listopad 2014

31. listopada 2014. (2014-10-58)

Ljubljana; first EU capital to adopt a Zero Waste strategy

Početkom rujna, Ljubljana je postala prvi europski glavni grad koji se pridružio mreži “Nula otpada”. Mrežu čine lokalne vlasti, koje su prihvatile cilj da se 100% komunalnog otpada reciklira.

Ljubljana je danas, među europskim metropolama, lider u postizanju ciljeva odvojenog prikupljanja i izbjegavanja nastajanja otpada. Odvojeno prikuplja 60% komunalnog otpada, te stvara po stanovniku godišnje manje od 150 kg ostatnoga otpada (koji se ne reciklira ili kompostira). Obavezala se do 2025. povećati postotak odvojenog prikupljanja na 78%, te smanjiti ostatni otpad na 60 kg po stanovniku godišnje.

31. listopada 2014. (2014-10-57)

Novi broj Lidera: Zdrava hrana – Nađite svoje mjesto u najbrže rastućem biznisu

Prenosimo s mrežnog sjedišta tjednika “Lider”:

Dvoznamenkasti rast prihoda danas je nedostižan većini tvrtki i djelatnosti u Hrvatskoj, no tržište organskih ili ekoproizvoda – od proizvodnje do prodaje – bilježi upravo takav, strelovit uspon.

Dvadesetak većih proizvođača lani je raslo od 14 do 280 posto! Doda li se tomu velik rast odjela zdrave hrane u trgovačkim lancima, organska hrana najpropulzivniji je dio hrvatskoga gospodarstva.

Hrvatska je 2011. zabilježila najveći rast prodaje ekoloških proizvoda u Europi, i to 20 posto u odnosu na 2010., kad je promet bio 69 milijuna eura. U 2012. bili smo također visoko na ljestvici europskih tržišta po udjelu ekoproizvoda, koji je kod nas bio 2,2 posto.
Upravo taj niski udjel dodatni je argument za tvrdnju da to područje ima golem prostor za rast. Zato ne začuđuje što broj certificiranih ekoloških proizvođača kod nas (većinom je riječ o obiteljskim poljoprivrednim gos- podarstvima – OPG-ovima) raste iz dana u dan. Primjerice, 2002. bila su registrirana samo dva ekološka proizvođača, a samo ove godine registrirano je 255 novih, pa su danas 1864 na popisu Ministarstva poljoprivrede.

Popis tvrtki koje najbrže rastu u ekohrani kao i analizu tržišta Danijele Dujmović Ojvan potražite u našem novom broju!

[Na temu ekološkog uzgoja – popularno, iako nekorektno, “zdrave hrane” – pogledajte na našem blogu članak o provokativnim zaključcima studije potencijala Zapadnog Balkana: “Sjeme promjene: Veliki potencijal ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/04/sjeme-promjene-veliki-potencijal-ekoloske-poljoprivrede-u-hrvatskoj/ ]

30. listopada 2014. (2014-10-56)

European Commission Studies Renewable Costs

Nova analiza, koju je za Europsku komisiju napravila savjetnička tvrtka Ecofys (www.ecofys.com), zaključuje da su elektrane na obnovljive izvore po troškovima približno izjednačene sa klasičnima.

U taj izračun nisu uključeni klimatski i zdravstveni troškovi koji se danas ne reflektiraju u tržišnim cijenama. Procjena tih troškova za klasične izvore je između 150 i 310 milijardi eura. Kad bi se ti troškovi uključili, obnovljivi bi bili bitno jeftiniji.

Subvencije u obnovljive izvore električne energije bile su 2012. godine 38,3 milijardi eura (ukupno za vjetar, sunce, biomasu i vodu), ali su i za klasične izvore (ugljen, uran i prirodni plin) značajnih 22,3 milijarde eura (uz znatno veću ukupnu proizvodnju, ali znatno manje novoizgrađenih elektrana).

Prosječni troškovi po megavatsatu tijekom životnoga vijeka (LCOE) iznose za TE na ugljen 75 eura, za kopnene elektrane malo više, za NE i TE na prirodni plin oko 100 eura, te za fotonaponske 100 do 115 eura. Za pučinske vjetroelektrane i koncentracijske solarne troškovi su znatno veći.

Tehnologije korištenja ugljena i urana ovise o javnoj potpori kao i prije više desetljeća, dok se subvencije za obnovljive smanjuju, jer tehnološki razvoj i ekonomija obima dovode do pada cijena.

30. listopada 2014. (2014-10-55)

Climate change could create more Boko Haram extremists – study

Jared Diamond u knjizi “Slom” ukazuje da postoji povezanost između genocida u Ruandi i prevelike napučenosti, koja je dovela do ekološke krize. Slično se spominje za Darfur, gdje su učestale sušne godine pojačale sukobe stočara i ratara za plodnu zemlju.

Savjetnička tvrtka za analizu rizika “Maplecroft” izdala je novo izdanje svojeg “Climate Change and Environmental Risk Atlas”. Identificira 32 zemlje u Africi i južnoj i jugoistočnoj Aziji u kojima bi nestašica hrane, povezana sa sušom i drugim prirodnim nesrećama mogla dovesti do pojačanih pobuna i ojačati ekstremističke grupe, kao što je radikalni islamistički pokret Boko Haram u Nigeriji. Nevolje mogu pogoditi područja u kojima živi dvije milijarde ljudi.

Nesigurnost prehrane i rast cijena hrane bile su među uzrocima “Arapskog proljeća”, naračito u Egiptu, kao i aktualnog sukoba u Siriji.

Studija je predočena u okviru rada znanstvenika i predstavnika vlada, koji su se ovog tjedna okupili u Kopenhagenu, radeći na finalnoj, sintetičkoj studiji IPCC o klimatskim promjenama, na osnovu tri studije objavljene u posljednjih 12 mjeseci. Finalni dokument bit će objavljen 2. studenoga.

30. listopada 2014. (2014-10-54)

Q&A: The EU’s 2030 climate targets

Jedan detaljniji prikaz o prihvaćenim ciljevima klimatske i energetske politike EU do 2030., o čemu smo pisali ovdje i na blogu (https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/10/24/o-buducnosti-europske-energetike-u-brislu-i-londonu/).

29. listopada 2014. (2014-10-53)

CNPC (China) agrees US$400m settlement for Chad dispute

Kina je snažno ekonomski nazočna u Africi, u potrazi za resursima potrebnim njenoj brzorastućoj ekonomiji. Ponašanje kineskih poduzeća jednako je, ili gore, od ponašanja zapadnih i drugih koji u Afriku dolaze.

Čad je u kolovozu kineskoj kompaniji CNPC otkazao pet licenci za ekploataciju nafte zbog kršenja pravila o zaštiti okoliša. Pred Pariškim arbitražnim sudom, tražili su odštetu od 1,2 milijardi USD. Nagodili su se, da CNPC plati 400 milijuna USD.

28. listopada 2014. (2014-10-52)

Spanish TSO identifies three power interconnection projects to France

Ovu je vijest zanimljivo spomenuti u kontekstu prošlotjednih odluka Europskog savjeta (tj. predsjednika vlada 28 članica EU) o ciljevima energetske i klimatske politike EU do 2030. godine (vidi: “O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/10/24/o-buducnosti-europske-energetike-u-brislu-i-londonu/ ). Na inzistiranje Španjolske i Portugala, prihvaćen je zajednički cilj pojačanja mreže prijenosa električne energije.

Španjolski operator prijenosnog sustava identificirao je tri potencijalna pravca povezivanja kopnenim dalekovodima sa Francuskom, koje bi bile jeftinije od podvodnog kabela u Biskajskom zaljevu.

Španjolska i Portugal imaju viškove elektroenergetskih kapaciteta i interes za izvoz u Europu. Međutim, ova gradnja će možda biti značajna i u kontekstu buduće EUMENA supermreže, koja bi u jedinstveni sustav povezala Europu, Sjevernu Afriku i Bliski Istok (vidi: http://www.dii-eumena.com/ )

Hrvatska je početkom prošlog desetljeća sagradila novu dalekovodnu konekciju sa Mađarksom, 2×400 kV, koja ima vrlo važnu ulogu za stabilnost hrvatskog elektroenergetskog sustava.

28. listopada 2014. (2014-10-51)

We won’t be Nine Billion: Jorgen Randers at TEDxMaastricht

Knjiga J. Randersa “2052: Globalna prognoza za sljedećih četrdeset godina : Izvještaj Rimskom klubu u čast 40. godišnjice izdavanja knjige ‘Granice rasta'” pojavila se u svibnju ove godine na hrvatskom. (To je vjerojatno 7. izdanje u svijetu, nakon engleskog originala 1945.). Autor je kao mladić (rođen je 1945.) bio jedan od autora povijesnog prvog izvještaja Rimskom klubu “Granice rasta” iz 1972.. Četrdeset godina kasnije, daje svoja predviđanja o tome što će se događati u slijedećih 40 godina. (Brojne podatke o knjizi, uključivo podatke na kojima zasniva prognozu, prezentacije idr., možete naći na sajtu http://www.2052.info/ .)

Jedno od najzanimljivijih njegovih predviđanja tiče se broja stanovnika na Zemlji. Po njegovoj projekciji, nećemo dostići 9 ili 10 milijardi oko 2050.-2060. godine (što je uobičajena pretpostavka – vidi tekst na blogu: “Kako dugoročno održivo hraniti devet milijardi ljudi?”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/08/24/kako-dugorocno-odrzivo-hraniti-devet-milijardi-ljudi/ ), nego će maksimum od osam milijardi biti dosegnut oko 2040. godine. Ne zbog gladi, ratova i drugih kriza, nego zato što će sve više žena odlučivati imati manje djece. To trebamo poticati i politikama i mentalnim stavom. Nakon toga, broj stanovnika mogao bi početi padati, te do 2100. godine doseći održivih četiri milijarde.

Na poveznici je video s njegovim 13-minutnim predavanjem na tu temu.

(Jedan članak sa sličnom idejom na blogu: “Slijedećih 50 godina – u svjetlu pogrešnih očekivanja iz 1960-ih”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/07/25/slijedecih-50-godina-u-svjetlu-pogresnih-ocekivanja-iz-1960-ih/ . Naravno, tu se radi samo o kratkom eseju, ne o studiji koja sumira 40 godina rada, kao u Randersovoj knjizi. Također vidi članak “Kakav će biti svijet 2100.? Što očekivati – i što činiti?”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/10/25/kakav-ce-biti-svijet-2100-sto-ocekivati-i-sto-ciniti/ i tome predhodeći “Ekologistički pesimizam vs tehnologistički optimizam”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/09/21/ekologisticki-pesimizam-vs-tehnologisticki-optimizam-1973-2013/)

27. listopada 2014. (2014-10-50)

China to shut factories during APEC to curb Beijing pollution: Xinhua

Kineska vlada naredila je da se tvornice u Pekingu privremeno zatvore, da bi se poboljšala kvaliteta zraka u gradu tijekom sastanka lidera azijsko-pacifičke zone (APEC) 7.-11. studenoga. Također apelira na građane da tih dana manje koriste automobile, a više javni prijevoz. Svi javni službenici dobit će šest slobodnih dana tijekom sastanka, da se smanji promet.

