studeni 2016.

30. studenoga 2016.(2016-11-46)

Kenya Plans First Nuclear Power Plant at $5 Billion Cost

Kenija planira gradnju nuklearne elektrane, snage 1000 MW, koja bi započela 2021. a završila 2027., uz trošak od pet milijardi dolara. To je dio vrlo ambicioznog plana industrijalizacije zemlje do 2030..

Loša i nepouzdana električna mreža veliki je problem za razvoj ekonomije u najvećem gospodarstvu istočne Afrike. Danas ima samo 2.299 MW instalirane snage, uglavnom u hidroelektranama, a dio u dizelskim, vrlo skupim. To planiraju povećati na 6.766 MW do 2020..

Plan je sagraditi 4.000 MW nuklearnih kapaciteta do 2033..

Kenija je potpisala ugovore s Južnom Korejom, Rusijom i Kinom o suradnji na razvoju nuklearne energe tike. Od njih se očekuje i da osiguraju financiranje.

Kenija je političkih prihvatljivo stabilna zemlja, usprkos djelovanju islamskih terorističkih grupa al-Qaida i Al-Shaabab.

Eksperti iz Njemačke i Italije upozoravali su kenijsku vladu na probleme visokih troškova i nesigurnosti nuklearne energije. Preporučili su intenzivni razvoj obnovljivih izvora, za koje Kenija ima goleme potencijale. (30. listopada 2016., http://www.businessdailyafrica.com/Italian–German-energy-experts-urge-Kenya-to-drop-nuclear-bid/539546-3435320-kxyoc0/ )

Izvršni direktor Kenijske uprave za nuklearnu elektriku Collins Juma odgovara da Njemačka i dalje jako ovisi o ugljenu, a Italija uvozi velike količine električne energije iz Francuske, koja se proizvodi u nuklearnim elektranama. O financiranju: »Imamo fleksibilne financijske opcije, uključujući javno-privatno partnerstvo u kojem će privatni razvojnik [developer] financirati gradnju, graditi je i upravljati kroz određeni period, nakon čega će su prepustiti državi. Očekuju da će cijena biti između 8 i 10 američki hcenti po kilovatsatu, što je jednako geotermalnoj energiji. [Ali je skuplje od solarne.]

O sigurnosti, tvrdi da je nuklearni sektor usporediv sa zrakoplovstvom: šanse za nesreću su vrlo niske. Nesreću u Fukušimi ne računa, jer se nije radilo o tehničkoj greški, nego o prirodnoj katastrofi. (3. studenoga 2016, http://www.businessdailyafrica.com/Corporate-News/Why-Kenya-won-t-shelve-its-plans-for-nuclear-power-plants/539550-3440330-item-1-dq5yhz/index.html )

Kenija također ima odlične uvjete za razvoj obnovljivih izvora – nove hidroelektrane, geotermalne, solarne i vjetroelektrane (vidi članak na blogu “Etiopija i Kenija na početku spektakularnog elektroenergetskog razvoja”, 16. listopada 2015, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/10/16/etiopija-i-kenija-na-pocetku-spektakularnog-elektroenergetskog-razvoja/ )

30. studenoga 2016.(2016-11-45)

Bill for Japan’s Fukushima cleanup to double to $201 billion

Ukupni troškovi nuklearne katastrofe u NE Fukušima Daići, prema posljednjoj procjeni, iznose 22,6 tisuća milijardi jena, odnosno 201 milijardu USD. To je dvostruko više od ranijih procjena.

[To je, za usporedbu, današnja cijena gradnje 30-ak reaktora snage po 1000 MW. Također, to je oko 13 puta više od godišnjeg proračuna Republike Hrvatske.]

U nesreći su se otopile jezgre tri reaktora, nakon što je došlo do rušenja električne mreže pa su rashlađivači ostali bez napajanja.

Zbog ispuštanja radijacije u okoliš, raseljeno je 160.000 ljudi, od kojih se neki ni danas nisu vratili u svoje domove.

Procjenjeni troškovi dekomisije (razgradnje) porasli su četverostruko. Sadašnja procjena je 73 miljjarde USD. Trajat će desetljećima.

[U slučaju nesreće u Černobilu 1986, raseljeno je 43.000 ljudi i područje je i danas raseljeno. Ironično zvuči da je zato zemljište jeftino, pa se planira gradnja solarnih elektrana (o tome smo pisali 22. studenoga, vidi: https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1391839374168043&id=236779699674022) Završetak sanacijskih radova planiran je za 2065. godinu. O tome smo pisali 11. listopada 2015: http://www.mirror.co.uk/news/world-news/devastating-impact-chernobyl-nuclear-disaster-6614493 ]

[Zbog ovakvih brojki, nijedna osiguravajuća kompanija na svijetu neće osigurati nuklearnu elektranu za slučaj najteže katastrofe. Ti troškovi neizbježno padaju na državu. Na sreću, ovi troškovi su “samo” 13% godišnjih proračunskih prihoda Japana.]

30. studenoga 2016.(2016-11-44)

As Trump Plays Tough With China, He Could Ruin A Big New Opportunity For U.S. Energy Exports (21. studenoga 2016.)

Ken Silverstein u Forbesu analizira probleme, pred kojima će se naći izabrani predsjednik SAD Donald Trump u kreiranju ekonomske strategije prema zaštiti domaćeg tržišta i prema interesima izvoza, s osobitim fokusom na Kinu.

Želja da se zaustavi gubljenje radnih mjesta, koje je uzrokovano ekonomskim otvaranjem tj. globalizacijom (glasovi radnika iz današnjeg “pojasa rđe” su i omogućili Trumpovu pobjedu; vidi članak na blogu od 10. studenoga, https://zelpol.wordpress.com/2016/11/10/radnicka-klasa-glasala-je-za-donalda-trumpa/ ), može doći u sukob s interesom danas najuspješnije privredne grane, proizvodnje prirodnoga plina i njegovog izvoza putem LNG terminala.

Zahvaljući padu cijena i rastu proizvodnje tehnologijom hidrauličkog loma (frackinga), SAD se pojavljuju na svjetskom tržištu kao potencijalno veliki izvoznik prirodnoga plina. Globalna trgovina LNG-om prošle godine je iznosila 120 milijardi dolara. Sigurno će i rasti:prognoza je stabilni rast potražnje za prirodnim plinom stopom od 1,5% godišnje u razdoblju do 2040.. Trgovina LNG-a rasti će brže od trgovine putem plinovoda.

Zahvaljujući domaćoj potrošnji i izvozu, otvaraju se i dalje će se otvarati radna mjesta za “plave ovratnike”. Međutim, na svjetskom tržištu SAD imaju konkurenciju u Australiji, Kanadi, Kataru, Rusiji i dr.. Kupci će moći birati.

Očekuje se da će najveći uvoznik biti Kina, koja smanuje potrošnju ugljena a zasad troši relativno malo prirodnoga plina. Ona treba energente za svoju industriju. Danas plaćaju Rusiji, s kojom su sklopili 30-godišnji ugovor, trostruko veću za prirodni plin, nego što je cijena u SAD. [Međutim ukapljivanje i zatim ponovno rasplinjavanje je skupo.]

Ali upravo je Kinu Trump optuživao za gubljenje poslova u američko industriji. Ako uvede pristojbe za uvoz mnogih dobara iz Kine, ona može odgovarati sličnim mjerama, šteteći američkom gospodarstvu. Kina ima mogućnost daljeg povećanja kupovina iz rusije, Središnje Azije i Bliskog Istoka, uz transport plinovodima.

Tko započne grubu igru, mora računati i na grubi uzvrat.

29. studenoga 2016.(2016-11-43)
http://www.enerdata.net/enerdatauk/press-and-publication/energy-news-001/argentina-awards-13-gw-renewable-projects-ronda-tender_39080.html
Argentina awards 1.3 GW of renewable projects in Ronda tender

Na tenderu za elektrane na struju i vjetar u Argentini prihvaćeno je 30 projekata, ukupne instalirane snage 1.281 MW.

Postignuta prosječna cijena za vjetroeletrane je US$53.34/MWh.

Za solarne elektrane, postignuta prosječna cijena je US$54.94/MWh.

Dakle oko 40 lipa ili 5 eurocenti po proizvedenom kilovatsatu. To je daleko niže od prosječne cijene prozvodnje u postojećim hrvatskim elektranama, ili cijene koja je bila ponuđena za struju iz TE Plomin C (što je bilo čuvano kao službena tajna, ali govorilo se o 8,5 eurocenti/kWh).

Naravno, čitatelji iz Hrvatske moraju imati na umu da su ovo vijesti s jedne druge planete, zvane Zemlja, Kod nas se obnovljivi ne isplate.

29. studenoga 2016.(2016-11-42)

Finland adopts energy strategy to 2030, bans coal-fired power by 2030

Danas smo već objavili jednu kraću vijest o finskim namjerama u energetici. Evo sad nešto šira informacija.

Vlada je prihvatila prijedlog nacionalne energetske i klimatske strategije do 2030., koja se šalje u Parlament.

Predviđen je rast obnovljivih u finalnoj potrošnji energije na preko 50%, s dugoročnim ciljem ugljične neutralnosti. Domaću potrošnju uvozne nafte treba prepoloviti.

Do godine 2030. u Finskoj treba biti minimalno 250.000 električnih vozila i minimalno 50.000 s plinskim motorom. Biogoriva trebaju pokriti 30% goriva u cestovnom prometu.

Znatno će se povećati korištenje energije iz šuma. Sve termoelekrtrane na ugljen bit će zatvorene do 2030..

Do 2018. će se postojeći sutav feed-in potpora za vjetroelektrane i preći na otvorene tendere, za dvije milijarde kilovatsati u trogodištu 2018.-2020..

