lipanj 2014

30. lipnja 2014. (2014-06-61)

France proposes to limit nuclear to 50% of electricity generation by 2025

Francuska ministrica energetike i okoliša Ségolene Royal predstavila je prijedlog “Novog francuskog energetskog modela”, o kojem će parlament raspravljati u srpnju.

Predloženi zakon uključuje ambiciozne planove za “energetski okret” odnosno tranziciju (ono što Nijemci zovu “Energiewende”): smanjivanje emisija stakleničkih plinova za 40% godine 2030. u odnosu na 1990., smanjivanje potrošnje fosilnih goriva za 30% do 2030., povećanje udjela obnovljivih u proizvodnji električne energije na 40% sa sadašnjih 15%, te smanjivanje udjela nuklearnih elektrana sa 73% 2013. na 50% 2025. godine. (Vidi izvještaj o francuskoj elektroenergetici za 2013.: http://www.rte-france.com/fr/actualites-dossiers/a-la-une/rte-publie-le-bilan-electrique-2013-la-consommation-francaise-d-electricite-est-stable-1 )

Iako nisu objavljeni konkretni planovi o isključivanju postojećih reaktora, eksperti procjenjuju da će, ako plan bude prihvaćen i realiziran, od danas postojećih 58 reaktora u radu i jednog u gradnji, do 2025. biti isključeno 23 do 25.

»Energetska tranzicija je priprema za razdoblje poslije nafte i uvođenje novog francuskog energetkog modela, jačeg i održivijeg, za suočavanje sa izazovima promjena cijena energije, isrpljivanja resursa i zahtjeva za zaštitom okoliša«, rekla je ministrica.

Energetska strategija, posebno budućnost nuklearne industrije, bila je značajna tema francuskih predsjedničkih zbora 2012. godine. Smanjivanje udjela nuklearne elektrike na 50% do 2025. i znatno povećanje obnovljivih bio je cilj, koji je u kampanji isticao socijalistički kandidat François Hollande, koji je i izabran. Slijedila je intenzivna nacionalna javna rasprava tijekom 2013., (Jedan prikaz tih diskusija iz siječnja 2014.: http://www.oxfordenergy.org/2014/01/the-french-disconnection-reducing-the-nuclear-share-in-frances-energy-mix/ ) koja je dovela do aktualnog zakonodavnog prijedloga.

Komentar o ovome na sajtu The Wall Streat Journal: http://online.wsj.com/articles/france-to-dim-its-reliance-on-nuclear-power-1403113287 .

Zakon uključuje niz mjera državne potpore (povoljni krediti, subvencije i porezne olakšice), za koji vlada očekuje da će u slijedeće tri godine otvoriti oko 100.000 radnih mjesta u industriji obnovljivih i štednje energije, a da će istovremeno cijene električne energije za potrošače biti smanjene.

»Nećemo napustiti nuklearnu, to nije izbor koji činimo«, rekla je Royal. U nuklearnoj industriji u Francuskoj radi oko 200.000 ljudi. »Zahvaljujući nuklearnoj energiji, možemo lakše ostvariti ovu energetsku tranziciju.«

Energetska neovisnost od uvoza nafte (koja je 1960-ih uvelike bila korištena u termoelektranama) i ugljena, bila je glavni cilj, zbog kojeg je Francuska još od 1950-ih, intenzivno razvijaala nuklearnu emergetiku. (To je bilo povezano i s nastojanjem da se poveća nezavisnost od SAD samostalnim razvojem nuklearnih bombi.) Francuska javnost desetljećima je znatnom većinom podržavala taj smjer.

Za sadašni okret, zaslužne su ne samo brige za sigurnost nakon fukušimske katastrofe u ožujku 2011, nego i rastući troškovi za nuklearnu sigurnosti i za produljenje životnoga vijeka reaktora preko 40 godina.

29. lipnja 2014. (2014-06-60)

320 MW Solar Deal For Utah Utility Because Solar’s The Cheapest Option

Elektroprivredna kompanija Rocky Mountain Power (jedna od manjih u SAD, velika otprilike kao HEP) sklopila je ugovor s kompanijom “First Wind” iz Bostona o otkupu proizvodnje iz četiri solarne elektrane, koje će biti sagrađene u državi Utah 2015.-2016.. Ugovor je sklopljen na 20 godina. Izabrali su solarnu energiju zato, jer je to bila najjeftinija ponuđena opcija.

29. lipnja 2014. (2014-06-59)

WWF – Mediteranski program javlja:

Parkove prirode Medvednica i Lonjsko polje ovih dana posjećuje nezavisni verifikator koji će svojim zapažanjima pomoći odboru Europarc Federacije u odluci hoće li ovi parkovi biti prvi parkovi u Hrvatskoj s prestižnim Europskim certifikatom za održivi turizam. Priopćeno je to danas u PP Medvednica, prilikom verifikatorovog obilaska parka i „dekodiranja Medvednice“ prema istoimenom vodiču.

28. lipnja 2014. (2014-06-58)

UK nuclear clean-up bill rises by L6.6bn

Mali prilog na temu navodne jeftinoće nuklearne energije: britanska Uprava za razgradnju nuklearnih elektrana (Nuclear Decommissioning Authority) procjenjuje da će ukupni troškovi razgradnje postojećih britanskih nuklearnih postrojenja iznositi 110 milijardi funti tijekom slijedećih 120 godina. U Sellafieldu, postoje veliki betonski silosi u kojima je odlagan razni nuklearni otpad od 1950-ih, pa prvo treba proučiti čega sve tu ima. To će biti “journey of discovery”, kazao je direktor NDO John Clarke. U Sellafieldu je od ranih 1950-ih bilo postrojenje za dobivanje plutonija za nuklearno oružje, a od 1960-ih prva komercijalna nuklearna elektrana na svijetu, Calder Hall. (Usput treba reći: da nije bilo golemih državnih ulaganja vodećih svjetskih sila, teško da bi se uopće ikad razvili komercijalni nuklearni reaktori.)

28. lipnja 2014. (2014-06-57)

Novi broj Lidera: 8 ključnih promjena za budućnost Hrvatske

“Lider” piše: »Donosimo i priču o Končarevoj borbi u proizvodnji vjetroelektrana. Naime, jedina domaća vjetroelektrana, ona na pometenom brdu pokraj Dugopolja, do daljnjega će ostati – jedina domaća. Ako Končar i ospori ponovljenu Enerconovu tužbu za kršenje patentnih prava, ako se i poveća kvota za proizvodnju energije iz vjetra, Hrvatska tvrtka nema izgleda uz konkurenciju koja je već ušla u Hrvatsku, uključujući Enercon.« (Ovo je samo najava sadržaja tiskanog izdanja.)

Vidi članak na blogu iz prosinca 2013: “Končar uvršten u globalnu bazu proizvođača vjetroelektrana”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/12/24/koncar-uvrsten-u-globalnu-bazu-proizvodaca-vjetroelektrana/

Čonjenica je nažalost da u svijetu postoje proizvođači, koji svaki dan instaliraju više vjetroelektrana, nego što ih je Končar instalirao ukupno. Kako se s takvima takmičiti? E sad, je li se moglo… Da je država prepoznala tu mogućnosti u drugoj polovici 1990-ih, pa pomogla Končaru koji je imao neku tradiciju još iz 1890-ih… Također se još onda pisalo o tome, kako bi se neka brodogradilišta mogla preorijentirati na izradu stubova vjetroagregata (kao što se dogodilo u Danskoj). Tada se stvaralo globalno tržište za VE, pa se eventualno moglo i pozicionirati na njemu (to je npr. uspjela španjolska, sustavnim radom, pa je “Gamesa” postala jedna od pet najvećih kompanija u svijetu).

27 lipnja 2014. (2014-06-56)

Is Elon Musk the Jonas Salk of Our Time?

Elon Musk, generalni direktor kompanije Tesla Motors, najpoznatije svjetske kompanije za razvoj i proizvodnju električnih automobila, objavio je da se odriče patentnih prava za sve patente u vlasništvu tvrtke! Po njegovim riječima, kompaniju je osnovao da ubrza stvaranje održivog prometa. Danas su jasno na putu stvaranja konkurentnih električnih vozila, ali zakoni o intelektuanom vlasništvu blokiraju razvoj ostalih. Zato, da bi ostala vjerna izvornom, ne-profiterskom cilju, kompanija neće pokretati nikakve parnice za zaštitu svojih tehnologija.

Nakon deset godina ulaganja u razvoj, TM je prošle godine prvi put iskazala profit, te je tržišna vrijednost kompanije više od polovice vrijednosti General Motorsa. Musk je sada najviše okupiran gradnjom velike tvornice litijum-ionskih baterija, za automobile ali i za električnu mrežu. (Vidi: http://reneweconomy.com.au/2014/from-ev-start-up-to-energy-giant-teslas-5bn-gigafactory-plans-21351). Ako ostvari predviđeni pad cijene, kažu analitičari iz banke Morgan Stanley, domaćinstvu u SAD postat će isplativo instalirati solarne panele plus bateriju i potpuno se iskopčati iz mreže. (Vidi: http://reneweconomy.com.au/2014/say-investors-wake-solar-pro-sumers-24413)

25 lipnja 2014. (2014-06-55)

Protiv izgradnje Plomina C je 64 posto građana

Spomenuto istraživanje pokazalo je da se 64 posto ispitanika protivi izgradnji Plomina C, termoelektrane na ugljen, a podržava je svega 22 posto, dok čak 91 posto ispitanih smatra da za povećanje energetske sigurnosti i neovisnosti treba poticati energetsku politiku koja se temelji na obnovljivim izvorima energije (za ugljen se izjasnilo svega 0,2 posto građana)

Istraživanje je za Greenpeace provela agencija Ipsos Puls od 26. svibnja do 5. lipnja 2014. on-line metodom ispitivanja na uzorku od 500 stanovnika

24 lipnja 2014. (2014-06-54)

Russia ‘secretly working with environmentalists to oppose fracking’

Drug generalni sekretar NATO-a javno je iznio optužbu da su grupe, koje se u Europi protive eksploataciji prirodnoga plina iz škriljevaca (šejla) metodom frackinga, plaćene od Rusije, kojoj je u interesu da Europa ostane zavisna o uvozu plina iz Rusije. Detalje nije otkrio, rekao je da je to njegova “interpretacija”, a NATO se službeno ograđuje da je to bilo samo osobno mišljenje druga generalnog sekretara.

Diskurs koji podsjeća na neka stara vremena. Još 1960-ih, borci za ljudska prava u SAD (tada prvenstveno crnaca na jugu) bili su etiketirani kao “komunjare”, pa je i FBI provodio nadzor i istrage s tom motivacijom. Oni koji su se za ista načela borili u zemljama istočnoga bloga, bili su naravno plaćenici zapadnoga imperijalizma.

Prije 30-ak godina, antinuklearni pokret u svijetu je rutinski optuživan da radi u korist naftnih kompanija, a u Hrvatskoj, u okviru tadašnje SFRJ, da radi u korist “kolubarskog ugljenog lobija”.

Da netko razmišlja s onu stranu trenutnih odnosa moći, misleći na globalni dugoročni interes i na ne-politička načela (npr. ekološku održivost), nekima je naprosto nezamislivo.

Članak u Guardianu daje vrlo korisne dodatne informacije o situaciji s frackingom u Europi. Problem je tehnologije što je visoko rizična za okoliš i troši mnogo vode. U gusto naseljenoj Europi, to je mnogo veći problem nego u Sjevernoj Americi (ili potencijalno, opet Rusiji). U Hrvatskoj još nitko nije govorio o ovoj temi.