[Više smo puta ovdje i na blogu pisali, kako je Kina od sredine 2000-ih ozbiljno počela shvaćati katastrofičnost situacije okoliša i poduzimati mjere. Neki napretci su postignuti, ali zasad je to malo. Do početka 2000-ih, samorazumljivim se smatralo da je briga o zaštiti okoliša samo za bogate, da je rast industrije, standarda i BDP sada važan, a kasnije će se brinuti o saniranju šteta za okoliš. (Što neki i u Hrvatskoj danas ponavljaju – kao i prije 40 godina.) Neki su i ranije upozoravali, da bi bilo bolje neke mjere poduzimati na vrijeme, da se spriječe katastrofalni razmjeri devastacije. Zemlje u razvoju, kojima je Kina primjer kako se može razviti, mogu izvući neke pouke.]

25. listopada 2014. (2014-10-49)

The Solar Energy Revolution Everyone’s Ignoring… Is In Bangladesh

Je li solarna energija skupa igračka za bogataše? Neki tako misle. Drugi misle drugačije. Vidi članak na blogu iz prosinca 2013.: “Obnovljivi izvori su, naravno, samo za bogate…”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/12/14/obnovljivi-izvori-su-naravno-samo-za-bogate/ )

Još jedan primjer je Bangladeš. Neprofitna organizacija Grameen Shakti organizira postavljanje kućnih fotonaponskih sustava. Prema najnovijim podacima, oni su dosad instalirani u više od 1,5 milijuna domaćinstava.

Ova organizacija, osnovana 1996, nastavlja se na rad “Grameen Bank”, koju je osnovao Muhammad Yunus, za davanje mikrokredita koji pomažu sirotinji da se izvuče iz najgore bijede i ovisnosti. Za to je 2006. godine dobio Nobelovu nagradu za mir.

U članku na poveznici opširnije o njihovom radu. Također su omogućili instaliranje 28.762 bioplinskih postrojenja i 814.562 štednjaka (inače se kuha na otvorenoj vatri, što je vrlo nepogodno za zdravlje).

Bangladeš je ekstremno siromašna zemlja i ekstremno gusto napučena – više od 1000 ljudi na kvadratni kilometar. Dizanje razine mora moglo bi dovesti do toga da desetine milijuna ljudi moraju napustiti svoje domove i farme. (Vidi takočer članak o Indiji: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/05/31/indija-nova-vlada-stavlja-solarnu-u-srediste-energetske-politike/ )

Autor članka također piše: »After learning much more about the Bangladeshi solar revolution, I wonder how much small-scale solar growth is occurring under the radar in other developing countries. There are dozens and dozens of solar organizations and companies serving developing countries.«

24. listopada 2014. (2014-10-48)

OIE imali najveći udio u proizvodnji električne energije u Njemačkoj u prvih devet mjeseci

Tokom prvih devet mjeseci ove godine, obnovljivi izvori energije (bez hidroelektrana) su povećali proizvodnju za 8,6 TWh ili 9% u odnosu na isti period prošle godine. S obzirom da su svi drugi izvori energije proizveli manje ovaj rast je bio dovoljan da OIE postanu vodeći izvor električne energije u Njemačkoj po prvi puta.

Prema podacima Fraunhofer ISE, obnovljivi izvori energije su proizveli ukupno 116 TWh električne energije u prvih devet mjeseci ove godine. Većina te proizvodnje dolazi iz vjetroelektrana, solarnih elektrana i različitih izvora biomase koji su proizveli 104 TWh. Njihov rast u odnosu na isti period prošle godine je iznosio 8,6 TWh. Hidroelektrane su pak imale pad proizvodnje od 6,5 TWh ili 33%, na samo 13 TWh. Slična situacija se dogodila i 2011. godine, ali je zbog toga pada ukupni rast OIE ove godine iznosio 2,1 TWh.

Ostali izvori energije su imali proizvodnju od 262 TWh, pri čemu je iz termoelektrana na lignit proizvedeno 103 TWh, iz teškog ugljena 70 TWh i iz nuklearnih elektrana 66 TWh. Prirodni plin je proizveo samo 23 TWh. Njemačka radi razliku između lignita i teškog ugljena zbog toga što se termoelektrane na lignit nalaze odmah pokraj samih rudnika. (Izvor: http://www.renewablesinternational.net)

24. listopada 2014. (2014-10-47)

Greenpeace upozorava na europsku ovisnost o fosilnim gorivima

“Sputani. Zašto nas europski energetski divovi žele držati ovisnima o fosilnom gorivu iz uvoza” novi je Greenpeace-ov izvještaj kojim se želi razjasniti europska energetska politika, upozoriti na pretjeranu ovisnost o uvoznim gorivima, te prije svega pozvati europske čelnike da povećaju udio obnovljivih izvora energije i smanje emisije stakleničkih plinova.

Ukrajinska kriza dokazala je pretjeranu europsku ovisnost o fosilnim gorivima, posebice ruskom plinu, a posebno je zabrinjavajuća činjenica da je europski diplomatski odgovor gotovo nepostojeći dok su financijske posljedice velike. Europska unija godišnje potroši više od 400 milijardi eura na uvoz energenata koji zadovoljavaju 53% njezinih potreba.

Najveći europski proizvođači i distributeri električne energije, uključujući EDF, E.ON, GDF Suez, RWE, ENEL, Vattenfall, Iberdrolu i Gas Natural Fenosu, pokušavaju utjecati na postavljanje novih klimatskih i energetskih ciljeva podržavajući samo ciljno smanjenje stakleničkih plinova do 2030. godine, bez daljnjeg povećanja udjela obnovljivih izvora energije i smanjenja potrošnje. Ovakav stav proizlazi iz činjenice da bi povećanjem obnovljivih i smanjenjem potrošnje bio ugrožen njihov profit, kreditni rejting i vrijednost dionica. Naime, trećina prihoda osam najvećih elektroenergetskih kompanija u EU dolazi od plina i ugljena uvezenih iz zemalja izvan Europskog gospodarskog prostora, a upravo najveće prihode imaju E.ON, GDF Suez i ENEL. (…)

(Dalji tekst pročitajte na priloženoj poveznici.)

24. listopada 2014. (2014-10-46)

Predsjednik na Europskom plinskom summitu u Londonu: “Trebamo partnerstvo s vodećim ljudima industrije”

Neposredni nastavak na prethodnu vijest: istovremeno dok je zasjedao Europski savjet u Brislu, predsjednik Ivo Josipović sudjelovao je jučer na “Europskom plinskom summitu”, kojeg je organizirao “Financial Times” u Londonu.

Ponovio je frazu kako se hrvatska nada postati »važno energetsko čvorište u regiji Jugoistočne Europe«, u okviru nastojanja za diversifikaciju dobavnih pravaca za prirodni plin da se smanji ovisnost o Rusiji. Spomenuo je napredak planova za izgradnju LNG terminala ispred Rijeke »koja je jedna od europskih prirodnih luka s najboljim položajem za prihvat prekooceanskih brodova«.

Spomenuo je koncesije za istraživanje ugljikovodika na moru i kopnu i otvaranje Hrvatske novim investicijama u proizvodnju ugljikovodika, a osobito zemnog plina; dakle je prešutno zaobišao naftu, u skladu sa svojim “zelenim programom” (tj. nastojanjem da zadovolji razne strane).

Na europskom nivou, spomenuo je što svi govore: jedinstveno energetsko tržište, sigurnost opskrbe, zaštita okoliša itd. »EU je svjetski lider u čistim energijama i djelovanju po pitanju klimatskih promjena i iznimno je važno da to zadržimo«. Bilo bi također lijepo, da Hrvatska u tome sudjeluje…

U prikazu njegovog govora na sajtu predsjednik.hr stoji nesuvislo: »važnost plina kao energenta kojim raste udio obnovljivih izvora«, kao da prirodni plin spada u obnovljive izvore; nadajmo se, da je to greška prepričavača.

Ali bio je i konkretniji vezano s pregovorima koji su se isti dan vodili u Brislu, istakavši posebne zahtjeve bivših komunističkih zemalja, tj. “istočnih država”, koje, da ne uvijamo, traže više love od zapadnih država: »Podsjetio je i da je u svom članku objavljenom u travnju u Financial Timesu upozorio na jaz između istočnih i zapadnih država članica EU-a koji proizlazi iz ranjivosti istočnih država ne samo na prekide opskrbe nego i na povećanja cijena energenata koji štete njihovoj konkurentnosti. Upozorivši da bi dogovor o ciljevima za smanjenje emisije štetnih plinova do 2030. mogao biti ugrožen jer povećanje cijena energenata u teškoj industriji ugrožava 30 milijuna radnih mjesta širom kontinenta, a najviše na istoku, Predsjednik je rekao kako je nužno postići konsenzus o sredstvima za kompenzaciju temeljite rekonstrukcije energetike istočnih država.«

24. listopada 2014. (2014-10-45)

EU members agree on 40% of GHG emission reduction by 2030

Predsjednici vlada članica Europske unije (Europski savjet) složili su se danas oko ciljeva energetske i klimatske politike do 2030. godine. Prihvaćeni su ciljevi, koje je predložila Europska komisija, da se do 2030. godine emisije stakleničkih plinova smanje za barem 40% u odnosu na 1990., a udio obnovljivih u primarnoj potrošnji energije poveća na 27% (što je prihvaćeno kao obavezujuće za nivo EU, ali će tek trebati razraditi obaveze za pojedine članice).

Prihvaćen je cilj da se energetska učinkovitost do 2030. poboljša za 27% u odnosu na “bussines-as-usual” scenario, umjesto 30% koliko je bio prijedlog Komisije. Ovo je bio kompromisni prijedlog grupe zemalja, među kojima je bila i Hrvatska.

Na inzistiranje Portugala i Španjolske, prihvaćen je cilj da se poveća kapacitet prijenosa električne energije u EU za 15%.

(Vidi jučer objavljen članak na našem blogu: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/10/23/lideri-europske-unije-o-energetskoj-i-klimatskj-politici/ )

Predsjednik hrvatske vlade Zoran Milanović sudjelovao je na skupu – kako smo jučer pisali, očito s totalnim nerazumijevanjem o čemu se radi (što je doduše za njega normalno, o bilo čemu se radilo).