29. studenoga 2016.(2016-11-41)

People power crucial for low-carbon future, new research shows

Grupa znanstvenika sa Sveučilišta Sussex objavila je u časopisu “Nature Energy” rad “The roles of users in shaping transitions to new energy systems”. Oblikovatelji politika (policy makers) moraju koristiti snagu običnih ljudi da bi društvo prešlo u niskougljičnu budućnost. Njih se ne smije tretirati samo kao “potrošače”.

[To iskustvo participacije u odlučivanju o dalekosežnim strategijama i konkretnim rješenjima i projektima naročito je značajno u Njemačkoj. Više smo pita spominjali kako je taj čimbenik često nerazumljiv strancima, osobito s anglosaksonskog jezičnog područja, koji procjenjuju njemački “Energiewende”. Osim u uodlučivanje, ljudi su uključeni i u koristi: velika većina novih elektrana na vjetar, sunce i biomasu u vlasništvu su pojedinaca i zadruga, koje imaju milijunsko članstvo. O tome vidi članke na blogu “Obnovljivi izvori, komprimirani zrak i demokracija”, 12. studenoga 2012., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2012/11/12/obnovljivi-izvori-komprimirani-zrak-i-demokracija/ , “Nova njemačka vlada nastavlja s Energievende”, 7. prosinca 2013, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/12/07/nova-njemacka-vlada-nastavlja-s-energievende/ i dr.. Slično smo pisali o praksi intenzivnih javnih rasprava o dugoročnoj energetskoj budućnosti u Francuskoj, Švicarskoj idr.. ]

New research by Johan Schot, Director of SPRU (Science Policy Research Unit) at the University of Sussex, shows that viewing people as mere energy consumers means we risk losing a vast amount of potential in altering society and bringing about the substantive change we need to our existing energy system.

Published in the May edition of the journal Nature Energy, the research puts into sharp focus the crucial role different types of ‘user-groups’ play in helping shift society to a low-carbon system.

The paper — ‘The Roles of Users in Shaping Transitions to New Energy Systems’ — synthesises findings to outline five key types of users that interplay to create and change technology and society’s application of it. Along with his co-authors, Assistant Professor Laur Kanger (University of Tartu) and Professor Geert Verbong (Eindhoven University of Technology), Schot urges Government and policy-shapers to understand this central dynamic and the opportunity it affords. Users are not just consumers — they are creators, influencers and game-changers.

The five main sets that influence change are: User-Producer, User-Legitimator, User-Citizen, User-Intermediary and User-Consumer. Crucially, everyday actions and routines shared by these types, create collective beliefs and expectations that pave the way to shaping a new story for energy, taking what is often a novel niche in society through to its overarching energy regime. Taking the long view, the research shows that utilising user power is fundamental to long term change. The onus on Government should be to create incentives, initiatives and a system that is receptive. (…)

29. studenoga 2016.(2016-11-40)

Priopćenje: Zbog šlamperaja srušeno 5 stabala u Gajevoj

Nakon što smo se jutros usprotivili namjeri grada Zagreba da sruši 16 stabala u Gajevoj ulici, u javnosti je bilo mnogo neslužbenih informacija o sudbini ovog drvoreda. U konačnici smo javnim pritiskom većinu stabala spasili, ali srušeno ih je 5 uz neslužbeno obrazloženje kako im je korijenje bilo oštećeno tijekom radova na rekonstrukciji Gajeve ulice te da su zbog toga predstavljala opasnost za građane.

Uvjereni smo kako do ovoga ne bi došlo da je projekt rekonstrukcije Gajeve napravljen kvalitetnije i da su se tijekom izvođenja projekta i poštivale mjere Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.

Kako smo se i sami na licu mjesta mogli uvjeriti, osnovni je problem što je tijekom izvođenja radova nogostup spušten te su stabla s korijenjem ostala „previsoko“, odnosno 20-ak centimetara uzdignuta u odnosu na okolni teren. Ili nikoga od odgovornih nije bilo briga za to u fazi definiranja projekta rekonstrukcije, ili su toliko površni i nestručni da nisu niti zamijetili ovako bitan detalj.

Kao krajnji rezultat šlamperaja i nebrige pokazala se namjera da se posijeku gotova sva stabla u Gajevoj ulici iako bi bilo višestruko isplativije da se uz malo truda pokušalo popraviti šteta koju su svojom nestručnošću napravili. Nakon jutrošnjeg pritiska Zelene akcije, Grad je ipak odlučio sačuvati većinu stabala, iako odgovorni ponovno nisu uložili dostatan napor da pokušaju očuvati cijeli drvored već su brzinskom procjenom utvrdili da se ne isplati spašavati 5 stabala te da ih treba rušiti.

Zahtijevamo da se ovaj slučaj istraži i da se kazne odgovorni. Jer, iako smo spasili većinu stabala, i ovih 5 je moglo ostati na svom mjestu da su nadležni gradski uredi bolje provodili nadzor nad radovima te osigurali poštivanje svih propisanih mjera. Ovako, ne samo da će drvored u Gajevoj još godinama biti „okljašten“ i da neće u punom smislu ispunjavati svoju
funkciju, nego je nanesena i direktna materijalna šteta, odnosno napravljen je dodatan trošak sječe stabala i odvoza drvene građe te trošak dopreme i sadnje mladica.

Još jednom imamo situaciju da je zbog ustaljenog šlamperaja u upravljanju Zagrebom u mandatima gradonačelnika Bandića nanesena šteta za građane. Iako je takav način vođenja gradskih politika na žalost postao pravilo, a ne iznimka, nadamo se da je ovaj slučaj u Gajevoj ulici posljednji.

29. studenoga 2016.(2016-11-39)

British university unveils ‘diamond’ nuclear-powered battery (28. studenoga 2016.)

Grupa znanstvenika sa sveučilišta u Bristolu, Engleska, razvila je novu tehnologiju koja koristi radioaktivni materijal za stvaranje električne struje u bateriji. Ideja je predstavljena 25. studenoga na predavanjima u institutu Cabot “Ideasto Change the World”.

Umjetni dijamanti stvaraju električni napon kad su blizu radiaktivnog izvora. Radioaktivni materijal se inkapsulira u dijamant. Prototpi koristi radioaktivni nikal-63. Poboljšani model trebao bi koristiti ugljik-14, koji se može izdvojiti iz grafitnih blokova.

Baterija je male snage, ali zbog tvrdoće dijamanta i dugoročnosti raspada radioaktivnog ugljika funkcionirati će tisuće godina. Period poluraspada C-14 je 5730 godina.

29. studenoga 2016.(2016-11-38)

Finland plans to lift biofuel targets to 30% by 2030

U okviru napora za smanjenje emisije stakleničkih plinova, Finska razmatra povećanje cilja za udio biogoriva u prometu na 30% do 2030.. Finska ima velike potencijale za proizvodnju goriva biološkog porijekla iz ostataka i otpadaka drvne industrije.

Vlada također planira prepoloviti uvoz nafte za domaće potrebe, povećati udio električnih vozila na 10% i zatvoriti sve termoelektrane na ugljen do 2030..

29. studenoga 2016.(2016-11-37)

Switzerland votes against strict timetable for nuclear power phaseout

Švicarski glasači su u nedjelju na referendumu. većinom od 55%, odbili prijedlog o skraćivanju roka zatvaranja postojećih nuklearnih reaktora. (O situaciji i o švicarskoj energetskoj strategiji do 2050., koja je sada na javnoj raspravi, vidi članak na blogu od 17. studenoga, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/11/17/svicarska-referendum-o-ne-i-energetska-strategija-do-2050/ )

Aktualni plan predviđa da se neće graditi novi reaktori, a stari mogu raditi dok su zadovoljavajuće sigurni. Rok nije striktno definiran, ali računa se na 50 godina, po čemu bi posljednji od pet postojećih reaktora prestao raditi 2034.. Načelno je moguće produljenje na 60 godina.

Na referendumu se glasalo o prijedlogu Zelene stranke da se rok rada skrati na 45 godina.

Iz komentara BBC-a: »Swiss voters regularly follow the advice of their government and of business leaders: the vote to hang on to nuclear power was no exception. Although many Swiss do worry about the safety of their elderly nuclear plants, fears that a rapid shut down could cause energy shortages and even blackouts proved stronger.«

24. studenoga 2016.(2016-11-36)

Nuclear production’s out, what about consumption?

Nacionalna skupština Vijetnama prekjučer je donijela definitivnu odluku o odustajanju od gradnje dvije nuklearne elektrane. O energetskoj situaciji i strategiji, ali i o ekonomiji Vijetnama članak na blogu 15. studenoga: “Energetska strategija Vijetnama: bez nuklearki, umjeren rast obnovljivih”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/11/15/energetska-strategija-vijetnama-bez-nuklearki-umjeren-rast-obnovljivih/ .

Komantar na “National English Langue Daily”. Autor, Thu Van, piše ono što bih i ja pisao da sam Vijetnamac. Vijetam je uostalom na nedavno završenoj konferenciji UN u Marakešu potpisao da će nastojati 100% električne energije dobivati iz obnovljivih izvora “as rapidly as possible” u razdoblju između 2030. i 2050.. Za njihov razvoj raspoloživa su i znatna financijska sredstva na globalnom financijskom tržištu.

Međutim, kaže Thu Van, drugi ključan problem je projekcija potrošnje. Spomenuli smo u spomenutom našem članku na blogu, da bi predviđenim brizim tempom rasta do 2030. Vijetnam premašio današnju potrošnju električne energije po stanovniku Kine i Hrvatske. Već je vidljiva budućnost, u kojoj neće trebati misliti naprosto o povećanju potrošnje, da svim stanovnicima budu dostupne elementarne udobnosti modernoga života, nego i o zaustavljanju rasta.

(…) There is general agreement that scrapping the plants was a wise move, especially in the context of cheaper, safer renewable energy options including power imports. Besides, the massive investments involved could now be diverted to more urgent infrastructure needs.