Generalno, “zelena” strategija u energetici nije u interesu Rusije. Europska unija upravo vodi diskusiju o ciljevima klimatske i energetske politike za razdoblje 2020.-2030.. Ako se nastave sadašnji trendovi, u tom razdoblju doći će do stvarno značajnih strukturalnih pomaka, smanjivanje ukupne potrošnje energije i smanjivanjem ovisnosti o fosilnih gorivima. Ne radi se dakle samo o pitanju hoće li plin uvoziti iz Rusije, Centralne Azije, Katara ili SAD, nego da se generalna potrošnja znatno smanji. (Vidi članak na našem blogu iz ožujka: “Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/03/07/ukrajina-i-prirodni-plin-interesi-rusije-europe-i-sad/ ) Dobro je, da će među zastupnicima iz Hrvatske u Europskom parlamentu biti i ekspert za energetiku (Davor Škrlec iz ORaH-a).

Spomenimo usput, znajući tko je glavni u NATO-u: u SAD je vojska jedan od glavnih promotora obnovljivih izvora energije. Jedno ulaganje od sedam milijardi dolara: “Army awards 20 additional contracts to renewable”, http://www.hnc.usace.army.mil/Media/NewsReleases/tabid/10750/Article/21906/army-awards-20-additional-contracts-to-renewable-energy-companies.aspx . Nije to slučajno, nego dio strategije: “From Bush to Obama, U.S. Army Goes Green, then Greener”, http://cleantechnica.com/2012/10/14/army-goes-green-wit-grafenwoehr-net-zero/

22 lipnja 2014. (2014-06-53)

Okolišno novinarstvo: Što dalje od masovnog turizma

(Vjerojatno nije baš sve što nije masovni turizam istovremeno “prijateljsko za okoliš”, ali ipak vrijedi zabilježiti.)

U Hrvatskoj su obje vrste specifičnog turizma naišle na plodno tlo. „Robinzonski“ turizam našao je uporište na udaljenim otočićima u Jadranskom moru, na Mljetu, Ižu,Visu, u izoliranim salašima u istočnoj Hrvatskoj, šumarskim lugarnicama u šumama Like i Gorskog kotara. Glamur kampiranje, „glamping“ lociralo se u općini Kanfanar u Istri, a općina je odredila i posebnu lokaciju za gradnju infrastrukture za luksuzni „glamping“.

21 lipnja 2014. (2014-06-52)

Solar Panels Are Not Cell Phones

U prethodnom članku spomenuli smo Breaktrough Insititute. Još jedan od tekstova njihovih suradnika, koji pokazuje temeljnu lobističku usmjerenost protiv obnovljivih izvora. Autor argumentira da zemlje subsaharske Afrike naprosto moraju razvijati klasičnu, centraliziranu električnu mrežu, s pouzdanim konvencionalnim elektranama. (O istoj diskusiji u Indiji vidi: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/05/31/indija-nova-vlada-stavlja-solarnu-u-srediste-energetske-politike/ )

Zanemaruje pritom potrese, koje se u tom sustavu upravo počinju događati u najrazvijenijim zemljama (vidi članak na blogu: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/10/kako-su-europske-elektroprivredne-kompanije-izgubile-500-milijardi-eura/ ). Cijena solarnih ćelija je pala na jednu stotinke one od prije 40 godina, ali on argumentira da to i nije nešto naročito.

On ne spominje kako Europa danas ozbiljno planira, prvo, znatno smanjiti ukupnu potrošnju energije do 2050. g., pa i električne energije, te drugo, znatan postotak (50% i više) dobivati iz obnovljivih). Subsaharska Afrika, smatra, mora za svoj cilj uzeti ono, što Europa ili SAD imaju danas i ne gnjaviti se sa solarnim elektranama (iako barem sunca imaju u izobilju) idr., nego graditi nuklearne elektrane i one na prirodni plin.

Ultimativno tvrdi: »A modern civilization simply cannot be built on distributed solar power«. Nitko međutim ni ne tvrdi da će biti zasnovana SAMO na malim solarnim elektranama. (Vidi: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/analize/izranjajuca-harmonija-velikog-i-malog-u-elektroenergetici/ )

Zanimljivo je pročitati i komentare, u kojima se vidi isti sukob svjetonazora. Kod nekih se vidi užasavanje od ideje da bi ljudi u SAD mogli preživjeti i s manje električne energije (iako Kalifornija, trošeći po stanoviku polovicu u odnosu na ostatak SAD, pokazuje da se osmišljenom strategijom tijekom 30-ak godina to može).

21 lipnja 2014. (2014-06-51)

Nuclear Is Cheaper Than Solar Thermal

Spominjali smo ovdje više puta Breakthrough Institute (http://thebreakthrough.org/), koji za sebe kaže da je ekologistički, ali snažno podupire nuklearnu energiju (ekologistički argument: radukcija emisija ugljičnoga dioksida), u doba koje joj u SAD nije naklonjeno (prvenstveno zbog ekonomskih razloga, što traje već 30-ak godina; četiri reaktora su u gradnji, ali samo prošle godine su četiri isključena).

Jedan od njihovih autora ovdje uspoređuje investicijske troškove po instaliranoj jedinici snage u novu solarnu koncentracijsku elektranu (CSP) i u novu nuklearnu elektranu u SAD, te zaključuje da su drugi osjetno manji. Na stranu uračunavanje troškova goriva i održavanja, da bi se dobila prosječna cijena proizvedenoga kilovatsata tijekom životnoga vijeka elektrane (LCOE), vrijedi primijetiti da je ovo za nuklearce bitka u povlačenju: CSP su zaista, skupe, industrija je još na razini demonstracijskih postrojenja, LCOE je znatno viši nego za druge elektrane na obnovljive izvore.

19 lipnja 2014. (2014-06-50)

Finland to become a model country for sustainable transport by 2020

U Finskoj je u tijeku realizacija najambicioznijeg program na svijetu za smanjivanje emisija ugljičnoga dioksida iz prometa: korištenje vozila niske emisije ugljičnoga dioksida (električna energija, vodik, održiva biogoriva), unapređenje javnoga prometa i druge mjere. Cijeli sustav prometa treba se promijeniti, a ne samo uvesti drugačije automobile. Tu su i mjere povećanja sigurnosti, kao eCall automatski poziv u slučaju nesreće i drugi “intelligent transport devices”, za, sveukupno “smart transport”.

19 lipnja 2014. (2014-06-49)

East Anglia ONE (1.2 GW) offshore wind project approved in the UK

Kopnene vjetroelektrane danas su ne samo tehnološki zrele nego i ekonomski najmanje jednake ili povoljnije od klasičnih elektrana (gledajući prosječnu cijenu proizvedenog kilovatsata tijekom životnoga vijeka, LCOE), čak i bez uračunavanja naknada za emisiju ugljičnoga dioksida.

Pučinske VE su tehnologija u razvoju. Iako je raspoloživost tijekom godine znatno veća nego kod kopnenih (godišnja proizvodnja kao da instaliranom snagom radi oko 50% vremena tijekom godine), tehnički problemi, vezani uz gradnju, upravljanje i prijenos (visokonaponska istosmjerna struja, HVDC; vidi npr.: http://www.siemens.com/press/en/pressrelease/?press=/en/pressrelease/2014/energy/power-transmission/et201404036.htm), znatno povećavaju troškove.

Uz globalnu financijsku krizu i neočekivano spektakularan pad cijena fotonaponskih elektrana, koji je privukao investitore, to je dovelo do odgađanja nekih projekata. Njemačka je npr. smanjila plan gradnje na Baltiku zbog kašnjenja u gradnji HVDC dalekovoda prema područjima velike potrošnje električne energije na jugu. (O nekim aktualnostima vidi članak na našem blogu, prosinac 2013.: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/12/28/novosti-o-vjetroelektranama-u-svijetu/ )

Deset zemalja zapadne i sjeverne Europe zajednički radi na ostvarenju “North Sea Grid” (ili “North Sea Offshore Electricity Grid”, vidi npr: http://www.northsea.org/index.php/stakeholder-conference-2014/313-25th-north-sea-grid-workshop ), u čijem bi središtu bile pučinske vjetroelektrane ukupne snage 150 GW, čija bi godišnja proizvodnja bila otprilike jednaka današnjoj potrošnji Njemačke. (To je pak dio vizije buduće Supermreže, koja bi obuhvatila regiju EUMENA – Europa, Srednji Istok i Sjeverna Afrika; vidi: http://www.friendsofthesupergrid.eu/)

East Anglia ONE je projekt gradnje vjetroelektrane od 1.200 MW instalirane snage. Sastojat će se od 240 agregata snage po 5 MW. Upravo je dobio odobrenje britanskog ministarstva za energetiku i klimatske promjene (Department for Energy & Climate Change). Prvi kilovatsati trebali bi biti proizvedeni 2019.. Ukuppni potencijal tzv. “istočnoengleske zone” za gradnju pučinskih VE procjenjuje se na 7.200 MW.

U Danskoj je istovremeno za dvije godine odgođen plan gradnje pučinske VE Krieders Flak, snage 600 MW (vidi: http://www.enerdata.net/enerdatauk/press-and-publication/energy-news-001/denmark-delays-600-mw-kriegers-flak-offshore-wind-park-2-years_29250.html ). U pregovorimoa vlade i oporbe, da bi se smanjila opterećenost računa građana izdvajanjima za subvencije, dogovoreno je da će dozvola za gradnju, umjesto 2015., biti izdana 2017.. Dovršetak gradnje očekuje se pet godina kasnije.

19 lipnja 2014. (2014-06-48)

A quarter of India’s land is turning into desert

Indija zauzima samo 2% teritorije svijeta, ali je dom za 17% populacije. To vodi do presnažnog korištenja zemlje i intenzivne ispaše. Zajedno s promjenama u obrascima padalina, to su glavni uzroci gubitka plodnog tla. Degradacija tla tj. smanjenje proizvodnosti događa se na 105 milijuna hektara, odnosno 32% površine. Ministar za okoliš, šume i klimatske promjene Prakash Javadekar rekao je da su velike površine na rubu da postanu pustinje, ali to može biti zaustavljeno.

17 lipnja 2014. (2014-06-47)

Wind turbine payback: Environmental lifecycle assessment of 2-megawatt wind turbines

Koliko je vremena rada vjetroagregata od 2 MW potrebno, da svojom proizvodnjom nadoknadi energiju uloženu u njegovu proizvodnju. Po ovoj analizi (a nije prva tog tipa), pet do osam mjeseci, tji oko 3% radnog vijeka.

16 lipnja 2014. (2014-06-46)

U.N. climate talks edge towards 2015 emissions deal

Oko 1600 diplomata iz 182 zemlje završilo je u subotu razgovore u Bonnu, na kojima su se dogovarali o dogovoru o daljim akcijama protiv globalnoga zatopljavanja, na koje bi se trebale obavezati za razdoblje nakon 2020..

Znanstvenici upozoravaju da je vjerojatnost 95% da ljudska aktivnost (emisija stakleničkih plinova) izaziva rast prosječne temperature na Zemlji, da će se taj trend nastaviti te da bi rast iznad 2 stupnja celziusa u odnosu na predindustrijsko doba doveo do vrlo teških posljedica. Po sadašnjim trednovima, do kraja stoljeća rast će biti znatno više od toga.

Europska unija obavezala se na znatne napore, te se upravo vode pregovori o ciljevima klimatske i energdetske poltike do 2030.. Nakon 2020. trebale bi se početi događati uistinu bitne, strukturalne promjene i znatan pad emisija. Unutar EU postoji opozicija, u čemu prednjače novije članice Unije, bivše socijalističke zemlje, a među njima i Hrvatska. Stvarni stav hrvatske vlade, očit iz postupanja, jest da sve to smatraju besmislicama, te da obaveze treba izvrdati kako god je moguće.