23. listopada 2014. (2014-10-44)

South Florida City Votes To Secede In Last-Ditch Effort To Avoid Being Swallowed By The Sea

Gradsko vijeće grada South Miami na Floridi prihvatilo je rezoluciju, kojom poziva na otcjepljenje Južne Floride od sjevernog dijela, koji blokira akcije za suzbijanje klimatskih promjena. Dizanje morske razine bi Južnoj Floridi, području veličine Hrvatske (oko trećine površine Floride), moglo nanijeti velike štete.

Hoće li biti potrebno slati međunarodne mirovne snage? 😦

23. listopada 2014. (2014-10-43)

TVO estimates Olkiluoto-3 nuclear project delays to €2.3bn (Finland)

Nedavno smo na blogu objavili dva članka s pregledom stanja nuklearnih elektrana u svijetu. Loše vijesti za nuklearce stižu i dalje.

U Finskoj je u gradnji reaktor Olkiluoto-3. To je tzv. “reaktor treće generacije”, poznat po kratici “EPR” (Europski napredni reaktor s vodom pod tlakom), koji bi trebao imati znatno unaprijeđene sigurnosne sustave. Još jedan takav gradi se u Francuskoj, a dva u Kini.

Finski parlament donio je odluku o gradnji 2002., što je bila prva odluka o gradnji nove nuklearne elektrane u Europi nakon više od desetljeća. To je dovelo do istupanja zelenih iz koalicijske vlade, koja je ipak održala većinu u parlamentu. Finska ima u pogonu četiri reaktora, sagrađena između 1977. i 1980., kojima je licenca za rad produljena na 50 do 60 godina (vidi tekst o Finskoj na world-nuclear.com, http://www.world-nuclear.org/info/Country-Profiles/Countries-A-F/Finland/ ).

Gradnja se međutim jako otegla i troškovi narasli. Gradnja reaktora, snage 1.600 MW, započela je 2005. godine. Bio je planiran završetak radova do 2009.. To je bilo odgođeno za 2014., zatim za 2016. pa nedavno za 2018. (Vidi Reutersovu članak: http://uk.reuters.com/article/2014/09/01/finland-nuclear-olkiluoto-idUKL5N0R20CV20140901 ). Procjenjeni troškovi porasli su s prvotnih tri milijarde na 6,5 milijardi eura, a po posljednjoj procjeni 8,5 milijardi.

Voditelj projekta, finska kompanija TVO, i izvođači, konzorcij Areva-Siemens, spore se oko toga tko je kriv i tko treba podnijeti dodatne troškove. Pokrenut je postupak pred Međunarodnom trgovinskom komorom (International Chamber of Commerce’s,ICC).

Zbog ovih problema, odgođen je i početak rada na slijedećem planiranom reaktoru, Olkiluoto-4.

22. listopada 2014. (2014-10-42)

GWEC plans up to 2,000 MW of wind capacity in 2030, in line with Enerdata forecasts

[U naslovu članka na donjoj poveznici je tipfeler: treba biti “2.000 GW” a ne “2.000 MW”.]

Globalno vijeće za energiju vjetra (GWEC) i Greenpeace objavili su izvještaj “Global Wind Energy Outlook”. Predviđaju tri scenarija razvoja vjetroelektrana. U “naprednom scenariju” predviđaju da će ukupno instalirani kapacitet godine 2030. biti 2.000 GW (dvije tisuće gigavata, odnosno dva milijuna megavata). Te će vjetroelektrane davati 17-19% svjetske proizvodnje električne energije i smanjiti emisije ugljičnoga dioksida za više od tri milijarde tona godišnje. Od toga bi 28% moglo biti u Kini.

Krajem 2013., instalirani kapacitet vjetroelektrana dosegao je 318 GW, a do kraja ove godine očekuje se instalacija oko 45 GW. Očekuje se, čak i u umjerenom scenariju, da će se tempo znatno ubrzati.

O ovom izvještaju se može čitati na raznim sajtovima. Prenosimo poveznicu na kratak tekst sa sajta konzultantske tvrtke Enerdata, koja nije “zelena”, nego sa stajališta ekonomskih interesa analizira i daje savjete o globalnim energetkim kretanjima. Po njihovoj procjeni (“EnerFuture service”), u optimističkom scenariju predviđaju instaliranih 2.200 GW godine 2030. (a u “Business as usual” ipak značajnih 1.300 GW).

20. listopada 2014. (2014-10-41)

Wind Energy Costs Super Low, Despite Heartland Shenanigans (Chart & Graphs)

Tri nove studije pokazuju ekonomske prednosti vjetroelektrana pred ostalim tipovima elektrana. Jedna od njih je studija financijske savjetničke tvrtke Lazard, koju spominjemo u članku na blogu “Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada!” (https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/09/29/obnovljivi-izvori-energije-buducnost-je-sada/)

19. listopada 2014. (2014-10-40)

Putin Strengthening China-Russia Ties for Renewable Energy Development

Rusija je ušla u otvoreni konflikt s Europskom unijom i SAD oko Ukrajine. Koriasti svoju moć kao veliki izvoznik prirodnoga plina, a također i nafte i ugljena. To je međutim oružje ograničenoga dometa, ako nema zaleđe trajne šire ekonomske moći, što su iskusile zemlje OPEC-a prije 30-ak godina, kad je naglom rastu cijena nafte 1979. slijedio nagli pad sredinom 1980-ih.

Jedan od ključnih strateških smjerova Rusije je jačanje veza s rastućom velesilom Kinom. (Vidi na blogu članak “BRICS ruši svjetski monopol dolara?”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/07/16/brics-rusi-svjetski-monopol-dolara/ ).

Kina je posljednjih godina svjetski lider u rastu korištenja obnovljivih izvora energije, dok je Rusija to područje dosad zanemarivala. Sada je i Rusija počela poticati razvoj, s ciljem da udio obnovljivih u proizvodnji električne energije poveća sa sadašnjih 0,8% na 2,5% do 2020. godine. u tome dogovaraju suradnju s kineskim poduzećima.

Kako će se slijedećih godina i desetljeća odigravati ta geopolitička i svjetsko-ekonomska igra, teško je predvidjeti. Neki ruski analitičari se boje da bi se Rusija mogla naći u dugoročno podređenom položaju prema Kini uz hladne odnose prema puno bližoj EU, zbog interesa trenutne politike.

17. listopada 2014. (2014-10-39)

Ekonomika nuklearne energije: problemi su danas isti kao prije 40 godina

Pregledni tekst na našem blogu. Mnoge poveznice, s dotjeranim i dopunjenim komentarima, kao i nove informacije. Osnovni naglasci:

* Francuska potvrdila plan drastično smanjenja nuklearne energije i intenzivnog razvoja obnovljivih i smanjivanja potreba.
* Bilješka o filozofiji energetike
* Velike nade 1950-ih, naglo opadanje 1980-ih
* Nasuprot očekivanome kod tehnologija koja sazrijeva i industrije koja se širi, troškovi gradnje i rada stalno su rasli.
* Zasad nema “nuklerne renesanse” u SAD
* U svijetu je u pogonu 388 reaktora, 50 manje od maksimuma 2002..
* U gradnjije 67 reaktora, od toga 2/3 u tri zemlje: Kina, Indija i Rusija. Od toga, u gradnji 49 reaktora preokoračeni su rokovi.
* Financijski kapital ne vjeruje u nuklearnu energiju: nemoguće je privući investitore bez obilnih državnih potpora.
* Investicijska banka Citigroup: nuklearna se ekonomski ne može takmičiti s obnovljivima.
* Za novu NE Hinkley Point C u UK, vlada garantira otkupnu cijenu, tijekom 35 godina, veću nego što se danas dane za velike solarne elektrane, i dvaput veću nego za vjetroelektrane na kopnu.
* Troškovi za dekomisiju postojećih britanskih nuklearnih postrojenja protegnut će se kroz 120 godina i iznositi ukupno 110 milijardi funti.
* Nuklearna fuzija: prvi kilovati tek oko 2040. g..

17. listopada 2014. (2014-10-38)

Solar power is growing so fast that older energy companies are trying to stop it

Još jedan tekst o političko-ekonomskoj borbi oko fotonaponskih sustava u SAD. Kao što smo više puta pisali, mnoga elektroprivredne poduzeća (utilities) nastoje političkim sredstvima spriječiti širenje konkurencije, i održati model teritorijalnog monopola koji postoji više od sto godina. U članku se spominje Studija Edison Electric Institute iz siječnja 2013., o kojoj smo pisali, te nedavna studija Lawrence Berkeley National Laboratory, o kojoj smo također pisali. (vidi i tekst na blogu: “Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada!”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/09/29/obnovljivi-izvori-energije-buducnost-je-sada/ ). Članak daje detaljni prikaz situacije, procjena trendova, aktualnih debata i političkih borbi.

Komentar na istu temu:While the Use of Renewables Grows, is Net-Metering in Danger?

Because of the aggressive implementation of distributed generation, a recent Washington Examiner article noted that there are now proposals in 20 states to consider either scaling back or eliminating net-metering laws. Those proposals, as also noted by Vox, are creating odd political dynamics. While the conservative American Legislative Exchange Council has drafted model legislation to pare back solar subsidies, arguing that continued increased rooftop solar installations will cause utilities to raise rates on those without rooftop solar installations, other conservatives (including some Tea Party groups) oppose efforts by government to restrict rooftop solar or impose new fees or taxes on it.

17. listopada 2014. (2014-10-37)

Lockheed Martin Pursuing Compact Nuclear Fusion Reactor Concept

Kompanija Lockheed Martin objavila je da radi na projektu kompaktnog fuzijskog reaktora (CFR) i da bi prototip mogao biti dovršen za pet godina, a za deset godina i demonstracijsko postrojenje priključeno na mrežu. To je brže, nego što najavljuje europski istraživački centar ITER, koji spominjemo u članku na blogu, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/10/14/ekonomika-nuklearne-energije-problemi-su-danas-isti-kao-prije-40-godina/ ).

Prema najavama (širi prikaz i komentar: http://thinkprogress.org/climate/2014/10/15/3580379/fusion-power-lockheed-martin-cfr/ ), reaktor snage 100 MW trebao bi biti toliko malen da ga se može prevoziti u kamionu.

LM se bavi prvenstveno oružjem i avionima. Zapošljava 113.000 ljudi i prošle godine je imala 45 milijardi USD prihoda.

14. listopada 2014. (2014-10-36)

PREDSTAVLJAMO Prototip solarne toplane u Badnjevcu

Prof.dr. Vladan Petrović izradio je prototip solarne toplane (koncentracijski solarni sustav sa spremnikom topline) u Badnjevcu kod Kragujevca. Srpski mediji povremeno pišu kako nudi “besplatnu struju”, što naravno nije točno.