Amidst all this back-slapping, however, we cannot shy away from the important question: How will Việt Nam meet its growing demand for electricity in the time to come, without nuclear energy? (…)

According to the National Power Development Masterplan for 2011-20 (with vision until 2030), thermal power will be the main focus of the power sector. (…)

Experts say the focus on coal can prove problematic.

Studies show that thermal power plants are cheap but discharge a large amount of solid waste and gas harmful to the environment. (…)

Just this May, the World Bank’s Jim Yong Kim said at a conference in Washington D.C that if Việt Nam goes forward with the 40GW of coal, and if the entire region of south and south-east Asia implements the coal-based plans, it would be a “disaster” for the planet. (…)

Renewable energy. That’s the buzzword, the watchword, if you will.

Countries the world over are looking to renewable energy. It is an inevitable trend, which will accelerate further. (…)

In Australia, a country with the world’s fourth largest coal reserves, producing onshore wind energy proved to be 14 per cent cheaper than new coal and 18 per cent cheaper than new gas in 2013.

Việt Nam can tap into abundant solar energy, with an average 2000-2500 hours of sunshine yearly. (…)

Việt Nam has great potential in wind energy as well, at an estimated 513.360 MW. (…)

So it is a matter of how we can utilise all these advantages. (…)

At the recent United Nations Climate Change Conference in Marrakech, Morocco, Việt Nam, as a member of the Climate Vulnerable Forum, agreed along with 47 other countries to make its energy production 100 per cent renewable “as rapidly as possible” by between 2030 and 2050 at the latest.

International agencies have committed to supporting and helping developing countries like Việt Nam to turn to renewable energy. The World Bank, the Asian Development Bank, the KfW Development Bank, Japan Bank for International Co-operation, and many private funds, have promised increased investment in renewable energy projects in Việt Nam.

So the alternative is obvious. The Government has to promote renewable energy, with policies and many other incentives. But tougher than all the power choices; tougher than all the questions about energy production is the one about consumption.

Do we have a choice other than to limit consumption? No. How we make our energy consumption choices, what we prioritise, what we give up – these are the factors that will decide our future, our fate, not just of Việt Nam, but that of the planet.

23. studenoga 2016.(2016-11-35)

WWF pozdravlja novi plan oporavka mediteranske sabljarke no poručuje kako je i dalje potreban oprez

Povodom zatvaranja dvadesetog sastanaka Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) u Vilamouri u Portugalu, WWF pozdravlja napore ugovorenih strana da se dogovore o planu oporavka za poboljšanje stanja Mediteranske sabljarke u idućih 15 godina. (…)

Nakon prijedloga kojeg je predala Europska komisija, ugovorne strane ICCAT-a dogovorile su ulovnu kvotu od 10.500 tona u 2017. i postupno smanjenje za 15 posto u pet godina (…)

S obzirom da se Svjetski dan ribarstva poklapa sa zatvaranjem ICCAT sastanka, WWF također skreće pozornost na napredak postignut na drugim kritičnim vrstama poput tune u istočnom Atlantiku i Mediteranu, čiji će plan oporavka ostati gotovo neizmijenjen do nove procjene statusa stoka koji nastupa iduće godine te će biti u suglasnosti sa stavom znanstvenika. (…)

Ugovorne stranke ICCAT-a su također po prvi puta prihvatile formiranje kvota za izlov morskog psa modrulja u sjevernom Atlantiku na iznos od 39,102 tone. Ovaj povijesno značajan potez mogao bi predstavljati osnovu za budući višegodišnji plan upravljanja ribarstvom ove vrste s ciljem osiguranja održivosti iste. (…)

ICCAT se sastoji od 51 ugovorne stranke uključujući i SAD, Japan te Europsku uniju.

23. studenoga 2016.(2016-11-34)

From Media To Nuclear Power, Messaging Trumps Reality

U prvom dijelu ovoga teksta, komentator “Forbesa” James Conca polazi od opaske da je pouka posljednjih predsjedničkih izbora u SAD da »messaging matters more than substance« (ne prevodim, jer nisam siguran koji bi bio najboji prevod).

Nasuprot tezi koju je prije 50 godina, u doba uspona televizije, iznio Marshall McLuhan »delivery, not the media, is the message«. (Izvorne teze koje Conca prenosi pripadaju Stevenu Keaysu, “The Message Trumps All”, oilpro.com/post/28698/message-trumps-all).

Zatim razvija važnu tezu da to vrijedi u ekonomiji jednako kao i u politici. To nam daje dragocjen dublji uvid u aktualno popularnu tezu o “posfaktičkom društvu” s jedne strane, a s druge, “postindustrijskom društvu” i “informatičkom društvu” (pa su čak korisna i razmatranja o post-moderni).

Najuspješnije kompanije danas, koji se bave društvenim medijima (facebook, Uber idr.) ništa ne posjeduju, ništa stvarno ne stvaraju (»creates no actual content«); time se ponose i to im je vrlina, koju tržište nagrađuje. Slave ih kao lidere “nove ekonomije”.

Kompanija Exelon, koja proizvodi električnu energiju, godine 2015. imala je prihod dvaput veći od kompanije “Facebook”, koja ne proizvodi ništa; ali tržišna vrijednost potonje je 12 puta veća.

Ni u širem društvenom pogledu, kompanije kao Snapchat, facebook ili Twitter ne donose mnogo koristi (nova radna mjesta, plaćeni porezi). Keays: »Those who dwell in apps and ads are in the minor leagues of job creation, in comparison to those who make things made of atoms.«

To je problem ograničenja realne ekonomije, koji sam spomenuo u prethodnom postu: ona se bavi stvarima (res), supstancom, materijom. Vezana je zakonima fizike: ne možemo stvoriti nešto iz ničega. (Fizikalno točno govoreći, ni Exelon ne “proizvodi” energiju, nego ju transformira iz jednog obllika u drugi, nama koristan, a pritom povećava entropiju.)

U baratanju golim podacima (a posebno je važan slučaj novca), možemo stvoriti nešto iz ničega. Onda uzlijeće “nova ekonomija” u obliku “financijskih mjehura”. Financijski kapital stječe prevlast nad stvarnim kapitalom, iako se stalno iznova sukobljava s ekološkim granicama materijalnog svijeta (zakoni održanja energije i materije i rasta entropije). To je strukturni problem današnjeg modela globaliziranog kapitalizma.

Conca međutim kvari poantu u drugom dijelu teksta lobirajući za nuklearnu energiju. (Autor izvornog teksta, Keays, lobira za naftnu industriju – ali on objavljuje na mrežnom sjedištu koje je tome i namijenjeno.) Ona je doživjela krah velikih nada i opadanje u posljednjih 30-ak godina ne zbog sukoba s financijskim kapitalom, nego zbog sukoba s drugačijim koncepcijama u sferi realne ekonomije.

23. studenoga 2016.(2016-11-33)

Saudi to set up national water and energy efficiency programme

Vlada Saudijske Arabije priprema novi program poticanje energetske učinkovitosti. Program je dio širokih planova ekonomskih reformi da se smanji ovisnost od izvoza nafte.

Najvažnija novost, koja može imati značajne socijalne (možda i političke) konzekvence: počevši od prosinca o.g. počet će se smanjivat subvencije za potrošnju električne energije i vode, ukupno za 200 milijardi rijala (53 milijardi USD) do 2020..

SA ima velikih problema jer stanovništvo vrlo brzo raste, a vrlo izdašne subvencije nimalo ne stimuliraju štednju energije. (Vidi članak iz 2014:”Energy efficiency in Saudi Arabia” http://www.onlyelevenpercent.com/energy-efficiency-saudi-arabia/ ) Potrošnja električne energije raste 7% godišnje, a nafte 5% godišnje.

Godine 2020. je čak 35% proizvodnje nafta išlo za domaću potrošnju, uz tendenciju daljeg rasta. Godine 2014. je prosječno domaćinstvo trošilo godišnje vrtoglavih 24.000 kilovatsati električne energije (Norveška 15.300, SAD 12.300, Hrvatska 3.500, Njemačka 3.000). (Vidi podatke na mrežnom sjedištu World Energy Council, “Average electricity consumption per electrified household”, https://www.wec-indicators.enerdata.eu/household-electricity-use.html )

U razdoblju 2012.-2015. bio je provođen “National Energy Efficiency Programme: Phase 2” (http://www.sa.undp.org/content/saudi_arabia/en/home/operations/projects/environment_and_energy/national-energy-efficiency-programme–phase-2-.html).

zato također razmatraju, o čemu smo više puta pisali, gradnju nuklearnih, solarnih i vjetroelektana, kako bi se smanjila domaća potrošnja nafte i prirodnoga plina u termoelektrnanama. (vidi npr. članak “Koncentracijske solarne elektrane (…)”,, 8. svibnja 2013., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/05/08/koncentracijske-solarne-elektrane-vijesti-iz-kalifornije-saudijske-arabije-indije-i-australije/ ) U siječnju 2016. potpisan je Memoradnum o razumijevanju s Kinom za gradnju nuklearne elektrane (http://gulfnews.com/business/sectors/energy/saudi-arabia-china-sign-mou-to-build-nuclear-reactor-1.1656541).

Slična je situacija i u susjednim zemljama. Vidi članak “What Is Driving the Middle East Solar Market?”, srpanj 2016., http://www.renewableenergyworld.com/articles/print/volume-19/issue-8/features/solar/what-is-driving-the-middle-east-solar-market.html .

______

Razumljivo je, ako mislite da podaci o tome kako Saudijska Arabija brine o štednji energije nisu zanimljivi. Po mom mišljenju, ne samo da je tema zanimljiva, nego i izvanredno značajna za razumijevanje svijeta u kojem živimo.

Razlika između REALNE i novčarske ekonomije. (“Realna” u pravom smislu riječi, naime ona koja se bavi s “res”, stvarima, materijom, a ne novcem, koji je proizvod ljudske mašte bez supstance. U Hrvatskoj se uspješno infiltrirala slobodnotržišno-fundamentalistička ideološka manipulacija s lažnom primjenom termina.)