U tjednima pred skupi, SAD i Kina su poslale ohrabrujuće signale da su spremne na snažniji napor za smanjivanje emisija. Predsjednik SAD B. Obama jučer je u jednom govoru ljude, koji poriču klimatske promjene, usporedio s onima koji vjeruju da je Mjesec napravljen od sira.

Još međutim ostaje nesigurno hoće li se bogate nacije obavezati, što bi do rkaja godine trebgale učiniti, za znatniju financijsku pomoć zemljama u razvoju za mjere smanjivanja emisija, spriječavanje posljedica i prilagodbu. “GReen Climate Fund” UN-a, osnovan tek prije mjesec dana na osnovu dogovora iz 2009., zasad je prazan.

14 lipnja 2014. (2014-06-45)

China today: Culprit, victim or last best hope for a global ecological civilization?

Kina će 2015. postati najveća svjetska ekonomija, a već je najveći zagađivač. Istovremeno je najveća žrtva promjena u okolišu i vodeća zemlja u čišćenju ekoloških svinjarija – valda je poduzela hrabre korake za poboljšanje. Može li najveći svjetski zagađivač postati najveća svjetska nada za stvaranje globalne ekološke civilizacije?

Podatke i mogućnosti analizira dr.sc. Joachim H. Spangenberg iz njemačkog Centra Helmhotz za istraživanja okoliša (UFZ) u članku objavljenom u open access časopisu BioRisk (http://dx.doi.org/10.3897/biorisk.9.6105 ).

(Na tu temu članak na našem blogu iz kolovoza 2013.: Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?

14 lipnja 2014. (2014-06-44)

Iberian Peninsula’s geothermal power can generate current electrical capacity five times over

Zbog povišenog pritiska i radioaktivnog raspada, temperatura Zemlje raste za 30oC za svaki kilometar dubine. Geotermalnu energiju obično koristimo tamo gdje topla voda sama izbija na površinu, ili se može crpiti iz plitkih bunara. Mnogo veća energija mogla bi se prikupiti aktivnim sustavom. “Enhanced geothermal system” (EGC) zasniva se na utiskivanju fluida (voda ili ugljični dioksid) do stijena na dubini od nekoliko kilometara, uz korištenje hidrauličkog loma (frackinga). Fluid se zagrijava i vraća na površinu, pokreće električnu turbinu i zatim ponovo utiskuje u zatvorenom ciklusu.

Nekoliko eksperimentalnih EGS elektrana izgrađeno je u SAD, Australiji, Japanu i Francuskoj. Grupa inženjera sa sveučilišta u Valladolidu procjenjuje da je, ako se ide u dubinu od 3 do 10 km, tehnički potencijal EGC eletrana na Iberskom poluotoku 700 GW, tj. oko pet puta veće od danas instaliranih kapaciteta svih elektrana. Za konkretna rješenja tehnologije, međutim, bit će potrebno još mnogo istraživanja.

14 lipnja 2014. (2014-06-43)

What’s the Existential Threat to Utilities? Here’s a Hint: It’s Not the EPA’s Clean Power Plan

Christine Hertzog,savjetnica i autor knjige “Smart Grid Dictionary”, u ovom komentaru povezuje nove mjere za smanjivanje emisije ugljičnoga dioksida iz postojećih TE, koje je predložio predsjednik SAD, s problemima koje i inače imaju termoelektrane na ugljen, te elektroprivredne kompanije generalno, zbog promjena tržišta, tehnologija, zaštite okoliša i promjene sustava – o čemu smo 10. i 13. lipnja objavili dva članka na blogu.

14 lipnja 2014. (2014-06-42)

Does a Future Gas Glut Shape Russian Decision Making in Russia-Ukraine Conflict?

Amy Myers Jaffe, izvršna direktorica za energiju i održivost na University of California, analizira značaj prirodnoga plina iz Rusije kao oružja, kojeg ona koristi protiv Ukrajine i protiv Europske unije u aktualnom sukobu. Problem je takve ruske strategije da oružje s vremenom neminovno gubi moć. (Vidi članak na našem blogu “Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/03/07/ukrajina-i-prirodni-plin-interesi-rusije-europe-i-sad/ ).

»Russia may appear to some observers to have all the cards in its continued negotiations with Ukraine over their high stakes natural gas pricing dispute, in which European gas supply remains a hostage. But long term trends in global natural gas might not be on Moscow’s side.«

nema sumnje da će neke europske zemlje imati probleme da nadomjeste ukrajinski prirodni plin, trenutno i u predstojećoj zima, ako dođe od prekida isporuke iz Rusije. Međutim: »Markets have their own ways of correcting over time for problems like Russian revisionism (…) While short term inelasticities can dominate for a winter or two, markets tend to respond to supply risks by allocating solutions – ranging from stockpiling that can eventually pressure prices; to fuel substitution that can eventually curb long term demand; to greater efforts at fuel efficiency. In Europe right now, all three of these things are being studied carefully and in the long run, buyers will also look for new suppliers.«

14 lipnja 2014. (2014-06-41)

Advanced Batteries for Utility-Scale Energy Storage

I još jednom, o fascinantnoj i važnoj temi sustava pohrane energije, vezanih uz električnu mrežu. Niz tehnologija, koje su na stupnju razvoja, demonstracijskih postrojenja ili na samom početku stupnja industrijskog širenja.

O tome novi izvještaj tvrtke Navigant Research. »Mreža elektrodistribucije je jedna od najsloženijih mreža u modernom gospodarstvu. To je također jedna od rijetkih razvijenih mreža koja nema nikakve kapacitete pohrane. (…) To se mijenja. (…) Navigant Research predviđa da će godišnji prihod od prodaje naprednih baterija za primjene na nivou mreža distribucije i prijenosa narasti sa 221,8 milijuna dolara 2014. godinae na 17,8 milijardi godine 2023.« Tj. rast od 71% godišnje.

Kao što smo prenijeli u jednom nedavnom zapisu ovdje, industrija solarnih panela je bila u toj situaciji prije svega sedam godina (a vjetroagregata prije 20-ak godina). Sličnih primjera naravno u povijesti ima mnogo.

Pojavljuje se i pojavljivat će se naravno mnogo novih aktera na tom rastućem tržištu. Novi igrači lakše se mogu afirmirati na tržištu u rastu, nego na zrelom tržištu. Tržišna borba svakako će biti žestoka. Mnoge zemlje svijeta davat će poticaje svojim poduzetnicima i istraživačima u nastojanjima da osvoje dio kolača.

13. lipnja 2014. (2014-06-40)

Chile rejects Aysen 2.750 MW hidropower project

Čileanska vlada otkazala je dozvolu za projekt gradnje lanca hidroelektrana na dvije rijeke u Patagoniji, ukupne snage 2.750 MW, na kojem se radilo do 2011., zbog prigovora okolišara (environmentalists).

Potrošnja električne energije u Čileu stalno raste, te se računa da bi trebao utrostručiti instalirane kapacitete u slijedećih 15 godina da bi zadovoljio potražnju. Nema domaćih izvora nafte i plina, pa računa na razvoj obnovljivih i uvozne LNG terminale.

13 lipnja 2014. (2014-06-39)

Why the Barclays Downgrade of the Entire U.S. Electricity Sector Means an Upgrade for Consumers

Prije tri dana, objavili smo na blogu članak o ekonomskim nevoljama europskih elektroprivrednih kompanija (“Kako su europske elektroprivredne kompanije izgubile 500 milijardi eura” https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/10/kako-su-europske-elektroprivredne-kompanije-izgubile-500-milijardi-eura/ ), Ovaj članak govori o nevoljama američkih kompanija. Iako je mehanizam o kojem se govori drugačiji, uzrok je isti.

Banka Barclays snizila je procjenu vrijednosti dionica cijelog elektroenergetskog sektora SAD (»downgraded the high-grade bond market for the electricity sector across the US to “underweight”«). Razlog je potres, koji prijeti zbog drastičnog smanjivanja cijena fotonaponskih panela, odnosno sustava solarna energija plus baterija.

Barclays objašnjava: »Vjerujemo da će u slijedećih nekoliko godina zajednički utjecaj opadajući cijena distriburanih fotonaponskih eletrana i sustava pohrane energije na nivou kućanstava vjerojatno razbiti status quo. Na osnovu naše analize, cijena solarne + pohrane za domaćinstva je već konkurentna cijeni električne energije iz mreže na Havajima. Na drugim ključnim tržištima, Kalifonija može slijediti 2017., New York i Arizona 2018, i mnoge druge države uskoro nakon toga.«

Najmoćniji globalni politički i ekonomski akteri danas, poučeni iskustvom, puno brže prihvaćaju tvrdnje raznih “fantasta”, kao što su oni iz Rocky Mountain Institute (RMI), koji, nasuprot analitičarima aktualnih kretanja, uočavaju naznake, začetke ili tek mogućnosti budućih trendova. (Usp. članak na našem blogu “Kako je to čudno: obnovljivci su danas establišment, a nuklearci – alternativci”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/07/03/kako-je-to-cudno-obnovljivci-su-danas-establisment-a-nuklearci-alternativci/ ) Stogodišnji monopol elektrodistribucija bliži se kraju; Barclays smatra da se to više ne može zaustaviti.

Dakako, svojim potezom moćna banka utječe na kretanja, pa je to “samoispunjavajuće proročanstvo”. Na mrežnom sjedištu RMI, James Mandel komentira: »Barcklays je zauzeo prilično iznenađujući stav za jednu industriju koja tradicionalno nije poznata po tome da gleda više godina u budućnost. To je značajan znak za tržiša, koja trebaju početi odgovarati na globalne, dugoročne trednove. Iako njihov izvještaj vjerojatno neće promijeniti tržišta u slijedećih 6 ili 12 mjeseci, on šalje signal o važnoj promjeni (…) Više opcija znači više takmičenje i rastući značaj potrošača. A to je napredak za korisnike elektriciteta svuda.«

13 lipnja 2014. (2014-06-38)

Up to 6-cent per kilowatt-hour extra value with concentrated solar power

U novom elektroenergetskom sustavu, koji se počinje formirati u nekim najnaprednijim zemljama svijeta kao što je Kalifornija, stvaraju se i novi ekonomski odnosi. Kalifornija, zahvaljući mjerama koje provodi zadnjih 30 godina, danas troši upola manje električne energije po stanovniku od ostatka SAD (u prosjeku je EU). Plan je za 2020. dobivati iz obnovljivih 33% električne energije.

Američki “National Renewable Energy Laboratory” (NREL), koja djeluje u okviru Ministarstva energetike (Energy Department) u suradnji s “Alliance for Sustainable Energy”, objavio je drugi izvještaj u seriji analiza o vrijednosti koncentrirajući solarnih sustava (CSP) s termalnim spremnikom, “Estimating the Value of Utility-Scale Solar Technologies in California Under a 40% Renewable Portfolio Standard” (kompletni izvještaj kao pdf: http://www.nrel.gov/docs/fy14osti/61685.pdf).

Sposobnost CSP da skladište energiju preko dana, uz visoku fleksibilnost kasnijeg korištenja, u kombinaciji s visokim postotkom proizvodnje iz nestalnih i neupravljivih izvora (vjetar i fotonaponske), stvara dodanu vrijednost od 5 do 6 centi po kilovatsatu, zato jer se smanjuje cijena električne energije na terminskom tržištu u doba najveće potražnje.