Radi se o razvoju tehnologije, koja je u posljednjih desetak godina u drugom planu zbog spektakularnog razvoja fotonaponskih sustava, dok su cijene CSP ostale visoke. U budućnosti, međutim, moguć je njihov znatniji razvoj. Prednost je, da visoka temperatura omogućuje pohranu energije u nekom fluidu i time rad toplane odnosno elektrane i kad sunca nema. (Vidi članak na našem blogu iz svibnja 2013: “Koncentracijske solarne elektrane: vijesti iz Kalifornije, Saudijske Arabije, Indije i Australije”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/05/08/koncentracijske-solarne-elektrane-vijesti-iz-kalifornije-saudijske-arabije-indije-i-australije/ )

Na ovoj je poveznici, na mrežnom sjedištu energetskiportal.rs, detaljniji prikaz projekta. Glavna Petrovićeva inovacija, prema prikazu, u sustavu čuvanja toplote, prema prikazu, nije u koncentratoru nego sustavu pohrane toplote.

14. listopada 2014. (2014-10-35)

Inženjerski i ekonomski pristup obnovljivima

Komentar u jednoj diskusiji, koja je s opće ekonomije prešla na ekonomiku obnovljivih izvora energije. Može biti zanimljiv za razjašnjenje nekih osnovnih pojmova.

(…) Ti si spomenuo da postoji tržište električne energije, a ja sam napomenuo, da upravo u tome jest poanta, da to tržište postoji zahvaljujući državnoj regulativi. (…)

E sad, kad se radi o “kućnim” fotonaponskim sustavima, reda veličine kilovata, inženjerski gledano, postoji bitna razlika prema “utility scale”. “Inžinjerski pristup” ne može se svesti na navedenu trivijalnost. A onda postoji i velika ekonomska razlika.

Eletrane koje su “utility scale”, tj. svoju proizvodnju predaju prijenosnoj ili distributivnoj mreži, konkuriraju jedna drugoj. Gledamo za razne elektrane LCOE i druge ekonomske pokazatelje.

Ali, ako pojedini potrošač razmišlja da postavi malu elektranu, čija će se proizvodnja trošiti na mjestu proizvodnje ili neposrednoj blizini, on ne uspoređuje investiciju i LCOE s onom utility-scale elektrane. On uspoređuje s cijenom, koju plaća lokalnoj utility za struju iz mreže. Razina, kad su LCOE jednake, naziva se “grid parity”.

To je dakle bitno drugačija kategorija, I upravo tu dolazi do dramatične promjene (…)

Sad se pojavljuje ne samo individualna proizvodnja na mjestu potrošnje, koja smanjuje potrebu za strujom iz mreže pa ugrožava prihode utilities, nego i mogućnost gradnje mikromreža, koje uništavaju dosadašnji tehnički monopol elektrodistributivnih područja. I sad utilities nastoje svojim utjecajima na vlade to spriječiti.

Njihovu nervozu u SAD prouzročila je studija koju je napravio Edison Electric Institute u siječnju 2013.: Disruptive Challenges: Financial Implications and Strategic Responses to a Changing Retail Electric Business.

Inžinjerski i ekonomski pristup su komplementarni i ne mogu se svesti na trivijalnosti.

13. listopada 2014. (2014-10-34)

Sweden faces future without nuclear

Nedavni parlamentarni izbori u Švedskoj donijeli su pobjedu ljevici, pa je formirana vlada socijaldemokrata i zelenih. Prema koalicijskom ugovoru, bit će osnovano energetsko povjerenstvo s ciljem postizanja elektroenergetskog sustava zasnovanog 100% na obnovljivima; koalicijski se partneri ne slažu o brzini postizanja toga cilja. To bi značilo zatvaranje deset postojećih nuklearnih reaktora bez gradnje zamjenskih, suprotno odluci prethodne vlade desnoga centra iz 2009.. Državna tvrtka Vattenfall zaustavila je planove za gradnju jednog zamjenskog reaktora.

Švedska proizvodi i troši po stanovniku znatno više električne energije od europskoga prosjeka. Godine 2012. proizvela je 153 TWh (milijardi kilovatsati), od toga 66 u hidroelektranama, 60 u nuklearnim i 17 milijardi u elektranama na druge obnovljive izvore. Posljednja brojka vrlo brzo raste posljednjih godina, a odnosi se ponajviše na korištenje biomase i vjetra. Prema najavi nove vlade, znatnije će se poticati i pučinske vjetroelektrane i solarna energija. Tako bi se do 2020. iz ostalih obnovljivih trebalo dobivati 30 TWh.

13. listopada 2014. (2014-10-33)

Global energy efficiency market in 2012 estimated at US$310bn

Prije nekoliko dana pisali smo da je Međunarodna energetska agencija (IEA) objavila izvještaj o tržištu proizvoda i usluga vezanih za energetsku učinkovitost u zemljama članicama Agencije, koje čini većina ćlanica OECD (http://www.iea.org/W/bookshop/463-Energy_Efficiency_Market_Report_2014). Evo još nekih podataka.

Ukupne investicije u energetsku učinkovitost u 2011. godini procijenjene su između 310 i 360 milijardi USD. Izbjegnuta potražnja za energijom, koja je postignuta povećanjem učinkovitosti, veća je od ukupne potrošnje energije iz fosilnih goriva u tim zemljama. Ukupna potrošnja energije je danas 60% manja, nego što bi bila da nije bilo poboljšanja učinkovitosti u posljednjih 40 godina.

Investicije u učinkovitost su oko polovice investicija u naftu i plin, te su veće od investicija u obnovljivu energiju, kao i od investicija u termoelektrane.

Do godine 2011, u 11 zemalja članica IEA postignut je kumulativni nivo ušteđene energije od 1,337 milijardi tona ekvivalentne nate, što je više od ukupne potrošnje svih energenata u Europskoj uniji. Da nije bilo mjera poticanja učinkovitosti od 2001., ukupna finalna potrošnja energije 2011. godine bila bi za 218 milijuna tona ekvivalentne nafte veća.

13. listopada 2014. (2014-10-32)

France commits to cut nuclear share in power mix to 50% by 2025

Francuska Nacionalna skupština prihvatila je prvi članak zakona o energetskoj tranziciji, koji određuje da će se udio nuklearne u proizvodnji električne energije smanjiti sa 75% na 50% do 2025..

Nadalje, ukupna potrošnja energije treba se prepoloviti između 2012.. i 2050. godine. Emisije stakleničkih plinova trebaju se smanjiti za 40% do godine do 2030. u odnosu na 1990.. Obnovljivi izvori trebaju dostići 32% finalne potrošnje energije do 2030..

Očekuje se da će novo zakonodavstvo o energetskoj tranziciji, ukljućujući mjere za zgradarstvo, promet i recikliranje otpada, biti izglasano sutra (14. listopada). Ovim se ozakonjuju prijedlozi vlade, o kojima smo pisali na blogu, u članku “Francuska energetska tranzicija” 20. lipnja, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/30/francuska-energetska-tranzicija-nuklearke-out-obnovljivi-in/ .

Istovremeno je definitivno odbačen prijedlog ekološkog poreza na teške kamione, koji je prvobitno trebao biti uveden u srpnju 2013.. Takozvana “tranzitna pristojba”, koja ga je trebala zamijeniti, odgođena je za slijedeću godinu.

12. listopada 2014. (2014-10-31)

Low birth rates can actually pay off: Having fewer children can boost a country’s standard of living, experts say

Studija u časopisu “Science” analizira odnos fertiliteta (broja djece koje ima prosječna žena) i ekonomskih pokazatelja u 40 zemalja. Premalo djece loše je za ekonomiju, jer stanovništvo stari i smanjuje se radna snaga i javni prihodi. Previše je naravno također loše. Studija zaključuje da je nešto manje od dvoje djece po ženi optimalno.

[Međutim, ekologistički dugoročni pristup ukazuje na probleme prevelike napučenosti. Kina je nešto olabavila, ali nije odustala od “politike jednog djeteta” i to će uskoro dovesti i do pada ukupnog broja stanovnika. Može li recimo Indija dugoročno (na sto i više godina) održivo gospodariti svojim prostorom, a da na polovici površine Europe živi dvaput više stanovnika, uz ambicije da bitno poveća životni standard? Da i ne govorimo o Bangladešu, s više od tisuću stanovnika na kvadratni kilometar.]

12. listopada 2014. (2014-10-30)

Chile Top Renewables Market on Sunny Desert, Windy Shores

Otkad je u ožujku o.g. funkciju predsjednika Čilea preuzeo Michelle Bachelet, odobreno je 76 projekata razvoja obnovljivih izvora. Čile ima predjele vručih pustinja i područja s jakim vjetrom, a također i velike mogućnosti za korištenje geotermalnih voda.

Čak i bez subvencija i bez uvedenih naknada za utjecaje na okoliš fosilnih goriva ili nuklearne energetike, solarna energija je postigla cjenovnu konkurentnost i mrežni paritet. Velike rudarske kompanije, koje troše trećinu električne energije u zemlji, okreću se solarnoj energiji.

10. listopada 2014. (2014-10-29)

Nenad Kralj piše na svom fb profilu:

Posebni dojmovi s jučerašnjeg snimanja priloga za Pinklec na rame iz TE Jertovec. Čovjek gleda i ne vjeruje. Turbine i generatori izrađeni 1954. godine spremno čekaju za pokret. U roku od 15 minuta mogu početi sa proizvodnjom električne enrgije. Ono kaj me se posebno dojmilo je da na njima ne piše nikakvo strano ime već Jugoturbina i Rade Končar. Naši ljudi su sve izgradili i sastavili …

(Naš dodatak: TE Jertovec radi na prirodni plin. Sagrađena je na mjestu gdje je ranije bila termoelektrana koja je koristila lignit iz Zagorskih rudnika ugljena. Plinske termoelektrane imaju prednost pred onima na ugljen da se brzo uključuju i isključuju – iako novije TE na ugljen znatno smanjuju razliku. Zato su služile i još služe kad se u sustavu ukaže potreba, pa je TE Jertovec u pogonu oko 1000 sati godišnje.)

(Važna je činjenica, da su nekad hrvatska poduzeća bila u stanju takve poslove sama obaviti. I značila su nešto i u svijetu. Dolazilo je međutim do postepenog nazadovanja 1970-ih i 1980-ih. Pa je rečeno da je za sve kriv socijalizam, te da je pravi put sve to uništiti. Pa npr. domaća poduzeća krajem 1990-ih nisu bila u stanju završiti gradnju TE Plomin B. Sad su već ljudi interiorizirali da nemamo nikakvu pažnje vrijednu industriju i da je nikad nećemo ni imati, pa nema smisla ni pokušavati.)

10. listopada 2014. (2014-10-28)

Can the energy transition make Germany independent of Russian gas?