Realna ekonomija, čak i kad se, kao u slučaju nalazišta nafte ispod pustinjskog pjeska, radi o golemim zalihama, uvijek se mora sukobiti s osnovnim zakonima koji upravljaju materijom: organičenošću resursa, održanjem energije i rastom entropije.

Kilovatsat energije ne može se dobiti ni iz čega, za razliku od dolara.

23. studenoga 2016.(2016-11-32)

Donald Trump protiv vjetroelektrana: prijeti li opoziv zbog zastupanja osobnih interesa?

Novi tekst na blogu. U susretu s predsjednikom UKIP Nigelom Farageom, kojeg je primio u New Yorku, izabrani predsjednik SAD Donald Trump je žestoko zastupao protivljenje gradnji jedne vjetroelektrane u Škotskoj, koje smeta njegovim igralištima za golf. Radi se o projektu u okviru opsežnog programa gradnje VE u sjeveroistočnom Atlantiku, za što je zainteresirano deset europskih zemalja. Taj i drugi Trumpovi nagovještaji da će nastaviti zastupati osobne poslovne interese kao predsjednik izazvali su mnogo kritika, te bi mogle biti i pravni osnov za postupak opoziva.

22. studenoga 2016.(2016-11-31)

GCL-SI and CCEC plan 1 GW solar power project in Chernobyl (Ukraine)

Početkom iduće godine, Kinezi počinju graditi solarne elektrane snage preko 1 GW u raseljenoj zoni Černobilja. Ukrajinska vlada planirala je gradnju ukupno 4 GW na području od 4000 km², čija je prednost da je zemljište jeftino, a postoji infrastruktura.

21. studenoga 2016.(2016-11-30)

Propao referendum u Novalji, ništa od uređenja luke

U Hrvatskoj nije održano mnogo lokalnih referenduma. Mnogi od onih koji su održani bili su o ekološkim temama ili prostornom uređenju. U gotovo svim slučajevima, referendum nije uspio jer je na glasanje izašlo manje od 50% registriranih birača. (Vidi pregled iz ožujka 2014.: http://blog.dnevnik.hr/zoranostric/2014/03/1631750215/lokalni-referendumi-u-hrvata.html ).

u jednom slučaju, kad je izašlo više od 50%, građani su odbili gradnju kompostane, što je bila ekološki, a i ekonomski, neracionalna odluka.

Na jučer održanom referendumu u Novalji izašlo je samo 36%. Gradonačelnik Ante Dabo (Most) predložio je Gradskom vijeću donošenje Odluke o raspisivanju lokalnog referenduma o uređenju luke i marine Novalja te ju je Vijeće prihvatilo većinom glasova. Tom prostornom uređenju luke protivi se oporba.

Projekt Luke Novalja obuhvaća komunalne vezove za stanovništvo, sportsku lučicu, vezove za katamaran i komercijalni prihvat brodova, uključujući kruzere, te tri stotine vezova za nautičare.

Propast referenduma znači da vrijede odluke koje donesu gradonačelnik i Vijeće. Svakako ne kako piše u naslovu vijesti na t-portalu, da je projekt propao.

To je i generalna poruka lokalnih referenduma u Hrvatskoj: glrađan ne žele sami odlučivati, ne žele da ih išta pitaju. Zadovoljni su da odluke donose oni koje su izabrali na izborima.

21. studenoga 2016.(2016-11-29)

Donald Trump i energetika: na sreću, neće moći sve što hoće

Novi članak na blogu. Komentar o tome koliko Donald Trump, koji je izražavao neprijateljstvo prema obnovljivim izvorima energije, može utjecati na zaokret američke politike u tom sektoru. Procese može usporiti, ali ne i zaustaviti. U članku je dodan izbor vijesti o energetici SAD tijekom ove godine.

19. studenoga 2016.(2016-11-28)

World Toilet Day (19 November)

Danas je međunarodni dan zahoda. Naravno da se u našim krajevima čovjek na to spontano nasmije i misli da je neka zajebancija, ali nije. U pitanju je ozbiljna stvar.

U nekim krajevima Hrvatske, prije samo 70-ak godina gradnja septičkih jama bila je napredak.

U to doba, čak i u najrazvijenijim zemljama Europe manje od 50% stanova imalo je unutrašnji zahod. Oni su intenzivno građeni u velikoj poslijeratnoj obnovi i izgradnji. Prije toga, kahlica ispod kreveta za noćnu nuždu, koja se praznila ujutro, bila je normalna stvar i u boljim kućama.

U pregledima o standardu života još 1960-ih i 1970-ih se navodio postotak stanova sa zahodom i kupaonicom. Danas se to više za razvijene zemlje ne navodi.

Međunarodni dan zahoda proglasila je OUN kao dio napora da se poboljša životni standard u “zemljama u razvoju”.

UN navodi:

World Toilet Day, on 19 November, is about taking action to reach the 2.4 billion people living without a toilet. The theme of World Toilet Day 2016 is ‘toilets and jobs’, focusing on how sanitation, or the lack of it, can impact people’s livelihoods.

Sanitation is a global development priority. The Sustainable Development Goals, launched in 2015, include a target to ensure everyone everywhere has access to toilets by 2030.

Toilets play a crucial role in creating a strong economy, as well as improving health and protecting people’s safety and dignity, particularly women’s and girls’.

The UN and its partners are getting the message out that toilets save lives, increase productivity, create jobs and grow economies.

To learn more about the connection between toilets and jobs, please download the factsheet.

To take action and join the global movement, please go to http://www.worldtoiletday.info

19. studenoga 2016.(2016-11-27)

Yanis Varoufakis, bivši ministar financija Grčke i osnivač pokreta “Demokracija u Europi” (DIEM25, https://diem25.org/ ), kaže da Europska komisija, koja je nedavno predložila blage mjere ublažavanja austerity politike, ionako više o ničem bitnom ne odlučuje.

»Decisions of fiscal policy are now taken in the eurogroup where Commissioner Moscovici has next to no gravitas. (…) The European Commission is now irrelevant from the perspective of managing the eurozone economy. It has been well and truly replaced by the informal, extra-Treaty eurogroup.«

S druge strane, čak i kad bi prijedlog bio izvediv, takve blage mjere danas ne mogu ništa pomoći.

»The damage done by eight years of inept responses to the crisis has damaged Europe’s economy to such an extent that marginal adjustments (like those proposed by the Commission) to the calamitous fiscal compact will make only marginal differences.«

Ono što blokira europsku ekonomiju je tri tisuće milijardi eura ušteda, koje se ne investiraju. Jedini način da se kriza prevaziže je postići da taj novac bude protuktivno investiran.

»Europe’s deflationary economy is fuelled by more than 3 trillion euros of un-invested savings. Unless they are mobilised, given an incentive to become invested in productive activities, the crisis will continue.«

Ono što je potrebno je “europski New Deal”, velikih zahvat.

»Europe needs something a European New Deal ,to the tune of 5% to 6% of eurozone GDP, to go directly into investment.«

Ovo ne mogu voditi pojedine vlade. Na nivou EU, jedino Europska investicijska banka (EIB) može voditi takav program. DiEM priprema prijedlog takvog programa za svoj skup 23-25. veljače 2017. u Parizu.

18. studenoga 2016.(2016-11-26)

Novi korak natrag u gospodarenju otpadom – Uključite se u javnu raspravu i zatražite zaustavljanje skupih centara za smeće i spaljivanje resursa!

Zelena akcija / FoE Croatia

Ministarstvo okoliša je preko ljeta poprilično izmijenilo prijedlog Plana gospodarenja otpadom RH na štetu kvalitetnih mjera odvajanja i recikliranja, a u korist skupih i štetnih regionalnih centara za smeće i spaljivanje.

Uključite se u javnu raspravu koja traje do 02. prosinca i zatražite unaprjeđenje sustava i zaustavljanje projekata koji bi donijeli štete za okoliš i velike troškove za građane/ke.

(…)

Neke od ključnih promjena u odnosu na lipanjski prijedlog Plana:

– u izgradnju regionalnih centara za smeće ulaže se 2 mlrd 500 milijuna kuna umjesto 1 mlrd 340 milijuna kuna, što je polovica od svih ukupno predviđenih sredstava
– smanjena su sredstva za prioritetne mjere – vozila i oprema za odvojeno sakupljanje 290 milijuna kuna manje, centri za ponovnu uporabu 95 milijuna manje, kućno kompostiranje 20 milijuna manje, zbrinjavanje morskog otpada 7,5 milijuna manje itd.
– planira se zastarjela MBO tehnologija, a ostavljena je i mogućnost izgradnje spalionice
– svi centri idu dalje bez revizije ekonomske i ekološke opravdanosti njihove izgradnje
– ukinuta su ograničenja kapaciteta budućih centara od 25% ukupne količine komunalnog otpada, a Strateška studija obrađuje puno veće kapacitete od potrebnih prema ciljevima
– odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu ne navodi se kao obaveza već se navodi mogućnost postavljanja spremnika na udaljenosti čak do 300 m od kućanstava itd.

Nad Hrvatskom se zbog kašnjenja s Planom provodi postupak povrede prava EU te nam prijeti gubitak 475 milijuna eura iz Kohezijskog fonda za unaprjeđenje sustava ukoliko se Plan ne donese do kraja godine. Europska komisija je upozorila na to i dopisom poduprla kvalitetne mjere koje je predlagao lipanjski prijedlog Plana, a kritički se osvrnula na koncept megalomanskih regionalnih centara kojeg ovaj prijedlog Plana pokušava revitalizirati. (…)

______

Ne kažem da je Y. V. potpuno u pravu, ali mislim da ukazuje na važne stvari. U najmanju ruku, neki vitalno važni aspekti. Postoje tri vrste komentara u ekonomiji koje odbijam:

1. “Iako je (…). doktor ekonomije, profesor s međunarodnom reputacijom, on je zapravo kretenčina koji ništ ne kuži.”

