a kilowatt hour of nuclear power costs more than 10 cents to produce in Germany, whereas electricity from onshore wind turbines and gas- or coal-fired plants costs only four to eight cents.«

Video “World’s first Generation IV nuclear power plant” (u Kini):

Ono što me zbunjuje: nalazim na netu niz tekstova, od 2011., o gradnji tog tog demonstracijsko projekta u Rongchengu u kojima se najavljuje početak rada 2017. ili 2018., ali ne nalazim sigurnu potvrdu da radi. Na sajtu najkopetentnije organizacije, Wordl Nuclear Association, u članku o nuklearnoj energiji o Kini, iako je updatiran u prosincu 2019, stoji: »In April 2017 the graphite moderator elements were loaded. Commercial operation was expected in 2018.«.

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u nuklearna energija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s