[To je pak upravo ono svojstvo, koje stvara nevolje današnjim elektroprivrednim kompanijama – vidi: “Kako su elektriprivredne kompanije izgubile 500 milijardi eura”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/10/kako-su-europske-elektroprivredne-kompanije-izgubile-500-milijardi-eura/ . Aktualna ekonomičnost ovisi o sustavu. Ako npr. uopće ne postoji terminsko tržište električne energije, kako je nekad bilo, onda se nema što ni izračunavati. Promjena sustava, istina je, košta. Koncentracijske solarne elektrane znatno su skuplje od fotonaponskih, ali omogućuju da se gradi više FN i VE, što pak donosi koristi poznate oduvijek: ne troši se gorivo, ne ispuštaju dimni plinovi. Drugi dobici mogu biti da lokalne zajednice imaju više koristi od distribuirane potrošnje i drugo. ako pak jedan tržišni akter dobiva (ili uopće dobiva priliku biti tržišni akter), a drugi gubi, stvar je političke odluke, i odnosa moći, kome će se dati prednost. Hrvatske vlade nemaju dileme: krupni kapital uvijek ima prednost.]

O toj ulozi CPS pisali smo na blogu prije godinu dana, vidi: “Koncentracijske solarne elektrane: vijesti iz Kalifornije, Saudijske Arabije, Indije i Australije”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/05/08/koncentracijske-solarne-elektrane-vijesti-iz-kalifornije-saudijske-arabije-indije-i-australije/ .

11 lipnja 2014. (2014-06-37)

How much fertilizer is too much for the climate?

Helping farmers around the globe apply more-precise amounts of nitrogen-based fertilizer can help combat climate change. In a new study, researchers provide an improved prediction of nitrogen fertilizer’s contribution to greenhouse gas emissions from agricultural fields. The study uses data from around the world to show that emissions of nitrous oxide, a greenhouse gas produced in the soil following nitrogen addition, rise faster than previously expected when fertilizer rates exceed crop needs.

11 lipnja 2014. (2014-06-36)

Spain adopts decree capping earnings from existing renewable plants

Španjolska je izgradila vrlo velike kapacitete obnovljivih izvora, državnim mjerama uvedenim po uzoru na Njemačku, ali je upala u ekonomske probleme, uzrokovane raznim uzrocima. Uz one opće, prekasno je reagirala na neočekivano brzi pad cijena vjetro i solarnih postrojenja, snizujući garantirane otkupne cijene. Čak je i Njemačka pomalo sporo reagirala, ali ipak još na vrijeme. (Mi ovdje nemamo potrebu lobistički držati stranu investitora.)

Kao što se spominje u članku iz “The Economista”, koji smo nedavno objavili na blogu (vidi: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/10/kako-su-europske-elektroprivredne-kompanije-izgubile-500-milijardi-eura/), Španjolci su i prije toga uletjeli u prevelike investicije u elektrane (instalirani kapaciteti porasli 91% tijekom 2000-ih), očekujući da će rast potrošnje elektrike biti brži od ostvarenog.

Sada je donesena odluka kojom se ograničava profit investitora u elektrane, koje podpadaju pod feed-in tarifu. Investitori su najavili tužbu Vrhovnom sudu zbog jednostrane promjene uvjeta ugovora.

Za one kojima se i ovakav ugovor čini anti-tržišnim, neopravdanim favoriziranjem: sve nove nuklearne elektrane grade se uz takve ugovore, a jednak je i ugovor za Plomin II i vjerojatno ponuđeni za Plomin C.

11 lipnja 2014. (2014-06-35)

New England lakes recovering rapidly from acid rain

Lijepo je skrenuti pažnju i na neke dobre priče.

Sjećate li se kiselih kiša? U ugljenu uvijek ima pomiješanog sumpora. Prilikom izgaranja nastaje sumporni dioksid, koji ima vrlo negativno djelovanje na zdravlje ako je u zraku u većim koncentracijama. Smatralo se, da je uz termoelektranu dovoljno sagraditi dovoljno visoki dimnjak, pa će se SO2 razrijediti dovoljno, da ne pravi probleme.

Ali onda su Šveđani digli uzbunu zbog naglog rasta bolesti stabala i kiselosti u jezerima. Pa se shvatilo, da sumporni dioksid na većim visinama reagira sa vodenom parom i nastaje sumporna kiselina, koja onda pada s kišom stotinama ili više od tisuću kilometara od izvora.

Doneseni su propisi, podignuti pogoni za udsumporavanje (elementarni sumpor nije opasan i koristan je), pa se problem bitno smanjio. Ova studija pokazuje da se jezera oporavljaju.

10 lipnja 2014. (2014-06-34)

Hrvatska prvak u deindustrijalizaciji – EU jača industrijsku proizvodnju

Kada smo, pišući o rastućoj industriji obnovljivih izvora i izranjajućoj industriji pohrane energije, što se događa na drugim planetama, spomenuli mogućnost da Hrvatska, smišljenim mjerama energetske politike, osvoji određeni udio na tržištu (makar npr. jedan posto projecirane vrijednosti europskog tržišta), bili smo suočeni s neočekivano ljutitim odricanjima da je tako nešto moguće. Hrvatska industrija je uništena, i nikad se neće oporaviti, točka. Ne možemo konkurirati Kinezima jer imaju jeftinu radnu snagu, ne možemo konkurirati Nijemcima jer imaju visoke tehnologije, ne možemo konkurirati nikome i nikad nećemo moći, točka. Osuđeni smo biti nacija seljaka, konobara i činovnika. (E da, ne možemo imati ni ekonomsku poljoprivredu, ideje o razvoju ekološke poljoprivrede su također glupost…).

Deindustrijalizacija se dogodila i u drugim dijelovima Europe, zbog seljenja u Aziju i druge zemlje s jeftinom radnom snagom, piše znanstvenik ekonomist Zoran Aralica u članku u časopisu Banka. Hrvatska je međutim rekorder. Prije 30-ak godina prerađivačka industrija imala je 700.000 zaposlenih i udjel od 30% u BDP, a danas 220.000 zaposlenih i 13%. “Tranzicija” se sastojala uglavnom u tome, da se nasljeđe socijalizma uništi. Kapitalizam pak nije stvorio gotovo ništa.

Europska unija, čija smo (nismo još navikli!) punopravna članica, u strategiji do 2020. godine planira povećanje industrijske proizvodnje. Pritom, smatraju stratezi (koje možete, ako želite, smatrati birokratskim blebetalima, ili zastupnicima imperijalizma velikih država koje žele oplačkati naša prirodna bogatstva – ili možda ipak, onima koji imaju puno više iskustva i znanja, te im je bar donekle stalo do dobrobiti svih u EU), nije dovoljno da odluke donose samo vrhovi politike i biznisa. »Industrijska proizvodnja danas mora biti dio pametnoga gospodarskog rasta te mora biti i održiva sa stajališta upotrebe resursa, kao što mora biti i uključiva. Odnosno, mora biti odgovorna prema različitim skupinama pojedinaca tako da ih uključuje u postupak formalne i neformalne suradnje. Suradnja poduzeća i civilnog društva unutar koncepta društveno odgovornog poslovanja primjer je takve prakse.«

Naravno, kod nas toga nema. (Civilno društvo? Kaj, to su one bljek-fuj “udruge”, paraziti i strani plaćenici!?) Niti je “elitama” do ozbiljne strategije stalo, niti plebs ima svijest da bi mogao sudjelovati u diskusiji i odlučivanju u općoj dobrobiti. (“Ma kakva opća dobrobit, svi koji to spominju – lažu! Svi gledaju kako ušićariti nešto za sebe. Dakle – i ja isto jedino to gledam.”) U članku se konstatira: »Trenutno u nas kapital nastaje uglavnom rentom.« (To je ekonomski termin – sociološki pandan: niski društveno-kulturni kapital, dominacija “amoralnog familizma” i patronatsko-klijentelistički sustav odnosa.)

Hrvatski razvoj je blokiran već 40 godina. Činjenica da su blokade uglavnom u našim glavama, ne čine ih manje stvarnim.

10 lipnja 2014. (2014-06-33)

Portugalski EDP objavio da su im najjeftiniji izvor električne energije vjetroelektrane

Portugal je jedna od zemalja sa najviše instaliranih vjetroelektrana, koje godišnje pokrivaju više od 20% potreba. Kompanija EDP ima u porfelju oko 24 GW elektrana, od toga 8,7 kopnenih VE. Nedavno su objavili izvještaj o niveliziranom trošku po proizvedenom kilovatsatu (eneg. kratica LCOE). Među devet vrsta elektrana, kopnene vjetroelektrane su najjeftinije.

Slično je danas u SAD, Brazilu, Južnoafričkoj Republici i drugdje.

10 lipnja 2014. (2014-06-32)

Residential Energy Innovations

Savjetodavna tvrtka “Navigant Research”, koja se bavi analizom globalnih trendova na energetskom tržištu i razvoja novih tehnologija, objavila je novi izvještaj “Residential Energy Innovations”. teme o kojima stalno drobimo ovdje. Da biste pak ovaj kompletni izvještaj pročitali, trebate platiti 4.400 USD. Prenosimo sažetak na engleskom.

Electric utilities are facing new technology trends that alter the traditional relationship with residential customers. This broad disruption is known collectively as distributed energy resources (DER). At the residential level, disruption derives mainly from solar PV panels, which enable customers to generate some of their own electricity and sell unneeded power back to the utility. The latest technologies, now more affordable, have stimulated growing interest and adoption by residential customers who see an opportunity for greater control of their energy consumption.

Navigant Research’s term for this emerging set of technologies is residential generation and storage (RGS). Solar PV panels are but one of those technologies altering the traditional residential power industry. New stationary and mobile electricity storage capabilities and enhanced energy management tools are also providing residential customers more options to control usage and lower costs. Residential combined heat and power (resCHP) systems represent another distributed generation (DG) technology customers might consider. These residential energy innovations and attractive financing mechanisms provide new choices for residential customers that heretofore were out of reach. Navigant Research forecasts that global RGS revenue will grow from $54.7 billion in 2013 to $71.6 billion in 2023.

9 lipnja 2014. (2014-06-31)

HROTE – popis povlaštenih proizvođača 30.05.

Hrvatski operater tržišta energije (HROTE) počeo je objavljivati popis povlaštenih proizvođača s kojima ima potpisan ugovor o otkupu električne energije svakog tjedna.

Tijekom zadnjeg tjedna svibnja u pogon je ušlo desetak solarnih elektrana snage skoro 350 kW. Ukupna instalirna snaga fotonaponskih sustava sada je 27,6 MW u 847 postorjenja. U pogon su ušle i jedna nova mini hidroelektrana i jedna TE na biomasu. Na popisu projekata koji imaju ugovor, ali još nisu u pogonu je 380 solarnih elektrana ukupne snage 27,9 MW.

Spomenimo, da je zbroj ovih snaga za fotonaponske veći od 52 MW, koliko trenutna modifikacija Strategije energetskog razvitka Hrvatske planira za 2020. godinu.

9 lipnja 2014. (2014-06-30)

REN21 objavio izvještaj za obnovljive izvore energije u 2013.

REN21 (Renewable Enegry Policy Network for the 21st Century) objavio je izvještaj “Renewables 2014 Global Status Report”. Portal obnovljivi com. objavit će prikaz u nekoliko nastavaka. (Integralni report možete skinuti na http://www.ren21.net/gsr)

9 lipnja 2014. (2014-06-29)

Postojeći centralizirani model proizvodnje električne energije, s velikim elektranama, prenesen iz naprednijih ekonomija, slabo je razvijen, skup i neučinkovit. Prijelaz na decentralizirani sustav može biti relativno lakše izvediv. ali potrebna je dosljednja strategija (danas ne postoji prava strategija, nego samo grupa slabo usklađenih politika) i snažna politička volja i dosljednost. Prirodne mogućnosti, tehnologija i eksperti postoje. Potrebna ulaganja su izvediva. [A treba imati na umu da Indija treba povećati proizvodnju koja je vrlo niska, a pitanje je dokle može računati na uvoz ugljena, ili pak gradnju novih termoelektrana, o ćemu smo pisali.]