2. “Nevjerojatno da još postoje ljudi koji nešto pričaju o intervencijama države i nad-državnih tijela! Sve treba prepustiti Slobodnom Tržištu !”

3. “Ti si laik, i ne smiješ ni zucnuti ništa o ekonomiji, a osobito o financijama. to mogu razumjeti samo najveći umnici, i njima si dužan apsolutno vjerovati.”

Točka 3 često se kombinira s točkom 1, zbog očite činjenice da se ekonomisti međusobno bitno razlikuju u dijagnozama, prognozama i receptima. Laik zbunjeno pita: “Pa kako razlikovati Prave Umnike od idiota, kad i potonji imaju profesorske titule, objavljene radove, čak Nobelove nagrade?”

U odgovoru se varira odgovor 3: “prepusti to Pravim Umnicima” (ponekad ti superiorni tipovi, nickovi na netu, i same sebe u taj krug uvrštavaju, dok niz nobelovaca isključuju), a često je kriterij i odgovor 2.

18. studenoga 2016.(2016-11-25)

The US unveils CO2 emissions cut target by 2050 during the COP22

Dok ekipa novoizabranog predsjednika SAD razmatra kako raskinuti sve međunarodno preuzete obaveze za suzbijanje klimatskih promjena, u tijeku je Konferencija UN o klimatskim promjenama (Odnosno, Konferencija stranaka konvencije…, COP-22) u Marakešu. SAD su predočile svoje aktualne planove, u skladu s Pariškim dogovorom i dogovora skupine G8 iz 2009..

The White House has released a “mid century strategy for deep decarbonisation” aiming at reducing the CO2 emissions in the United States by at least 80% by 2050, compared to 2005 levels. This corresponds to the G8’s 2009 target to halve global CO2 emissions by 2050, including reductions of 80% or more for developed countries. The US strategy is also meant to continue the US’s existing pledge to reduce emissions by 17% by 2020 and by 26 to 28% by 2025 (commitment under the Paris agreement).

To reach this target, the US would focus on three main actions: transitioning to a low-carbon energy system, by switching to low-carbon energies in the power, transport and industrial sectors; sequestering carbon through forests, soils, and CO2 removal technologies; and reducing non-CO2 emissions. Achieving this 2050 goal would reduce the US emissions by 6 GtCO2eq per year, to less than 2 GtCO2eq.

However, this policy may be threatened by the election of Donald Trump as the US president, who was elected after having pledged to reverse former policies (such as the Clean Power Plan), to withdraw from the Paris agreement and to expand coal burning.

Vidi i nešto širi prikaz: http://www.districtenergy.org/blog/2016/10/31/u-s-to-unveil-path-to-decarbonize-by-2050-at-un-conference-in-morocco/ (31. listopada 2016.)

18. studenoga 2016.(2016-11-24)

Local grid solution for global energy transition

Upravljanje električnim mrežama, čiji se dizajn drastično mijenja i usložnjava, jedna je od bitnih tema energetske tranzicije (Energiewende).

By the year 2050, the majority of energy in Germany will come from renewable sources such as wind or solar power. (…)

But completely overhauling the current energy supply system poses challenges with respect to grid stability and security of supply, which in turn calls for new technologies and scalable solutions.

With the Fraunhofer IAO Micro Smart Grid, the institute is pursuing a decentralized approach to the coordination of energy production and consumption. (…)

Merging multiple micro smart grids in the future will allow energy systems to be integrated into a larger smart grid in a gradual process that keeps pace with demand. (…)

17. studenoga 2016.(2016-11-23)

Taiwan aims to replace nuclear power with renewable energy by 2025

Video o planovima Tajlanda da do 2025. isključi sve nuklearne reaktore i zamijeni ih elektranama koje koriste obnovljive izvore. O tome članak na blogu, 6. lipnja 2016: https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/06/06/tajvan-prestaje-koristiti-nuklearnu-energiju-do-2025/

Danas obnovljivi pokrivaju 4% potrošnje električne energije, a nuklearne 14%. Planiraju prvi postotak povećati na 20% do 2025..

17. studenoga 2016.(2016-11-22)

Švicarska: referendum o NE i energetska strategija do 2050.

Novi tekst na blogu. U Švicarskoj se 27. studenoga održava referendum na kojem će građani odlučivati treba li ograničiti rok rada nuklearnih reaktora na maksimalno 45 godina, umjesto sadašnjih 50. Nedavno je Federalna skupština usvojili prijedlog energetske strategije do 2050. g., koja predviđa znatno smanjivanje potrošnje energije, povećanje korištenja obnovljivih izvora i istupanje iz nuklearne energije.

16. studenoga 2016.(2016-11-21)

Argentina gets 2.5 GW of bids in additional renewables tender

Argentina je raspisala natječaj (RenovAR 1.5 tender) za gradnju 400 MW vjetroelektrana i 200 MW solarnih elektrana. Maksimalna cijena koju su spremni platiti (ugovorom o otkupu proizvedene električne energije po fiksnoj cijeni) je za obe vrste elektrana nešto iznad 5,9 ¢/kWh (41 lipa po kWH), što je znatno manje od proizvodne cijene struje u hrvatskim termoelektranama. Podneseno je ukupno 47 ponuda.

U prvom natječaju, (RenovAR 1.0 tender), zaključenom u listopadu, sklopljeni su ugovori za gradnju 708 MW vjetroelektrana i 400 MW vjetroelektrana.

15. studenoga 2016.(2016-11-20)

“CarbonBrief” daje pregled vijesti i komentara u medijima o očekivanom zaokretu slijedećeg američkog predsjednika u politici prema klimatskim promjenama. Trumpov tim najavljuje što hitniji izlazak iz Pariškog sporazuma, pa čak možda i iz Okvirne konvencije UN o promjenama klime iz 1992. Hoće li SAD postati “rogue state”, sad kad su svi drugi prihvatili nužnost tih politika? Znanstvenici i aktivisti pokušavaju u posljednji trenutak uvjeriti izabranog predsjednika da klimatske promjene jesu realnost i da su promjene potrebne.

US president-elect Donald Trump is seeking quick ways to withdraw the US from the Paris Agreement on climate change, a source on his transition team has told Reuters. (http://www.reuters.com/article/us-usa-election-climatechange-accord-idUSKBN1370JX ) (…)

Meanwhile, at the UN talks in Marrakech, the Financial Times reports separately that both China and Saudi Arabia have said that they will stick to their Paris Agreement pledges, despite the prospect of Trump’s wrecking ball. (…)

Mary Robinson, a UN climate envoy, says that the US would become a “rogue state” if it abandoned the Paris deal, according to Reuters. Climate Home reports that “US Republicans are expected to axe billions of dollars in climate finance when they take the White House and Congress in January”. In France, Bloomberg reports the views of Nicolas Sarkozy, the former French president who is seeking re-election next year. He says that “Europe must be prepared to respond in kind” with a trade war, if Trump withdraws from the Paris deal. (…)

One of the biggest ever environmental campaigns has been launched by a group of the world’s most eminent scientists and environmentalists in an “emergency” effort to convince Donald Trump that global warming is real before he becomes US President in January. The Independent says that the Sierra Club is among those now preparing for “arguably the most important campaign ever designed to change the mind of a single individual in modern history”. (…)

15. studenoga 2016.(2016-11-19)

Morocco plans to tender 800 MW of solar plants by early 2017

Maroko je jedna od vodećih zemalja u gradnji koncentracijskih solarnih elektrana (CPS). One su danas mnogo skuplje od fotonaponskih (FN), ali imaju prednost da se energija može akumulirati za kasniju potrošnju (u obliku toplote nekog fluida). Njihova kombinacija može dati fleksibilan i pouzdan sustav.

Marokanska Agencija za solarnu energiju (Mase) najavila je za početak godine tender za gradnji dva solarna projeka od po 400 MW. Oba će biti kombinirani, sa CPS snage oko 150-190 MW i kapacitetom pohrane od najmanje pet sati, a ostatak FN.

U veljači o.g. otvorena je u Maroku najveća CPS na svijetu, Noor-1 (http://edition.cnn.com/2016/02/08/africa/ouarzazate-morocco-solar-plant/), a njena druga faza trebala bi biti završena do kraja godine (o početku gradnje te elektrane vidi članak na blogu 29. rujna 2012.:
https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2012/09/29/solarna-termoelektrana-u-maroku/ ).

Marokski plan je pokrivati 42% potrošnje elektrike obnovljivima do 2020, te do 2030. smanjiti emisije stakleničkih plinova za 32%.

U Maroku je sjedište Desertec Initiative, za razvoj korištenja solarne energije u pustinjskim predjelima. Njemačka snažno sudjeluje u financiranju rada. Ozbiljni projekti razvijaju se u Saudijskoj Arabiji i Indiji.

15. studenoga 2016.(2016-11-18)

US coal production fell by 10% in 2015, due to a 13% consumption drop

Značajan pad proizvodnje i potrošnje ugljena u SAD.

According to the U.S. Energy Information Administration (EIA), coal production in the United States declined by more than 10% in 2015, reaching 897 MMst (814 Mt) during the year and a record low level since 1986. The fall in coal production was significant in all three major coal-producing regions, namely the Appalachian, the Interior, and the Western, and was related to a 13% decrease in coal consumption from the power sector, industry (-9%) and other consumers. Coal consumption contracted to 798 MMst (724 Mt), its lowest level since 1986. In the power sector, the increased competition from gas-fired and renewable electricity generation contributed to the fall.

The declining trend has continued into 2016: coal production between January and late October 2016 amounted to 607 Mt (20% less than over the same period of 2015), while coal consumption in the first seven months of 2016 was 23% lower than over the same period of 2015.

15. studenoga 2016.(2016-11-17)

Low growth in global carbon emissions continues for third successive year

Prema upravo objavljenom izvještaju “Global Carbon Budget 2016.”, globalne emisije ugljika od sagorijevanja fosilnih goriva nisu porasle 2015, a očekuje se da će 2016. porasti za samo 0,2%. U desetljeću 2004.-2013. rast je bio 2,3% godišnje, a 2014. je pao na 0,7%.