Prije nekoliko dana prenijeli smo izjavu danskog ministra vanjskih poslova da je energetska tranzicija ka niskoulgjičnoj energetici važna strategija, da se izbjegnu štete zbog sukoba sa Rusijom koja u Europu izvozi znatne količine prirodnoga plina. (http://planetark.org/wen/72288) O tome smo na blogu pisali u ožujku. (https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/03/07/ukrajina-i-prirodni-plin-interesi-rusije-europe-i-sad/)

Na poveznici je prikaz studije, koju je za Njemačku napravio Fraunhofer Institute. Često se u prikazima obraća pažnja samo na električnu energiju, ali mnogo se više plina troši za grijanje. (Studija kao pdf, na njemačkom: http://www.gruene-bundestag.de/fileadmin/media/gruenebundestag_de/themen_az/energie/PDF/Erdgassubstitution_final.pdf ) Njemačka uvozi 90% prirodnoga plina koji troši, a od toga 39% iz Rusije (energetska vrijednost 900 TWh ukupno, uvoz iz Rusije 314 TWh). Studije zaključuje da Energiewende može učiniti Njemačku nezavisnom od uvoza plina iz Rusije do 2030. g.. To se može postići kombiniranim korištenjem energetske učinkovitOsti u graditeljstvu (pasivne kuće), proizvodnjom biometana, instaliranjem toplinskih pumpi i drugim mjerama.

10. listopada 2014. (2014-10-27)

Capital is moving to clean energy – governments need to get out of way

Borba protiv globalnog zatopljenja zahtijeva značajnu intervenciju država. Zbog toga su obožavatelji slobodnog tržišta u pravilu neprijateljski raspoloženi prema tim mjerama i prema investicijama u “čistu energiju”. Međutim, stvari nisu tako jednostavne.

Masovni tok kapitala na svjetskom financijskom tržištu počeo se okretati ka investicijama u čistu energiju. Vlade, poput one australijske (koja snažno zastupa interese izvoznika ugljena i klasične energetike), najbolje bi napravile da se maknu s puta. Velike investicije u niskougljične tehnologije dolaze od razvojnih banaka, nekih investicijskih banaka, te od osiguravateljskih kuća.

Naprotiv, počele su opadati investicije u sektor fosilnih goriva.

10. listopada 2014. (2014-10-26)

Installed Solar Power Prices Continue To Drop In US, Still Much More Expensive Than In Germany

Novi izvještaj “Tracking the Sun”, koji priprema američki Lawrence Berkeley National Laboratory (LBNL), pokazuje da je cijena instaliranja solarnih sustava u SAD još uvijek znatno veća nego u Njemačkoj i drugim europskim zemljama. (Vidi o tome članak iz veljače 2013: http://cleantechnica.com/2013/02/17/why-german-solar-is-so-much-cheaper-than-u-s-solar-updated-study/ .) Ukupna cijena postrojenja vršne snage do 10 kW godine 2013., bez PDV-a, u Njemačkoj je iznosila 2,1 USD po vatu vršne snage, u Italiji 2,9 a u Japanu i u SAD 4,4.

10. listopada 2014. (2014-10-25)

A cost-effective and energy-efficient approach to carbon capture

Israživači tragaju za učinkovitim i jeftinim naćinima da se ugljični dioksid, stvoren izgaranjem fosilnih goriva, izdvoji iz dimnih plinova. Nakon toga bi se mogao uskladištiti i time spriječiti odlazak u atmoferu i pojačanje učinka staklenika. Apsorbcija se može ostvariti pomoću čvrstih prašnatih tvari, ili tekućina.

Grupa istraživača iz Švicarske, SAD i Kine komibinirala je oba pristupa, dobivajući žitku tvar (slurry), koja obećava napredak u željenom cilju (relativno jednostavna tehnologija, prihvatljivi troškovi, ne prevelik utrošak energije).

10. listopada 2014. (2014-10-24)

India approves projects in dash for growth, alarming green groups

Krajem kolovoza, indijski ministarstvo okoliša odbilo je prijedlog gradnje predložene hidrolektrane Dibang od 3000 MW, u udaljenom i netaknutom dijelu zemlje, zbog potencijalnih šteta za okoliš krčenjem šume i narušavanjem bioraznolikosti.

Manje od mjesec dana kasnije, promijenili su odluku i dali dozvolu.

Elektrana je jedan od stotina projekata, od kojih su mnogi bili višestruko odbijani ranje, koji su odobreni od svibnja, kad je vlast preuzela nova vladu na čijem je čelu Narendra Modi.

Vlada je također oslabila propise o zaštiti okoliša i smanjila broj nezavisnih članova Nacionalnog odbora za zaštitu okoliša.

Modi je pobjedio na izborima obećavajući oživljavanje ekonomije i osiguranje elektrike za 400 milijuna ljudi koji je još nemaju, u čemu računa na sve vrste izvora.

Vlada ipak obećava da veće štete za okoliš neće biti dozvoljene. Organizacije civilnoga društva izražavaju negadovanje i društvena borba se nastavlja.

10. listopada 2014. (2014-10-23)

Burkina Faso’s poorest farmers outsmart climate change – report

Tijekom posljednja tri desetljeća, najsiromašniji seljaci u Burkini Faso priveli su proizvodnji 300.000 hektara degradiranog zemljišta, na kojima proizvode hranu za pola milijuna ljudi. Prema izvještaju, koji je u srijedu objavio britanski Overseas Development Institute (ODI), njihov uspjeh zasniva se na inovativnim metodama, koje su sami razvili.

Burkina Faso suočena je s klimatskim promjenama, koje su dovele do teških suša i nestabilnih kiša. Usprkos siromaštvu i pothranjenosti, oni ipak uspijevaju uzgajati hranu tijekom ekstremnih suša i izbjeći umiranje od gladi.

Njihov uspjeh može biti dobar prijer za učenje, jer u slijedećim desetljećima trećina obradive zemlje u svijetu bit će podložna degradaciji. Ti uspjesi rezultat su zajedničkih napora lokalnih zajednica, a ne pojedinaca niti državnih mjera.

10. listopada 2014. (2014-10-22)

NE spaljujte resurse, zdravlje i javni interes!

Tražimo od gradskih zastupnika da se usprotive prijedlogu Plana gospodarenja otpadom Grada Zagreba (PGO), poručili su aktivisti Zelene akcije i udruge UZOR na današnjoj prosvjednoj akciji ispred zagrebačke Gradske skupštine. Ovaj Plan predviđa izgradnju štetne spalionice otpada, a zanemaruje prevenciju nastanka otpada, odvojeno prikupljanje i reciklažu. (…)

Prijedlog PGO spalionicu otpada predstavlja kao jedino rješenje za pitanje otpada u Zagrebu, a uopće ne daje alternativu niti ne analizira mjere koje su prioritetne prema Zakonom propisanoj hijerarhiji gospodarenja otpadom: prevencija nastanka otpada, ponovna uporaba, odvojeno prikupljanje „od vrata do vrata“ i maksimalno recikliranje. Kombinacijom ovih mjera, zajedno s alternativnim zbrinjavanjem mulja iz Pročistača voda, količine otpada se mogu smanjiti i preko 95% u odnosu na ukupnu količinu, (…)

Sustav gospodarenja otpadom koji se predlaže Planom ne uključuje nikakve mjere kojima bi se odvojeno prikupljen otpad sa sadašnjih 25% do 2020. godine povećao na Zakonom propisanih najmanje 50%. (…)

DODATNA INFORMACIJA: Prijedlog Plana gospodarenja otpadom do 2015. Gradska skupština Zagreba prihvatila je s 28 glasova za i 21 protiv. (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/354005/Zagreb-dobio-Plan-nakon-samaranja-Bandica-Bernardica-i-Kosora.html) Za su bili zastupnici i zastupnice Nezavisne liste Milana Bandića, HSLS-a, HSS-a, Bloka umirovljenici zajedno i Stranke umirovljenika, a protiv SDP i HDZ.

Spomenimo, usput, da su HSS i HSLS na posljednim lokalnim izborima bile u koaliciji sa strankom “Zelena lista”, čija predsjednika Vlasta Toth nije osvojila mandat u GS jer je bila prenisko na listi. ZL se krajem 2013. ugasila i malobrojno članstvo prešlo u ORaH.

SDP je ranijih godina, kad je obnašao vlast, bio intenzivno uključen u planove za gradnju spalionice. Sad je na sjednici predsjednik gradskog SDP-a Davor Bernardić rekao: »Spalionica u Beču otvorena je 1971. (…) Od tada se svijet drastično promijenio; čovjek ide u smjeru kojem se vraća prirodi. Šest direktiva koje je donijela Europska komisija ide prema tome da do 2030. nećemo imati spalionice u Europi.«

10. listopada 2014. (2014-10-21)

Jagoda Munić ponovno izabrana za predsjednicu najveće svjetske mreže udruga za zaštitu okoliša „Friends of the Earth International“

Jagoda Munić iz Zelene akcije u ponedjeljak je na godišnjoj skupštini Friends of the Earth International (FoEI) u Šri Lanki ponovno izabrana za predsjednicu ove najveće svjetske mreže udruga za zaštitu okoliša, na mandat od dvije godine. Ponovni izbor je potvrda kvalitete njenog dosadašnjeg rada na čelu FoEI, a predstavlja i svojevrsno priznanje Zelenoj akciji, kao jednoj od najaktivnijih grupa unutar FoEI.

FoEI okuplja 75 udruga za zaštitu okoliša iz isto toliko država svijeta, te ima preko 2.000.000 članova i podržavatelja. Zelena akcija je članica ove mreže već 12 godina. Neke od proritetnih tema kojima se bavi FoEI su klimatske promjene, zaštita bioraznolikosti, očuvanje prostora za potrebe lokalnih zajednica, osiguranje pravednog pristupa hrani lokalnim zajednicama, zaštita šuma i voda… U svojim aktivnostima FoEI propitkuje postojeće ekonomske modele te promovira rješenja koja doprinose uspostavi ekološki održivog i socijalno pravednog društva.

Jagoda Munić je članica Zelene akcije od 1997. godine, te je bila predsjednica Zelene akcije od 2001. – 2007. Vodila je nekoliko uspješnih kampanja za zaštitu okoliša, kao što je kampanja protiv GMO-a koja je osigurala da Hrvatska ima jedan od najrestriktivnijih zakona o GMO-ima, te kampanju za ukidanje koruptivnog Zakona o igralištima za golf, temeljem koje je ovaj Zakon i ukinut. Također, vodila je i kampanju protiv izgradnje hidroelektrane Ombla, koja je rezultirala zaustavljanjem ovog štetnog projekta. Od ulaska Zelene akcije u FoEI, bila je iznimno aktivno uključena u aktivnosti mreže te obnašala dužnost članice ili zamjenice člana Upravnog odbora posljednjih 10 godina.