U pustinjama i na farmama moglo bi se instalirati 1.000 GW solara, što je snaga četiri puta veća od današnje vršne potražbnje danas. Moguće je do 2050. instalirati 170 GW vjetroelektrane, 148 novih hidroelktrana, 10,7 GW geotermalnih, te 15 GW elektrana koje koriste poimu i oseku. Višak energije bi se mogao spremati kroz topljivu sol, reverzibilne hidroelektrane, baterije, zrak pod pritiskom i slične tehnologije.

8 lipnja 2014. (2014-06-28)

Australia risks organic export growth as it struggles to coexist with GMO

Australija je vodeća zemlja svijeta po primjeni ekološke (organske) poljoprivrede (vidi: http://austorganic.com/): više od 12 milijuna hektara pod certificiranom proizvodnjim (Europa ima oko 11 milijuna), što je trećina svjetskih površina. Velik dio proizvodnje se izvozi.

Planiraju udvostručiti izvoz od 2018. godine. Ukupna vrijednost tržišta ekološke poljorpvirede je 2013. g. bila 655 milijuna australijskih dolara, uz rast od 12% u posljednjih pet godina, a očekuje se rast do milijardu australijskih dolara do 2018..

U srijedu je Vrhovni sud Zapadne Australije odbio isplatu odštete farmeru koji je izgubio ekološku licencu kad je njegovo polje bilo zagađeno sjemenom GMO kanole (repičino ulje s niskim udjelom erukične kiseline), koje je vjetar donio sa susjednog polja. Australija bi sad mogla ukinuti odredbu da za dobivanje licence u proizvodu uopće ne smije biti GMO, te odrediti granicu od 0,9%. To bi međutim ugrozilo izvoz.

Australija godišnje proizvodi 3,2 milijuna tona kanole, od čega je oko 15-20% GMO i postotak raste. Oko 50% ide u izvoz (drugi izvoznik u svijetu poslije Kanade). Dosad je činjenica da su za razliku od Kanade GMO-free bitno pomagala njihovom izvozu.

8. lipnja 2014. (2014-06-27)

“Gradual change will not save us,” Says IEA Chief Economist Fatih Birol

Međunarodna energetska agencija (IEA) vezana je uz zajednicu najrazvijenijih država OECD. Izražava, razumljivo, njihove interese. Po prirodi je konzervativna i u prošlosti su njene prognoze o razvoju obnovljivih izvora bile vrlo konzervativne. Stvarni ih je razvoj brzo premašio.

Fatih Birol, glavni ekonomist IEA, kaže: »Aktualni energetski trendovi nisu održivi. Postoji potreba za dramatičnom promjenom kursa. Postepene promjene neće biti dovoljne.« Njihov upravo objavljeni izvještaj, “Energy Technology Perspectives 2014”, zaključuje da tehnološke mogućnosti postoje, te su i ekonomski izvedive, ali potrebne su smišljene politike da se realiziraju.

8. lipnja 2014. (2014-06-26)

ZADRUGARSTVO KAO IZLAZ IZ KRIZE: Zadruge u svijetu zarađuju miljarde, a u Hrvatskoj ih država guši!

Često spominjemo značaj zadruga (kooperativa), osobito energetskih i poljoprivrednih, u nastojanju da se razviju ekološki, ali i socijalno i ekonomski održiva energetika i poljoprivreda. Jedan članak o zadrugama općenito. U Hrvatskoj ima 1.200 zadruga ali samo 2.700 zaposlenih, a potencijali je svakako mnogo veći.

U Europi ima 263.000 zadruga i 5,5 milijuna zaposlenih (a imaju 163 milijuna članova (vidi članak iz veljače: http://www.forum.tm/vijesti/petricevic-dobra-ekonomija-zaposljava-11-milijuna-ljudi-u-eu-nasa-vlada-dosad-u-tome-nije).

U Njeačkoj ima 600 energetskih zadruga s osam milijuna članova, koje posjeduju desetine tisuća megavata elektroenergetskih kapaciteta i igraju bitnu ulogu u Energiewende. (vidi portal http://www.energetskezadruge.hr/)

Reportaža o jednoj uspješnoj hrvatskoj braniteljskoj zadruzi: http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/230936/Default.aspx

8. lipnja 2014. (2014-06-25)

RJEŠENJA IMA, TRAŽI SE VOLJA: Gradski promet se radi prema mjeri automobila, a potrebe su manje važne

Zagreb ima sve preduvjete da postane metropola u kojoj je bicikl glavno prijevozno sredstvo. Povoljna klima, malo uzbrdica i brojne planski izgrađene široke ulice koje omogućuju izgradnju magistralnih biciklističkih pravaca čine Zagreb idealnim za pedaliranje. Zbog veličine grada udaljenosti dnevnog prometa uglavnom ne prelaze pet do sedam kilometara što je idealno za prijevoz biciklom. S druge strane, postojeća gradska biciklistička infrastruktura destimulira takve pokušaje. Po pitanju biciklističke infrastrukture Grad Zagreb znatno zaostaje za usporedivim europskim gradovima.

[Inače, zanimljivo je spomenuti da sam pojam “Kritična masa” potječe još iz druge polovice 1980-ih, kad je u Zagrebu djelovala ekološka i mirovna grupa “Svarun”. Problemi biciklista u Zagrebu su uvijek isti. Žute trake, povućene na pločniku, ne mogu se nazivati “biciklističke staze”. Vidi članak iz 2007: “Kako se Zagreb ruga biciklistima”. http://zoranostriczelenalista.blog.hr/2007/03/1622307643/kako-se-zagreb-ruga-biciklistima.html%5D

8. lipnja 2014. (2014-06-24)

BDEW: German Conventional and Nuclear Power Generation Down in Q1, Renewables Up

U prva tri mjeseca 2014. kretanje proizvodnje električne energije u Njemačkoj, u odnosu na prvi kvartal 2013., bilo je slijedeće: iz kamenog ugljena 17,4% manje, iz lignita 4,8% manje, iz plina 19,7% manje, te iz nuklearnog goriva 4,6% manje. Istovremeno, proizvodnaj iz obnovljivih je porasla: iz fotonaponskih za čak 82,5%, kopnenih vjetroelektrana za 20,6%, pučinskih vjetroelektrana za 33,5% te iz biomase za 5,4%.

U apsolutnim brojkama, najveća je proizvodnja iz lignita: 41 milijardi kWh, iz kamenog ugljena 30 milijardi, plina 18,5 te nuklerki 26 milijardi. Solarna energija dala je 6,1 milijardi kWh, kopnene VE 17,4, pučinske VE 0,4 te biomasa 11,2 milijard kWh.

Ukupna proizvodnja je bila 164 milijardi kWh, što je 5,4% manje nego u istom razdoblju prošle godine.

8. lipnja 2014. (2014-06-23)

Elon Musk Unimpressed By Battery Breakthroughs

Još jedan komentar o razvoju tehnologije baterija, od čovjeka s maksimalnim autoritetom: Elon Musk, generalni direktor “Tesla Motors”, koja je pokrenula gradnju velike tvornice baterija za automobile i stacionarnih.

8 lipnja 2014. (2014-06-22)

Almond Farm Is Site Of New Flow Battery Powered By Solar

Na farmi badema u Kaliforniji sagrađena je baterija kapaciteta jedan megavat, povezana sa solarnim sustavom od 150 kilovata i pumpama za natapanje. Tijekom dana, skladišti se energija koja može biti korištena za pokretanje pumpi tijekom noći. To je demonstracijsko postrojenje za tehnologiju željezno-kromne redukcijske baterije s elektrolitnom tekućinom (uglavnom voda). Dizajn je jednostavno jednostavan, koristi lako doostupne materijale, te je manje zapaljiv nego uobičajene litij-ionske baterije i nije toksičan. Neodstatak je veći potrebapn prostor. Moguća je izrada u svim veličinama.

Danas zrela i uobičajena tehnlogijia litij-ionske baterije, prema komparativnim analizama, ima performance lošije od raznih alternativa, koje su još u razvoju. Konstruktori, tvrtka iz Silikonske doline. nadaju se da će ovo postrojenje demonstrirati učinkovitost njihovog sustava, pa će zadobiti svoji dio u industriji spremišta energije, čiji se brzi rast očekuje.

“Priroda ne voli čuvanje energije”, objašnjava Craig Horne, su-osnivač kompanije EnerVault. “Ta energija teži slobodi. Zato je tehnoligija skladištenja energije uvijek bila tako izazovan za komericijalizaciju: jer, na neki način, pobjeđujete prirodu.”

8. lipnja 2014. (2014-06-21)

Drastic cut in electricity bill for supermarket in Norway

Članak govori o novograđenoj zgradi mini-supermarketa u Trondheimu, koji će trošiti 30% manje energije od drugih, zahvaljujući pažljivom dizajnu cijelog enegetskog lanca. Tako se npr. otpadna toplota iz rada hladnjaka može pohraniti u spremnike te koristi za ventilaaciju i grijanje. Sagrađena su četiri bunara duboka 170 metara, za pohranu energije i njeno pridobivanje preko toplinske pumpe.

Izgradnja je naravno bila skuplja od uobičajene, ali se nadaju serijskoj proizvodnji po istom dizajnu.

Ključno pitanje energetskoga okreta je smanjivanje potrošnje energije. Norveška pak troši ogromne količine električne energije (po stanovniku otprilike četiri puta više od prosjeka Europe), koju jeftino proizvodi u brojnim hidroelektranama.

8. lipnja 2014. (2014-06-20)

Schleswig-Holstein – Das Ministerium – “Heute 100 Prozent Erneuerbarer Strom – künftig noch viel…

Njemačka sjeverna priobalna pokrajina Schleswig-Holstein (2,8 milijuna stanovnika, površina malo više od četvrtine Hrvatske, BDP za oko 20% veći od Hrvatskog, potrošnja energije otprilike kao hrvatska, instalirani kapaciteti kopnenih VE krajem 2012. 3.270 MW tj. 8 puta više od hrvatskog plana za 2020.) će ove godine, ako vjetar bude prosječan, proizvesti isto onoliko električne energije, koliko potroši. Očekuje se da će ove godine biti priključeno na mrežu 1,1 GW novih kapaciteta vjetroelektrana.

Očekuje se, da će proizvodnja i dalje brzo rasti slijedećih deset godina, te dosegnuti 300% od potrošnje, pa će pokrajina zadovoljavati 8% njemačke potrošnje električne energije. Najveći dio bit će nove kopnene VE, manji dio pučinske, kapacitet fotonaponskih će se udvostručiti, a biomase samo malo povećati, ali će važne biti tehnološke preinake da TE na biomasu postanu što fleksibilnije (da brzo mogu mijenjati snagu, odgovarajući na promjene proizvodnje isprekidanih izvora).

Dalji brz rast očekuje se usprkost ograničenjima koje se očekuju od promjena Zakona o obnovljivim izvorima energije, koje će Savezni parlament donijeti ovoga mjeseca (napor zakonodavaca sada djelomično ide na to, da se obuzda prebrz rast obnovljivih, a ne samo na to da se potakne).

Pokrajina će slijedećih godina postati važno čvoriste prijenosa električne energije, između reverzibilnih hidroelektrana u Skandinaviji koje će služiti kao veliki spremnici energije i glavnih centara potrošnje u Južnoj Njemačkoj. Bit će potrebno više fleksibilnosti kroz upravljanje tokovima energije, sustave pohrane energije za kraći rok vezane uz mrežu i toplane, koje će koristiti elketričnu energiju.