Globalni BDP rastao je solidnom stopom od 3% godišnje.

Glavni razlog promjene u posljednje tri godine je smanjivanje potrošnje ugljena u Kini. Na Kinu otpada gotovo polovica svjetske potrošnje ugljena, te 29% emisija ugljičnog dioksida. Kineske emisije su opale za 0,7% 2015., a ove godine očekuje se daljih 0,5%.

Drugi najveći svjetski emiter su SAD (15%) također smanjuje potrošnju ugljena, a povećava potrošnju nafte i plina. Emisije su opal3e za 2,6% 2015. i očekuje se za 1,7% ove godine.

Na Europsku uniju otpada 10% svjetskih emisija. One su godine 2015. porasle za 1,4%, nakon dugogodišnjeg rasta.

Na četvrom mjestu po emisijama je Indijsa sa 6,3%. Emisije su 2015. porasle za 5,2%, nastavljajući period snažnog rasta.

Iako emisije u mnogim državama padaju i vjerojatno će i dalje padai u skladu s izraženima namjerama država od 2030, svijet je iznad granice koja bi bila potrebna da se globalno zagrijavanje zadrži ispod +2°C. Koncentracija ugljičnoga dioksida u atmosferi i dalje raste. Rastu je pridonijela manja apsorpcija od biljaka, zbog vručih i sušnih uvjeta koje je 2015. i 2016. donio snažni “El Nino”. Koncentracija CO2 u atmosferi prešla je 400 ppm.

11. studenoga 2016.(2016-11-16)

Trump could pull out of global climate accord in a year: lawyers

Pregled brojnih prvih komentara o tome što izbor D. Trumpa za predsjednika SAD znači za globalnu akciju protiv klimatskih promjena (s portala arbonbrief.org).

President-elect Donald Trump could use a legal short-cut to extricate the US from the commitments under the Paris Agreement within a year, according to lawyers. Quitting the agreement itself would take four years but he may choose to pull out of the parent treaty, the 1992 U.N. Framework Convention on Climate Change, with just a year’s notice. Such an approach would strain relations domestically and abroad. Alden Meyer, of the Union of Concerned Scientists tells Reuters, “It would be going nuclear. It would signal that the United States has no interest in cooperating with other nations on climate change.” Trump’s election is likely to halt US action on tackling emissions and may open the door for China to take a leadership role, says a separate Reuters report. If Trump reneges on the US’s emissions pledge, it makes it much less likely that the world will meet its climate goals and essentially “ensures we will head into the danger zone”, Michael Oppenheimer, a professor of geosciences and international affairs at Princeton University, told The New York Times. Former U.S. Special Envoy for Climate Change Todd Stern told Climate Wire that pulling out of the Paris Agreement would be “hugely damaging for our longer-range credibility” but warned against jumping to conclusions about what Trump might mean for Paris. Meanwhile, delegates at the COP22 climate talks in Marrakech are continuing unperturbed with the job in hand, says Climate Home. Despite the election casting a shadow over proceedings, the feeling is that the international community remains strongly committed to fighting climate change with or without Trump’s cooperation, says Scientific American. UN climate chief and former Mexican foreign minister, Patricia Espinosa, is expected to speak to press today.

8. studenoga 2016.(2016-11-15)

Balkan Gas Hub will coordinate with Eastring pipeline

Bugarski i slovački operatori plinske mreže, Bulgartransgaz i Eustream, potpisali su Memorandum o razumijevanju o suradnji na infrastrukturnim projektima za Balkansko mrežno čvorište i plinovod Eastring.

Bugarska se nadala dobiti vrlo važnu poziciju, na uštrb Ukrajine, gradnjom plinovoda “Južni tok”, kapaciteta 63 milijardi m³/god, kojim bi se transportirao plin iz Rusije. Taj je projekt stopiran odlukom Europske Komisije.

Sada projektirani plinovod Eastring vodio bi od slovačko-ukrajinske do bugarsko-turske granice i mogao bi prevesti do 36 milijardi m³/g u oba smjera. Važan je i za Rumunjsku i Mađarsku. Tako bi se mogao prevoziti ruski plin, ali i plin koji bi došao plinovodima iz Središnje Azije ili Iraka, preko Turske, ili preko LNG terminala u Grčkoj. (Za širu sliku vidi članak na blogu “Nadmetanja oko trgovine prirodnim plinom (…)”, 4. studenoga 2016., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/11/04/nadmetanja-oko-trgovine-prirodnim-plinom-u-europi-dvije-odluke-ek-u-korist-njemacke-i-rusije/ )

Razni veliki projekti koji nas zaobilaze pokazuju, po svoj prilici, da Hrvatska ne smije ulagati velike nade u za nas golem, ali za Europu beznačajan projekt LNG terminala Omišalj. Vjerojatno, kao što je bilo i prethodnh godina, naprosto nikome neće biti potreban.

8. studenoga 2016.(2016-11-14)

Nuklearna energija u Kini (i još koješta o kineskoj energetici, ekonomiji i politici)

Novi tekst na blogu.

SAŽETAK:
Kina ima vro ambiciozan program razvoja nuklearne energetike, ali je u njemu došlo do određenog zastoja. Razvijaju više tipova novih reaktora III i IV. generacije. Brojni zadaci opterećuju državno tijelo koje daje dozvole i nadgleda sigurnost rada. S druge strane, stopa rasta potrošnje električne energije počinje znatno opadati, tako da sad postoje viškovi kapaciteta elektrana. Učinkovitost korištenja energije je vrlo niska i to postaje prioritet. Kina je prešla preko polovice sigmoidne krivulje rasta. Suočena je s brojnim izazovima strukturalnih promjena. Bit će vrlo zanimljivo pratiti hoće li vrh vladajuće partije i ovog puta uspješno provesti zaokret.

6. studenoga 2016.(2016-11-13)

(4. studenoga 2016.)

Javnost u Armeniji protiv je zatvaranja jedinog aktivno nuklearnog reaktora, usprkos brigama za sigurnost.

Elektrana “Armenija” (poznata i kao “Mestamor”, po obližnjem gradu) je sagrađena 1980., s dva reaktora manje snage, sovjetskog tipa VVER-440/230. Zatvoreni su nakon razornog zemljotresa 1989..

To područje spada među seizmički najaktivnija u svijetu. Potresj je bio 7. prosinca 1988., poginulo je 25.000 ljudi qa 500.000 ostalo bez domova. Epicentar je bio 100 km od Metsamora i elektrana nije pretrpjela štetu, ali je ubrzo nako ntoga zatvorena, zbog zabrinutosti za slučaj ponovnog potresa.

Dok je elektana bila isključena, Armenija je trpjela strašnu nestašicu električne energije. Ponekad je struje bilo samo jedan sat dnevno, ili je danima nije bilo uopće.

Samo jedan reaktor (“Armenija 2”) je ponovo pokrenut 1995., te je i danas u funkciji, rqadeći s 92% nominalne snage (376 MW), te pokriva 30% armenske potrošnje električne energije (2,3 milijarde od 8 milijardi kWh). Nuklearno gorivo osigurava Rusija. IAEA kaže da je nakon otvaranja provedeno 1.400 mjesta poboljšanja sigurnosti.

Planirana je gradnja novog reaktora, znatno veće snage, 1060 MW. Međutim, završetak gradnje očekuje se tek 2026.; po prvobitnom planu, ove godine je elektrana, koju će graditi ruski Atomstroyexport, trebala već biti završena.

Zato je odlučeno uložiti u produljenje radnog vijeka starog reaktora do 2026.. Za to će biti potrebno ulaganje 300 milijuna USD. Siromašna država to može ostvariti jedino uz pomoć Rusije, koja je ponudila donaciju od 30 milijuna USD i ostatak kao kredit, na 15 godina s tri posto kamata.

Europska unija, SAD i Turska (do granice s Turskom je 16 km) izražavaju zabinutost zbog sigurnosnih razloga. Godine 2012. Europska unija je provela “stress tests”, istovremeno s reaktorima u Europi. Godine 2011. ‘National Geografic’ je objavio članak “Is Armenia’s Nuclear Plant the World’s Most Dangerous?” (http://news.nationalgeographic.com/news/energy/2011/04/110412-most-dangerous-nuclear-plant-armenia/). Armenci i drugi predstavnici nuklearne industrije (Rusija, Japan) kažu da je rashladni sustav kod ovih reaktora bolji od zapadnih. Međutim, ne postoji čvrsta reaktorska zgrada, koja bi u slučaju velike nesreće mogla zadržati svu ili većinu radioaktivnosti. Svi reaktori ovog tipa u Rusiji su zatvoreni.

Armenija ima vrlo malu potrošnju električne energije, oko 2.400 kwh/stan/god.. Najveći dio potrebne primarne energije daje prirodni plin, koji kupuju od Rusije. Azejrbajdžan na istoku i Turska na zapadu i danas drže blokadu na granicama s Armenijom, presjecajući većinu pravaza za naftu i prirodni plin. Plinovod koji doprema prirodni plin iz Rusije sagrađen je 1993., ali su isporuke često bile prekidane zbog sabotaža, za vrijeme oružanih sukoba u Gruziji.

5. studenoga 2016.(2016-11-12)

France releases its energy strategy by 2023

Francusko Ministarstvo okoliša, energije i mora objavilo je energetsku strategiju (“Programmation Pluriannuelle pour l’Energie”, PPE) za godine 2018.-2023. (vidi i stranicu na francuskoj wikipediji: https://fr.wikipedia.org/wiki/Programmation_pluriannuelle_de_l%27%C3%A9nergie#Contenu )

Strategija je donesena u skladu sa “Zakonom o energetskoj tranziciji prema zelenom rastu” (“La loi relative à la transition énergétique pour la croissance verte”), donesenom u kolovozu 2015. (http://www.developpement-durable.gouv.fr/-La-transition-energetique-pour-la-.html), koji postavlja energetske i klimatske ciljeve do 2030. g. (www.iea.org/policiesandmeasures/pams/france/name-131492-en.php).