9. listopada 2014. (2014-10-20)

The World Nuclear Industry Status Report 2014

“World Nuclear Industry Status Report” je godišnji izvještaj koji priprema grupa nezavisnih eksperata. Kompletan tekst posljednjeg izvještaja, objavljenog u kolovozu o.g,. može se čitati u internet pregledniku na http://www.worldnuclearreport.org/WNISR2014.html, a također ga možete skinuti kao pdf.

Prvog srpnja ove godine u svijetu je (u 31 zemlji) bilo u radu 388 reaktora, što je 50 manje od maksimuma iz 2002. godine i 39 manje nego u srpnju 2013.. Ova činjenica nije vidljiva u službenoj statistici koju vodi World Nuclear Association (WNA), po kojoj su, primjerice, svih 48 reaktora u Japanu “operativni”, iako su samo dva radila tijekom 2013.. Zato autori izvještaja uvode kategoriju “Long-Term Outage” (LTO), za reaktore koji nisu proizveli nijedan kilovatsat u prethodnih 18 mjeseci.

Udio nuklearnih elektrana u proizvodnji električne energije dosegao je maksimum od 17,6% godine 1996., a prošle je godine pao na 10,8%. Ukupna proizvodnja zabilježila je maksimum od 2.660 TWh 2006., dok je 2013. pala na 2.359 TWh. Od toga je 68% proizvedeno u pet zemalja: SAD, Francuska, Rusija, Južna Koreja i Kina.

Jedino Kina danas ima masovan program gradnje novih reaktora. Prosječna starost reaktora stalno raste i sad iznosi 28,5 godina. Više od 170 reaktora u radu je više 30 godina ili više, a 39 reaktora u radu je 40 godina ili više.

Produljenje rada reaktora preko izvornoga plana povećava broj reaktora u radu. Postupci agencija koje izdaju dozvole vrlo su različiti u raznim zemljama. U SAD je oko 3/4 reaktora dobilo dozvole za produljenje rada do 60 godina. U Francuskoj, daju se dozvole samo za produljenje od deset godina u odnosu na prvobitno planiranih 30, te zasad nijedan reaktor nije dobio dozvolu za rad preko 40 godina. Procjenjuje se da troškovi dogradnje reaktora za produljenje rada preko 40 godina mogu varirati između jedne i četiri milijarde eura.

Tijekom 2013. godine, na mrežu su priključena četiri reaktora (tri u Kini, jedan u Indiji), a jedan je isključen (u SAD). U prvoj polovici 2014., priključena su dva reaktora (u Kini i Argentini).

Nijedan reaktor nove generacije (nazvane III ili III+) nije još postao operativan. Projekti u Finskoj i Francuskoj (EPR) godinama kasne za prvotnim planom, a kasne i projekti u Kini.

U srpnju 2014. u svijetu je u gradnji 67 raktora (jedan više nego u srpnju 2013.), ukupne snage 64 GW. Nakon 15 godina, odustalo se od završetka gradnje dvaju reaktora na Tajvanu. Dvije trećine (43) su u tri zemlje: Kina, Indija i Rusija.

Od toga, gradnja 49 reaktora prekoračila je rokove, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Ove godine su prvi put zabilježena i znatna kašnjenja u kini, na 21 od 28 reaktora u gradnji. Osam reaktora je “u gradnji” više od 20 godina.

Operativni troškovi, osobito za velike popravke, danas su znatno veći od nekadašnjih (u stalnim cijenama). U nizu zemalja, uključujući Francusku, Njemačku, SAD i Švedsku, operativni troškovi reaktora su samo malo ispod, ili su čak viši, od nivoa tržišnih cijena električne energije. U Francuskoj, prema službenim podacima, troškovi su između 2010. i 2013. realno porasli za 16%, na 59,6 €/MWh. U SAD su elektroprivredna poduzeća odlučila isključiti pet reaktora koji više ne pokrivaju operativne troškove.

Zaostajanje nuklearne energije osobito je izraženo kad se usporedi s brzim rastom vjetro i solarnih elektrana. U usporedbi s 1997. godinom, kad je potpisan Kyoto protokol (koji ograničava emisije stakleničkih plinova, što je u koristi kako obnovljivih, tako i nuklearne), godine 2013. vjetroelektrane izgrađene u tih 16 godina proizvele su 616 TWh, fotonaponske 124 TWh, a nuklearne samo 114 TWh.

9. listopada 2014. (2014-10-19)

First new British nuclear plant in decades wins EU funding fight

Ovo je dodatak uz prethodnu vijest o tome da je Europska komisija odobrila državnu potporu gradnji NE Hinkley Point C u UK.

Reuters javlja, da je glasanje u EK bilo tijesno: od 28 povjerenika, 16 je glasalo “za”, pet “protiv”, a sedam je bilo suzdržano ili nisu prisustvovali.

Ovaj slučaj će poslužiti kao presedan za zemlje kao što su Češka, Litva i Poljska, koje traže upute za dozvoljeni nivo državnih potpora za planirane nuklearne reaktore.

Austrija, izrazito antinuklearno raspoložena, planira pokrenuti sudski postupak protiv odluke Komisije. Sudski postupak pred Europskim sudom pravde najavila je i grupa znanstvenika, energetskih udruženja i korporacija, koje vodi britanski znanstvenik Paul Dorfman iz “Nuclear Consulting Group” (http://www.nuclearconsult.com/index.php ; prikaz projekta i objašnjenje njihovih prigovora u članku iz kolovoza o.g.: http://www.energypost.eu/saga-hinkley-point-c-europes-key-nuclear-decision/).

Garantirana cijena za električnu energiju iz elektrane, koju gradi francuski EDF (uz znatno sudjelovanje kineskog kapitala, koji je 2012. ušao u projekt nakon što su se iz njega povukle njemačke tvrtke RWE i E.ON), iznosit će 92,50 funti (117,5 eura) po megavatsatu (89 lipa po kilovatsatu). To je dvaput više od aktualne tržišne cijene (također više od aktualnih garantiranih cijena za veće solarne elektrane u Njemačkoj ili Grčkoj, te znatno više nego za vjetroelektrane na kopnu u bilo kojoj zemlji, uključujući Hrvatsku).

zastupnici nuklearne energije tvrde da je to ekonomski opravdano zbog pouzdanosti elektrane, nasuprot isprekidanoj proizvodnji solarnih i vjetroelektrana. (Velika Britanija je također započela vrlo opsežan plan gradnje pučinskih vjetroelektrana.)

Oponenti, kao spomenuti Paul Dorfman (vidi: http://www.theguardian.com/environment/blog/2012/sep/21/nuclearpower-energy ), ističu da se ti problemi mogu riješiti na druge načine (Vidi dolje o konzultacijama njemačkih i francuskih eksperata.)

9. listopada 2014. (2014-10-18)

German and French Energy Experts Intensify Talks About Security of Electricity Supply in Europe and Future Electricity Market Design

Suradnja Francuske i Njemačke u osnovi je Europske unije, a energetika je jedna od ključnih tema od početka (osnivanje Zajednice za ugljen i čelik). U energetici, Francuska je s oklijavanjem ali ipak započela poticati razvoj obnovljivih izvora i učinkovite potrošnje. Aktualna socijalistička vlada je trend bitno pojačala te dodala plan znatnog smanjivanja proizvodnje iz nuklearne energije (vidi: “Francuska energetska tranzicija”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/30/francuska-energetska-tranzicija-nuklearke-out-obnovljivi-in/ ). Na taj način se približila Njemačkom “energetskom zaokretu”.

Vodeći energetski eksperti iz Njemačke i Francuske susreli su se prošlog tjedna u Berlinu i razgovarali o sigurnosti opskrbe u Europi i o dizajnu budućeg tržišta elektrikom. Predstavnici industrije i politike složili su se da odgovore treba tražiti na europskom nivou. Francusko-njemačka suradnja igra ključnu ulogu. Važna pitanja diskusije bili su tržišni mehanizmi, kao i sihronizacija rasta obnovljivih s ekspanzijom mreže, tržišna integracija obnovljivih i upravljanje potražnjom za elektrikom.

Zbog rasta obnovljivih elektrana koje imaju prioritet u isporukama mreži, u Njemačkoj postaje sve teže prodati konvencionalnu električnu energiju, osobito iz modernih visokoučinkovitih elektrana, po cijenama koje pokrivaju troškove. Vlada je stavila to pitanje na popis deset ključnih točaka na kojima treba raditi nakon usvajanja reforme Zakona o obnovljivim izvorima energije (EEG 2014).

U srpnju je njemačko Savezno ministarstvo za ekonomiju i energetiku objavilo studiju “Optimalno dizajniranje tržišta elektrikom” (http://www.germanenergyblog.de/?p=16171), koja se bavi pitanjem prilagodbe dizajna tržišta i regulative aktualnim i budućim promjenama elektroenergetskog sustava. Važna tema je tržište za operativnu rezervu, koje omogućava lakši pristup za obnovljive izvore i fleksibilnu potražnju. Potrebne su komplementarne mjere za očuvanje sigurnosti opskrbe u kontekstu zahtjeva za fleksibilnošću na tržištu električnom energijom.

9. listopada 2014. (2014-10-17)

Zeleni snovi o beskonfliktnom društvu

Srđan Dvornik piše o komentaru Deana Dude: »ako se još društvene kontradikcije i (više potencijalne nego zbiljske) sukobe uspije sagledati ispod retorike ljevičarske ortodoksije, ima tu nečega«

9. listopada 2014. (2014-10-16)

Commission: UK State Aid Measures for Hinkley Point Nuclear Power Plant Compatible with EU Rules

Europska komisija je jučer (8. listopada) donijela odluku da je državna pomoć, predložena za novu britansku nuklearnu elektranu Hinkley Point C, u skladu s europskim propisima. (Priopćenje za medije: http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-1277_en.htm )

Odluka će vjerojatno biti predmet žestokih diskusija slijedećih mjeseci. Utjecat će na pravni sustav u EU i zemljama članicama u širem području energetike.

Komisija je paralelno vodila istragu o njemačkoj državnoj podršci energetski intenzivnoj industriji (da bi se održala njihova konkurentnost u izvozu). U tome je njemačka malo popustila, ali su mjere ostale.

Novo postrojenje bit će snage 3,3 GW i planirano je da će raditi 60 godina. Ukupna investicija je 34 milijarde funti, od čega 24,4 za samu gradnju. Država je izdala garanciju za sve kredite za gradnju, a dugoročnim ugovorom na 35 godina osigurava operateru elektrane stabilan prihod i povrat investicije.

Nuklearne elektrane se nigdje u svijetu ne grade bez obilne državne potpore. U tijeku pregovora, vlada UK pristala je na neke ustupke u odnosu na prvotni plan. Kompletan tekst odluke još nije dostupan. Ipak su četiri člana Komisije glasala protiv odluke, što je neuobičajena podjela. Moguće je, da u Austriji bude pokrenuta i sudska tužba.