8. lipnja 2014. (2014-06-19)

Study: Municipal Utilities Prepare for Change in View of Energy Transition – Readiness to…

Preobrazba elektroenergetskog sustava, koja je započela, jedna je od ključnih tema o kojima pišemo. Ovaj članak iz Njemačke posvećen je tome kako se lokalna elektrodistributivna poduzeća (“Elektre”) pripremaju za promjene, koje se očekuju u slijedeće četiri godine. Istraživanje je provela konzultatnska tvrtka “Ernst & Young”.

Većina anketiranih direktora očekuje da će njihovo poslovanje promijeniti, ili bitno promijeniti, do 2018., zbog njemačkog energetskog zaokreta (Energiewende). Najviše ih zabrinjava mogućnost netransparentnog i nestabilnog pravnog okvira. Uz ugrožavanja, postoje i nove prilike za zaradu, kao što su IT usluge, virtualne elektrane, pametne mreže i dvostrana brojila.

7. lipnja 2014. (2014-06-18)

EU Will be Forced To Curtail Renewable Energy Generation this Summer

Zbog brzog rasta instaliranih vjetro i solarnih elektrana u Europi, ovoga ljeta vjerojatno će biti potrebno ograničiti proizvodnju u vrijeme niske potrošnje, objavila je ENTSO, zajednica elektroprijenosnih organizacija koja okuplja 41 članicu. Potrebna je bolja infrastruktura da se integriraju novi kapaciteti (više dalekovoda, više fleksibilnih termoelektrana koje brzo mijenjaju snagu, skladišta energije). U prvih pet mjeseci ove godine, u Njemačkoj i Austriji, broj sati kad je cijena električne energije bila negativna (proizvođači su morali plaćati za preuzimanje energije), udvostručio se sa 27 na 55 sati. Jedan do razloga za probleme je i globalni pad potrošnje električne energije u Europi, što je bar djelomično rezultat sustavnih mjera racionalne potrošnje.

[Velike elektroprivrede s pravom izražavaju zabrinutost zbog problema koje donosi rast. To se očekivalo, ali je u svakom slučaju daleko od ranijih predviđanja kako će se elektroenergetski sustav naprosto raspasti. To su tehnološki problemi koji se mogu riješiti. (vidi npr. prethodnu vijest o rastu industrije skladišta energije.) “Zelena energija” u Europi je porasla peterostruko u deset godina, klasične elektrane postaju višak, cijene na spot tržištu padaju, a velike elektroprivrede (među kojima je HEP patuljak) izgubilie su 400 milijardi USD u tržišnoj vrijednosti. One nisu vlaslnie većine novih kapacitata obnovljivih. Generalno, u posljednjih desetak godina potcijenile su brzinu promjena. Od prošle godine nastupaju zajedno kao jak lobi, štiteći svoje interese. To je legitimno, ali u nekim zaostalim zemljama, Hrvatskoj npr., interese tih konzervativnih kompanija prihvaćen je kao “sveto pismo” uz potpuno zanemarivanje drugih interesa. Američke elektroprivrede izvukle su pouke i počinju se prilagođavati neizbježnom.]

7. lipnja 2014. (2014-06-17)

The Tale of Parallel Industries: Energy Storage Should Prepare to Face the Same Trials as Solar

Pisali smo više puta o tome kako dalji rast obnovljivih izvora za porizvodnju električne energije, osobito vjetro i fotonaponskih elektrana (ne zanemarujući ni biomasu, koja ima ograničenja zbog goriva, ali ne postavlja probleme jer se radom može upravljati jednako kao kod klasične termoelektrane – nisu intermittent), nije više u pitanju u najnaprednijim zemljama (i mnogim koje ne spadaju u taj krug), te da su sada središnje pitanje sustavi pohrane energije.

Komentar povodom 2014 Energy Storage Association (ESA) Conference u Vašingtonu, u grozničavoj atmosferi industrije u ekspanziji, povlači paralelu sa sličnom atmosferom u solarnoj industriji prije samo sedam godina. Munjeviti razvoj se jest dogodio, ali mnogi se time nisu okoristili. »We all know what happened in the years that followed — those prosperous days came to a screeching halt when too many players entered the game causing a supply glut. Solar was “a terrible place to be.” (…) This will happen to you, and a few years from now you will remember me talking about this. There will be a boom period, and there will be a bust period. Plan on a bust period.« To se može olakšati ako obje industrije budu radile zajedno na daljem razvoju.

strong>6. lipnja 2014. (2014-06-16)

Laži i obmane o ekološkoj proizvodnji hrane – pollitika: Neovisni, ali ne i neutralni

Naš tekst “Sjeme promjene: Veliki potencijal ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj” (https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/04/sjeme-promjene-veliki-potencijal-ekoloske-poljoprivrede-u-hrvatskoj/), prenesen kao dnevnik na kolaborativnom blogu pollitika.com, izazvao je neočekivanu reakciju u vidu “kontra-dnevnika” “Laži i obmane o ekološkoj proizvodnji hrane” (http://pollitika.com/lazi-i-obmane-o-ekoloskoj-proizvodnji-hrane). Autor se poziva na svoje osobno iskustvo: već 25 godina uzgaja hranu za svoje osobne potrebe na jutru i pol zemlje. Na osnovu toga, smatra da je nemoguće da se ekološka proizvodnja isplati, te da onih 1.600 proizvođača u Hrvatskoj koji imaju certificiranu ekološku proizvodnju na 40.000 hektara, varaju. (Nije jasno misli li da varaju i svi u Europi, koji obrađuju 11 milijuna hektara)-

Bilo je ipak i zanimljviih reakcija na taj dnevni. Prenosimo ovdje komentar blogera pod nickom “martin”, koji jednostavno prikazuje neke događaje s pogledom “odozdo” (a ne sa stajališta globalnih makroekonomskih i ekološko-ekonomskih analiza, koje su neminovno donekle apstraktne).

Na ekolosku poljoprivredu mozemo gledati na dvije razine. Prva razina je ekoloska poljo-privreda na mikrorazini za osobne potrebe koja se odvija vecinom u urbanim podrucjima. Ovdje mozemo govoriti i o malom poljoprivrednom ‘sukobu’ izmedju mladje i starije generacije. Radi se o povratku prirodi koji se odvija u gradovima. Treba samo dignut glavu i u Zagrebu, pa vidit balkone, terase i prozore prepune rajcica, paprika, jagoda, borovnica i zacinskog bilja. I hrvatski gradovi ce uskoro u parkovima, po uzoru na susjede, poceti saditi vocke dostupne svima umjesto dekorativnih stabala.

Moj brat u Zagrebu na zajednickoj terasi ima tri kosnice. Stanare je omeksao tako sto svih deset stanova dobije svake jeseni veliku teglu meda. Kolegica je uspjela na obicnom gradskom balkonu i prozorima u jednoj sezoni uzgojiti vise od sto kila rajcica i pedeset kila jagoda. Kolega ima u gradu kokosinjac sa tri koke jer ne zeli djecu hranit jajima iz ducana. Drugi kolega ima u vrtu patku koju posudjuje onima s povrtnjacima da im pojede puzeve.

Net je prepun foruma gdje clanovi izmjenjuju savjete. Gradski uzgajivaci se umrezuju i mijenjaju visak svojih proizvoda za ono sto je nekome drugome visak, a oni nemaju. Jaca pritisak i na gradove da ustupe neiskoristeno zemljiste gradjanima za komunalne vrtove. Ovdje se ne radi o ljudima koji u cijeloj stvari ne vide nikakvu financijsku korist, vec zele znati sto jedu.

A druga razina bi bila profesionalna ekoloska poljoprivreda. Koja je biznis kao i svaki drugi biznis gdje nije najteze proizvesti, vec je najteze prodati ono proizvedeno. I ako postoji potraznja za ekoloskim proizvodima, onda zasto ne? Zasto bi se cak i u hrvatskim trgovinama prodavali austrijski ekoloski proizvodi. Zasto ne obrnuto? Ocito je da hrvatska konvencionalna poljoprivreda u cjelini nije konkurentna preostaloj europskoj poljoprivredi. I ako hrvatska ekoloska poljoprivreda moze biti konkurentna, onda zasto ne? Trziste ocito postoji.

Meni je ovaj dnevnik iritantan jer po starom hrvatskom obicaju zeli poruciti da mi sami znamo sve najbolje i da sto ce nama netko izvana govoriti kako i sto raditi. Postoje dobre prakse u svijetu u svakom segmentu s kojima se treba upoznati, preoblikovati ih da budu primjerene hrvatskim prilikama i implementirati. A hrvatska okolina je, sto se dobrih praksi tice puna primjera. Austrija sa sa svojim turizmom i poljoprivredom, marketingom i spojom turizma i poljoprivrede. A to je ono o cemu bezuspjesno (osim u Istri) govorimo vec dvadeset godina. Ako njima uspjeva, treba pogledati zasto i kako. Ako je Juzni Tirol najveci europski proizvodjac jabuka, onda treba pogledati kako te prakse prenijeti u Gorski Kotar. A u Hrvatskoj se s jedne strane cuje stalno cmizdrenje, a s druge strane vlada uvjerenje kako mi sve znamo najbolje.

strong>6. lipnja 2014. (2014-06-15)

Solar Economics — History, Present, & Future

Za one koji kao mantru ponavljaju “solarna energija je skupa i uvijek će ostati skupa”. U SAD su prosječni troškovi proizvodnje tijekom životnoga vijeka elektrane (LCOE) za male (krovne) fotonaponske sustave opali za 50% u tri godine, 2010.-2013.. (Pritom su znatno veći nego u Njemačkoj, zbog raznih “mekih troškova” koji su veći.)

Počelo se sa subvencijama i dvosmjernim brojilima, koji su omogućavali domaćinstvima i drugima da prodaju elektriku, proizvedenu fotonaponskim panelima, u mrežu, uz povlaštenu cijenu.

Danas, opadajućim cijenama porizvodnje, na mnogim mjestima u SAD, solarna elektrika s krova je jeftinija nego ona, koju dobavlja lokalna elektra – čak i bez subvencija! A na posebno sunčanim mjestima, LCOE može biti čak niža od “vrijednosti solara”, što znači da investitori u solarne mogu samo na oswnovu toga povratiti investiciju.

A to će se događati, daljim padom cijena, u različitim dijelovima SAD u razno vrijeme, ali dogodit će se u slijedećih pet do sedam godina.