PPE predviđa smanjivanje potrošnje energije za 12% do 2023., a potrošnje fosilnih goriva za čak 22%.

Cilj je povećati izgrađene kapacitete elektrana na obnovljive izvore za više od 70% (tako da dosegnu ukupno između 71 i 78 GW) i toplinskih kapaciteta na obnovljive izvore za 50% (godišnja proizvodnja 19 milijuna tona ekvivalentne nafte). Kapaciteti vjetro i solarnih elektrana će narasti na između 36 i 43 GW (g. 2014. bilo je instalirano 14,7 GW). Iz biomase će se dobivati energija od 13 do 14 milijuna tona ekvivalentne nafte (godine 2014. bilo je 10,7 Mtoe).

U prometu je predviđeno povećanje udjela prirodnoga plina i obnovljive energije. Udio nuklearne energije će biti smanjen. (Vidi članak “Francuska energetska tranzicija: nuklearke OUT, obnovljivi IN”, 30. lipnja 2014., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/30/francuska-energetska-tranzicija-nuklearke-out-obnovljivi-in/ .

Ekonomske svrhe ovih ciljeva su otvoriti radna mjesta (280.000 “zelenih poslova”), povećati energetsku nezavisnost zemlje, kompetitivnost biznisa i kupovnu snagu (računa se da će se raspoloživi prihodi domaćinstava povećati za 32 milijarde eura) (http://renewables.seenews.com/news/frances-energy-investment-programme-enters-final-consultation-540176).

Francuska sada ima instaliranih 6,7 GW fotonaponskih elektrana, što je oko 150× više od Hrvatske, ali relativno skromno u usporedbi s većinom susjednih država (Njemačka, Italija, Španjolska, pa i UK). Planiraju povećati kapacitete na oko 20 GW 2022. g.. Raspisivat će tendere od po 500 MW (https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/09/01/francuska-natjecaj-za-3-000-mw-solarnih-zatvaranje-prve-ne/ ).

4. studenoga 2016.(2016-11-11)

Nadmetanja oko trgovine prirodnim plinom u Europi: dvije odluke EK u korist Njemačke i Rusije

Novi članak na blogu.

SAŽETAK:
Europska komisija odobrila je zahtjev, da ruska plinarska kompanija Gazprom može koristiti više od 50% kapaciteta plinovoda OPAL u istočnoj Njemačkoj. To je važna odluka u korist Njemačke i Rusije, u okviru složenih strateških igara oko trgovine prirodnim plinom u Europi. Poljska vlada je najavila tužbu protiv Komisije. Također je nedavno najavljeno da bi se formalna optužba EK protiv Gazproma zbog kršenja europskih anti-trust zakona mogla riješiti kompromisom.

3. studenoga 2016.(2016-11-9)

The economic reality of Hinkley Point C (2. studenoga 2016.)

Predstavnici francuske kompanije EDF su na saslušanj u britanskom parlamentu nastojali dokazati ekonomsku isplativost ulaganja u gradnju NE Hinkley Point c, te ukloniti zabrinutost zbog problema s tehnologijom (reaktor tipa EPR, četiri takva u gradnji u Francuskoj, finskoj i Kini, sve gradnje jako kasne, nedavne dodatne odgode u projektu NE Flamanville zbog sumnji u sigurnost).

Vrijednost investicije u elektranu s dva reaktora po 1.600 MW je 18 milijardi funti. Od toga 33,5% pokriva kineski CGN, o čemu je dogovor bio postignut u listopadu 2015.; bez njihovog sudjelovanja, ne bi se mogla zatvoriti financijska konstrukcija. Ostatak od 66,5% snosi EDF, koji planira još 16,5% udjela ponuditi drugim investitorima.

Garantirana cijena, koju će energetski operator plaćati tijekom 35 godina za svu proizvodnju, je £92.50/MWh. Ta bi cijena osigurala profitnu stopu od 5%.

Nedavno se pojavila i informacija, o čemu smo pisali (https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1366610616690919&id=236779699674022), da bi i dio troškova za skladištenje radioaktivnog otpada i dekomisiju elektrane mogao biti prebačen na državu, tj. britanske porezne obveznike.

O projektu se vodila žestoka polemika i unutar same EDF. Suprotstavili su se sindikati, a i jedan od direktora je podnio ostavku. Odbor direktora je nakon više odgađanja konačno prihvatio projekt 28. srpnja. Ali nakon toga je nova britanska premijerka Theresa May odgodila odluku i zatražila novu provjeru projekta. Nakon dodatnih pregovora s EDF, konačno je najavila pozitivnu odluk u15. rujna. Potpisano je 450 ugovora, ukupno 200.000 stranica dokumentacije.

predstavnik britanske vlade rekao je da će NE Hinkley Point C osiguravati 7% potreba UK za električnom energijom, kad bude puštena u pogon krajem 2025.. Vlada je također potpisala 34 ugovora za razvoj obnovljivih izvora (ponajviše vjetroelektrane, pučinske i kopnene), koji bi ukupno pokrivali također 7%, po cijeni od 120-130 £/MWh.

3. studenoga 2016.(2016-11-8)

Fuel from sewage is the future — and it’s closer than you think

Postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda mogu jednog dana pretvarati obični mulj u biološku sirovu naftu, prema novom istraživanju na Pacific Northwest National Laboratory, SAD.

Tehnologija zvana hidrotermalno ukapljivanje (hydrothermal liquefaction) oponaša geološke uvjete koji dovode do stvaranja sirove nafte. Pod visokim tlakom i temperaturom može se postići nešto za što Majci Zemlji trebaju milijun godina. Tako dobiveni materijal može se rafinirati kao i konvencionalna nafta.

[Čitatelji u Hrvatskoj moraju imat na pameti da su ovo vijesti s druge planete, zvane Zemlja. Kod nas se to ne isplati.]

3. studenoga 2016.(2016-11-7)

Balancing energy demand could save money

Upravljanje potrošnjom, na razini pojedinih potrošača pa i pojedinih trošila (vidi npr. “Pametna električna mreža u domaćinstvu uz integraciju električnih vozila”, 8. studenoga 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/11/08/pametna-elektricna-mreza-u-domacinstvu-uz-integraciju-elektricnih-vozila/ ), bit će bitan dio budućeg elektroenergetskog sustava, zasnovanog na obnovljivim izvorima.

Budući elektroenergetski sustavi (“pametne mreže” i složenija hijerarhija mreža – vidi članak “Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže”, 10. veljače 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/02/10/nova-elektroenergetika-od-nanomreze-do-supermreze/ ) zahtijevat će znatno više truda oko upravljanja, jer ima puno više elemenata koje treba uskladiti.

Neki tradicionalistički eksperti u zaostalim zemljama kao Hrvatska se ograničavaju na ponavljanje kako je to grozno komplicirano, zapravo i nemoguće, pa je bolje da ostanemo na sustavu kakav se razvijao stotinu godina. Drugi su jednostavno prionuli na istraživanje i razvoj. (Vidi: “Ako postoji problem – treba li ga rješavati, ili odustati?”, 5. studenoga 2013, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/11/05/ako-postoji-problem-treba-li-ga-rjesavati-li-odustati/ )

An incentive program that shifts electricity usage for low-priority activities to nonpeak times could save money for utilities companies and consumers (…) an end-user distribution plan could help balance the demand for electricity and ease pressure on aging transmission lines. (…) Using algorithms, the researchers will determine when and how much energy must be shifted to balance the energy draw and reduce pressure on the transmission grid. (…)

3. studenoga 2016.(2016-11-6)

Porez na pse – u 10 točaka

Udruga “Prijatelji životinja” objašnjava svoj prijedlog “poreza na pse” u 10 točaka.

1. Porez na pse nije dio Zakona o zaštiti životinja – Udruga je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine podržala prijedlog drugih članova Povjerenstva o uvođenju poreza na pse, s ciljem poboljšanja odgovorne skrbi za životinje i sprječavanja napuštanja životinja. Ministarstvo poljoprivrede složilo se da će uputiti takav prijedlog Ministarstvu financija, u čijoj je nadležnosti porezna politika. Porez na pse ne može biti dio Zakona o zaštiti životinja, a Ministarstvo financija još niti nema započet prijedlog u tom smjeru.

2. Porez za one koji kupuju pse – U Hrvatskoj svakodnevno ubijaju pse u skloništima. Broj usmrćenih pasa godišnje se mjeri u tisućama ubijenih zdravih životinja. Skloništa su krcata psima, dok mnogi kupuju pse podržavajući njihov uzgoj i iskorištavanje. Stoga bi se oporezivali prvenstveno građani koji kupuju pse. Ako nekome nije problem izdvojiti nekoliko tisuća kuna za kupnju psa umjesto da ga udomi besplatno, tada mu nije problem izdvojiti ni iznos za porez. (…)

2. studenoga 2016.(2016-11-5)

Prije samo godinu dana, pisao sam o nekim aktualnim cijenama solarne i vjetroenergije (https://www.facebook.com/zoran.ostric/posts/10207525602356330) . Danas su već te cifre jako zastarjele.

Dogovorena otkupna cijena električne energije iz novih solarnih elektrana u Njemačkoj, postignuta na tenderu, bila je prošle godine 9,2 ct/kWh (to su eurocenti).

Ove godine, postignuta je cijena od 7,4 ct/kWh (https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/07/01/snaga-trzista-solarne-elektrane-daju-najjeftiniju-elektricnu-energiju/)

Najniža cijena za nove pučinske VE bila je u ono doba u Danskoj, 10,3 ct/kWh.Ove godine u Nizozemskoj je postignuta cijena od samo 7,27 ct/kWh! (https://www.government.nl/latest/news/2016/07/05/netherlands-offshore-wind-farm-borssele-cheapest-world-wide)

Kao najnižu cijenu u zemljama blizu ekvatora, spomenuo sam 6 ¢/kWh (američkih centi). Ove godine zabilježeno je već i 3 ¢/kWh!