Dodajemo citat iz knjige Jorgena Randersa: “2052: Globalna prognoza za sljedećih četrdeset godina”, koja je tiskana na engleskom 2012., a nedavno na hrvatskom (Zagreb: Mate, 2014.) Citat je na str. 112, kratki prilog čiji je autor Jonathon Porritt (http://www.jonathonporritt.com/), osnivač i direktor Forum for the future (http://www.jonathonporritt.com/). Porritt je nedavno izdao knjigu “The World We Made”, u kojoj također analizira budućnost do 2050.; njegova vizija je optimistička.

»Koliko god se uporno industrija trudila prikriti prave troškove nuklearne energije, ulagači shvaćaju što se događa. Kad je Vlada Ujedinjenoga Kraljevstva zajamčila da neće koristiti javna sredstva za uvođenje nove generacije nuklernih elektrana, ulagači su se samo nasmijali. Ne postoji nuklearni reaktor bez državnih poticaja, nigdje u svijetu, a ulagači neće ni taknuti takve projekte ako stupanj državnih poticaja na raspolaganju u dovoljnoj mjeri i vrlo konkretno ne ukloni rizik njihova ulaganja.«

9. listopada 2014. (2014-10-15)

Energy Efficiency Market Report 2014

Međunarodna energetska agencija (IEA) objavila je izvještaj o tržištu proizvoda i usluga vezanih za energetsku učinkovitost u zemljama članicama Agencije (većina ćlanica OECD).

Ukupne investicije u energetsku učinkovitost u 2011. godini procijenjene su između 310 i 360 milijardi USD. Izbjegnuta potražnja za energijom, koja je postignuta povećanjem učinkovitosti, veća je od ukupne potrošnje energije iz fosilnih goriva u tim zemljama. Ukupna potrošnja energije je danas 60% manja, nego što bi bila da nije bilo poboljšanja učinkovitosti u posljednjih 40 godina.

Investicije u učinkovitost su oko polovice investicija u naftu i plin, te su veće od investicija u obnovljivu energiju, kao i od investicija u termoelektrane.

Do godine 2011, u 11 zemalja članica IEA postignut je kumulativni nivo ušteđene energije od 1,337 milijardi tona ekvivalentne nate, što je više od ukupne potrošnje svih energenata u Europskoj uniji. Da nije bilo mjera poticanja učinkovitosti od 2001., ukupna finalna potrošnja energije 2011. godine bila bi za 218 milijuna tona ekvivalentne nafte veća.

8. listopada 2014. (2014-10-14)

Poland’s Veto Threat To Higher EU Emission Reduction Targets Could Derail Global Climate Treaty

Pratimo na ovoj stranici raskol, koji unutar Europske unije postoji u odnosu prema energetskoj i klimatskoj strategiji između starih članica (EU15, članice iz 1995) i većine novih, bivših komunističkih zemalja. Lider prvih je Njemačka, a drugih Poljska. [Hrvatska vlada je bezrezervno na drugoj strani.] (Vidi članke “Nova njemačka vlada nastavlja s Energievende”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/12/07/nova-njemacka-vlada-nastavlja-s-energievende/ i “Europski energetski konzervativci”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/02/11/poljska-i-madarska-europski-energetski-konzervativci/ .)

Unutar EU intenzivno se pregovara o ciljevima energetske i klimatske politike za razdoblje 2020.-2030.. Te su odluke važne uoči presudnog samita UN o klimi iduće godine, gdje se očekuje znatniji angažman nego dosad i obavezujuće mjere za smanjivanje globalnog zagrijavanja i prilagodbu posljedicama.

Predsjednica poljske vlade najavila je mogućnost veta na prijedlog Europske komisije da se bitno povećaju ciljevi smanjivanja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine.

Tržište trgovanja emisijama (odnosno pravom na emisije) stakleničkih plinova, uvedeno u EU 2005., krahiralo je nakon ekonomske krize iz 2008. i do danas se nije oporavilo. To blokira napore un da preko “Clean Development Mechanism” osigura financiranje tisuća projekata čiste energije u zemljama u razvoju. U međuvremenu, niz drugih zemalja su uvele nacionalna tražišta emisijama, od kojih je daleko najvažnija Kina (vidi: “Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/08/13/kina-svjetski-lider-u-ekonomiji-mozda-uskoro-i-u-ekologiji/ ).

Poljska ima znatne rezerve ugljena, računa i na eksploataciju rezervi plina iz šejla, te priprema gradnju nuklearne elektrane. Obnovljive izvore promovira vrlo škrto, koliko je minimalno obavezna prema preuzetim obavezama u EU, a štednju energije zanemaruje.

Ukoliko Europska unija ne ostane lider u borbi protiv globalnog zagrijavanja, to će negativno djelovati i na mjere drugih. Aktualna vlada Australije (velikog izvoznika ugljena) izrazito negativno se odnosi prema inicijativama za nisko-ugljičnu ekonomiju. U SAD i dalje vodeći političari poriču znanstvenu zasnovanost klimatskih promjena (vidi: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/12/12/sad-i-klimatske-promjene-konacno-odbacivanje-poricanja/), a Japan, Kanada, Novi Zeland i Rusija prihvatili su sramno niske ciljeve smanjivanja emisija.

7. listopada 2014. (2014-10-13)

U Hrvatskoj u pogonu 1.005 elektrana na obnovljive izvore energije

Polovicom rujna, broj elektrana u Hrvatskoj, koje koriste obnovljive izvore energije, osim velikih hidroelektrana, dosegao je točno tisuću.

Na dan 19. rujna u sustavu poticajabilo je u pogonu 1.005 elektrana, ukupne instalirane snage 365,552 MW. Od toga je 15 vjetroelektana ukupne snage 297,25 MW i 963 solarne ukupne snage 30,191 MW.

Na trećom mjestu po ukupnoj snazi je pet malih kogenerativnih postrojenja koja koriste prirodni plins sa 13,293 MW ukupne snage. Slijedi 11 elektrana na bioplis s ukupno 11,135 MW snage,

U narednom periodu predviđa se puštanje u pogon 327 postrojenja ukupne planirane snage 509,837 MW, a podatak proizlazi iz analize sklopljenih ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, a koja još uvijek nisu puštena u pogon. Od toga su vjetroelektrane 435,20 MW, biomasa 34,76, te solarne 25,52.

Po približnom izračunu Saveza za energetiku Hrvatske, uz oprezne pretpostavke, sve elektrane u sustavu poticaja mogle bi zadovoljiti oko 4,6% sadašnje ukupne godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj, koja iznosi 17,3 TWh. To se naravno neće još vidjeti u elektroenergetskoj bilanci za ovu godinu, jer nisu sve u radu od početka godine.

Kad bi se tome pridružile i sve planirane elektrane, njihova ukupna proizvodnja bila bi oko 1,9 TWh i zadovoljila bi oko 11% potreba.

7. listopada 2014. (2014-10-12)

Low-carbon energy future is clean, feasible

Budućnost u kojoj većina elektriciteta dolazi iz nisko-ugljičnih izvora je materijalno ostvariva i bitno bi smanjila zagađivanje zraka, prema studiji koju je međunarodni tim, na čijem su čelu Edgar Hertwich i Thomas Gibon sa Norveškog znanstvenog sveučilišta, objavio u Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States.

Studija daje prvu globalnu procjenu dugoročne (s horizontom do 2050. godine), masovne proizvodnje elektriciteta iz obnovljivih, uzimajući u obzir djelokupni životni ciklus.

Uzimaju se dakle u obzir sve potrebe za resursima i svi utjecaji na okoliš, koji nastaju u procesu proizvodnje uređaja, a ne samo njihovog rada. Uključena je i analiza međusobnih interakcija raznih tehnologija.

Analizirane su tehnologije koncentracijskih solarnih elektrana (CPS), fotonaponskih, vjetrenih, hidro, te plinskih i ugljenih teeroelektrana s hvatanjem i skladištenjem ugljika (CCS).

Niskougljične tehnologije mogu bitno povećati potražnju za nekim sirovinama. Npr. za gradnju fotonaponskog sustava treba 11 do 40 puta više bakra nego za elektranu na fosilna goriva, a za gradnju vjetroagregata 6 do 14 puta više željeza.

Iako to nije zanemarivo, nije velika prepreka. Npr. ukupna količina bakra, potrebna da se izgrade fotonaponski sustavi predviđeni u “plavom scenariju” IEA, jednaka je dvogodišnjoj današnjoj proizvodnji. Potražnja za željezom i čelikom porasla bi za 10%, a potražnja za aluminijem opala.

Ukupno zagađivanje zraka bi se smanjilo te je, uz smanjivanje globalnog zagrijavanja i pozitivan utjecaj na zdravlje, ukupna korisnost nesumnjiva.

7. listopada 2014. (2014-10-11)

98% forward, 125% back: China’s economic boom thwarts its carbon emissions goals

Studija objavljena u časopisu “Nature Climate Change” analizira dosadašnji rezultat kineskih napora da poboljšaju ugljičnu učinkovistost, tj. smanjenje emisije CO2. Postignut je znatni napredak, ali je istovremeno zabilježen brz rast u ekonomskim djelatnostima koje dovode do znatnh emisija (rudarstvo, metalurgija, termoelelekrane). Bitno je povećana učinkovitost tj. smanjena intenzivnost po jedinici naturalnog proizvoda, ali uz povećanu proizvodnju, povećana je intenzivnost po jedinici BDP na području mnogih provincija te Kine u cjelini. Osobito to vrijedi za slabije razvijene provincije. Neće se ostvariti cilj kineske vlade da se ugljična intenzivnost do 2020. smanji za 45% u odnosu na 2005..

7. listopada 2014. (2014-10-10)

Russia lends US$10bn for Belarus nuclear power project

Rusija je odobrila kredit od 10 milijardi USD za gradnju prve bjeloruske nuklearne elektrane Ostrovesk. Kredit će pokrivati 90% troškova. Grade dva reaktora po 1.200 MW, model koji je dizajnirao i gradit će ruska kompanija Atomenergoprojekt. Gradnja je počela u studenom 2013., a završetak prvog reaktora očekuje se početkom 2019..

7. listopada 2014. (2014-10-9)

Solar Thermophotovoltaics — Getting To 80% Efficiency

Fotonaponski paneli pretvaraju u električnu energiju samo manji dio energije fotona: do 22%, teorijski maksimum oko 34%. Problem je da su fotoni vrlo različitih energetskih nivoa i poluvodič ne može sve apsorbirati.

Tehnologija u razvoju, nazvana “solarnih termofotonaponski sustav” (Solar Thermophotovoltaics, STPV) zasniva se na ideji da se solarni fotoni “smućkaju” i energija im se ujednači. Na taj način, učinkovitost bi se mogla povećati do 80%.