To će pak izazvati ozbiljne poremećaje na tržištu, ako se politike ne promijene. [O tome smo pisali. Elektroprivredna poduzeća u SAD uočila su problem, koji izražava studija instituta Edison, objavljena prošle godine. Pojedinci ili male lokalne zajednice mogu naći ekonmski interesu tome da se jednostavno isključe s mreže distribucije, što bi povećalo cijenu za ostale te ugrožilo opstanak mreže, koja je ipak bitna.]

strong>6 lipnja 2014. (2014-06-14)

Report highlights successful efforts to stem deforestation in 17 countries

Jedna dobra vijest: programi i politike za smanjivanje deforestracije i obnovu tropskih šuma pokazali su se vrlo uspješnim u 17 zemalja na četiri kontinenta, prema novom izvještaju Unije zabrinutih znanstvenika (USC). Uz poznati dobar primjer Brazila, iznenađujuće napretke postigli su Meksiko, zemlje središnje Afrike idr. Tijekom 1990-ih, deforestracija je iznosila 16 milijuna hektara godišnje i bila odgovoran za oko 17% svih emisija klimatskih plinova. Danas je to opalo na 13 milijuna hektara i 10%. (detaljne informacije na http://www.ucsusa.org/global_warming/solutions/stop-deforestation/deforestation-success-stories.html

strong>6. lipnja 2014. (2014-06-13)

New EU reforms fail European wildlife, experts argue

Usprkos političkim proklamacija o rastućoj brizi za okoliš, eksperti za očuvanje prirode, u časopisu “Science”, tvreda da su aktualne reforme Zajedničke poljoprivredne politike EU preslabe da bi imale ikakav pozitivni učinak na opadajuću bioraznolikost na farmama i u divljini, te pozivaju zemlje članice da preduzmu akciju. Zadovoljavanje ciljeva očuvanja bioraznolikosti, koje je EU postavila za 2020., sada ovisi o inicijativama zemalja članica.

strong>6. lipnja 2014. (2014-06-12)

G7 leaders back 2015 climate deal, aim to build on U.S. momentum

Bili su sastanci “vodećih industrijaliziranih nacija” G-7 (članice Vijeća sigurnosti, pobjednika u Drugom svjetskom ratu, sa Zapada: Francuska, SAD i UK, poraženi iz tog rata koji su velike ekonomske sile: Italija, Japan i Njemačka, te Kanada), pa su se prošrili Rusijom na G-8, pa se sad bez opet sastaju G-7 (plus EU). Njihovi lideri su se u Bonnu povodom 5. lipnja, svjetskog dana zaštite okoliša (u spomen na prvu konferenciju UN o okolišu, prije 42 godine), dogovarali o dogovoru o globalnim mjerama za sriječavanje klimatskih promjena koji bi trebao biti postignuti u prosincu 2015. na konferenciji o klimatskim promjenama u Parizu (21. konferencija potpisnica Okvirne konvencije UN o promjenama klime, COP-21).

Predsjednik SAD poslao je signal dobrih namjera u ponedjeljak, o čemu smo pisali; koliko će od toga biti realizirano u Kongresu, vidjet ćemo. Kina se također javila, neke su mjere već poduzeli i obećavaju i znatno jače u slijedećem petogodišnjem planu (2016.-2020.). Europska unija, najavila je povjerenica za klimu Connie Hedegaard, premašit će obećani cilj smanjivanja emisija do 2020. g. za 20% ispod nivoa iz 1990. (SAD obećavaju smanjenje do 2020. od 17% u odnosu na 2005., odnosno 3,5% u odnosu na 1990.). Unutar EU pripremaju se ciljevi energetske i klimatske politike za 2020.-2039., a vodeće nacije forsiraju ambiciozne mjere (dok nove članice, bivše komunističke zemlje, pružaju otpor).

Čelnici G-7 pozvali su sve nacije na najave svoje planove od prvog kvartala iduće godine., kako bi se do kraja godine pripremio globalni dogovor.

Aktualna kriza u odnosima EU s Rusijom dovela je do toga da klimatske promjene padnu na drugi pllan. Donesena je izjava da
G7 (tj. SAD i Kanada, jer Japan tu ne može pomoći) nudi Europskoj uniji podršku u naporima da osigura sigurniju opskrbu energijom, obećavajući da će podržati napore Europske komisije da razvije hitne mjere za zimu 2014.-2015..

strong>5. lipnja 2014. (2014-06-11)

Driverless Cars: Optional by 2024, Mandatory by 2044 – IEEE Spectrum

Prije nekoliko dana pisali smo o tome kako Kalifornija eksperimentalno uvodi vozačke dozvole za “robote”. U ovom članku predviđa se da će automobili bez vozača (“automatobili”, kako ih je nazvao veliki pisac SF-a Isaac Asimov u priči objavljenoj prije 60 godina) postati uobičajeni za deset godina, a obavezni za 30 godina. Mnogi proizvođači automobila naglo su intenzivirali takva istraživanja u posljednjih nekoliko godina. Zaslužni su neki tehnološki napretci, ali možda, ponajprijen, promjena načina razmišljana, da se obuhvati čitav sustav.

» Why the sudden change? Maybe it had to do with the ongoing drop in the cost of radar, infrared imagers, sonar, GPS, and other sensors. Or maybe it was the dramatic improvement in the processing power of embedded systems. Or it could be that engineers had just gotten comfortable with such building-block technologies as adaptive cruise control, automatic parking, and navigation. In any case, by the beginning of this decade every major automaker was working on autonomous driving.«

Naravno, velika promjena zahtijevat će godine priprema, ali može se raditi postepeno.

»Volvo is using a fleet of 100 cars to test out autonomy in the Swedish city of Gothenburg. (…) Testing will proceed road by road and city by city, Coelingh says, building to the point at which cars can plan the route and take you there, from door to door.«

Promet cestovnih vozila koji teče automatski… Prema ovome danas, možda će biti isto toliko drugačije kao današnji telefonski sustav u odnosu na onaj prije sto godina, kad su telefonistice ručno spajale pozive.

»Accident rates will plummet, parking problems will vanish, streets will narrow, cities will bulk up, and commuting by automobile will become a mere extension of sleep, work, and recreation.«

Kad se jednom cijela infrastruktura prilagodi roboautima, mnogi od najtežih problema lako će se riješiti. Dakako, osnova za to je suvremena elektronika, komunikacija i računala.

»Cars will talk to the road, to the traffic signs, and to one another. What one car up ahead can see, all will know about. Even the problem of identifying pedestrians lurking behind shrubbery will finally fade away: After all, if cars can talk to signs, they can certainly talk to the cellphone in your pocket.«

Kako će sva vozila biti povezana u jedinstveni sustav, moći će se koristiti učinkovito. Osobni automobil, koji većinu vremena stoji neiskorišten, postat će anakronizam.

»Robocars would be shared, and that would make them both convenient and cheap to use. Vehicles would be fewer in number but far more heavily used, picking up new passengers near where they left the last ones off.«

Kompletna promjena sustava obuhvatit će naravno i prijevoz tereta.

»There’s one bunch who won’t be able to pay for such fripperies: professional drivers. Say good-bye to all of them—5 million people in the United States alone. In a world of autonomous cargo carriage, machines could hitch trucks to standardized containers of stuff. Then, at distribution points, other machines could transfer their contents to smaller trucks—or perhaps to robots so small they could safely roll along sidewalks.«

Naravno, nešto će se izgubiti.

»The self-driving car will free us of much drudgery, true, but future generations may never know the freedom of the open road. And though the work such a car will do will be of great value, it probably won’t inspire many songs.«

Jedan od motiva u western filmovima je ljutnja kauboja protiv farmera, koji ograđuju zemlju i tako im spriječavaju potpunu slobodu kretanja. Onda je kauboj uskočio u auto, a taj ideal slobode kretanja postao je jedno od mitskih uporišta popularne kulture.

Pa, morat ćemo tragati za drugim područjima slobode. I također i moći, onog čudesnog osjećaja kontrole nad mnogo većom snagom od svoje, snagom konja ili automobilskog motora od puno konjskih snaga.

[Dodatno razmišljanje; u novom dizajnu gradova, a i mreži putova između gradova, moći ćemo predvidjeti puno prostora za pješačke zone i biciklističke staze (uključivo i električne bicikle).]

Članak na blogu – sređen i proširen tekst.
Automobili bez vozača: dostupni od 2024., obavezni 2044. g.?

strong>5. lipnja 2014. (2014-06-10)

Germany to set new rules for fracking

Njemačka vlada uskoro će predložiti nove, stroge kriterije za korištenje tehnologije frackinga. Na snazi je sada moratorij. Fracking se masovno koristi u SAD i Kanadi i omogućio je od sredine 2000-ih naglo povećanje ponude plina iz glinenih škriljevaca (šejla) po niskim cijenama, što je bitno promijenilo odnose na tržištu energenata ne samo u SAD, nego i globalno. Postoje međutim negativni učinci i rizici za okoliš, prvenstveno za zalihe podzemnih voda. Ta je zabrinutost prirodno puno prisutnija u Europi, gušće naseljenoj i siromašnijoj resursima od Sjeverne Amerike. Žestoke diskusije o frackingu vode se u više europskih zemalja. U Velikoj Britaniji postoji veliki otpor lokalnog stanovništva i ekologističkih organiazcija vladinim planovima. Poljska pak ulaže znatne nade u fracking, koji bi trebao omogućiti pridobivanje vlastitoga prirodnoga plina i smanjivanje zavisnosti od uvoza iz Rusije.

strong>5. lipnja 2014. (2014-06-9)

Enhancing safety of domestic solar power storage

Proizvodnja velikih količina električne energije iz nestalnih i neupravljivi izvora, sunca i vjetra, tehnološki više nije nikakav problem, a sve manje to postaje i ekonomski. Ne samo da potaje cjenovno konkuretna klasičnim izvorima (TE na fosilna goriva i NE), nego su trendovi takvi da će ujednačena cijena proizvodnje tijekom životnoga vijeka biti, svuda, bitno niža. Uz to ide korištenje biomase kao sigurnoga izvora za proizvodnju električne energije i toplote, kad se jednom razvije sustav prikupljanja (danas hrvatska izvozi velike količne ogrijevnog drva), te geotermalne energije, što su elektrane koje ne postavljaju taj problem neupravljivosti jer rade kao klasične TE odnosno kogeneracije, te naravno klasične velike hidroelektrane, zatim toplinske pumpe (tehnologija u razvoju) idr..

Mantra je bila još 1990-ih i u najnaprednijim zemljama, a u Hrvatskoj prije par godina od strane uglednih, ali konzervativnih stručnjaka: »Da, ali morate imati rezervne klasične elektrane da osiguraju snabdjevanje potrošača kad vjetar ne puše i sunce ne sije. A kad već imate klasične elektrane, što će vam uopće ovi aditivni izvori? Case closed.« Često je bila ponavljana dogma (kao, znanstveni je dokazano) da “interminent” izvori ne smiju činiti više do 10% instaliranih kapaciteta za proizvodnju električne energije, jer inače dolazi do velikih poremećaja. Danas EU u cjelini ima znatno više od 10%, pa do neriješivih problema nije došlo. Da se to može i dalje bitno povećavati, uopće više nije u pitanju (Vidi npr. “Transformacija elektroenergetskih sustava moguća uz male troškove, kaže IEA”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/03/13/transformacija-elektroenergetskih-sustava-moguca-uz-male-troskove-kaze-iea/ ).

Ali naravno, postoji i druga tehnička mogućnost da se osigura stabilnost sustava (uz pomoćne mjere upravljanja potrošnjom, koje mogu znatno smanjiti probleme): spremnici energije. O tome smo puno puta pisali ovdje i na blogu (vidi npr: “Studija: pohrana (električne) energije – industrija u eksplozivnom rastu”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/06/23/studija-pohrana-elektricne-energije-industrija-u-eksplozivnom-rastu/). To je danas novo polje burnog tehnološkog i industrijskog razvoja, kojem najnaprednije zemlje svijeta pridaju golemu pažnju. Svakoga dana ima novosti. To je danas bitno pitanje, ne više sami izvori. Tu ono najnapredniji ulažu i razvijaju nove tehnologije.

A pametni, kao mi, naravno, mirno čekaju i drže se stare mudrosti: “pleti kotac k’o i otac”. Pa svi znamo, da samo naivci riskiraju ulaganjem u istraživanja i razvoj! Mi pametni fino čekamo da drugi razviju tehnologiju, pa ćemo je kupit gotovu! Evo mi Hrvati tako radimo 50 godine i vidite kako nam dobro ide!