Zoran Tomič je skrenuo pažnju na novi rekord ponuđene niske cijene za FN: samo 2,42 ¢/kWh, cijena koji je ponudio japansko-kineski konzorciji (Marubeni i Jinko Solar) na tenderu za projekt od 350 MW u Abu Dhabiju. Dvije druge ponude su bile 2,54 i 2,59 ¢/kWh. (27. rujna 2016.) Konačna odluka još nije donesena. Navodno su Marubeni i Jinko ponudili i cijenu od 2,30 ¢/kWh za prošireni projekt snage 1.170 MW.

http://www.thenational.ae/business/energy/marubeni-jinko-submit-world-record-low-bid-for-350mw-sweihan-solar-project-in-abu-dhabi

2. studenoga 2016.(2016-11-4)

Ekstenzivna istraga NYT-a donosi neke dosta ozbiljne sumnje u GMO. Izgleda da zapravo ničemu ne služi

Portal Telegram detaljnije prenosi članak o promašajima GMO iz New York Timesa, koji smo spomenuli prekjučer.

Gore je dao poveznicu Jurica Mandić, pa prenosim i ovdje. Još malo zelenih fanatike, sa opskurnog sajta forbes.com. 3:) 

Članak je doduše još iz 2013., ali činjenice se do danas nisu promijenile. A radi se o problemu na koji su ekologisti i drugi kritičari korištenja GMO u poljoprivredi od početka ukazivali.

»One of the main arguments behind creating these engineered crops is that farmers then need to use less herbicide and pesticide. (…) But a new study released by Food & Water Watch yesterday finds (…) the quick adoption of genetically engineered crops by farmers has increased herbicide use over the past 9 years in the U.S.

The report follows on the heels of another such study by Washington State University research professor Charles Benbrook just last year.

Both reports focus on “superweeds.” It turns out that spraying a pesticide repeatedly selects for weeds which also resist the chemical. Ever more resistant weeds are then bred, able to withstand increasing amounts – and often different forms – of herbicide.«

http://www.forbes.com/sites/bethhoffman/2013/07/02/gmo-crops-mean-more-herbicide-not-less/#32825d95a371

2. studenoga 2016.(2016-11-3)

China’s Nuclear Power Plans Melting Down (29. listopada 2016.)

U Kini danas postoje 34 operativna reaktora, a 20 su u gradnji (u svijetu ukupno 59). Državni plan za 2020. je imati 58 GW električne snage u nuklearnim elektranama. To vjerojatno neće biti dostignuto: ako svi reaktori koji su sada u gradnji budu završeni, ukupno će biti 53 GW. Da bi se i nakon 2020. održao predviđeni tempo, trebalo bi svake godine započeti gradnju oko devet reaktora snage 1000 MW.

Ova je godina međutim bila frustrirajuća za kinesku nuklearnu industriju, piše u “The Diplomat” Steve Thomas, profesor energetske politike na londonskom University of Greenwich. Započela je gradnja samo jedne nove nuklearne elektrane.

Kina gradi nuklearne elektrane brže od svjetskog prosjeka. Većina NE čija je gradnja započela između 2008. i 2010. su završene (većina su kineske tehnologije). Nije međutim završeno šest elektrana stranog dizajna. To su četiri reaktora tipa AP1000 (AP = “Advanced Passive”) koje je dizajnirao Westingouse (kompanija iz SAD u vlasništvu japaneske Toshibe) i dva reaktora tipa EPR (European Pressurised Reactor), koje je razvila francuska Areva (sada u sastavu EDF). Neće biti završeni prije 2017., s najmanje tri godina kašnjenja.

Ipak se očekuje da će Kina biti prva zemlja koja će završiti gradnju reaktora AP1000 i EPR dizajna; to nije bilo očekivano, ali drugi projekti kasne još više.

[Oba dizajna sadrže tzv. pasivne sigurnosne sustave, koji bi trebali znatno povećati sigurnost u odnosu na dizajn danas operativnih reaktora. Nakon nesreća u NE Otok Tri Milje (1979.), Černobil (1986.) i Fukušima Daići (2011.), javnost čak i u Kini pokazuje duboko nepovjerenje prema takvim reaktorima. Tajvan, odnosno “Republika Kina”, odlučio je zatvoriti svih šest reaktora do 2025, bez gradnje novih; vidi: https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1360791337272847&id=236779699674022%5D

Prije dvije godine, visoki službenik kineskog državnog tijela za nadzor nukelarne sigurnosti (NNSA) požalio se da je za AP1000 i EPR razvijen tek malen broj procedura za testiranje, i nisu ponuđeni kriteriji prihvatljivosti.

Kina vjerojatno neće biti voljna prihvatiti dalje reaktore tipa AP1000 (i tipa CAP1400, što je kineski dizajn razvijen na osnovu AP1000) dok prvi od njih ne prođe sve testove i pokaže da radi sigurno i pouzdano. Nema planova za gradnju daljih reaktora tipa EPR. Planira neke druge tipove.

Međutim, postoji i problem potražnje. Došlo je do znatno pada tempa rasta potražnje za električnom energijom. Kina danas ima viškove elektroenergetskih kapaciteta. Prevladavaju TE na ugljen, a domaći ugljen je jeftin. Nadalje, nuklearke imaju niski prioritet za uključivanje na mrežu zimi, kad prioritet imaju kogenerativne termoelektrane, koje isporučuju i toplotu za grijanje.

NE su 2015. proizvele 161 TWh električne energije, što je tek 3,0% kineske potrošnje. [Manje nego vjetroelektrane, koje također imaju sistemski uvjetovane probleme.] Čak i ako se ostvari vrlo brz rast, do 2030. neće davati više od 10%. Dva reaktora su od početka ove godine privremeno zatvoreni.

Ograničenje je također obim poslova koje mora obaviti NNSA. Ona mora nadgledati rad postojećih reaktora i gradnju novih, te procijeniti čak šest novih dizajna. Čak ni Nuklearna regulativna komisija u SAD (NRC) u doba ekspanzije 1960-ih i 1970-ih nije bila suočena s takvim obimom poslova.

Kineska nuklearna industrija će morati, kao i druga u svijetu, raditi na snižavanju troškova do nivoa na kojem se mogu takmičiti s drugim oblicima, osobito obnovljivima. To se odnosi i na njihove velike ambicije u izvozu nuklearne tehnologije, što Kina snažno podupire od 2013.. Ulaganje u britansku NE Hinkley Point C je važan dio toga plana.

1. studenoga 2016.(2016-11-2)

Ariana Nefat: “SMISAO DOBROVOLJNE JEDNOSTAVNOSTI NASUPROT KONZUMERIZMU I MATERIJALIZMU”

Pregledni rad objavljen u časopisu “Ekonomski pregled”, god. 67, br. 4, Zagreb, 2016, str. 350-368.

SAŽETAK:

Cilj rada je dati presjek obilježja koncepta i prakse dobrovoljne jednostavnosti nasuprot konzumerizmu i materijalizmu koji obilježavaju suvremeno potrošačko društvo. Na teorijskoj razini rad, metodološki, suprotstavlja pojmove konzumerizma i materijalizma kao prevladavajuće vrijednosti, ponašanja i vjerovanja suvremenog društva te dobrovoljne jednostavnosti kao jednog od bitnih oblika novog poimanja potrošnje i općenito odnosa prema životu. Glavni nalazi istraživanja proizlaze iz činjenice da materijalizam i konzumerizam ne pridonose ljudskoj dobrobiti te su zato neodrživi na dugi rok. Stoga se predlaže da jedan od pravaca daljnjeg razvoja obrazaca potrošnje i življenja čovjeka može biti dobrovoljna jednostavnost kao sredstvo postizanja autentičnog života i ispunjenja koja se u svijetu usvaja u mnogostrukim oblicima. Utvrđuje se da pozitivno pridonosi očuvanju okoliša, put je k samoostvarenju i jednakosti među ljudima, što su sve imperativi današnjeg društva. Konačan je zaključak rada, koji osvjetljava ovo izuzetno bitno, ali još nedovoljno istraženo područje, da je dobrovoljna jednostavnost put ostvarenja osobne sreće i opstojnosti društva u zdravom okolišu.

1. studenoga 2016.(2016-11-1)

Geoengineering to Alter Climate Moves Closer to Reality

Mogu li metode geoinženjeringa, namjernog masovnog čovjekovog djelovanja, pomoći da se ublaže posljedice klimatskih promjena, izrukovanih emisijama stakleničkih plinova? Uključene su metode stvaranja “kišobrana” koji smanjuje solarnu energiju koja zagrijava atmosferu i površinu Zemlje, kao i metoda “Bioenergije s hvatanjem i skladištenjem ugljika” (BECCS).

Bloomberg reports on a new assessment by the UN Convention on Biological Diversity
(“Update on Climate Geoengineering in Relation to the Convention on Biological Diversity: Potential Impacts and Regulatory Framework”, october 2016., https://www.cbd.int/doc/publications/cbd-ts-84-en.pdf) on the risks to ecosystems of giving the green light to artificially engineering the oceans and atmosphere to bring down temperatures.

“Climate geoengineering is what countries have agreed to do, although they haven’t really realised that they’ve agreed to do it.,” said Phil Williamson, a scientist at the University of East Anglia and lead author on the report.

The report makes clear that while geoengineering still entails environmental, political and economic risks, it’s worth considering as long as potentially unintended consequences can be pinpointed and minimised, says Bloomberg.

The authors include techniques for removing carbon dioxide from the air, such as the much discussed Bioenergy with Carbon Capture and Storage (BECCS), as well solar radiation management under the umbrella term of geoengineering.

Oglasi