5. listopada 2014. (2014-10-8)

Denmark says EU green energy deal best way to sanction Russia

Danski ministar vanjskih poslova Martin Lidegaard stavlja aktualni sukob između EU i Rusije u širi kontekst dogoročnih trendova u energetici. Na isti način pisali smo u ožujku, u tekstu “Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/03/07/ukrajina-i-prirodni-plin-interesi-rusije-europe-i-sad/ ).

U tijeku su pregovori oko ciljeva energetske i klimatske politike EU za razdoblje 2020.-2030.. Ako se nastave započeti trendovi, u tom periodu počet će se događati duboke, strukturne promjene u energetskim sustavima. Odlučni ciljevi, kaže Lidegaard, bit će jasan signal Moskvi. Europa će biti sve manje zavisna od uvoza nafte i prirodnoga plina iz Rusije.

Danska je jedna od najodlučnijih zastupnica energetskog zaokreta ka obnovljivima i racionalnoj potrošnji energije (vidi: “Danska energetika: revolucija na pola puta (1980.-2050.)”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2012/10/02/danska-elektroenergetika-od-nule-do-40-obnovljivih-u-30-godina/ ). Nekoliko istočnih država, na čelu s Poljskom, koje su jako zavisne o uvozu plina iz Rusije, u energetici su konzervativne (vidi: “Poljska i Mađarska – europski energetski konzervativci”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/02/11/poljska-i-madarska-europski-energetski-konzervativci/ ). To bi se sad moglo promijeniti, smatra Lidegaard. [Aktualna hrvatska vlada je rigidno protiv obnovljivih.]

Potrošnja nafte u zemljama EU već je bitno smanjena (vidi: “Rafinerije u Europi propadaju zbog pada potražnje”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/10/02/rafinerije-u-europi-propadaju-zbog-pada-potraznje/ ). Prirodni plin imat će i dalje veliku ulogu u slijedećih 20 godina, ali će se ona postepeno smanjivati.

4. listopada 2014. (2014-10-7)

Hrvatski ‘stratezi’ i dalje bez sustavna ekonomskog rješenja

Piše: Zoran Oštrić

Sažeti tekst glavnog urednika “Lidera” Miodraga Šajatovića daje, po mom sudu, precizna i korisna ukazivanja na način kako se u Hrvatskoj općenito govori o ekonomskoj strategiji. Zajedničke mane i kod “liberala” i kod “socijalista” (isprika na nepreciznim pojmovima!)

Istakao bih rečenice: »Treći je dojam iz nastupa ekonomskih stratega da nitko od njih ne traži mjeru između tržišta i države. Pa Čačić i Valentić vide rješenje u poticanju projekata i ulaganja, a Budimir i Dalić dobiju alergiju na pomisao da bi država (ali kvalitetna) mogla imati aktivnu ulogu u ekonomskom razvoju.«

Baveći se osobito energetskim politikama i strategijama, nastojim izbjeći apstraktne diskusije “država ili tržište” i tražiti upravo spomenutu MJERU.

4. listopada 2014. (2014-10-6)

People In England Are Harnessing The ‘Power Locked In Poo’ To Fuel Their Homes

Prethodni tekst je bio o visokoj tehnologiji. Ovaj je, hm, o niskoj… 😛 Ali glavno je da funkcionira, zar ne? [Reakcija tipičnog hrvatskog političara, biznismena ili inženjera: prezrivo podignute usnice i ubojita kritika: “Znate, to je preskupo.” Ajmo dalje za iste pere, samo budale ulažu u istraživanje i razvoj, “cirkularna ekonomija” i spriječavanje klimatskih promjena su fraze za raju… Pa svima je jelte jasno, da je bolje kupovati plin od Rusije slijedećih 100 godeina, nego se zajebavat s govnima!]

Naslov je izabran tako, da provocira, ali radi se o poznatoj tehnologiji proizvodnje metana (najjednostavniji ugljikovodik, osnovni sastojak prirodnoga plina) iz organskoga otpada.

Aneorobnom digestijom iz organskog otpada (ljudskog i stočnbog izmeta idr.) izdvaja se bioplin, koji sadraži veliki postotak ugljičnoga dioksida, pa u originalnom obliku nije pogodan za transport ili pokretanje plinske turbine.

Izdvajanjem ugljičnoga dioksada, ostaje biometan. On se može koristiti za uobičajene svrhe: grijanje, pokretanje plinskog automobila, proizvodnju električne energije.

Gotovo je neutralan u pogledu emisije stakleničkih plinova, jer bi se ugljični dioksid ionako izdvajao prirodnim procesima raspadanja.

4. listopada 2014. (2014-10-5)

Batteries included: A solar cell that stores its own power

Isprekidanost sunca i vjetra kao izvora energije stvara probleme u električnoj mreži. Kad dosebnu visok postotak u instaliranim kapacitetima, javlja se potreba za skladištenjem.

A što, ako možemo imati i proizvodnju i skladištenje energije u jednom hibridnom uređaju!? Istraživači sa Ohio State University tvrde da su upravo to postigli.

Načelna konstrukcija: u solarnom panelu su rupice, kroz koje ulazi zrak i dolazi dobaterije. Posebni proces omogućava prijenos elektrona između solarnih panela i baterijske elektrode. Unutar uređaja, svjetlost i kisik omogućavaju kemijske reakcije koje pune bateriju.

[Uvijek kod ovakvih vijesti treba imati na umu da je to tek istraživanje. Daleko je još od industrijske primjene. Ali ovakvih vijesti ima svakodnevno. Dalja bitna poboljšanja tehnologije, kako solarnih panela tako i baterija, možemo sa sigurnošću očekivati. ]

3. listopada 2014. (2014-10-4)

ordan signs 30-year PPA for 550 MW oil-shale power plant project

Nedavno smo pisalo o Jordanu, koji ima ambiciozne planove gradnje kako solarnih i vjetrenih eletrana, tako i nuklearnih. Evo sad radi potpunosti dodatak.

Jordanska vlada sklopila je ugovor na 30 godina za kupovanje električne energije (Power Purchase Agrement, PPA) s konzoercijem u kojem su tvrtke iz Estonije, Malezije i Jordana. Električna energija proizvodit će se u elektrani, snage 550 MW, koju će izgraditi konzorcij, a koristit će naftu, koja će se crpiti iz glinenih škriljevaca (šejla). Gradnja termeolektrane trebala bi početi udueće godine, a biti završena u drugoj polovici 2018..

Jordan nema domaćih izvora klasične nafte, ali po procjenama ima 70 milijuna tona zaliha nafte u šejlu.

2. listopada 2014. (2014-10-3)

Middle East to compensate EU refining capacity decline

U ozračju aktualnog sukoba u Hrvatskoj oko planiranog zatvaranja Rafinerije Sisak, korisno je baciti pogled na kretanja u Europi i šire.

Potrošnja naftnih derivata u Europskoj uniji znatno je opala od sredine 2000-ih, kao rezultat supstitucije goriva u industriji i graditeljstvu, poboljšanja energetske učinkovitosti u prometu te ekonomske krize od 2008.. U razdoblju 2005.-2013. godišnja potrošnja je opala za 18%, sa 4.840 milijuna barela (mbl) na 3.950 mbl.

Zbog toga je došlo do viška kapaciteta rafinerija. Mnoge su zatvorene. Najviše u Francuskoj, zatim u UK i Njemačkoj.

S druge strane, brzo raste potrošnja na Srednjem Istoku, pa se otvaraju novi rafinerijski kapaciteti i taj trend će se nastaviti bar do 2020..

Većina novih postrojenja može zadovoljiti standarde Euro-5, što indicira da te zemlje pnaniraju poboljšati svoje ekonomije izvozom većih količina naftnih derivata u Europu, umjesto samo sirove nafte.

Postoji međutim opasnost od pojave prekapacitiranosti i kod njih.

[Dakle, da ponovimo: u najnaprednijim zemljama svijeta, dolazi do smanjivanja potrošnje, i to ne samo zbog ekonomske krize, nego i zbog tehnološkog napretka i svjesnih državnih politika, rukovođenih dugoročnim strategijama da se smanji globalno zagrijavanje i ovisnost tih zemalja od uvoza energenata. Njemačka, Francuska i neke druge zemlje danas smatraju, da je moguće održati aktualni životni standard trošeći 50% manje primarne energije, koja će se dobivati većinom iz obnovljivih, te da je to ostvarivo do 2050. g.. Ono o čemu su prije 30 godina pričali alternativci i fantasti, da ekonomija može prosperirati i uz smanjenji pritisak na prirodne resurse danas postaje stvarnost; iako smo, ne treba se zavaravati, tek na početku. svemu tome, naravno, neki se poslovi gube, ali se drugi otvaraju.]

1. listopada 2014. (2014-10-2)

China launches media campaign to back genetically modified crops

Kineska vlada pokrenula je medijsku kampanju za podršku genetski modificiranim poljoprivrednim biljkama, nakon što se suočila s valom negativnog publiciteta.

Mediji su izvještavali o raznim incidentima, npr. da je GM riža, uvezena iz SAD, ilegalno prodavana u supermarketima. Zbog toga je podignuta sudska tužba protiv kompanije Syngenta.

Beijing je odavno promicatelj GMO, za koje smatra da su potencijalno ključni u nastojanju da se prehrani najveća svjetska populacija. (Prije nekoliko dana prenijeli smo što je o ishrani kineskog stanovništva pisao Lester Brown.) Dozvoljavaju uvoz nekih GMO proizvoda, naročito soje za ishranu svinja i proizvodnju ulja.

Zbog brojnih otpora, zasad ne dozvoljavaju domaću proizvodnju, iako su uložlli znatna sredstva u istraivanje i razvili dvije vrste genetski modificirane riže i kukuruza otpornih na štetnike.

1. listopada 2014. (2014-10-1)

China Sets Coal Consumption Standards For Power Plants

Kineska Nacionalna komisija za razvoj i reforme (NDRC) objavila je nove standarde za TE na ugljen.

OKo 10 GW neučinkovitih termoelektrana bit će zatovreno, a oko 350 GW traba poboljšati svoju operativnu učinkovitost. NOve TE smiju koristiti najviše 310 grama ugljena za proizvodnju jednog kilovatsata.

TE na ugljen sada daju 69% električne energije u Kini, a cilj je da se postotak smanji na 62%.

Sam Beijing je 2012. potrošio 27 milijuna tona ugljena. Gradska uprava postavila je cilj da se to smanji na samo 10 milijuna do 2017. g..

Sve je to dio nastojanja da se smanji zagađenost zraka u gradovima i da se smanje emisije stakleničkih plinova. Zahvaljujući preduzetim mjerama, između 2008. i 2013. intenzivnost emisija ugljičnoga dioksida (u odnosu na BDP) za 28,5%, čime je izbjegnuta emisija 2,5 milijardi tona CO2.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s