Klasične litij-ionske baterije, po nekim komparativnim analizama, imaju lošije performanse od nekih drugih rješenja. Ali to je zrela tehnologija, koja se masovno koristi te se i dalje poboljšava. Ovaj članak govori o razvoju kriterija za pouzdane sustave litij-ionskih baterija za pohranu energije proizvedene fotonaponskim panelima. Kako je to novo i nezrelo tržište, javljaju se problemi kriterija kvalitete; ali problemi se rješavaju. (vidi:”Ako postoji problem – treba li ga rješavati, li odustati?”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/11/05/ako-postoji-problem-treba-li-ga-rjesavati-li-odustati/ )

strong>5. lipnja 2014. (2014-06-8)

U.S. carbon plan will not reach climate goals: study

Predložene mjere smanjivanja emisija iz postojećih termoelektrana na fosilna goriva, koje je predsjednik SAD poptpisao u ponedjeljak (pisali smo o njima jučer), kao i ranije mjere koje su SAD donjele za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, neće biti dovoljne da se postigne postavljeni nacionalni plan iz 2009. da se emisije stakleničkih plinova do 2020. smanje za 17% u odnosu na nivo iz 2005..

To su izjavili predstavnici nezavisnih ekologističkih istraživačkih organizacija na tiskovnoj konferenciji u Bonnu, gdje se održava sastanak UN o klimatskim promjenama. Oni ponovo ističu da mjere koje svijet preduzima neće biti dovoljno da se postigne zajednički cilj da globalni porast temperature u odnosu na predindustrijski nivo ne pređe 2 stupnja celzijusa. Prema aktualnom trendu, porast će biti 3,7 stupnjeva.

[Ostaje nam nadati se u onih 5% vjerojatnosti da su sadašnji zaključci ipak pogrešni i da će se klima stabilizirati sama od sebe.]

strong>4. lipnja 2014. (2014-06-7)

Hrvatska i druge zemlje Zapadnog Balkana (Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora) mogle bi, prelaskom na 100% ekološku (organsku) poljoprivrednu prizvodnju, ne samo otvoriti radna mjesta i povećati stvarnu dodanu vrijednost u poljoprivredi, nego i povećati ukupnu proizvodnju hrane. Rezultat je to studije “Seeds of Change : Sustainable Agriculture as a Path to Prosperity fo the Western Balkans”, koja je jučer predstavljena u Novinarskom domu u Zagrebu. Studiju je izradila međunarodna ekipa na čelu s dr.sc. Darkom Znaorom (http://www.znaor.eu/), međunarodnim konzultatnom koji živi u Nizozemskoj (jedan nedavni novinski prilog o njemu: http://radioimotski.hr/naslovnica/barko-znaor-imocanin-na-kraljevskim-dvorima/). Rad na izradi studije trajao je četiri godine, a financirala ga je Zaklada Heinrich Böll.

Kako je moguće, da se proizvodnja hrane poveća, kad je urod u ekološkom uzgoju generalno manji? Razlog je u lošem aktualnom stanju poljoprivrede u sve četiri zemlje, čiji su pokazatelj niski prinosi. Intenzivnim radom na ekološkom uzgoju, ulaganjem u znanje i vještine, mogli bi se postići prinosi veći od aktualnih! Uračunavajući smanjenje štete za okoliš i druge pozitivne učinke, korist je višestruka. Danas, zbog visokih subvencija, ekoloških šteta i drugih problema, stvarna dodana vrijednost u poljoprivredi je u Hrvatskoj negativna (također u BiH i Srbiji, a jedino u Crnoj Gori je oko nule).

Promoviraja je studija tiskana na engleskom jeziku, a najavljeno je da će kroz nekoliko tjedana biti pripremljena i izdanja na hrvatskom i na srpskom. Tijekom ovoga tjedna, studija će biti prezentirana i u Sarajevu, Podgorici i Titogradu, a najesen i u sjedištima EU i drugdje u Europi.

Studija je osežna, sadrži niz proračuna, poznatih metoda i nekih metodoloških inovacija, pa je za nadati se da će potaknuti stručnu raspravu. Vjerojatno ćemo o tome još pisati.

Dodajmo podatak, koji se čuo na prezentaciji, da Hrvatska danas ima pod ekološkim uzgojem (certificiranim) nešto više od 40.000 hektara odnosno 3% obrađenih poljoprivrednih površina, te 1.609 prozvođača (oko 1,6%). Zanimljivo je da je prosječna površina eko-gospodarstva 25 hektara, što je četiri puta više od prosjeka!

Sjeme promjene: Veliki potencijal ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj

Članak na blogu (proširen u odnosu na ovu bilješku).

http://www.h-alter.org/vijesti/ekologija/hrabri-scenarij-kojeg-si-moramo-priustiti

Izvještaj s tribine, detaljniji nego što smo ga mi dali, na portalu h-alter:

strong>4. lipnja 2014. (2014-06-6)

This chart shows why it’s so hard to make predictions about energy

Nekoliko zanimljivih grafikona, koji pokazuju kako je nezahvalan posao predviđati u energetici čak i neposrednu budućnost.

Hrvatska je u posljednji 30-ak godina pet puta radila na energetskim strategijama. Posljednja je prihvaćena u Saboru 2009.. Svaki put, ali baš svaki, predviđao se brz rast potrošnje energije, te još brži električne energije. Svaki put, ali baš svaki, već za 2-3 godine pokazalo se da su aktualni trendovi sasvim drugačiji.

Potrošnja energije, pa čak i električne energije, u najrazvijenijim eurospkim zemljama, počela je padati posljednjih godina. Ovoga puta to nije samo neželjena posljedica ekonomske krize iz 2008., nego djelomično i svjesnog planiranja. Planira se i dalje smanjivanje. (Vidi npr.: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/02/12/elektricna-energija-u-njemackoj-2005-2013-2020/)

Ne može se praviti projekcije budućnsoti kao da je to kretanje planeta na nebu, na koje čovjekova djelatnost ne utječe. Naša svjesna djelatnost usmjerava razvoj (kao, naravno, i nesvjesna). SAD su od kraja 1970-ih uvele znatne mjere štednje energije i razvoja obnovljivih, kad je naglo porasla cijena nafte, a onda su ih sredinom 1980-ih, kad je cijena nafte znatno opala, napustile. Izuzetak je bila Kalifornija. I tako sad Kalirofnija troški gotovo upola manje električne energije po stavniku, od prosjeka SAD! A pritom očito nisu žrtvovali životni standard (po BDP p.c. je Kalifornija znatno iznad prosjeka SAD)

Dakle, nije bitno pokušavati predvidjeti budućnost “objektivno”, nego vrijedi li projecirati POŽELJNU budućnosti i onda nastojati tako usmjeravati razvoj, da se ona i ostvari.

strong>4. lipnja 2014. (2014-06-5)

U.S. green groups see need to nudge Obama’s ‘opening bid’ on carbon cuts

Većina reakcija na prijedlog plana smanjivanja emisija ugljika iz termoelektrana, koji je predsjednik SAD Barack Obama potpisao jučer (dokument od 645 stranica koji je pripremila Agencija za zaštitu okoliša, EPA), mogla je biti napisana mjesecima unaprijed. Ključni repulbikanci i mnogoe industrijske grupe kažu da je to rat protiv ugljena koji će uništiti radna mjesta i povećati cijene elektrike; okolišari i mnogi demokrati hvale ga kao ključni korak da se Obamina obećanja o hvatanju u koštac s klimatskim promjenama stvarno počnu ostvarivati.

Umjereniji glasovi kažu da plan i nije naročito ambiciozan. Kao bazična godina, prema kojoj do 2030. emisije treba smanjiti za 30%, izabrana je 2005, kad su emisije bile na vrhuncu. Nakon toga, smanjivanje potrošnje energije zbog ekonomske krize i rast plina iz škriljevaca doveli su do smanjenja.

Sada tek počinje pravi posao iza scene, tijekom 120 dana za javnu praspravu, iako je velik napor bio uložen u pripremu ovog dokumenta u prethodnim mjesecima.

Prikaz na sajtu marljivih Australaca (frustriranih jer njihova vlada forsira vrlo konzervativnu energetsku politiku): http://reneweconomy.com.au/2014/8-things-know-biggest-thing-presidents-ever-done-climate-change-34820

Originalni dokument (pdf, 645 stranica) na sajtu EPA:
http://www2.epa.gov/sites/production/files/2014-05/documents/20140602proposal-cleanpowerplan.pdf

Primjer reakcije iz poslovnih krugova, sa sajta američke “Energy & Enterprise Initiative”, koji se u načelu slažu s mjerama suzbijanja klimatskih promjena i drugim mjerama zaštite prirode, ali su protiv jake vlade i za striktno “free enterprise approach”:

http://action.energyandenterprise.com/blog/eei-statement-on-president-obamas-epa-regulations

Odgovor ekologista na strahove kako su ovakve mjere loše za biznis:

http://thinkprogress.org/climate/2014/06/03/3444064/epa-explainer-economy/

Treba imati na umu također da su ovo mjere koje se predlažu za danas postojeće termoelektrane, dok su mjere za nove elektrane već prihvaćene prošle godine.

strong>3. lipnja 2014. (2014-06-4)

France experiments with paying people to cycle to work

Eksperiment za promociju svakodnevnog korištenja bicikala u Francuskoj: 20 poduzeća i inistitucija, koje zapošljavaju ukupno oko 10.000 ljudi, plaćat će zaposlenicima oko 25 euro centa po kilometru bicikliranja na posao, najavio je ministar promenta jučer. Ukoliko se pokaže učinkovitim, program će se proširiti.

strong>2. lipnja 2014. (2014-06-3)

Slovakia launched call for proposal for reverse gas flow to Ukraine

Vijest važna za energetsku komponentu geostrateškog sukoba EU i Rusije u Ukrajini. EU, na čelu s Njemačkom, gradi mogućnosti da plinovodi prenose prirodni plin u suprotnom smjeru od uobičajenog, ako se prekine dotok iz Rusije, tako da Ukrajina može biti snabdjevana iz skladišta u Srednjoj Europi, izvora u Norveškoji i dopreme preko LNG terminala. To je srednjoročno rješenje za Europu, dok je dugoročno znatno smanjivanje ukupnih potreba za energijom i znatan rast obnovljivi, čime bi se znatno smanjio uvoz svih fosilnih goriva. (Vidi komentar na blogu od 7. ožujka: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/03/07/ukrajina-i-prirodni-plin-interesi-rusije-europe-i-sad/)

U međuvremenu, Rusija je nakon 10 godina pregovora sklopila ugovor s Konom o znatnom povećanju isporuka prirodnoga plina.

strong>2. lipnja 2014. (2014-06-2)

Factbox: Major steps by the Obama administration on climate change

Predsjednik SAD će danas objaviti nove propise, usmjerene na smanjivanje emisija ugljičnog dioksida iz postojećih TE na fosilna goriva. Regulativna agencija za okoliš (EPA) predložit će cilj smanjivanja iz postojećih postrojenja za 30% do 2030. godine. Obama u svojem drugom mandatu nastoji snažnije progurati mjere protiv klimatskih promjena, kojima se protive republikanci (ali i neki demokrati).

strong>2. lipnja 2014. (2014-06-1)

US Solar PV Installations Climbed To 1.3 GW In 1st Quarter of 2014 (73% Growth)

U prvom tromjesječju 2014. u SAD je instalirano 1,3 GW fotonaponskih panela, što je rast od 73% u odnosu na prvo tromjesječje 2013.. Ukupno je sada instalirano 13,40 GW. Očekuje se da će ove godine biti instalirano ukupno 6,6 GW. Od novih elektroenergetskih kapaciteta priključenih na mrežu u ta tri mjeseca, solarne su 74%, vjetar 20%. Coijene i dalje padaju, raste i sektor kućanstava (iako još daleko zaostaju za Njemačkom, Italijom, Kinom).

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s